Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.03.2014., 12:49   #1
Wink Čarolija pokretnih slika

Philomena 2013.


Dok drugima ovaj film više govori o moći opraštanja i snazi koja je za to potrebna, meni ovo djelo dokazuje da trostruki osjećaj krivnje koji postojano živi i nakon pola stoljeća od zbivanja, može prevladati.
Trik je vjerovatno u tome da prvo moramo sami sebi oprostiti da bi osjećaj da smo krivi izgubio moć nad nama. Samo tako možemo drugima koji su nas povrijedili i učinili nepravdu, nakraju oprostiti. Ta trostruka krivnja glavne junakinje (što je uopće dopustila seks i uživala u njemu, što je rodila posljedicu takvog griješnog čina te što je dozvolila da joj uzmu dijete) otkriva kako određeni sustav vrijednosti melje one koji upadnu u njega, djelujući na njih i nakon toliko godina.

I dok se prvi i drugi osjećaj krivice duboko usađen u junakinju može pripisati njoj samoj, treba na ih gledati kao posljedicu životnog neiskustva i nedovoljnog znanja. Treći se osjećaj razvio kao čvrsta mentalna konstrukcija koju je vješto hranio sustav koji ne trpi nikakvi grijeh.

Ovo je film koji ne otkriva samo mekušje ranjenog pojedinca već laž, licemjerje određenog sustava koji njima spretno manipulira, poigravajući se njihovim sudbinama i životima. Ono ne preza od ničega da bi sebe zaštitio ne birajući pri tome sredstva.

Lijepo ispričana priča o posljedicama sraza pojedinca i sustava bez pretjerane dramatike, odličan izbor glumaca a pogotovo emotivno proživljena i odigrana uloga J. Dench.


Ukratko; potresno i dojmljivo, bez suvišne dramatike, čisto ispričana priča o jednom životu.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 12:51   #2
Nebraska 2013.


Očito je da se misli kako crno bijela fotografija ili film postiže u gledateljevim očima neki poseban šarm davnih vremena ili barem jača umjetnički dojam kao što viski jača kavu. Možda je to i istina ali ne uvijek. Artist iz 2011. koji je prije dvije godine dostigao Oskara, radi se o nijemom c/b filmu, u tome je barem djelomično uspio. No Nebraska je jaka, odlična kava i bez dodatka usto ima jednog glumca čije ime nije naznačeno na špici a to je krajobraz koji se posve pogubio u staroj tehnici te postao statista. Prikazan tako plošno u maniri starih filmova, gubi svoju magičnost dok sam film ne dobiva na artističnosti. Nebraska je i uz c/b filmovanje i fotografiju solidno izvedeno umjetničko djelo, tehnika mu ionako ne daje bolji dojam.
Prije se čini da stvara kontraefekt.

Priča se jasno priča filmskim jezikom, začinjena je laganim i probavljivim humorom uz neizbježnu ali zanimljivu tipizaciju likova američke provincije koja još nije izgubla duh zajedništava za razliku od bezličnosti velegrada.

To je šarmantna filmska pripovijest o malim ljudima iz malih gradova koji nastoje pronaći izgubljeni smisao ili ga sami stvoriti ili jednostavno biti ono što jesu - nesavršeni ljudi u nesavršenoj zbilji.
Odlična gluma glavnog glumca izgubljenog u vlastitom svijetu, sina koji se sa više ili manje uspjeha snalazi u tom zbrkanom očevom svijetu te majke koja iskričavim jezikom prati njihovu avanturu često se vraćajući u prošlosti jer je budućnost neizvjesna, okosnica su radnje.
Ovaj je film postojan u svim vremenskim zonama i tehnikama jer priča o nama je univerzalna kao i život s kojim se nosimo.

Ukratko; solidno umjetničko djelo koje pokazuje jedno drugo lice Amerike, ono koje se manje filmuje jer nema visoku akcijsku napetost, veliku dozu šokantnosti, seksa i nasilja a tako dobro progovara o svima nama.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 12:54   #3
Inside L. Davis 2013.

UPOZORENJE
Mogući spojleri.

Kad ne biste znali da su film napravila bratja Coen začudili biste se kako sve klizi filmski podmazano ko po špagi; izbor glumaca, scenario prožet laganom spontanom duhovitošću, režija, način snimanja, montaža, glazbena pozadina koja tu više i nije pozadina, atmosferičnost, ritam...i dakako mačak. Sve je tu na svojem mjestu ali...

nešto se pogubilo u tom dobrom napričavaju priče da bi konačni rezultat svega bio sažeto u jednoj riječi: mačka se vratila kući!

Da li će se nešto od ovog dijela vratiti kući sa Oskarom teško je reći.

Ipak, ovo je djelo ostalo začahureno u mjehuriću nedorečenosti zbog samog scenarija u kojem za razliku od mačka, peh sudbine prati glavnog lika. Nakraju i njemu dojadi vlastita bezuspješna borba za mjesto pod reflektorima i koricom kruha.
Dobiva zaslužene batine ali to ionako dobiva cijelim tijekom radnje.
Luzer, gubitnik, underdog...volimo li mi takve likove u svijetu kojem nužno trebaju heroji pa čak i oni koji mogu nastati iz bezlične mase malih običnih ljudi?
Trebali bismo ih voljeti jer oni pokazuju da otpor, nastojanje, trud, krv i znoj nije uzaludan, mada je takav posao gadan, mukotrpan sa neizvjesnim rezultatom.

Volimo li L. Davisa koji je daleko od heroja?
Možda. No, više od naše ljubavi potreban mu je uspijeh, da konačno dođe svojoj kući poput izgubljene mačke. Scenaristi su se tu zaigrali pa su usrećili izgubljenju životinju ali ne i glavni lik.
Gledatelji se s time moraju znati nositi.

Ukratko; inspirativno djelo, odlične atmosfere i glazbe. Gledljivo i ako niste fanovi bratje Coen. Najviše će ipak sretnim završetkom profitirati ljubitelji mačaka
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 12:55   #4
Dalas Buyers Club 2013.

Ne mogu reći da sam ljubitelj Matthewa McConaughey, dapače prije sam na onoj suprotnoj strani kojoj je on fizički mrzak pa onda i sami njegovi filmski uradci nisu pretjerano gledljivi. No, ovaj film me pokolebao, pa sam sad daleko od toga mišljenja kao i spoznaje da samo mršavljenje do razine kostura jedan od načina kako pokupiti Oskara.
Drugi način kako maznuti tu nagradu je znati glumiti. U ovom slučaju meni neprivlačni M.M. (a nije Merlinka) sad je ipak manje mrski ali i dalje fizički gnjušavi, odradio je lavovski dio posla sebi u korist i to naplatio najpoznatijom nagradom.
I to posve zasluženo.

U kombinaciji sa drugim likom kosturom (J. Leto), režiser i scenaristi odradili su film na najbolji način. Uz odličnu mada ne baš uvijek autentičnu priču o stvarnim događajima zadužili su nas ne samo filmski već i ljudski nastojeći nam servirati emotivnu priču o svojevrsnom iskupljenju na američki način. Plivajući u moru legislative prepunom morskih pasa pravila i zakona uspjeli su ono što ni sami nisu očekivali; probudili su u ovom svijetu mržnje, sebičnosti i netolerancije vlastitu ljudskost i poigrali se s njome na sebi svojstven način.

Ukratko; solidan filmski uradak, dobro prenešena priča koja gledatelja emotivno ne iscrpljuje a opet ostavlja poseban ukus u ustima nakon konzumacije. Gledati!
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 13:07   #5
Blue Jasmine 2013.

Nisam baš ljubitelj W. Allena ("Midnight in Paris" mi je prestrašan-zbog Wilsona kojeg ne podnosim, niti je "Iz Rima sa ljubavlju" nešto posebno) no ovaj mi je film baš fino sjeo.

Prvo zbog priče koja se polagano razvija, flešova iz prošlosti i što sve skupa stavljeno u savršenu cjelinu gdje se ništa posebno ne izvaja jer sve je bitno. Odličnog je ritma, ne zamara sa pretjeranim dijalozima o smislu svega i svačega i zapravo vrlo je zabavan.

Drugo, Cate je nenadmašna. Ne treba trošiti riječi jer kipić u njenim rukama sve govori. Treće, sama režija. Na trenutke je tako režirano kao da se radi o monodrami što je po meni zanimljiv pristup. No iako monodramatično ne djeluje pretenciozno.

Ukratko: pitko, nenametljivo, i prvenstveno zabavno!
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 13:12   #6
prvo: suuper!

drugo: jel si ti to nastojiš malo podebljati geltašn?
__________________
ako nisi u stanju izdržati ženu mog kalibra, odi lovit girice i ostani papak
οὔτοι συνέχθειν, ἀλλὰ συμφιλεῖν ἔφυν.
maher18 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2014., 21:00   #7
Talking

Leptirov san, 2013.
Turska



Vjerujete li da filmovi mogu biti poput torti?
Ne vjerujem - ja znam...

Gdje god da tortu načmete, svagdje se ponavlja njen sadržaj uvijek u istom omjeru i redosljedu. Nema tu pogreške, odstupanja, niti iznenađenja.
Posve sam uvjerena da poneki scenaristi kopiraju slastičarevo umijeće, pa poput slastica rade svoje filmove.
U ovom slučaju osnovni sastojak je strast; ona je trostruki nadjevak u oba mlada i jedra glavna lika, pjesnični nadahnuta, prepuna životne strasti, ljubavi i ...bolesti.
Omjer i redosljed sličan je kao u torti; red strasti prema životu, red strasti prema jednoj ženi i dakako onome najvećem što ih tako čini posebnim, drugačijim je strast prema samoj pisanoj riječi.
I baš to zadnje kruna je svega, motiv koji je sveprisutan u njihovim kratkim ali osebujnim životima. Film je to o strastima pisanja koje ulazi u život obogaćujući ga ali ponekad donaša bolne situacije. No bez obzira na sve, sve su strasti dio našeg životnog puta i bez njih mi jednostavno ne bi bili ono što jesmo - stvoreni podjednako za ono što je u životu nemoguće doseći kao i za ono što je moguće ostvariti.

"Leptirov san" je vizuelno dobro napravljen film, vođen mekom rukom kamere, solidnim ritmom (možda je na nekim dijelovima prespor), ujednačene glume glavnih likova bez nekog potrebnog izdvajanja poradi kvalitete. Ovo je film u koprodukciji "Papirnate Maramice" jer svojim pripovijedanjem prodire u osjećaje gledatelja, stvarajući potrebu za papirnatim maramicama - šmrčkanje i jecanje u ovom slučaju je dozvoljeno.

Još je jedan momenat bitan a što umanjuje (ne svojom krivnjom) samo uživanje u filmu a to je poezija koje ima napretek. Dakako da ju je nemoguće pratiti u originalu a u prijevodu na engleski gubi svoj čar.

Kako to na engleskom izgleda:
http://www.kelebeginruyasifilm.com/en/poems



Ukratko; lijepo napisan, napravljen i realiziran filmski uradak koji prati stvarni životni predložak u liku i dijelu dva mlada turska pjesnika. Vrijedi pogledati i zapitati se nakraju: [SIZE="1"]Sada ne znam, jesam li čovjek koji je sanjao da je leptir, ili leptir koji sanja da je čovjek?[/SIZE]
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2014., 14:21   #8
Gravitacija 2013.


Čudesni su filmovi sa dva glumca i radnjom koja stane u tri redaka. Ako još tome dodamo i posebnu prostoriju gdje se zbiva radnja a u ovom slučaju je to beskoničan ali isprazan prostor svemira (u kojem lete 30000 km u sekundi krhotine satelita) - napravljeno je ukusno filmsko jelo sa malo sastojaka.
Mada vlada uvjerenje da je za dobar uradak potrebno više, Gravitacija pokazuje kako se i sa malim može napraviti filmski zabavno i napeto djelce. Vizualno je to lijep film koji pokazuje sile svemira i pravila koja u njemu djeluju, a koje postaju nemoćne kad je riječ o ljudskom biću koje je natjerano na preživljavanje.
I mada je zapravo u cijeloj toj kuhinji najslabija baš priča, koja nakraju postaje suviše fantastična da bi bila istinita ona se i takva dobro sljubljuje sa ostalim sastojcima: gluma, efekti, režija... i postaje sasvim podnošljiva.
Zagriženi filmomanijaci biti će pomalo razočarani ali sjetimo se da se ovdje radi o scenarističkom minimalizmu. Kad se usporedi količina uloženo sa onim dobivenim - ovdje je riječ o pravoj filmskog gozbi koja utažuje glad za zabavom.

Ukratko; zanimljiva svemirska napetica vrijedna pažnje. Iako nije djelo bez mana, one ne predstavljaju nepremostljivu prepreku. Pred konzumaciju obavite toaletne poslove. Opustite se jer: Houston, we have a good party!
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.04.2014., 14:08   #9
Savjetnik 2013.

Savjetnik 2013.

Što se događa kad se u istom loncu sudare razni okusi inače dobrih sastojaka?
Dobivamo nepovezan kulinarski miš-maš. Ovaj film je sličan takvom loncu gdje dobre namirnice čine jelo koje se jedva probavlja. I još sve to pod palicom vrhunskog filmskog dirigenta R. Scotta.
Zvuči čudno ali da li mogu pogrešiti ljudi koji su u svome fahu velemajstori počev od autora scenarija, režisera i glumaca?

Baš ovi zadnji izvlače cjelokupni dojam da djelo ne potone u tamne dubine neuspjeha. Od njih najsvjetlila je točka lik Bardema koji kao da ne pripada tom ozbiljnom filmskom setu već se sam dobro zabavlja glumeći lik kojemu ženska poševi limenog ljubimca.
Kažu da filmove koje ne sjednu na prvu loptu treba odgledati dva puta. Žalim slučaj jer ovo ne vrijedi ponovljenog truda. Dobro ste pročitali ... ovaj film je zapravo negledljiv, rastrgan i traži od konzumenta napor gledanja.

Stoga je jedno gledanje sasvim dovoljno da nakon toga stekneš uvjerenje u uzaludnost repriziranja. Nakraju svega, čini mi se da je za ovaj uradak osnovni krivac manjkav scenarij. Ne radi se dakle o lošem scenariju već dovoljno manjkavom, namjerno nedorečenom, nečitkom i suviše tajanstvenom do granice iritantnosti da takav kakav jeste pokvari užitak svake filmske konzumacije. Umjesto da filmska priča lagano klizi, uvodeći nas u svijet likova - mi se trudimo da iz toga svijeta pohvatamo smislene konce.
Tako se trud gledanja usmjerava na opanke i konce, tko je tko što i ko koga.
Stoga mi se tijekom gledanja dogodilo da nakon što sam odgledala jedan sat "Savjetnika" nisam "uhvatila" o čemu se zapravo tu radi.
Ko za vraga nisam o filmu unaprijed ništa pročitala, samo da mi pročitano ne bi pokvarilo dojam o filmu omiljenog režisera.
Koja kardinalna pogreška!


Ukratko; Moj savjet za "Savjetnika" je ne gledati, ili gledati samo ako ste prisiljeni zbog ugroze života. Život je ionako kratak pa možete radije iskoristiti to vrijeme daleko korisnije - recimo na peglanje ili da konačno pospremite ormar ili izvedete kućnog ljubimca u dužu šetnju. On će vam biti zahvalan a vi ćete izbjeći ono što je za vas ljubitelja filmova prenaporno te nakraju i nepotrebno
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.04.2014., 16:30   #10
Talking

Nicotina (2003.) Život bez filtra

http://www.imdb.com/title/tt0337930/

Što se događa kad se u jednoj noći spoje napaljni zmotani haker, ruski mafijaš i par meksičkih sitnokriminalca uz dva prosječna bračna para koji su prešli tanku crtu ljubavi i mržnje...uz činjenicu da svi zajedno upakirani u proces odvikavanja od duhanskog dima?

Odgovor je veoma jednostavan: stvoren je postojan materijal za izradu crne komedije.
I zaista je tako, jer recept za crnjaka tako i izgleda; od nezamislivih prevrata radnje, komedije zabune, skup povezanih bizarnih okolnosti prelivenom vješto ugrađenim humorom pa sve do tragičnih posljedica bilo da su one rezultati trovanja olovom (čitaj pohlepa) ili pak nervozom zbog neodostatka cigareta.

Ono što ipak upada u oči na samom startu je slab početni ritam koji posve odudara od nastavka filma. Pomalo nespretan početak uz malu pomoć nezgrapnosti scenarija i nesnalaženja režije u svemu tome upada u oči, no ubrzo hvata odličan ritam radnje uz snalaženje glavnih glumaca te nadomještava početne nedostatke.
Tada pri gledanju ovog filma želite da on nikada ne završi mada sama radnja navješćuje kraj.

Ono što je po meni ovdje najzanimljivije je činjenica da kad bi se kojim slučajem ovaj fim našao u nekoj drugoj produkciji a ne meksičko-argentinsko-španjolsko uz prokušane glumce velikog kalibra postao bi svjetski hit sa solidnom zaradom. A da režiju i rad na scenariju potpisuju braća Coen ili A. de la Iglesia ili Aldomovar....

No i ovako bez velikih imena Nicotina je dobar i zabavan filmski uradak koje i sa svojim manama pronalazi svoje gledatelje možda baš i stoga jer se ne očekuje previše a dobiva se iznad svakog očekivanja.

Ukratko; nabaviti dobro ohlađenu cervesu i krckave tortille te sa prijateljima pogledati ovaj zabavan film. Kako je već bio repriziran na HRT-u biti će vjerovatno opet. Do tada prestati pušiti ili smanjiti unos duhana.
No, Nicotinu ne zaboraviti konzumirati!
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.05.2014., 19:56   #11
Talking

7 kutija/ 7 cajas (2012.)

http://www.moj-film.hr/film/info/7-kutija/

Nama nepoznata paragvajska kinematografija ponudila nam je ovaj ukusni, egzotični filmski kolačić u neobičnom naslovu. Bez većeg očekivanja od malopoznate južnoameričke produkcije dobilo smo zanimljiv uradak vrijedan spomena.
Filmska priča započinje jednom željom a završava pravom dramom. Za neke je to sretan kraj ali ne za one koji su izvukli sudbinom kraću šibicu. Sama scenaristička okosnica filma je dobro građena jer da bi se iz filmske muhe napravio slon treba vještine, spretnosti pogotovo kad se tijekom radnje priča širi te na samom kraju dobiva svoj konačni dramaturški okvir.
Ono što sigurno nedostaje (namjerno ili ne )je izostanak pratećeg crnog humora mada materijala za to ima napretek, skrivenog u samim likovima, njihovim ulogama i situacijama. Ovako bi ponekad suviše plošni prikaz likova koji se pojavljuju dobili na boljoj karakterizaciji. Ritam održava napetost do samog kraja a tome doprinose zanimljivi kutevi snimanja.
No i bez naglašenog humora, ovo je zanimljiv film situacije, u kojem mali, obični ljudi nastoje preživjeti u čudnim okolnostima. Glavni glumac se u tome vrlo dobro snašao.


Ukratko; bez obzira na mane a ovaj ga film sasvim sigurno ima, "7 kutija" je solidno djelo koje otkriva nama nepoznati svijet uličnih nosača u opakom svijetu kriminala. Svakako pogledati bez bojazni da će te baciti devedesetak minuta života u ništa
Dapače...
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.05.2014., 16:36   #12
Thumbs up

The labor day (2013.)

Kod nas prevedeno kao "Vikend života",
http://www.moj-film.hr/film/info/labor-day/ adaptacija je romana J. Maynard. Za samo gledanje to i nije toliko bitan podatak sve do ne dođemo do određenog dijela gdje dolazi do usporedba sa daleko značajnijim filmom rađenim prema adaptaciji romana a koji se bavi sličnom temom.
Netko je napisao da je ovo ljubavni film. Čini mi se posve islišno ga tako nazvati to je prvenstveno film o nedostatku ljubavi. A ono čega nema, prati u stopu čežnja i osjećaj tuge.
Moram priznati da me film u prvi par minuta na samom početku lijepo uljujkao odmjerenim kadrovima koji su stvorili smirenu atmosferu. No na zadugo jer pojava treperave K. Winslet unosi svojevrsni nemir a da se prava nevolja a s njome i drama još ne nazire.
Ono što je svima jasno je da uvođenje treće osobe u mikro svijet majke i sina koji su dakako vezani ne samo svojim biološkim sponama već i osjećajm napuštenost od strane supruga i oca, nastaje prava drama. Privlačnost a nešto kasnije i ljubav ne bi bilo samo po sebi nikakva prepreka ostavarenju veze već se radi o nekoj vrsti zabranjene ljubavi ili posve nemoguće u određenoj situaciji.

Moram se vratiti na početak kad se spominjala adaptacija romana. Ne mogu se oteti dojmu da je ova adaptacija na tragu filmovanja "Brokeback Mountain". Naime u oba romana govore o nemogućim ljubavima koje je nikako ili vrlo teško ostvariti već s time jer se radi o zabranjenim društvenim odnosima; prvi tako progovara o istospolnoj a drugi o vezi osuđenog kriminalca i rastavljene žene. I dok je prva adaptacija zapravo već unaprijed osuđena drama na nesretan kraj, druga se scenarističkom vještinom provlači kroz ušicu igle i...sunce se na obzoru ponovno rađa.
Odmjereni ritam, prigušena napetost, način snimanja, gluma...od ovog filma stvaraju djelo koje je teško zanemariti u današnjoj produkciji.

I na kraju, treba zapamtiti ime malog glumca (Gattlin Griffith) o kojem će vjerovatno progovoriti budućnost ispisujući njegovim imenom filmska platna.

Ukratko; Smatrate li se ljubiteljem filma ovo djelo ne smijete propustiti. Ukoliko to učinite, upravo ste se zakinuli za solidnu filmsku adaptaciju koja svakako treba biti arhivirana u vašu osobnu mentalnu filmoteku. "Vikend života" je suviše dobar film da bi se samo tako olako odbacio.
Stoga je preporuka: GLEDATI!
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.05.2014., 16:21   #13
Thumbs down

Omar (2013.)

Razveselila me najava ovog filma no nakon prvobitne radosti uslijedio je mlaki tuš. Scenaristička želja da priču o ljubavi dvoje mladih ukalupi u okvir palestinske borbe protiv okupacije Izraela, dobrano začini sumnjom izdaje te takvo pretoči u filmsko dijelo bila je prezahtjevna zadaća. Film je tek djelomično u tome uspio.
Čak ni poneke manjkavosti režije (uvjeti snimanja su priča za sebe), niti slabašne glumačke perfomanse, nisu mogli spasiti obraz neuvjerljivom i manjkavom scenariju (pogotovo forma dijaloga). Iz toga proizlazi na trenutke zbunjujuća priča koja prati razvoj događanja na način da više ostavlja pitanja za sobom a manje daje konkretne odgovore i rješenja. Baš ta nerazrađena i više zbrda-zdola ispričana priča, krivac je što film ostavlja slab dojam. Mada je sama tema filma vrlo zahtjevna zbog jačine emocija koje nastaju kad govorimo o ljubavi, mržnji, izdaji; ona unaprijed prepostavlja dobru uigranost psihološke karakterizacije likova, situacije u kojima se oni nalaze kao i moguće rasplete.
Gledajući sve to kao cjelinu to je ono što nedostaje ovom djelu.

Film nakraju jedva izvlači scenaristički joker iz rukava u vidu dramskog raspleta kao jedino moguće rješenje situacije, a što nažalost ne ide na ruku glavnom liku.
Ono što se ne smije propustiti spomenuti je nepopravljiva simpatičnost glumca Adama Bakrija. Nažalost, svi ostali glumci su ostavili blijedi trag.

Ukratko; Imate li viška slobodnog vremena pogledate ovaj filmski uradak ako ništa drugo zbog glavnog glumca iz kojeg doslovno isijava pozitiva. O svemu ostalom na filmu viđenom ... ma, prosudite sami
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.05.2014., 16:43   #14
Cool

The Lunchbox 2013.

U većini slučajeva pregolema indijska filmska produkcija izmiče europskom filmofilskom ukusu. Tek poneki njeni uradci nađu put do naših ekrana. U slučaju "Pogrešne dostave" kako je ovaj film kod nas preveden, nama su bez ikakve pogreške dostavili mali indijski biser.
Pratimo jednostavnu ali čvrstu priču u kojoj jednu od glavnih uloga ima obična metalna kutija za "gablec". Ona greškom spaja dvoje usamljenih, nepoznatih ljudi u emotivno nabijenoj drami. Drama ne može a da se ne koristi osjećajima, no scenariju se nikako ne može spočitati puko poigravanje emocijama gledatelja. Samoća i otuđenosti dijelovi su velike košnice u kojoj svakodnevno zuje dvadesetak milijuna stanovnika - a da se često međusobno emotivno ne dotaknu. Glavni likovi rascjepljeni nedostatkom ljubav i gubitkom, tijekom filma prolaze određenu preobrazbu. A ona u konačnici boli, jako boli ostavljajući oba lika, svakog na svoj način, u nemilost gruboj životnoj stvarnosti.

Mada na trenutak ljubitelje filma može zasmetati korištenje naturalističkih prikaza oni su ovdje odlično uklopljeni u cjelinu i nimalo ne smanjuju kvalitetu odgledanog. Više od toga može se prigovoriti početnom neujednačenom ritmu koji se srećom po redatelja brzo ispravlja.


Ukratko; Mali indijski biser visokog filmskog sjaja nikako ne treba ignorirati. Mora se pogledati unatoč ponekim manjkavostima. Topla ljudska priča o osjećajima običnih ljudi iz vreve košnice koje spaja pogreška, daje nam životnu lekciju jer kako se u njoj kaže "sometimes the wrong train will get you to the right station".
"Pogrešna dostava" u ovom slučaju, prava je dostava sjajnog biserčića u vašu filmsku kolekciju
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.06.2014., 16:02   #15
Exclamation

Short Term (2013.)

Prije koju godinu HT je prikazivao BBC-ijevu seriju (zaboravih naslov) u niz nepovezanih epizoda u trajanju od sat vremena sa raznoraznim temama iz suvremenog života. U njoj su se izmjenivali glumci, režiseri i scenaristi no svim je epizodama bilo zajedničko čvrsta, dobro ispričana priča te odlična karakterizacija glavnih likova uz poslovično dobru tehničku obradu.
No to je britanski pristup...
Ovaj bi se film samo po temi koju obrađuje lako u to uklopio. Uglavnom solidno scenaristički "nošena" filmska radnja ujednačenog ritma, uz mlade glumce koji su lavovski dio filma iznijeli na svojim nejakim glumačkim plećima te umjereno lelujava kamera napravili su "Privremeni smjestaj" gledljivim uradkom kojem ipak nešto - nedostaje.
Što je to?
Možda ovom djelu jednostavno nedostaje neka vrsta kompaktnosti svih njegovih dijelova da bi se u njemu prepoznala karakteristika ono što jedan film čini filmom. Ovako "Short term" ne djeluje kao zaokružena filmska cjelina već je poput jedne izdvojene epizode serijala. Tražimo li krivca za to pronaći ćemo ga ponajviše u režiji. Scenario nam nam pruža priču o problematičnoj djeci koju vodi empatična i simpatična voditeljica privremenog smještaja koja se i sama teško snalazi sa vlastitim strahovima i prošlošću ali se uspješno hvata u koštac sa tuđim problemima. Scenario i režiju potpisuje ista osoba pa nalazim da se dotični bolje snalazi u ovom prvom zbog vještine da se dramatičnost same teme ne iscrpi do razine pretjerane patetičnosti. U poslu režije, ponešto se izgubio; ponajviše u ispipavanju filmičnosti vlastitog scenarija.

Ukratko; Intrigantna tema o posljedicama zlostavljanja i sudbini djece koja su prošla takve i slične tretmane, nije laka niti zabavna. No odvažite se i odlučite se za gledanje, dobro će te uložiti tih sat i pol života.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2014., 15:45   #16
Thumbs up

The Enemy (2013.)

Ovo filmsko djelo je napravljeno po J. Saramagovoj noveli (sjetite se odličnog scenarija filma "Blindness", u glavnoj ulozi J. Moore) no moramo ipak napraviti razliku između književnog originala i samog filma.
Ono što je meni posebno u tom filmu jer da me je uspio slatko nasmijati na samom kraju. Cijelo vrijeme trajanja filma razmišljala sam kako će se scenaristi izvuči iz kaše koju su sami skuhali...i nisam se prevarila jer su iskoristili svojevrsnu "deus ex machina" opciju.
No, krenimo ispočetka. Najveća vrijednost ovog uradka je odlično poigravanje atmosferom zahvaljujući vještoj režiji uz veliku pomoć korištenja urbane scenografije, nedostatka jarkih boja, te glazbom. Atmosferičnost kao da smo vremenskim strojem zapali u 70-te godine gradi se postepeno, ipak lagano gubi dah iza prve polovine filma. Do kraja od nje ostaje samo sjena. Umjesto nje javljaju se niz pitanja u gledatelja kojemu lagano izmiče smislenost same priče.
Do kraja posve će vam se zbrčkati u glavi da bi samo rješenje donijelo još novih pitanja.

Kažu da je djelo toliko uspješno koliko se oko njega predaju druge razne priče i teorije i to sve da bi objasnili djelo. Tako na internetu ima uradaka koji objašnjavaju što je zapravo scenarist i režiser htio reći. Na taj se način dodatno poigrava i mentalno bruse sive stanice gledatelja i znatiželjnika koji izbacuju razne teorije. A što je najbolje od svega svi imaju istu šansu da budu u pravu

U tome je film posve uspio; on zapravo više skriva nego što otkriva a to što otkriva može se tumačiti na razne načine pa zabavi nema kraja. Tako zapravo više ćete znati na početku nego što ćete biti pametniji na svršetku. Višekratno gledanje filma i traženja rupa, tajnih poruka, indikacija za ovo ili ono slično je čitanju detektivskog romana gdje se ubojica ne zna do zadnje stranice. No, kad pogledate zadnji kadar...on će vam možda biti posve besmislen, možda glup ili kao meni jednostavno smiješan.
Glavni glumac je dobro odradio dvostruku ulogu dajući svakoj poseban karakter i pečat i na njemu leži sav teret što se tiče glume. Režija kako sam već rekla vrlo uspješna i nadahnuta stvaranju posebne atmosfere napetosti i mističnosti, mada se do kraja polako oboje gube...

Ukratko; zanimljivo i (djelomično) napeto djelo koje treba pogledati. Čini se ipak da sama katarza raspleta pri završetku izostaje.
Možda je to napravljeno namjerno!
No i takav kraj kojeg nam je scenarist priuštio svakako morate vidjeti
Stoga treba film pogledati!!!
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.07.2014., 17:11   #17
Cool Film za 100 klubeka...

The Grand Hotel Budapest (2014.)

Moram priznati film sam dva puta gledala u kratkom vremenu i čini mi se da bi taj uradak mogla pogledati i treći put bez problema. Razlog tomu je njegova filmska prpošnost ispunjena detaljima koji promiču prosječnom oku a koje je zabavno otkrivati. Radi se o djelu koje je uspješno spojio komiku (i tragiku) stripa Alana Forda te britansku TV serije "Alo, alo" u svojim najboljim trenucima. Tako je nastala komedija koja to nije,
drama koja to nije,
tragedija koja to nije,
ni triler koji to nije.
Mogli bismo nastaviti niz dalje pa je najbolje reći da je The Grand Hotel Budapest film koji to i nije već je neobičan, dopadljiv filmski uradak.

Ono što film nosi, osim režije koja se uspješno nosi sa scenarijom (Anderson je i scenarist) je lik Gustava H. odnosno gluma R. Fiennesa. Uz dužno poštovanje dugačkoj listi poznatih glumaca koji imaju manje ili veće uloge on je s debelim razlogom noseći stup.

Mada je pomalo neujednačen u ritmu (pogotovo sredina)
izvlači ga razigranost, vesela shema koja je proteže tijekom radnje te drži pažnju gledatelja do samog kraja.
Govoreći o detaljima zapazila sam da dječak koji čisti cipele ima protezu i kratke hlačice po cičoj zimi, da snijeg pada u zatvoru dok se čita pismo Gustava hotelskom osoblju, da pored štale figurira kartonska krava koja se ne miče dok družina bježi iz zatvora...ima toga još ali bilo ja nadasve veselo otkrivati takve nelogične detalje koje ovom filmu daju šarm.

Ukratko; Pogledati i zabaviti se
Svi ostali savjeti su posve suvišni što se tiče ovog djela.


Usto, treba spomenuti zanimljivost da je scenarij napisan djelomično po motivima djela Stefana Zweiga. Za one koje više zanima pročitajte njegov životopis s posebnim naglaskom na smrt koja je fotografijom dokumentirana i može se naći u svakoj tražilici.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.08.2014., 17:19   #18
Thumbs up Venera u krznu

Venera u krznu (2013.)

Što se događa u retorti kad se povežu u filmskom spoju Polanski +dvoje glumaca+kazalična pozornica+prazno gledalište?

To znaju samo sladokusci koji su gledali Veneru u krznu, kultnog režisera Polanskog.
Polako, ne brzajmo jer ono što je na "tren slatko u gorčinu se pretvoriti može".

Radije budimo brutalno iskreni; ovo je remek djelo!
Budimo još iskreniji; ovo je genijalna stvar.
Otkačimo se posve na iskrenost; ovo je vrhunsko djelo ali iskreno nije za svakoga.

Kakav je to onda film u kojem gledaoci u devedesetak minuta komornog mučenja s dosadom promatraju verbalna prepucavanja dvoje glumaca oko same predstave i stvarnog života, a da su sami uhvaćeni u procijepu između uloga koje obnašaju i onih koje priželjkuju?

Iskreno...

to je dosadan, naporan, iscrpljući filmski maraton koji traje samo sat i pola a čini se da traje danima. U njemu prosječni gledatelji nemaju što tražiti jer današnjem konzumentu filmske produkcije sa malo slobodnog vremena i sa puno ponuda da upropasti i to malo što ima treba dinamika, akcija, kretanje...
Jedina akcija u toj nenapetoj filmskoj adaptaciji kazališnog djela vidljiva a zapravo nevidljiva; prašina koja se diže na pozornici prilikom kretnje glumaca.

I to bi bilo sve o ovom filmu – vrhunski i naporno.

Ali...

Polanski je uspio napraviti, uz malu pomoć vlastite ženice i glumca koji neodoljivo fizički podsjeća na njega samoga, nešto što je toliko genijalno da se zapravo gleda sa žgaravicom, sa prebacivanjem na drugi kanal i ubrzanjem.

Kako sve to može biti genijalno? Jednostavno to je - Polanski. Neponovljivi i genijalni, ponovo iskušani i dokazani, jedinstveni Polanski.

Odlučujuće pitanje za sve potrošače filmske industrije prije samog gledanja ovog filma; želite li ovo djelo pogledati jeste li spremni usmjeriti svu svoju pažnju te se u potpunosti posvetiti radnji filma te ne odustati do samog kraja?

Ako niste vlasnici takvih ambicija, ovo nije djelo za vas.
Nađite si nešto pitkije, lakše i ljupkije. Sretno vam bilo!

A vi drugi, koji se prstima jedne ruke mogu izbrojati u masi, usredotočite li se i na film doživjeti ćete vrhunski filmski uradak kojeg bi mnogi sa prezirom i zbog dosade odbacili.
I znate što je u svemu tome začuđujuće; vaš izbor da ga NE gledate kao i onaj DA ga pogledate - oba su dobro rješenje!


Ukratko; Odluka o tome da li ćete gledati ili ne ovaj film je na vama. Krenete li u avanturu gledanja - na dobitku ste. Krenete li dalje, opet dobivate. Kako god odlučili već ste dobili

I nakraju dolazi mi samo pitanje na pamet; kako bi sve to povezao u filmskoj retorti jedan drugi mag režije koji se odaziva na ime Woody Allen?
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2014., 17:39   #19
Thumbs down

Transcedence (2014.)

U vremenu kad se bez tehnike ne može živjeti a kamoli išta stvoriti, pitanje je vremena kad će se pojaviti film koji govori o prožimanju nas i naših ruku djela; odnosno čovjeka i vrhunske kompjuterske tehnologije. „Uzvišenost“ kako je kod nas film preveden, po samoj temi koju obrađuje trebao bi biti intrigantno i zanimljivo djelo. No, obrada tako složene i nadasve teške zadaće, u ovom slučaju dovelo je do mlakog uradka. Krivac za nedostatak kvalitete koja bi trebala pratiti temu „Uzvišenost“ je manjkav scenariji. Započevši i više nego zanimljivu temu, scenarist se do kraja filma posve pogubio, stjeravši radnju filma u kut. Da bi se izvukao, prisiljen je izvaditi posljednjeg asa iz rukava te nabacili akciju iz malo specijalnih efekata i dima.
Šteta!

Scenarista nije vodio računa da tema takvog kalibra ne može imati rasplet u pucnjavi a podbacio je i sa paralelnom pričom pa radnju filma ne mogu izvući niti prikaz emocija niti motivacija glavnih junaka. Ni glumačka ekipa se nije baš snašla ali oni su tek manji problem u cijelom lancu ovog neuspjelog uradka. Glavni ženski lik (R. Hall) iz cijelog dijapazona mimike koristi samo dva izraza lica; pa kad trenutno nije konfigurirana na A opciju koristi B i obrnuto. Ono što donekle može pratiti „Uzvišenost“ je rad kamere ali to je slaba utjeha.

Bljedunjava priča o utjecaju tehnologije na čovjeka i društvo nije pogodila svoj cilj. Možda zbog toga što se više usredotočila na pitanje opasnosti nanotehnologije ( ponavljanje misli da: „nepoznato izaziva strah“) a manje na prirodu same ljudske svijesti i da li je tehnologija uopće može zamijeniti.

Ukratko: Ako ste ljubitelj SF filmova možda će vas privući ova tema, no nećete biti previše oduševljeni dobivenim. Onim drugima koje fikcija ne privlači, gledanje ovog filma biti će čisto gubljenje vremena
__________________
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.09.2014., 19:42   #20
Thumbs down Non stop razočaranje

Non stop (2014.)

Birate li filmove prema temi koja obrađuje, prema glumcima ili režiseru u svakom slučaju vaše preference su bitne za odabir. U „Non stop“ slučaju glumačka ekipa je obećavala (L. Neeson i J. Moore te lady Mary - Michelle Dockery- iz britanske serije DA) no obećanje se pokazalo kao ludom radovanje. Tema filma gdje je radnje sabita većinom u 4 zida aviona sama po sebi je intrigatna. Režija se mora snalaziti u malom, zatvorenom prostoru da bi zadržala postavke filma ne pretvorivši radnju u klasičnu kazališnu predstavu. U tome joj pomaže umješnost oka kamere. Ona bi tu carevala ali drmava ruka kamermana nije joj dala priliku. Nakon razočaravjuće glume, lelujeve kamere problem se nazire i u scenariju. Nije umješnost priče dobro zaplesti radnju, već je znati majstorski otpetljati bez magije i čarolija uz pomoć logičnog raspleta.

Glavni glumac ne snalazi se sa likom, niti sam sobom pa više baulja avionom nego glumi te izgleda poput vinske mušice u podrumu. J. Moore kao lik nekuhana i nepečena, motivacijom nedorečena, scenaristički neiskorištena i do kraja filma postaje posve sporedna. Profinjeno lice lady Mary ne nosi ništa što bi je kao glavnu stjuardesu vinulo ozbiljnije u radnju. Lik je odigran kao da pripada first class sjedištu nego brižnoj avionskoj domaćici. Osim nje vidimo još samo jednu stjuardesu (oskarovku Lupitu) ali se u malom prostoru scenaristi nisu htjeli zabavljati sa sporednim osobljem (150 putnika u avionu i dvije stjuardese). Sve u svemu, jedini motiv glumaca bio je očito honorar ali je njegov iznos diskutabilan jer glume poput članova amaterskog kazališta Donje Daske.

Tema, vrlo interijerna i stoga zahtjevna nije dobila doraslu režiju a smrtni udarac filmu zadao je sam završetak sličan vijuganju pijanca koji ide kući. „Non stop“ stoga kao filmsko djelo nije dao ništa posebno u nijednom segmentu. Dapače, pokazao se razočaravajuće neoriginalan, uništivši glumce sa reputacijom filmova ne B neg S-ranje kategorije.

Ukratko: Šteta vremena utrošenog u gledanju kako glavni glumci zarađuju za život kad se bolje u filmskoj industriji ne nudi a račune treba platiti. Ni pojava bljedolike britanske glumice porculanskog lica i DA pedigrea, ne može spasiti propasti scenarstički fušeraj i režiserski paceraj. Da bi se to napravilo potreban je svojevrstan remake sa novim postavkama, najprije počev od scenarija.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:59.