Igre naše mladosti... Kakva je situacija danas?

[marino0]

Znači, svatko od nas se sigurno nekad s osmjehom prisjeća igara iz djetinjstva u kojima ste uživali i jedva čekali van i koje su vam obilježile isto, pa napišite i opišite kojim dječjim igrama ste se zabavljali u djetinjstvu svom i kako ste ih zvali, prije pojave interneta i raznih gadgeta!

Povucite paralelu danas-prije, mislite li da se djeca danas sve rjeđe igraju tih igara, da su nestale i zaboravljene i da vrijeme provode uglavnom kod kuće na svojim laptopima, smartphoneima, raznim društvenim mrežama, konzolama, televizijom itd, a sve manje sa društvom? Kakva je kod vas situacija ako imate klinčadije u kvartu, na ulici, parku? Viđate li ih kako trčkaraju i zabavljaju se nekom igrom?

Evo, bio sam na moru radio i vratio se u svoju slavoniju nakon dugo vremena, bio je to lijep i sunčan i dan, i bilo mi je full drago vidjeti hrpu djece, barem kod mene u gradu ispred moje kuće kako igraju igre koje sam ja igrao prije kojih 10-15 godina, pa me to i ponuklo da otvorim temu i pitam jeli i kod vas tako? Naravno, odmah su me vratili u moje djetinjstvo i sjetio se tih igara koje sam i ja igrao.

Znači, napisat ću što su oni igrali kad sam ih vidio, a što sam ja za vrijeme mog djetinjstva.

Prvo, kad sam došao čuo sam na glas - lopta u rupi i svi oko nje, neka puca, neka puca!!! Bili su full simpatični i smiješni kad su igrali, ali ja sam se tako cerekao kad sam to čuo. Ovo je bilo i kod mene popularno.
Onda, igra skrivača, mi smo to zvali žmirke, kad bi došli na mjesto gdje je onaj koji broji i traži, vikali bi kupik za mene!!!
Kasnije su igrali nešto tipa sik sak suk, sjećam se i toga, tipa svi se okupe u krug, poslože noge i završetkom povika tih riječi moraju podići ili ostaviti nogu na podu, ako imaju svi podignute noge, a samo jedan ostavi spuštenu, onda taj ispada...

Uglavnom sam ove tri zapamtio kod njih...

Mi smo još igrali, pretežito dok je pala noć, policajaca i lopova
Onda ledene babe, školice, lanca probijanca, Care care gospodare (ovo sam jako volio xD), graničara također! i gumi gumi, ali ne na preskakanje nego su dvije osobe napravile između prepreku od te gume pa bi se jedan od nas morao provlačiti kroz to, ali bez da dirne gumu! Ako uspije proći pobijedio je

Onda nešto sa dija dija de ali sam zaboravio kako smo zvali i kako je igra točno funkcionirala tj. kakva su pravila bila.

Isto tako smo igrali, sjećam se, nešto sa bojama i vragom i prodavačom, to sam isto jako volio ali sam potpuno zaboravio kako smo igrali i kako se zvala igra.

[Narikača]

Okoš bokoš prdne kokoš

[marino0]

Hahaha da! Sjećam se i toga

[Schpreitz]

Graničar

[-mrzim]

crvena kraljica 123, ringe raja, školice, skakavca, muhe, pokvarenog telefona.

[pobosutljanin]

Trule kobile

[SmartFart]

Zec, prezec, kuba dva, kakje, arte turijen?

[Enter Sandwoman]

Policija i lopovi i tzv. žmurica nam je bila omiljena. Zatim preskakanje lastika nama curama, išle smo u ekstreme, nekad bi se podijelile u klanove i zadale bi skakanje a lastik nam oko vrata.

Lovica, al' smo se natrčali.

Graničara smo rijetko, više u školi.

Pokvarenog telefona i Boje smo igrali kad nam se nije dalo trčati, pretežito navečer.

Zatim smo se igrali Zidova. Ovo smo mi izmislili. Crkvica je imala zidove. Stali bi u sredinu, tapkali nogama, povikali ZID i tko bi se zadnji popeo na zid, bio bi izbačen.

Zatim smo se igrali Power Rangera. Popeli bi se na iste te zidove crkve i jedan po jedan skakali s njih te u skoku radili pokrete kao Rangeri i vikali (ja sam uvijek bila zeleni i vikala bi ZELENI POWER RANGER). Mora da je sa strane presmiješno izgledalo.

Krugove smo također izmislili. Nacrtali bi kredom krug, podijelili ga na 4 jednaka dijela. Svatko bi dobio svoj dio (igralo se u 4, jelte), a onda bi si otimali dio po dio, koliko smo rukom mogli doseći. Ali to su bili krugovi promjera i po 10 metar, a mi prokleti.

I na kraju, najinovativniji naš izum, zvan ŠTIPALICA. Muški love ženske, ženske "bježe" i skrivaju se, a kad nas pronađu, udare, uhvate, uštipnu po guzi.
Tad smo već bili poveći, dosadile su nam školice i ine igrarije.

Da li je tko od vas igrao cin bris? Pozvoniš ili pokucaš ljudima na vrata i kao što sam naziv kaže, zbrišeš?!

Kako se zvala ona igra, dvoje drži lastik rukama, vrte njime i onda stanu na njega kako god požele, a jedan mora prolaziti kroz to bez da dotakne lastik?

[Herbicidna]

Enter Sandwoman kaže:

Kako se zvala ona igra, dvoje drži lastik rukama, vrte njime i onda stanu na njega kako god požele, a jedan mora prolaziti kroz to bez da dotakne lastik?

Rade Končara se zvala kod nas. Mislim. A možda je Olimpijada.

Inače, iza moje zgrade se djeca igraju nekih od gorenavedenih igara, barem jednom tjedno.

[Edgarka]

Ja sam stalno okružena djecom, i čini mi se da je skoro sve zaboravljeno...igre i brojalice.

Mi smo se igrali gumi-gumija (lastike) i to je bio pojam, nije bilo parka gdje netko nije imao gumi gumi i morao si lijepo pitati ili ispuniti neki zahtjev glavi ekipe ako si se htio pridružiti..igre su bile podjeljene po težini i tipu, bili smo profići

Na gležnjevima se svašta igralo, sjećam se neke školice, pa je mogao gumi gumi biti skupljen u nit ili razdvojen. Na koljenima se igrao pinokio, na bokovima se ne sjećam, ali na strukiću i pazusima smo dizali noge na:

,,Japanska buba, to sam ja. Učim karate a -ca-ca!'' Sjećam se kako bi nas starije igračice (i igrači) učili cakama kad smo bili u njihovom timu. I dan danas znam da je pitanje vještine i vježbe da se ne zapetljaš, ne samog skoka. Životne lekcije..

Neki dan sam vidjela mamu kako klince od nekih 5 godina uči gumi gumiju, i baš mi je palo na pamet kako je to dobar način za razgibati se i istovremeno provesti vrijeme s djecom u igri, djeca se ispucaju i razgibaju, rade na motorici i uče ponavljati dok ne uhvate grif, pamte slijedove, na otvorenom su i pod nadzorom... (volim promatrati i analizirati)..


Ono kad 2 drži gumi gumi i petlja ga, a ostali igrači se moraju provući kroz rupe bez da tropnu (dotaknu gumu) se zvalo Olimpijada. Ako se sjećam, ,,Olimpijada iz Novog Sada, a u Novom Sadu tri budale kradu bijelu čokoladu.'' I onda rukama i nogama, kako tko uspije


Znam da smo se znali i s brojalicama zabavljati kad nije bilo lopte za graničara ili nogomet, a nije nam se dalo trčati.. One pljeskalice kako ih ja zovem. Sjećam se son makaron solfeeeeeđo, marion, marion... xD Ili halo halo bolnicaaa, žena mi je trudnicaa Lijepa su to sjećanja


Graničara, između 2 vatre (manja verzija graničara, svatko za sebe igra), žmirke ili danas skrivača (pik-pak za meneeee!! ili polupani lončići!)...Na sik-sak-suk način se vršila fer podjela u timove Par nepar, kamen-škare-papir, s brojalicama kao Ententore duboko je more...


Crna kraljica 123(valjda isto što i crvena ), Policija i lopovi, Ledena kraljica (dvoje ih zaleđuje dok ne zalede sve, zaleđenog se odležuje tako da mu se slobodan provuče kroz noge ili ga obiđe 2 puta), skakali smo preko štrikova i to onih velikih, vijača, davali si nogice za pentranje po svemu i svačemu, skakali s onih starih željeznih ljuljački, skupljali trave po livadi pa ,,kuhali ručak'', pantomime na ispadanje...


Kao mlađi smo imali ono ,,ide maca oko tebe, pazi da te ne ogrebe..'' Kad nam se nije dalo trčati onda Boje, grad-rijeka-država, engleske školice i križić kružić (kreda i pločnik ) ili Kaladonta. To nas je spašavalo na satovima hrvatskog kasnije, netko počne tako da kaže riječ i slijedeća osoba mora reći riječ koja počinje sa zadnja 2 slova ranije navedene riječi i igra se nastavlja dok netko ne kaže riječ s čija 2 zadnja slova ne može početi neka druga riječ (kaladont) i on pobjeđuje. Igra se onda eliminacijski nastavlja bez njega, a on može pomagati sa strane.. Tipa kvasac - aceton - onda - danas - astrolog - ognjište - terasa..itd. Ako igrač dobije priliku reći kaladont, a ne iskoristi ju, nema ponavljanja..


Mislim da smo bolje prošli, a nisam ni pola toga navela..svega se sjećam S jednog drugog stajališta, razvijaju se društveni odnosi, ispucava fizička energija, radi na motorici, pamćenju, slijedovi, kreativnost, zajedništvo u timovima... Žao mi je što to rijetko vidim danas, lastike nigdje, ajde igraju nogomet, ali to je to... Sjećam se da sam prije par godina dobila dozvolu od vođe tima da se priključim graničaru. Nisam mogla odoljeti kad sam vidjela da to još netko igra... Naravno da su me zgađali kao nikog drugog, ali vrijedilo je

[marino0]

Enter Sandwoman kaže:

Zatim smo se igrali Power Rangera. Popeli bi se na iste te zidove crkve i jedan po jedan skakali s njih te u skoku radili pokrete kao Rangeri i vikali (ja sam uvijek bila zeleni i vikala bi ZELENI POWER RANGER). Mora da je sa strane presmiješno izgledalo.

zanimljivo. Nisam nikad to igrao, a prvi put i čujem, al zvuči jako smiješno

Da li je tko od vas igrao cin bris? Pozvoniš ili pokucaš ljudima na vrata i kao što sam naziv kaže, zbrišeš?! : D

Naravno! to je bilo tako uzbudljivo, da smo mi non stop to igrali kad se smračilo malo pretežito bi to bila posebno odabrana ekipa, koja ima volju, voli izazove, brže trči i koja se ne boji.
s obzirom da je bilo često, ljudima je dozlogrdilo i počeli su zvati policiju koja bi barem sat vremena bila u ophodnji ulicama (a to smo i očekivali, tek tada bi bilo još zanimljivije bježati od njih xD), onda jedno mjesec dana ne radimo, pa se opet vratimo i zajebavamo

Enter Sandwoman kaže:

Kako se zvala ona igra, dvoje drži lastik rukama, vrte njime i onda stanu na njega kako god požele, a jedan mora prolaziti kroz to bez da dotakne lastik?

Edgarka kaže:

Ono kad 2 drži gumi gumi i petlja ga, a ostali igrači se moraju provući kroz rupe bez da tropnu (dotaknu gumu) se zvalo Olimpijada. Ako se sjećam, ,,Olimpijada iz Novog Sada, a u Novom Sadu tri budale kradu bijelu čokoladu.'' I onda rukama i nogama, kako tko uspije : D

Ovo smo i mi jako voljeli igrati, al nismo imali neki naziv/ime, ili sam ja zaboravio, sjećam se da smo to uvijek nekako zvali ajmo igrati onog provlačenja sa gumom

Edgarka kaže:

,,Japanska buba, to sam ja. Učim karate a -ca-ca!'' :zubo : Sjećam se kako bi nas starije igračice (i igrači) učili cakama kad smo bili u njihovom timu. I dan danas znam da je pitanje vještine i vježbe da se ne zapetljaš, ne samog skoka. Životne lekcije..

Hahaha, ovo je super! Isto prvi put čujem, nismo nikad igrali.

Sjećam se son makaron solfeeeeeđo, marion, marion... xD Ili halo halo bolnicaaa, žena mi je trudnicaa : D Lijepa su to sjećanja

Da! Ovo sam totalno zaboravio i sad si me ti podsjetila, jaoo, i kod nas su te brojalice vladale!! Mi smo govorili son freeeo, leo leo suk suk suk xD

Na sik-sak-suk način se vršila fer podjela u timove : D Par nepar, kamen-škare-papir, s brojalicama kao Ententore duboko je more...

Crna kraljica 123(valjda isto što i crvena :confused , Policija i lopovi, Ledena kraljica (dvoje ih zaleđuje dok ne zalede sve, zaleđenog se odležuje tako da mu se slobodan provuče kroz noge ili ga obiđe 2 puta), skakali smo preko štrikova i to onih velikih, vijača, davali si nogice za pentranje po svemu i svačemu, skakali s onih starih željeznih ljuljački, skupljali trave po livadi pa ,,kuhali ručak'', pantomime na ispadanje...

I kod nas

[Anwyn]

Ja sam išla u šumu i iskapala neke pileće kosti iz humusa. Glavna dječja arheologinja na tom području. Ne znam kakvo je stanje danas.

[Edgarka]

marino0 kaže:

zanimljivo. Nisam nikad to igrao, a prvi put i čujem, al zvuči jako smiješno

Super je bilo Bilo je još takvih brojalica, samo ih se nažalost ne sjećam. Ali se sjećam cijele zavrzlame u jednoj igri gumi-gumija gdje se moraš zapetljat i otpetljat po pravilima. Mišićna memorija

Naravno! to je bilo tako uzbudljivo, da smo mi non stop to igrali kad se smračilo malo pretežito bi to bila posebno odabrana ekipa, koja ima volju, voli izazove, brže trči i koja se ne boji. : D
s obzirom da je bilo često, ljudima je dozlogrdilo i počeli su zvati policiju koja bi barem sat vremena bila u ophodnji ulicama (a to smo i očekivali, tek tada bi bilo još zanimljivije bježati od njih xD), onda jedno mjesec dana ne radimo, pa se opet vratimo i zajebavamo

Mi se cin brisa nismo igrali jer su naši roditelji (mame pogotovo) bili kratki s živcima u tom pogledu, isto je vrijedilo za telefona kad je taj trend krenuo. Uvijek bi nas netko od susjeda vidio i odao, a nismo se baš s kaznama htjeli zezat.. Socijalna gradnja u Zagrebu i obiteljski štih, nismo morali brisati nego smo obično žicali čašu vode, soka ili išli plakat i tražit flaster da nas mama ne vidi da smo se opet razbili

Ovo smo i mi jako voljeli igrati, al nismo imali neki naziv/ime, ili sam ja zaboravio, sjećam se da smo to uvijek nekako zvali ajmo igrati onog provlačenja sa gumom : D

Cijela umjetnost je bila napraviti oblik zvijezde (kroz tu figuru se bilo najteže provući) i sve je imalo svoje ime. Nađoh reprezentativnu sliku




Znam da smo smišljali kako zapetljati lastiku na onim končićima koje omotaš oko dlana, pa onda s prstima radiš figure, a onaj drugi ti pomaže. Ni dan danas se ne sjećam kako smo to zvali, ali znam da smo se i s time znali dosta zabavljati i smišljati nove fore...

http://3.bp.blogspot.com/-lsw2Lbwpop...ats+cradle.jpg

[Edgarka]

Moram priznati da me tema zaintrigirala skroz, pa sam išla kopati po starim fotoalbumima i ispitivati ljude Pogotovo sad kad iz parka čujem pik pak za Rookaaaa!

Za gumi gumi mi još padaju na pamet njemačka, engleska, zagrebačka, beogradska škola, matematika, garfield, eiss kafe...

I ono: Balerina Rokoko diže noge visoko, balerina dobro skače, vide joj se bijele gaće. To se na ramenima pjevalo.

Znam da smo izrađivali sve i svašta, cure prvo one končane narukvice prijateljstva za sebe i dečke, cilj je bio dobiti najviše - za to si ih morao puno pokloniti...Mi smo to zvali i narukvica za sreću, pa si ju poklanjao osobi koja ti se sviđa, a dečki bi nas cure molili da ispletemo jednu lijepu za cure koje su im se sviđale, a mi smo konce žicali od mama i baka. I to one za šivanje i za heklanje, bilo je silno bitno čiji je konac ljepši, kvalitetniji, bolji za plesti..xD Čvor i konce stisnut s koljenima, pa pleti..Ovak nekako je to izgledalo, natjecale smo se koja će uspjeti napraviti čim bolji uzorak.




Kasnije od onih metalnih otvarača na limenkama i ziherica, ili privjeske za ključeve. Sami smo radili praćke od štapova koje smo našli... Vijence od tratinčica i maslačaka, pa smo se s time kitili, dečke prisilno većinom.

Ono što nas je dugo držalo su bile papirnate gatalice-žabice na kojima svašta nacrtaš, pa biraš i nešto dobiješ. Ako je bio nečiji rođendan, onda smo tak dijelili slatkiše..


http://www.coolinarika.com/recept/sj...li-se-zabice-/

Sjećam se da sam se mijenjala s dečkima za sličke.. Natjecali se tko će ubrati više šljiva s drveta.. Glumili likove iz serija koje bi vidjeli, osobito zabavno je bilo igrati se kung-fua Starci su znali iznijeti van ručnike i deke, pa smo se valjali po tome i livadi, svatko sa svojom zanimacijom, ali svi skupa... Neki tvrde da su i borbe palčevima bile uobičajene, makar se ja toga ne sjećam baš..

marino0 kaže:

Da! Ovo sam totalno zaboravio i sad si me ti podsjetila, jaoo, i kod nas su te brojalice vladale!! Mi smo govorili son freeeo, leo leo suk suk suk xD

..ou van, tu, tri, magarac si...ti! (pljes)

Ili ona sa škakljanjem po dlanovima i gili-gili - pljas po ruci..Odlično za rješavanje ili započinjanje svađa. Legendarna pomirenja, mir mir mir, nitko nije kriv, ava ava ava, nitko nije krava. Ima više verzija te pomirbene, koliko znam, kupus i pečenje - slatko pomirenje.

Sjetila sam se još i care, care gospodare, kolko ima sati? - tri mišja skoka naprijed, dva slonovska koraka nazad. Bilo je očitog favoriziranja igrača Pao sat u bunar..car je uvijek sjedio na penjalici ili drvetu.

Onda, išla majka s kolodvora, dija dija de. Dan-noć (radili smo čučnjeve kao veliki), lanca probijanca nisam voljela jer su nas na to tjerali i u školi, a pikule i špekule, ufff

Anwyn kaže:
Ja sam išla u šumu i iskapala neke pileće kosti iz humusa. Glavna dječja arheologinja na tom području. Ne znam kakvo je stanje danas.

Ti si bolje prošla, ja sam po pješčanicima kopala. Tražili smo skriveno blago, ti si bar imala usmjerenje.. Što sam sve našlaaa

p.s. Moje isprike marino0, malo sam uzurpirala temu jer sam baš ovih dana o tome razmišljala. Nažalost, jako rijetko nailazim na te stare igre u praksi..

p.p.s. bila bih zahvalna ako bi mi netko mogao objasniti kako da smanjim sliku onih končića koja je ispala oogromna

[Pietasaugo]

Tapkanje..