Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.03.2014., 17:42   #81
I nije bilo dovoljno zarobiti kišu izvan zidina. Umorili su se labudovi-zmajevi, nikad odigranom igrom svak u svojoj kuli. Stapaju se zvijezde s tvrdim rastućim odrubljenim glavama, padajući ničice u kontejner. Samo misli što ih treba ušutkati. Prvi su bili ribari što su se naginjali preko svoda. Zatim utješene udovice što voljele su bijelo. More je raslo uvijek poslije kupanja. Luda sa zvoničićima na šeširu bacala je žito na uzvanike. Zabavljeni hranjenjem oni su gledali u Sunce koje je kopnilo iza pojasa. I tada rastvorile su se konjice nikad probuđenih oklopnika sijevajući rastaljeno. Zato zlatne niti kasne. I ne reci da nije tako. Jer me zovu. Kutijice su zatvorene. Vrata od neprobojnog stakla. I sama Zemlja kiša je isto, svi njeni različiti oblici. Naša tijela od etera bivaju teža, dok lađe ne potonu iza neba i ugasne svaka toplina. Još od onog prvotnog oblaka stvaranja od kojeg je sve krenulo. Sjećaš se?
__________________
In order to get to Ms. Neomeđena Točka you need to go down to the secret library and find the way in through a small crack in a wall, you will need to use the nautilus spell to get in there: 9-carboxymethoxymethylguanine

Zadnje uređivanje Neomeđena točka : 17.03.2014. at 18:26. Reason: mreža
Neomeđena točka is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2014., 07:40   #82
Quote:
Dragonfly kaže: Pogledaj post
Mi smo jučer vozili tačke. Baš ovako kao na slici. Kroz livade, kraj šume.
I onda je čudo u tačkama viknulo:"Mesec!"
A sjalo je sunce...podignuh glavu i uistinu na nebu je bio mjesec.
I eto nas korak bliže onom vječnom. Uistinu prekrasno provedeno vrijeme. Uvijek me veseli pročitati ili vidjeti kako ljudi ipak nisu izgubili onaj dodir sa jednostavnim izborima. Često nam se dogodi, pogotovo u današnjem vremenu, da se pogubimo u prioritetima. Ona najjednostavnija rješenja nam neprestano izmiču i što se više trudimo, ispadamo sve smješniji.



Najteže je ukloniti sebe kao blokadu, kako prema drugima, tako i prema nama samima. Sjetite se one granice i susreta sa duhom. Taj susret je moguć ukoliko znamo izraziti našu osobnost. I u tom nas djeca nadmašuju, ma koliko god se mi trudili. Ta lakoća izražavanja života ostaje nam nedohvatljiva, pogotovo u međusobnim odnosima, a upravo to bi trebalo biti najlakše.




Zamislite to bogatstvo jezika, svu širinu komunikacije, intuicije, umjetnosti, pa i fizičkog odnosa. Zamislite sve te mogućnosti izražavanja mišljenja, želja, emocija, ljubavi... a mi najčešće odabiremo... ono kukavičko, ništa...
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2014., 10:22   #83
...opet sam se vratio doma...i čekao. Tjedan je prošao brzo, i subotu ujutro uputio sam se na njen otok.
čekala me na plaži u sarenoj jaknici...no kako sam se približavao vidio sam da već nešto nije u redu, kad bi bili u stripu, iz glave bi joj sikljala para...no stvarno nisam kuzio čemu..."nisi mi donio cvijeće "
ostao sam cool, šetali smo obalom do njenog kamena u lučici. Bio sam blago razočaran njenom obalom, moja mi je bila miljama ispred. Kako smo se vraćali prema plažici rasle su tezije, do te mjere da mi je došlo da sjednem u auto i odem...ipak sam sjeo na kraju plaže da malo dođem k sebi. Prebirao sam kamencice i vidio nju na drugom kraju kako me gleda i cereka se...počeo sam bacati kamencice prema njoj...
ipak sam ostao...
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2014., 12:43   #84
Jučer sam mislila da me nema i da sam sama u Svemiru.

Nisu smjeli znati za Izlaz i nitko nije bio pozvan da im na njega ukaže. Unutar svoje močvare, bježeći što dublje u mulj. A mi, putujući s malo prtljage, na području Terre incognite, na samoj kristalnoj granici. I bez opoziva. Dakle, i dalje slijepi na boje, i ne čujemo prozivku, ni uzvike uznika. Mogu te slijediti, i ti mene. Na samom cvijetu, na vrhuncu planine, vrteći se ulovivši Trenutak. Zaustavi sve misli, znaj da smo Tu!

"Bila je filozof i nije mogla biti kraljica", rekao je. U taj čas, mislio me pustiti u Crkvu, no ja za to nisam bila spremna, možda nikad neću ni biti. Gledala bih nekad kroz prozorčić na zlatni kalež što se u polumraku vitraja caklio na oltaru. Mislio je da sam na zidu plača, pružalo mu je zadovoljstvo što su vrata bila dobro zabrtvljena. I za samu Njegovu smrt, tjerao me da govorim: "Mea culpa."!

Nestajanje moga tijela pratila je plava sjena... "Neki će se pretvoriti u blatnjavu masu, ostajući samo u svojim virtualnim mislima", rekao je. Govorio je kako još vidi bedra i grudi... Kakvo meso?! Možda nije znao da sam ja tek odnedavno ovdje...
__________________
In order to get to Ms. Neomeđena Točka you need to go down to the secret library and find the way in through a small crack in a wall, you will need to use the nautilus spell to get in there: 9-carboxymethoxymethylguanine
Neomeđena točka is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2014., 00:31   #85


Snaga naših želja... zanima me, na koji način osnažujete vlastite želje? Na koji način one postaju stvarne, kako ih stavljate u zemlju, koliko ih zaljevate?

Radite li uopće na svojim željama ili ste ih samo odlučili uredno posložiti po policama, dobro konzervirane, sa natpisima naziva sjemenki u raznim bojama?! Kako u sebi stvarate preduvjete da bi jedna želja proklijala? Imate li u sebi taj nagon da uhvatite život za kosu i zbilja napravite onaj iskorak koj će činiti razliku.




Kako prepoznati trenutak, vrijeme... kada napraviti taj korak koji pokreće nezaustavljivu lavinu događaja, koji potom životu daju jedan sasvim drugačiji okus, jedan novi smjer? Imate li želja uopće?




Htio bih upoznati neke vaše načine... mislim da sad već možemo polako otškrinuti vrata i pustiti u ovaj prostor ponešto zbilja posebno. Nešto samo nama vidljivo.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.03.2014., 08:12   #86
Ne treba mi dublji svemir nego moje oko može vidjeti. Ne trebaju mi sitnije spoznaje od zrnca pjeska. Nije mi potrebna definicija beskonačnosti, niti dokaz o postojanju Boga. Moj svijet je tu i sada... jedna Zemlja, jedno Sunce, jedan Mjesec.

Zato je vrijeme dragocjeno, vrijeme da završimo započeto. Jedino o nečemu što je završeno možemo donjeti konačan sud, inače šteta je vremena. Naše je da stvaramo, da nastavljamo... da otvaramo. Tek kad se čovjek otvori, kao u onom trenutku pred zagrljaj, on se postavlja u poziciju da prima i osjeća. Mnogi putevi bit će skriveni, staze zarasle, načini nedokučivi, ali jednom postavljen zdrav i jasan odnos prema drugom čovjeku uvijek će biti lako prohodan, pa i onda kada patina vremena učini svoje.



Ukoliko uz to još pomaknemo fokus sa onih životnih, megalomanskih ciljeva na male svakodnevne radosti, naša protočnost se pojačava. Počinjemo strujati jer nemamo potrebu zadržati, a upravo tada se događa onaj nevjerovatni dotok događaja, ljudi, emocija i što bivamo propusniji, to nam više života ulazi u život. Možda će nekom biti nelogično, ali upravo ta protočnost stvara puninu...
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2014., 08:38   #87
...otok je bio pust, kasna jesen, oblaci i sumaglica...naravno da ga nismo gledali istim očima, no nisam se nikako mogao pomiriti s mogućnošću da se tu usidrim...pa nemam s kim ni nogomet odigrat
A ona je već vidjela..."tu ti je crkva, tu je trgovina, tu se ide na kavu, ovdje je vrtic..." nije mi nikako sjedala ta priča...nisam i dalje mogao dokučiti do kraja čemu tolika žurba, osjećao sam da me hvata na prepad. Nekako sam se u tim trenucima počeo trijezniti, i neke stvari zadržati za sebe. Proveo sam više, manje ugodan vikend i u nedjelju navečer vratio se kući. Na rastanku je onako u polusali (a zapravo smrtno ozbiljno) dobacila: "odluči..."

Tjedan je prolazio polako...stigla je i kartolina s porukom "Da ili ne"...

bio sam u fazi kad sam se htio vezati, sviti gnijezdo i zasnovati obitelj, no nikako nisam bio na čisto da je to, to...možda jer je odluka bila tako blizu, a opet više nametnuta nego je bila vodjena odlukom srca...
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2014., 01:43   #88
Vrijeme...

Načini na koje koristimo ovu vidljivu stvarnost. Ono samo naše skriveno i dobro uščuvano vrijeme nas samih provedeno sa nama samima... u molitvi, meditaciji ili tihom promišljanju o svemu što nas okružuje, što nam se događa i što nas čeka.


Taj vrtlog mogućnosti što neprestano vrije. Izazov koji možemo prihvatiti bez obzira u kojim se godinama nalazimo jer on odvaja vrijeme. Čupa ga sa pravocrtnih tračnica našeg uma i poimanja i stavlja ga u spiralni oblik. On nastaje u susretu sa drugim čovjekom i njegovim spiralnim protokom vremena. Big-bang, ljubav, Bog... name it!


Događa se susret čovjeka sa čovjekom. Sudar dvaju svemira. Potpuno različitih, a pokreću ih iste sile. Bitno je samo ostati. Nadići porive i ostati. Jer dubina daje odgovore, širina samo nosi pitanja...
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2014., 11:44   #89
...dan, dva prije nego sam krenuo na taj sudbonosni susret našao se sa starim drugom s početka priče...časkali smo nešto neobavezno kada je u lokal ušla ekipa mojih bivših kolega iz razreda. Ona je bila plaha, povučena i mirna, i još iz školskih klupa postojale su neke simpatije. Šokiralo me kada je za 5. Godišnjicu mature rekla da je udana...sada je prošlo novih 5 god...kad smo malo ušli u priču i rekao joj što me "muči" samo je kratko rekla: "Ja sam se već razvela"...i ta rečenica ostala mi je odzvanjati u glavi...

heh, nije da sam ni tad bio na čisto s odlukom, štoviše, ponio sam sa sobom i prsten. Ponio sam i cvijet, naravno ne ubrani, već sam ga izradio od žice i papira.

krenuo sam, osjećao sam se poprilično smireno s obzirom na okolnosti, došao sam u mjesto i sjeo u lučicu na kavu (prije nego je ona došla). Bila je zadovoljna s cvjeticem. Uputili smo se u šetnju u drugo mjesto gdje smo nešto kasnije sjeli na ručak. Bio je prijatan, osim što mi je tad već izričito branila da zapalim...nastavili smo šetnju oblom, već se i spustio mrak. Sjeo sam na klupicu da si konačno zadimim. Bilo je tiho i mirno, a svjetla Rijeke i Opatije (i Lovrana) u daljini još su pojacavala taj ugodjaj...
Povukao sam dim i onako dugo ga ispuhivao..."znači odlučio si..." uslijedilo je...
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2014., 12:31   #90
...nastavili smo dalje obalom do napustenog, nekoć zasigurno posjecivanog plesnjaka. Tu smo otplesali zadnji ples...odgurnula me, pa mi opet prišla i strasno me poljubila (kao da se htjela razuvjeriti da ipak nisam taj). Vozili smo se u tišini prema njenom stanu, kad smo stali samo sam upitao, jesi sigurna da je trebalo tako (i baš tako), zašto se nebi ovako družili pa ako vidimo da ide super, ako ne... "ne razumiješ ti...shvatit ćeš s 35" Otišao sam s tog otoka znajući da se neću uskoro vraćati, i odlučio sam čvrsto.

Tjedan poslje stigla je još jedna kartolina, pomirujuceg, čak pomalo pokajnickog tona...i nije da me nije zagolicala, al nisam...koliko god me vukla strast

premjestio sam objekt pažnje...no i taj vrt ruža je već bio okružen labirintima i zidovima nepovjerenja i sumnje...i kada sam već počeo odustajati od svega (u vezi žena) ukazala se Ona.
Naravno da mi je bila pred nosom, i godinama sam obicavao ispijati kavu na njenoj terasi.

Taj dan pozvala me na piće, i sve ostalo je povijest, sadašnjost, i budućnost
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš

Zadnje uređivanje modro-zeleni : 28.03.2014. at 12:40. Reason: š u s
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2014., 22:27   #91
Ponekad nam život baš sve prostre. Znam, nije to često, ali dogode se ti trenuci kad uspijemo harmonično zatitrati u tom akordu života na jedan autohton, poseban način. Naša čula se spoje u jedno i taj fokus traje neko vrijeme. Osjećaj... baš onako Božanski, poseban. To, nazvat ću ga, upotpunjenje, čovjeka prožima jednom mirnoćom, spokojem i na neki način ga oplemenjuje.



Svi pamtimo te trenutke, kad smo zajašili Zmaja ili smo na neki drugi način povezali tu često skrivenu, širu sliku Božanskog u nama i oko nas. Te esencije života čine glavne stupove naših hramova. One su duboko uzemljene u našem biću, a znaju nestajati u oblacima. Na isti način na koji polje lavande možemo preseliti u bočicu i sa samo jednom kapi razbuditi sve senzacije, tako i mi možemo biti senzacija drugom čovjeku, ta kap ulja na vrhu prsta, a u biti cijelo polje lavande.


Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2014., 23:08   #92
...nismo li s jedne strane toliko sebicni i skrti da skrivamu tu esenciju, tu našu istinsku (dječju) prirodu i ne želimo je pokazati..."možda" se bojimo...ali koga, ona 2 dežurna zlobnika koji se uvijek nađu negdje na putu, ili opet u konačnici sebe...a opet i taj strah i skrtost mogu biti itekako povezani jer skrtac se boji izgubiti ono što ima...mah, uvijek ukrug...sad bi dobro sjela neka sufi pričica...kao ona o kraljeviću što je tražio ljubav svog života, proputovao svijet pa kad se vratio kući shvatio da je ona tu...
s godinama mogućnost iznenadnog pomaka izgleda idealisticna a i suluda u velikoj mjeri. Ima ih koji ostaju zatočeni u iluzijama, s izrazitim prividom jasnoce, a ti su i najmnogobrojniji...čovjek koji ne sumnja
...vatra je čudesna, ona je ta jedna esencija, a kod mnogih vatra=strah...isto tako znamo da je ona život, u samoj njegovoj biti...pa da ne ostanemo bez zaključka: bojimo se života
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2014., 11:04   #93



Noćas sam sanjala čudan san da školjku na obraz naslanjam dok mi sitan pijesak dušu skuplja.

Pitam se koje su boje tvoji dodiri ? Ne mogu ih jasno vidjeti.

Neki čudan strah na stjenkama srca težinu ostavlja. Bezbroj pitanja odgovore čeka..

Ne želim više upasti u snove , zelim tomber amoureux. Zelim upasti u ljubav.



kety05 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.04.2014., 10:28   #94
Prividno gibanje planeta po našem nebu rezultat je gibanja kako samih planeta, tako i Zemlje.

Još su stari narodi primjetili da se 5 planeta, ili zvijezda lutalica, kako su ih zvali stari grci (grčki: plane = lutanje), pomiču u odnosu na zvjezdanu pozadinu. Mjesec i 5 planeta vidljivih golim okom (Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn) prolaze kroz 13 zviježđa, tzv. zviježđa zodijaka, vrlo blizu ekliptici, kružnici koja opisuje godišnji put Sunca po nebeskom svodu.

Ako isključimo dnevno gibanje cijelog nebeskog svoda od istoka prema zapadu (usljed rotacije Zemlje), planeti pokazuju neobično gibanje u odnosu na zvjezdanu pozadinu. Planeti se većinu vremena gibaju od zapada prema istoku, kao i Sunce i Mjesec, zatim stanu, krenu nazad prema zapadu (retrogradno), opet stanu, te nastave svoje uobičajeno gibanje od zapada prema istoku. Retrogradno gibanje uvijek traje podjednako za pojedini planet: 17 dana za Merkur, 41 za Veneru, 70 za Mars itd.

Uzrok ovako složenom gibanju je gibanje tijela koje promatramo te gibanje same Zemlje na kojoj je promatrač.
(preuzeto s Wikipedije)



No svijet oko nas, naša percepcija ljudi i događaja, naša percepcija ovog života bitno se mijenja ukoliko se i mi sami gibamo. Na taj način putujemo zajedno sa vremenom. Možemo primiti više toga, postati prozračniji. Skinuti neke davne terete na koje smo se navikli da su tu i njihova težina nam je postala normalna. Pokret je kidanje vezanosti i on stvara nove mogućnosti.

Putovanja... nova mjesta, lica, običaji. Kulture koje su se razvile iz istih nagona i potreba kao i naša, a opet tako bitno drugačije dekorirane. Taj pokret je zadan u samoj konstituciji ljudskog tijela kao motora, a duha kao nepresušnog izvora goriva.

Počevši od onih najsitnijih gibanja u našem tijelu, gibanja atoma i molekula, preko našeg gibanja kroz život, do gibanja čitave galaksije ili čitavog svemira... dolazimo do zaključka kako je pokret prirodno stanje života. Stoga iskoristimo svaku priliku za putovanje ili još bolje, živimo tako da stvaramo priliku za putovanje.


Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.04.2014., 22:52   #95
...jasnoća...je samo stvar trenutnog privida postojanja smisla-povezanosti svijeta u kojem živimo sa svijetom kojeg živimo...jasnoća je zamka, prepreka na kojoj posustajemo zaslijepljeni njenom bistrinom. Upravo tada potreban je prevrat, dogadjaj koji će izazvati našu jasnoću, poljuljati našu uvjerenost u naizgled skladan tok misli i djela. Naravno za onog tko je na putu, i pod uvjetom da je svladao prethodnu prepreku - strah.
I sad ide jedna živa priča: pročulo se pred nekoliko godina da Norvežani svoju djecu kad su zločesta straše govoreći im, pazi, ako budeš zlocest/a doći će Hrvati po tebe.

I kad je Franetova mala imala 1. Veći gaf, Frane joj je reka: čuvaj se mala da ne dodju po tebe Norvežani...e, to su oni s rogovima i velikim bradama šta jedu malu djecu...i lipo joj je reka...i sad mi se srce smije.
ima Cigana što otimaju djecu, a ima i Amerikanaca kolko oš šta žive u prikolicama ako si mogu i to priustit. I upravo na tim "mračnim" mjestima naletit ćeš na Čovjeka, među ljudima koje većina zaobilazi u širokom luku, pridji, ispruzi ruku.
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš

Zadnje uređivanje modro-zeleni : 07.04.2014. at 23:02. Reason: slika
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.04.2014., 10:48   #96


Neke stvari teže pronalaze put u našem osobnom kutku svemira




Sve ali baš sve , svaki detalj, svaki tmuran oblak, svaki crveni semafor, svaka riječ , svaki poljubac, svaki stisak ruke, kao i svaki osmjeh, putovanje i ljubazna riječ , imaju smislenost ukomponiranu kao i svaka pojedina nota u Chopinovoj skladbi.

kety05 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2014., 09:47   #97
Quote:
kety05 kaže: Pogledaj post

Sve ali baš sve , svaki detalj, svaki tmuran oblak, svaki crveni semafor, svaka riječ , svaki poljubac, svaki stisak ruke, kao i svaki osmjeh, putovanje i ljubazna riječ , imaju smislenost ukomponiranu kao i svaka pojedina nota u Chopinovoj skladbi.
Ovo žuborenje potoka može se prevesti u notni zapis. Svaka kap je nota, bitna i u svojoj bitnosti neodvojiva od ostatka, jer ukoliko je recimo, izvadimo na vrhu prsta, ona će utihnuti, kada je ponovo vratimo u njenu bitnost i smislenost, ponovo će zažuboriti.


Isto je i sa nama, ljudima. Čovjek svoju smislenost mora pokušati naći u drugima. Jedino tako može nadvladati prolaznost koju ima kao kap. Mora postati dio simfonije nečeg većeg od njega samog, a istovjetno njemu samom. Prepoznavanje nikad nije bilo problem. Ono se događa na svim suptilnim razinama našeg postojanja. Umjetnost, duhovnost, ljubav... samo su neki od putokaza. Zažuboriti, e to je već teže, jer otpustiti našu opnu kako bi postala dio veće opne, unutar koje se sve tekućine dvoje ljudi izmješaju, to je ona naša smislenost za koju znamo da postoji, a teško je realizirati, jer treba dati sebe. Čitavog sebe.

A samo to imamo, sebe.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.04.2014., 21:41   #98
Potok žubori,kad bi to bio bar izvor "Žive vode" da se napijemo i da se probudimo iz ovog sna...Kud smo doveli sebe i ovu planetu ... da ljudi idu u trgovinu po pitke vode umjesto na ovakve izvore da uzimaju besplatno... Ali kad ljudi oće da žive po gradovima, da budu bliže doktoru,a dal nije priroda najveći lječnik,da živimo u skladu s prirodom lječnik nam ne bi ni trebao... Prirodu uništavamo, a onda smo ljuti na lječnike što nam neznaju propisati pravi ljek,toliko smo ljeni da sve oćemo dobiti na tacnu, misleći da sve možemo platiti...

Aj ljudi moji želim vam da za uskršnje blagdane posjetite jedan pravi potočić

Ja ću sutra popiti vode iz izvora i zahvaliti se...
__________________
Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti.
Perunika 70 is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.04.2014., 23:08   #99
Lijepo napisano. Ja ću u ponedjeljak, ako Bog da, na svoj, rodni izvor...
__________________
xyz....
....http://youtu.be/OfevmwBEW3o .
dominik01 is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.04.2014., 12:52   #100
pikava kiška
napamet znam sve pjesme
uvijek volim kad grmi kao da po nebu urlaju vatreni znakovi
nisam mjesecima nalakirala nokte
volim kad se zatamni nebo, volim bešamel
kao da će svaki tren pljusnuti
nisam dugo prepričala neki zanimljiv događaj nekome, ne događa se ništa
neki čudni zvuci izvana, kao patke, ili mačke, ili kokošji plač

ljepotica bez zvijeri
san bez ostvarenja


hac in hora
sine mora
corde pulsum tangite

status malus, vana salus.



__________________
....Mother Earth
ultramundane is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:54.