Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 20.07.2014., 17:33   #1
Moj povijesni roman - Pendragon

dorađeno malo

Cornwall, Ljeto Gospodnje 1397.

Mrzim kišu…
Jedino što više mrzim od kiše je šuma…
Jedno što više mrzim od šume, je šuma puna prokletih Galskih barbara.

Iz civilizirane zemlje krenuli smo na put po neprijateljskom teritoriju, divljem i nepokorenom Cornwallu, zemlji iz kojeg se malo koji naš sunarodnjak uspio živ vratiti.
Već tri dana jašemo po ovoj blatnjavoj zemlji od kada smo napustili Devon i krenuli da se pridružimo Utherovom ocu i ostalim Saksonskim knezovima na njihovom pohodu protiv Gala.
Uther je jahao na sredini kolone, zajedno sa mnom i njegovim najbližim savjetnicima.
Mislim da ga zapravo nije tištila ni kiša, ni blato ni vegetacija, nego je odisao nekim čudnim zadovoljstvo, što će konačno i on vodio jedan pravi pohod, a već se bio pomirio da će morati se igrati čuvara praznog dvorca u Doveru, kada je većina ljui njegova oca već bilo napustilo vojvodstvo i krenulo na pohod.

Moram priznati da me neugodno iznenadio poziv za pojačanjem, jer smo se svi nadali da će pohod biti kratak i uspješan, nismo ni sanjali da će sve do našeg rodnog Kenta doći Voringenov glasnik da im trebaju sva pojačanja koje možemo poslati, i da se njegov nasljednik Uther pridruži u pohodu.
Dugo nam je trebalo da se pripremimo, a još duže da dođemo do Devona, zadnje saksonske zemlje prije granice s divljim Galima.
U Devonu smo naišli na polu pusti zamak u Exeteru, gdje je većina muškaraca već bila krneula na istok, ali su nas lijepo ugostili i okrijepili, dok nije došlo vrijeme da i mi krenemo putem ostalih.
Kao za vraga, kiša nas je pratila cijelim putem od Exetera do obronaka Dartmoorea, stare granice Saksonaca i Gala, a kada smo je prešli, dočekal su nas guste šume, savršene za skrivanje i tihe napade.
Imali smo već tri zasjede, srećom, očekivali su nezaštićene putnike, ne vojna pojačanja, i vrlo brzo bi pobjegli kada bi shvatili tko smo i koliko nas je.
Oni koji su bili dovoljno sretni da uspiju pobjeći…

Iako je Uther inzistirao da jašemo dok ne dođemo do saksonskog tabora, stari Bernard, njegov učitelj i savjetnik, ga je urazumio i ponovo smo se zaustavili da se odmorimo i najedemo.
Postavili smo kamp na jednoj čistini, i počeli postavljati straže, paliti vatre i pripremati improvizirani kamp.
Onda sam od Richarda Blackwooda dobio predivnu vijest…
Na mene je ovaj puta dopala predivna dužnost da po blatu jašem s patrolom oko kampa, kao da su znali da sam ljubitelj krajolika.
Okupio sam ljude i krenuli smo, gacajući po blatu i među drvećem, u sve dublji i nepoznatiji kraj.
Osim trojice konjanika, sa nama je bio i vodič, neki Gal u službi vojvoda od Devona, kojem nikako nisam vjerovao, ali nisam imao ni previše izbora.
On mi je tvrdio da se šuma ubrzo sužava i da nas čeka mnogo otvoreniji prostor kada napustimo područje Dartmoorea.
Za divno čudo kiša je prestala i vegetacija je bivala sve rjeđa kako smo jahali,
već smo pola sata bili daleko od našeg improviziranog kampa, kada sam vidio dim iznad šume.
Očigledno su našu vodiči pogriješili, jer smo sada stajali i gotovo pred Saksonskim taborom, možda i najvećem kojeg smo imali stoljećima.
Odlučio sam da se neću vratiti odmah natrag, nego smo jahali još dobrih pola sata kada smo vidjeli patrolu.
Bili su to ljudi vojvode od Warwicka, i nakon što su vidjeli naše oznake, prijateljski su nas dočekali, iako su djelovali napeto i umorno.
Njihov kapetan me obavijestio da požurimo ili u njihov ili u naš kamp prije sumraka, jer nitko nas ne može štiti od noćnih napada, koji su ovdje česti.
Poslao sam obavijest i pozdrave Utherovu ocu, velikom Voringenu, i krenuli smo natrag u kamp, konačno sam bio sretan, jer sam znao da ću večeras spavati u nečem što nije blatnjava kaljuža.
Nemojte me krivo shvatiti, nisam nikada bio mekušac, ali kada u jesen dođete u Cornwall, procijenite sami koliko je ugodno.
Jedva sam čekao da vidim lice starom Bernardu, kada mu kažem da je odlučio napraviti stanku u samo predvorju našeg cilja.
Možda čak i Utheru izmami neki osmjeh, čovjeku kojemu ni kurve, svirači ili žongleri ne mogu to učiniti…
Nemojte me krivo shvatiti, nije to bilo razmaženo plemićke derište, nego jedan opasan, mračan čovjek, kojeg sam se i ja ponekad pribojavao, iako mi je bio kao brat, i uvijek dobar prema meni.
No kada jašeš, odlaziš u lov, ubijaš neprijatelje ili piješ i zavodiš mlade seljanke s nekime, jako ga dobro upoznaš, a Uther je bio tip kojeg ne bi voljeli upoznati.

Kada smo se vratili u kamp i kada sam vidio je većina vojnika bila opuštena , odlučio sam da prvo dam Utheru vijest, jer nisam baš želio da vojnici shvate da će brzo morati ponovo pakirati stvari.
Ušao sam u improvizirani zapovjedni šator , zatekao sam tamo Richarda Blackwooda, našeg glavnog stratega i Lennoxa, Utherova osobna telohranitelja, diva od čovjeka, ali veseljaka s kojime sam volio piti i zbijati šale.
Uther je ponovo bio u svojem divnom raspoloženju i malo je to prešo od mene kada sam mu morao reći da smo ispali glupani i da smo već stigli na cilj.
Na moje iskreno čuđenje, Uther nije bio ljut, nego je naredio da ćemo prenoći, a da ćemo sutra putovati okolnim putem, kako bi vojnicima put ispao dulji.
Dobri stari Uther, ponos prije svega, još malo uživanja u ljepotama blatom okovanog Cornwalla.
__________________
.

Zadnje uređivanje Michael Collins : 20.07.2014. at 17:43.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.07.2014., 14:51   #2
Tabor saksonske vojske u Cornwallu, listopad 1397.

Bio sam u svojih dvadeset ljeta u nekoliko vojnih pohoda i jednako toliko vojnih tabora.
Nikada nisam vidio ovoliki kamp i ovoliki razvrat, nemar i apatiju.
Vojnici su bili neobrijani, pijani i u najmanju ruku ležerno odjeveni, a bilo je gotovo jednako bludnica, krčmara, kuhara, žonglera, patuljaka i svirača, koliko i vojnika.
Ovo je bio pravi mali grad, i to vrlo prljav, neuredan i kaotičan mali grad.
Očigledno je bilo da su mjeseci provedeni u ovakvom mjestu nepovoljno utjecali na ljude, i da ovo nije bio blistavi pohodo protiv Gala, kakvom su se ovi ljudi nadali kada su prihvatili pozive knezova Devona, da ih spase od pljačkaških pohoda susjednih Gala.
Mirisi hrane, lošeg vina, blata i urina, širili su se taborom, a mi smo polako koračali prema središnjem dijelu, u susret Vortingenu, vojvodi od Kenta, i vođi ovog pohoda.
Starog vojvodu, našli smo u glavnom šatoru, gdje je sjedio sa knezom Gordonom, vojvodom od Warwicka te knezovima Devona, braćom Johnom i Adamom Baldwinom.
Samo je Uther imao čast sjesti s njima u šator, a pozvali su nešto kasnije i Richarda Blackwooda da im se pridruži.
Ja i Lennox smo pak odlučili se odmoriti, i kada smo u našem dijelu tabora zadužili opremu, krenuli smo ispod velikog šatora u improviziranu krčmu.
Nakon nekoliko vrčeva, nažalost dogodila se prilično zajebana stvar…
Opazio sam skupinu vojnika iz Dorseta, ratnika kuće Lancaster.
Prije nego što me Lennox uspio zaustaviti, opalio sam jednog ali su me njegova dva pratitelja zgrabila i počela mlatiti.
Srećom, Lennox je bio odmah iza mene i polomio ih je u par udaraca. Izbio je opći kaos, i upali su stražari, valjda je smjena zapala vojnike iz Berkshirea, ljude našeg saveznika, kneza Stanforda, i uhitili su samo trojicu dorsetovih ljudi, dok su prepoznali Lennoxa i on se vukući mene, uspio se odaljiti od šatora.
Srećom, nisam toliko poznat ili utjecajan kao Uther ili fizički prepoznatljiv kao Lennox, pa su zamjenili moj potez sa tipičnom krčmarskom tučnjavom, a ne mojim izljvevom mržnje prema Dorsetu.
A mržnje je itekako bilo, još od kada su mi otac i dva brata poginuli pri napadu knezova Lancaster na naš Kent.
Otada je prošlo mnogo godina, i mnogi su taj rat i zaboravili, čak toliko da smo sada dijelili tabor i bili u zajendičkom pohodu.
Ali ja nikada nisam zaboravio, premda bi se bez tih i više nego nekolik ovrčeva mogao bolje suzdržati.
Na povratku u naš dio kampa, Lennox mi baci vjedro vode da se opere, divljački me opsuje i ode spavati, što sam i ja uskoro učinio, premda da sam znao koliko će me sutra glava boljeti, možda se ne bih ni trudio ustati.

Ujutro me posjetio Uther, koji je naravno čuo što se dogodilo, ali nije bio bijesan nego je cinično rekao da ili da ne pijem kada sam u kampu sa njima, ili da slobodno odem natrag u Kent, ionako im fali konjušara sada kada su svi ovdje.
No onda se uozbiljio (dobro, kod njega su to sve nijanse, čovjek nije imao smisla za humor) i rekao mi da će doći vrijeme i za Lancastere, samo to vrijeme nije sada.
Potom smo zajedno objedovali, i podijelio mi je što su mu otac i saksonski knezovi rekli.
Mjeseci ratovanja sa Galima bili su mučni.
Svježe kasno ljeto brzo se pretvorilo u kišnu ranu jesen, a to je čak bio najmanji problem.
Većina saskih knezova je bilo nesložno, poznavatelja terena je bilo malo, a i mnogi galski vodiči bi namjerno navodili Saksonce u zasjede i smrt.
Nekoliko vojnika iz Devona jest znalo teren, ali i oni su bili među rijeđima, prošla su stoljeća od kada su Gali u Cornwalu drhtali od imena kuće Baldwin.
Gali su itekako koristili domaći teren i nije ih se nikako moglo navući na otvoreno polje, gdje bi ih naša brojnost, taktika i bolja oprema lako porazila.
Vidio ih je Cyan, krvoločni barbarski poglavica, za kojeg se pričalo da pije svoje vino iz vrčeva napravljenih od saksonskih lubanja.
Uther je tu opasku naravno izgovorio krajnje cinično, jer je znao da su to bapske priče, tako popularne među vojnicima .
Još opasnije od Gala, bili su međusobni odnosi saksonskih knezova u taboru, te kriminal i razvrat koji je većinu boraca učinio posve nespremnima i većina je već počela rogoboriti protiv pohoda.
Plemeniti cilj, ujedinjavanje svih saksonskih frakcija u pomoći Devonu, bližila se svome gorkome kraju.
Ako nismo mogli poraziti nekoliko šumskih barbara, kako smo ikada mogli sanjati protjerati Dance sa naše zemlje?
Nakon što smo završili s ručkom, upitao sam Uthera, s kojim sam mogao možda jedini, uz možda Bernarda ili Blackwooda, otvoreno razgovarati, čemu tolika tajnovitost i zašto smo MI morali doći kada očito problem nije broj vojnika.
Tada se smrknuo (opet, govorimo o nijansama kod Uthera) i rekao mi ono što sam se nadao da neću za svoga života čuti.
Danci ponovo imaju jednog vladara, neki plemić na Jutlandu je uzeo ime Knut II. i navodno okuplja veliku flotu, koja uglavnom znamo gdje uvijek završava.
Da malo pojasnim situaciju sa Dancima…
Vortigena veže zakletva knezovima Devon, zakletva dana pred svim saksonskim knezovima dana prošle jeseni na velikom saboru u Winchesteru, da će se pomiriti sa Dorsetom i Chestershireom, i zauzvrat je određeno da će on voditi saksonske knezove u osvajanju Cornwalla i tako početi novo doba za nas.
No vijesti o tome da su saksonski knezovi prestali upirati oružje jedni u druge, uznemirio je lokalne danske plemiće, u onoj gadariji koju su nazivali Danelaw, a koja je držala i naša slavna mjesta London i York.
Danci nisu bili ni sjena onoga što su bili prije nekoliko desetljeća, kada je njihov kralj Knut ubio Voringena od Yorka, zadnjeg Kralja Svih Saksonaca, zauzeo naš glavni grad i polovicu zemlje.
Susjednim saksonskim zemljama, namijenjen je težak danas, Danegeld, kojim smo morali kupovati mir.
No nakon smrti Knuta, i u samoj Danskoj, a i među danskim plemićima u osvojenim zemljama, izbijali su ratovi, sukobi i borbe.
Nažalost, nama Saksoncima to nije puno značilo, jer nakon smrti našeg kralja, te borbe su bile još žešće, da ne spominjemo upade Gala iz Cornwalla ili Walesa, ili prepade Pikta, koji si itekako otežavali ionako samo pusti san da će se Saksonci ikada ujediniti u jednoj vojsci i otjerati Dance.
To se počelo mijenjati zadnjih godina, i već Vortigenov otac je postao dovoljno jak da ne plaća Danegeld, a i sto su učinili i knezovi Northumbrije i Warwicka, sve moćniji knezovi kuće Neville i kuće Gordon.
Iako je rat Dorseta i Chesterfielda s jedne te Berwickshirea, Sussexa i Essexa te Kenta s druge strane itekako usporio te procese, sve se sada činilo da će Saksonci, ujedinjeni u zajedničkom cilju osvajanja Cornwalla, konačno postati prava prijetnja za Danelaw.
Ujedinjenje Danaca pod jednim vladarom, i traljavi rat protiv Gala, sada je itekako počeo gasiti tu nadu.
__________________
.

Zadnje uređivanje Michael Collins : 21.07.2014. at 16:04.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.07.2014., 15:24   #3
Dobro
__________________
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour
Wikiceha is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.07.2014., 18:56   #4
Quote:
cognitor kaže: Pogledaj post
Nije dobro, nego je odlično. A čitao sam mnogo raznih romana sa tom tematikom. Uostalom nije čudo da tako dobro pišeš jer pratim tvoje uvijek britke i suvisle komentare na forumu....
Hvala

Inače, na wordu je ovo već 8 stranica, iznenadilo me koliko zapravo stane u jedan post
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.07.2014., 20:40   #5
(nastavak poglavlja iz listopada 1397.)

Nakon doručka, krenuli smo potražiti Utherova brata, Modreda, kojeg nismo još sreli od kada smo došli u tabor.
Našli smo ga mrtvog pijanog u nekom improviziranom bordelu, i Uther ga je izvukao van i zalio kantom vode.
Modred se otrijeznio, i već je bio spreman na dvoboj, ali kada je vidio da je počinitelj Uther, brzo se primirio.
Uther je zahtjevao da se sredi i da za sat vremena zajedno kreću u inspekciju trupa.
Sljedećih nekoliko dana smo se počeli polako upoznavati sa vanjskim terenom i kampom , a Uther je posvetio vrijeme i da utjera malo reda u očeve trupe.
Vortigena smo rijetko viđali, mnogo je vremena provodio u šatoru sa drugim saksonskim knezovima, a počeli su i mene ponekad zvati, kada je trebalo davati izvještaj ili da izvjestim stanje trupa.
Tabor je bio gotovo oštro podijeljen, između saveznika Vortigena i njegovih nekadašnjih neprijatelja, i ta se napetost osjetila u zraku.
Vortigen je najviše komunicirao preko vojvode od Warwicka, a i mora mu se priznati da se trudio ne uvrijediti svoje protivnike, i pošteno davati zadaće i pohode .
No sve se više vidjelo da Vortigen gleda prema istoku, a ne prema Galima, i da je gotovo odustao od pokušaja da čak i masovnom kampanjom spaljivanja sela i zaselaka, istjeramo Gale na otovreno polje.
Poslao je glasnike na sve strane zemlje i napeto iščekivao njihov povratak.
A onda je nama došao glasnik iz Kenta, nije to bio naš glasnik koji se vratio, nego je bio poslan od strane upravitelja našeg dvorca u Doveru, Sama Blackwooda, koji je nakon odlaska Uthera i svog starijeg brata Richarda, preuzeo ulogu upravitelja Kenta.
Glasnik nam je poručio da su Danci provali od Kenta do Warwicka, u Susex te Essex i sve pogranične zemlje.
Također nas je obavjestio da je sam Knut sa svojom flotom stigao u našu zemlju, te je trenutno u Norwichu, gdje je postavio veliki vojni tabor.
Većina danskih plemića je prestravljena i pohitali su tamo zakleti mu se na vjernost.
Vortigen je smjestao sazvao skup svih saksonskih velikaša.
Po prvi puta, svi su vojskovođe bili na jednom mjestu, čak smo poslali po vojvodu od Chesterfielda, Johna Hangcocka.
Okupili su se na jednom mjestu svi saksonski knezovi, osim knezova Campbell od Northumbrije, koja je bila presječena Danelawom i nije mogla prebaciti vojsku bez izazivanja Danaca, i knezova Hurst od Mercije, koji su bili omraženi od svih Saksonaca, od kada su izdali našeg posljednjeg kralja i pomogli Dancima dobiti Bitku kod Yorka.


Kako bi dočarao kolika se elita okupila na saboru, stavit ću po saksonskim zemljama sve sudionike.
Devon, vojvoda John i knez Adam Baldwin
Sussex, vojvoda Ian Hunt, te sinovi, knezovi Lance i Rick
Wessex, vojvoda James Charlton, te sin Robert
Kent, predstavljao je sam vojvoda Vortigen, uz knezove Uthera i Modreda
Berwickshire, vojvoda Robert Standfort te njegov sin, knez Jonathan
Ti ljudi su uglavnom bili naši saveznici i prijatelji i tabor je u svojoj sjevernoj strani bio uglavnom njima popunjen.
No tu su bili i drugi…
Dorset, knezovi Robert i Theon Lancaster, u ime starog vojvode Richarda, najvećeg neprijatelja Vortigena, koji je naslijedio svog brata Jamesa, kojeg smo ubili u protu udaru nakon što smo slomili njihov napad.
Chestershire, knez John Hangcock,i njegov brat knez William čiji je otac Mark također poginuo u tom ratu.
Te Warwick, najveća sila središnje Saksonije, koju je vodio moćni vojvoda Adam Gordon, dok je njegov sin knez William, ostao upravljati imanjem. To je bio malo neobičan potez, i govorkalo se da sada već vrlo zreli Adam želi što prije doći do slave, iako je njegova mirnoća i ugled, bila u nesrazmjeru s tim glasinama.
Ovaj puta je i meni dopušteno sjediti za njihovim stolom, uz Richarda Blackwooda, bio sam jedini koji nije bio ni knez ni vojvoda, samo sitni grof, iako mi to nikada nije bitno.
Sama činjenica da smo nas dvojica sjedili, pokazivala je koliko Vortigen drži glavnu riječ i mi smo trebali biti ta prevaga u raspravama, iako mi je stari Bernard dao savjet sa sjedim i šutim, osim ako mi se obrate.
Hrane je bilo u izobilju, ali ni kapi pića, osim vode, Vortigen je inzistirao na tome, i nakon objeda i početnih šala i druženja, skup je mogao početi.

Prvi se obratio Vortigen, koji je upoznao knezove i vojvode sa vijestima koje je dobio od svojega glasnika, iako je i sam znao da je to pomalo nepotrebno, jer su sada već počeli dolaziti svi oni glasnici koje su poslali, a koji nisu nabasali na Dance ili kasnije Gale.
Rekao je da neće prekršiti zakletvu danu Devonu, i da neće odustati od uklanjanja galske prijetnje, ali da invazijom Danaca, svaka nada od osvajanja Cornwalla, će sada biti odgođena.
Predložio je da svi ostave petinu snaga koji bi spriječavali da Gali provale u Devon, a možda i dublje, a svi ostali se spoje u jedinstvenu vojsku, koja bi se odmah suprostavila Dancima, što bliže njihovom dijelu zemlje.
Ovo je bila dobra taktika, jer potpuno povlačenje bi dalo opravdanje istočnim vojvodstvima, Dorsetu i Chestershireu, kao i Devonu, da ne šalju vojnika zbog straha od galskih pljačkaša.
Taj dio izlaganja je dočekan generalno pozitivno.
Sam je prepustio da drugi predlože tko će ići s njime na Dance, a tko će ostati čuvati granicu prema Devonu.
Onda se obratio Theon Lancaster, slatkorječivi ljigavac koji je predložio da njegov bratić Robert, sada već legendarni turnirski borac i vrlo popularan plemić, preuzme vodstvo.
Na to su oba kneza Devona odgovorila da im nije lagodno da susjedni vojvda ima toliku silu, ali i da je dio obećanja za mir bilo da Vortigen, od kuće Pendragon vodi ovu vojsku, i da samo član njegove obitelji to može biti.
Naravno nitko nije mislio na mladog Modreda koji nikada nije ni sudjelovao u ratu, nego na Uthera, koji je sa svoja dvadeset i dva ljeta već imao iza sebe pohod protiv Danaca kao odmazdu za napad na naš Rochester, prije dva ljeta, što je bio zadnji veći okršaj s njima, te niz malih pohoda i čarki protiv Chestershirea i Dorseta (na kojima sam i ja stekao svoje ratno iskustvo).
Iako se nekome može učiniti čudno zašto bi ista dva vojvodstva pristala da ih vodi taj čovjek, sjetite se da je zapovjednik vojske ionako uvijek bio Vortigen, a već su pristali da ih on vodi.
Na kraju je presudio vojvoda Gordon, koji je potvrdio Uthera kao vođu preostale vojske.
Ostale su i pojedinosti, tko ide, tko ostaje, a kako se noć odužila, naposlijetku se Vortigen smiluje i dopusti slugama da posluže vino, pivo i medovinu.
Između ostalog, trebali su ostati i knezovi Lancaster , Theon i Robert te po jedan od knezova Baldwin i Hancock,John i Jonathan te Rick i Lance Hunt, kao i mladi Jonathan Standford, ostali su se trebali pridružiti Vortigenovu pohodu, kao i njegov sin Modred.
Vojvoda Gordon je pak trebao utvrditi središnju Saksoniju, i samo će dio puta provesti s njima.
Kako se bližila zima, brzo su počele i pripreme za odlazak, kako bi barem prezimili što bliže Dancima, ako se već nisu mogli nadati da ih već sada dočekaju na bojnome polju.
Od svih silni ljudi koji vojske prate, od zabavljača a do trgovaca i bludnica, sada su gotovo pobjegli zajedno sa Vortigenovom vojskom, iako sam nekako sumnjao da će ju pratiti sve do susreta s Dancima, prije bi bilo da im se nije ostajalo preko zime sa smanjim snagama, usred zemlje divljih barbara.
Ako je stanje bilo napeto kada je tabor ličio na grad, sada je stanje bilo na rubu da se međusobno poubijamo.
Pogotovo jer je većina vojnika iz Kenta otišlo sa Vortigenom, osim mnjeg dijela ljudi koji su odavno jahali uz Uthera.
No kako je bilo gotovo pola-pola zapadnih i istočnih vojvodstava (Vortigen nije želio Lancastere, ali im je rado oduzeo masu vojnika), na početku nije bilo nekih većih sukoba, pogotovo kada smo tek naučili što je to kada kiša ne prestaje, pa čak i poneki snijeg (što je značilo da je većina zemlje doslovno pod njime, što pogodije Dancima a ne nama) i kada je počela jedna od odvratnijih zima u našem životu…
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.07.2014., 22:45   #6
zanimljivo
__________________
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour
Wikiceha is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.07.2014., 23:21   #7
Tabor saksonske vojske, ožujak 1398.

Prošli su mjeseci od kada smo dobili zadnje vijesti s istoka, a i one su bile od Wawicka, ne od Vortigena, i govorile su o relativno mirnoj zimi te da se nije tri tjedan čuo od tabora saksonske vojske, koja se navodno nalazila negdje kod Derbya ili Nottinghama, nitko nije znao točno.
Bez vijesti s istoka, osjećali smo se slijepi i gluhi, a Uther nas je od beznađa, kao i mogućnosti da se počnemo osipati borio tako, da nas je slao na pohode sve dublje i dublje u Cornwall, koje je često i sam vodio, ali samo ako bi i Lancasteri bili izvan kampa.
Robert je mjesecima sve otvorenije pokušavao potkopati Utherov autoritet, iako mu nije uspijevalo, te su trzavice često izbijale po kampu, gotovo do mjere da su vojnici sada počeli piti pod odovjenim šatorima, što je Uther uporno pokušavao spriječiti, ali je na kraju dignuo ruke od toga.
Moram s pohvaliti da sam jednom vodio skupinu konjanika na sam rub Cornwalla, na mjesto koje Gali zovu Penwith, a sudjelovao sam i u nekim većim okršajima sa njihovim borcima, koji su sada bili sve hrabriji i sve su se manje oslanjali na zasjede a više na čarke na otvorenim poljima, što smo nekoć rado priželjkivali, sada baš i ne.
Najopasniji je bio neki mladi ratnik Rhian, koji je uspio poraziti i ubiti čak i neke naše iskusnije vitezove, doduše takvih je bilo malo, većina najboljih boraca je otišlo sa Vortigenom.
Slali smo više patrola da ga uhvatimo, ali je znao nestajati u surovom okolišu te proklete zemlje.
Kako se bližilo proljeće, klima je postajala blaža, i znali smo da će nas Gali prvom prilikom napasti, svi su znakovi upućivali na to.
U jednom noćnom razgovoru sa Utherom, Blackwoodom i knezom Baldwinom, kojemsam i ja prisustvovao, odlučena je strategija koja bi nas istodobno konačno makla sa Cornwalla, a istodobno bi spriječila ili barem oslabila napade Gala na Devon. Sada je tu taktiku trebalo pojasniti i drugim saksonskim velikašima.


Svi koji su u taboru nešto značili, okupili su se u velikom šatoru i Uther im je iznio svoj plan.
To je bila kap koja je prelila čašu strpljenja Roberta Lancastera.
Pred svima je potegao pitanje Utherova vodstva i rekao da će svaki muškarac na otvorenom polju dočekati Gale, a ne kao barbari na nekim klisurama.
Rekao je i da jedan Saksonac vrijedi deset Gala i da njihova brojnost neće biti prednost.
To je svakako pokazalo koliki je on zapravo idiot, i koliko turnirski borac ne mora znati o taktici.
Uther je prvotno bio miran, i rekao da su najbolji borci i oprema otišli sa Vortigenom, i da su doživjeli niz malih i neugodnih poraza od sve drskijih Gala.
Na obroncima Dartmoorea, njihova brojnost će im biti otegodna okolnost, a i da je već predstavio plan vojvodi od Warwicka, koji mu je poslao odred strijelaca od Roberta Locksleya, koji bi već sutra trebao biti u taboru.
Shvativši da je Uther već odlučio umjesto njih, Robert Lancaster isuče svoj mač, i zahtjeva da se vođa oduči na saksonski način.
Uther mu je rado odgovorio istim potezom.
Ja sam zbog ugleda moje obitelji izabran kao svjedok u ime Utherove vojske, da ćemo slijediti Roberta iako ubije Uthera, isto obećanje dao je Theon Lancaster u ime Roberta.
Zapaljene su velike lomače oko borilišta, i ljudi su se doslovno tukli tko će biti bliže borbenom krugu.
Robert je kao vrlo mlad bio već slavni turnirski borac, iako bi njegove borbe češće završavale rušenjem protivnika s konja, a ne toliko borba na nogama.
Uther jest bio malo veći i jači, ali i mnogo sporiji borac. I on je bio na nekoliko turnira, ali nije se posebno proslavio, par pobjeda, par poraza, ništa vrijedno spomena.

Kada su dvojica muškaraca ušla u krug, tabor je eksplodirao!
Uther je krenuo prvi zadavati udarce, ali ih je Robert sve s lakoćom izbjegavao.
Nakon nekog vremena, vidjelo se da ga pomalo hvata umor, a onda je došao red na Roberta...
Brzim i žestokim udarcima natjerao je Uthera da se sve teže i teže brani i izgledalo je kao da će brzo biti gotovo.
U jednom trenutku, Utherov mač mu sklizne iz ruke i svi smo pomislili da je došao kraj.
No kada nije supio ponovo dohvatiti mač, Uther je jednom rukom zagrabio šaku pijeska, a drugom zamahnuo je svojim štitom u ruku kojom je Robert držao mač.
Robert je vrisnuo od bola, a Uther mu je odmah potom bacio šaku pijeska u oči i uhvati ga s obje ruke , rušeći ga na zemlju.
Zatim je brutalno šakama gotovo ubio turnirskog plemića.
Kada se konačno uspio zaustaviti, borba je bila gotova, Uther je bio pobjednik,a Robert je ostao krvav ležati na zemlji.
Saksonski običaj nalagao je da uzme svoj mač i dokrajči ga bez obzira je li ovaj pri svijesti ili ne.
No Uther, u nekom čudnom napadu časti, odluči poštedjeti Roberta, iako je to po saksonskim običajima bila teška uvreda ugledu njegovoj obitelji, i umjesto toga, zabode svoj mač u zemlju pored njega.
Kako sam i očekivao, vitezovi iz Dorseta su izvukli svoje mačeve i zamalo je došlo do toga da Gale dočeka jedan lijep poklon - hrpa već mtvih Saksonaca.
Napetost je visjela u zraku, nema tko nije izvukao mač ili se dohvatio bilo čega što im je došlo pod ruke, te i najmanji mig je mogao tabor pretvoriti u klaonicu.
Tada je knez Chesterfielda, preokrenuo situaciju.
Do tada najbliži saveznik Roberta i Dorseta, svoj već izvađeni mač, uperio je u Theona Lancastera, Robertova bratića i vođu vitezova iz Dorseta, sada kada je Robert bio onemogućen.
Theon je škripao zubima od bijesa, ali je ipak prvi vratio mač u korice.

No, kako ni Warwick ili drugi nisu dijelili bijes Dorseta, dopušteno im je tek da odvuku svoga vojvodu i napuste tabor.

Onda je Uther povikao ostalima - "Dorset je prekršio zakletvu i bit će kažnjen kada za to dođe vrijeme. Vi ostali isto imate svoje zakletve!"
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.07.2014., 10:32   #8
Dartmoore, granica Devona i Cornwalla, kasni ožujak 1398.

Nismo se naravno samo pokupili iz logora i krenuli, pripreme su trajale danima.
Morali smo čekati neke naše odrede da se vrate iz drugih dijelova Cornwalla, a važno je bilo i obnoviti opremu i odmoriti trupe koje su se upravo vraćale iz borbi s Galima, kao i pripremanje trupa koje to nisu radile u zadnje vrijeme
Mogao sam čuti obične vojnike, mnogi su rogoborili, ali neki su i oduševljeno iščekivali konačni obračun s Galima.
Nisu naravno znali kada ili gdje će to biti, ali nitko nije očekivao da će još dugo ostati u ovom logoru.
Sve te radnje je ubrzao dolazak nekolicine izvidnika u razmaku od par dana, koji su svi govorili da se okupila velika galska vojska u mjestu Bodmin, jednom od većih galskih uporišta, koje smo nekoliko puta napali, ali bi ga Gali uvijek napustili, i onda se vratili kada bismo otišli.
Sada je mjesto obnovljeno, ali ovaj puta neće biti meta napada, nego njegova polazna točka.
Uther nas je okupio, nešto manje teatralno ovaj puta, samo nekolicinu knezova i vojvoda u svome šatoru i rekao da imamo tri dana da svi budemo spremni za polazak, i da više nitko ne smije napuštati logor.
Mojim ljudima je pripala dužnost da zadnji ostanemo, i zapalimo logor, koji ćemo pred odlazak politi potrebnim materijalom.
No plan je bio da pričekamo tri sada od odlaska glavne kolone, jer će vatra svakako privući pozornost Gala, a šume su ionako već pune njihovih izvidnika.
Ostao sa samo četrdeset jahača, to su doduše bili odlični borci, ali sami u nekom napadu ne bi imali šanse.
Uz mene, jedini višeg roda je bio Rick Hunt, knez Sussexa, dok je Maxwell poželio sam voditi ovaj podvig, Utheru je čak bilo svejedno, ali sam ja predložio da moji konjanici vode ovo. Mladi knez Hunt je inzistirao da ostane sa nama.
Sate smo kratili izviđanjem planiranjem ruta za bijeg, htio sam i da malo izvidimo bliži okoliš, ali nije bilo pametno umarati konje.
U kamp više nismo mogli ući, jer je bio preliven lako zapaljivom tekućinom.

Nakon nekog vremena dosadilo nam je ponavljati planove i počeli smo neobaveznije razgovore…
Kako je Rick jedini bio sa nama koji nije bio član mojeg odreda, malo sam ga upoznao sa ljudima, i pričao nam je malo o svome kraju, te o uobičajenim temama, lovu, turnirima i ženama, sve da malo ne mislimo stalno na rat i borbe.
Knez Hunt je još bio pod dojmom Utherove pobjede i iskreno mu se divio kao zapovjedniku i ratniku, iako nije bio posebno mlađi od njega, njegovih 19 na Utherove dvadeset i dvije.
Ispričao nam je legendu o čarobnom maču, iskovanom davno prije nego su Saksonci došli na ovu zemlju, i tko god ga posjeduje, vladat će cijelom zemljom, koju smo mi jednostavno nazivali Saksonija, dok su je Gali nazivali Bretonnia.
Kao dijete sam se naslušao mitova i bajki, i nije mi bilo mrsko tako jednostavno rješenje problema, kao pronalazak čarobnog mača, ali stvarnost je bila drukčija – dugi i krvavi ratovi, iz kojih ne izađeš uvijek kao pobjednik, ako i uopće izađeš, a tu su i bolesti, gubitak udova ili ludilo koje je zahvaćalo i najhrabrije ljude ako su bili dovedeni preko ruba.
No nisam želio kvariti raspoloženje, i zadržao sam taj komentar za sebe.
Atmosfera je bila sve opuštenija, i jedan od mojih ljudi, izvidnik po imenu Russel, poveo je pjesmu rugalicu o krčmarevoj debeloj ženi, kojoj smo se pridružili, jer smo svi znali stihove.
Tako smo polako provodili vrijeme, i onda smo se počeli spremati.
Na moj znak, nekoliko momaka se vratilo sa rubova kampa, a poslao sam i po drugu dvojicu na istočnoj strani, te kada su i oni došli, zapalili smo baklje koje imamo, i pobacali ih preko palisada velikog kampa.
Nije trebalo dugo da počne gorjeti jedna od najvećih lomača koju sam vidio u životu i odmah sam dao ljudima znak da u galopu krenemo prema istoku.
Jahali smo kroz sada već poznatu rijeđu šumu, izbjegavali smo otvorena polja kao i gušće dijelove šume iz očitih razloga.
Negdje nakon sat vremena, nekoliko Gala nam je pokušalo postaviti zasjedu i dva moja vojnika su pala kada su im pogodili konje.
Plan je bio poznat, da nećemo stati za nikoga, ali nisam mogao samo tako ostaviti ljude, te sam se zaustavio i isukao svoj mač, a to je učinio i Rick i ostali u mojoj blizini,brzo smo sasjekli šestorcu napadača, ali našim momcima je bilo kasno, jedan je polomio vrat pri padu, drugi je završio sa sjekirom u glavi.
Sada već bijesan, naredio sam da se nastavimo probijati, ali srećom, više nismo nailazili na ovakve zasjede, i polako ali sigurno, prelazili smo na sigurnije tlo.
Bilo mi je žao ostaviti dva moja borca nepokopana, ali time bih riskirao da i drugih trideset osmoricu ugrozim, kao i kneza Sussexa, što mi nitko ne bi oprostio, ako bi se uopće izvukao.
Nosio sam ukras jednog Gala kojeg sam nabrzaka uspio otrgnuti.
S njime sam bio sam i imao je samo sjekiru, no bio sam previše bijesan za poštenu borbu, te sam itekako upotrijebio svoj štit, kojim sam, doduše teže nego sam očekivao, zaustavljao njegove udarce, a moram priznati da me iznenadio i svojom gipkosti kojom je izbjegavao moj mač.
No nakon nekog vremena, njegovi udarci su postajali sve jači čime je gubio više prostora i vremena, i uspio sam mu zahvatiti prvo uho, a nakon što se primio za njega s druge strane sam ga zarezao u bubreg, kako je pao, dokrajčio sam ga probadanjem.
No ova pobjeda bi mi bila mnogo draža da sam uspio barem jednog od one dvojice spasiti na vrijeme, no bit će vremena za razmišljati o tome.
Sada je trebalo izvući se iz ovog pakla.
Nakon izlaska na čistinu, malo smo ipak smanjili tempo, a kako se bližila noć, sve se jasnije na obzoru vidio veličanstveni požar koji smo ostavili.
Pitao sam se koliko još očiju ga upravo gleda…
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.07.2014., 12:32   #9
Karta
CRNO - vojvodstva i zemlje
ZELENO - Saksonske vladajuće kuće
CRVENO - ostali narodi

__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.07.2014., 13:57   #10
Saksonski kamp na obroncima Dartmoorea, travanj 1398.

Već se dobrano smračilo kada smo došli u već postavljeni kamp, i kada smo došli pred veličanstvene gore Dartmoorea.
Dao sam otpust ljudima i tražio od stražara da ih se smjesti i nahrani, a ja sam sa Rick Huntom krenuo prema Utherovu šatoru.
Tamo smo izvjestili o misiji, a onda sam se jedva dočekao odmoriti.
Sutradan su počele pripreme, jer Gali su sada itekako znali da smo napustili kamp.
Trećeg dana pred novi tabor dojahao je Gal, i bacio je dvije glave naših izvidnika pred naše stražare.
Onda je sišao sa svog konja, s mačem u koricama i tražio da ga odvedu pred vođu Saksonaca...
Nekoliko stražara se bacilo na njega i gotovo su ga već zatukli kada ih je Lennox, Utherov tjelohranitelj,i Richard Blackwood kojem je Uther namjenio zapovjedništvo nad stražom u taboru, primirio, i nakon što su ga osvijestili i oprali, odvučen je pred Uthera.
Predstavio se kao Rhian, bio je ratnik jednog od klanova i poslan je od samog Cynana, brutalnog vođe Gala u Cornwallu, koje je saksonski pohod ujedinio nakon toliko godina.
Imao je ukrase jednake kao ona šestorica koju smo pobili pri povlačenju iz kampa.
Iako je bio mlad, bio je poznat, ne samo po Devonu nego i po drugim Saksonskim zemljama kao strašan ratnik i brutalni ubojica.
Neki su predagali da ga se ni ne sasluša, nego da ga odmah ubiju tu gdje stoji, drugi da ga se muči i ispita.
Uther je naredio da mu se dovede prevoitelj, ali im Rhian odgovori "da dobro zna jezik saskih pasa".
Na to su ga Lennox i par stražara počeli ponovo divljački mlatiti, ali ih Uther riječima zaustavi i naredi Rhianu da počne govoriti što ima, ali da pazi ton, jer se čovjeka može ubiti i brzo ali i sporo.
Rhian je zatim rekao da nosi ponudu od samog Cyana i da imaju dan da se povuku natrag u svoje zemlje, a od Devona da mu daju Exeter i da Saksonci napuste svu zemlju koja razdvaja Cornwall i Wales.
Uther mu se obratio da kao poglavar Saksonaca odbija njegovu ponudu i da mu nudi obrnutu ponudu, da pokupe sve što imaju, i dopustit će im da se živi presele u Wales, dok će na Cornwallu izgraditi ladanjsku kuću.
Rhian se nasmije, i kaže da onda obojica znaju što slijedi.
Uther potom naredi Richardu da se Rhiana pusti,a ovome da poruči Cyanu da ga čeka sutra pred taborom.
Kada je izlazi, zagledao se u mene i pitao je li to moja zastava vodila ljude kada su zapalili logor, a ja sam mu odgovorio potvrdno.
Onda je rekao da ga potražim sutra, a ja sam mu obećao da hoću.
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.07.2014., 15:06   #11

Sviđa mi se karta. Saksonski sendvič između Gala i Danaca
__________________
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour
Wikiceha is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.07.2014., 15:47   #12
Quote:
Wikiceha kaže: Pogledaj post

Sviđa mi se karta. Saksonski sendvič između Gala i Danaca
Napravio sam kompromis, Danci ne drže zapadnu obalu ni komadića, ali ju drže ovi iz kućer Hurst.
Oni su saveznici Danaca i u bitci kod Yorka su svojom izdajom skrivili smrt zadnjeg Kralja svih Saksonaca, Voringena od Yorka.

York je inače u vrijeme Wintera, desetljećima kasnije, i dalje najveći grad u Danelawu, a možda i na otoku, imat će važnu ulogu u priči.

Norwich će biti baš danski grad, dok će London (danska vlast, s tri strane orkužen Sasima) i York imati saksonsku većinu i oko 1/4 Danaca
__________________
.

Zadnje uređivanje Michael Collins : 23.07.2014. at 15:56.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.07.2014., 10:37   #13
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Napravio sam kompromis, Danci ne drže zapadnu obalu ni komadića, ali ju drže ovi iz kućer Hurst.
Oni su saveznici Danaca i u bitci kod Yorka su svojom izdajom skrivili smrt zadnjeg Kralja svih Saksonaca, Voringena od Yorka.
York je inače u vrijeme Wintera, desetljećima kasnije, i dalje najveći grad u Danelawu, a možda i na otoku, imat će važnu ulogu u priči.
Norwich će biti baš danski grad, dok će London (danska vlast, s tri strane orkužen Sasima) i York imati saksonsku većinu i oko 1/4 Danaca
To mi se čini . Glavni grad je York?
__________________
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour
Wikiceha is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2014., 00:16   #14
Inače, do sada nisam fizički opisao ni Uthera ni Wintera ni ikoga, to ću polako ispravljati, a neki Winterovi vojnici bi trebali dobiti ime, već mi se sviđaju imena Tyrell i Penn (neplemićima neću davati prezime) i možda Ash, a moram i ubaciti neki ženski lik, možda već i Exeteru
__________________
.

Zadnje uređivanje Michael Collins : 25.07.2014. at 00:29.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2014., 00:18   #15
Quote:
Wikiceha kaže: Pogledaj post
To mi se čini . Glavni grad je York?
Zanimljivo pitanje, glavni grad Danelawa...

Već sam odlučio da su Danci jednako podijeljeni kao Saksonci, dok mislim da će Knut II ipak više biti u taborima, no planiram Norwich pretvoriti u najjače dansko uporište, pa bi im to mogao biti glavni grad, točnije mjesto dje se barem formalno sastaju.
Još ću odlučiti je li York ili Norwcih.

No, York je uvjerljivo najveći grad, veći od Londona.
Za vrijeme Kralja svih Saksonaca je bio, iako je i ta država samo ponekad bila ujedinjena i stabilna...

Postojat će i Manchester (drže ga izdajnici iz kuće Hurst), a vidjet ćemo gdje će biti sjedište moćnih Gordona od Warwicka
__________________
.

Zadnje uređivanje Michael Collins : 25.07.2014. at 00:24.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2014., 00:31   #16
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Inače, do sada nisam fizički opisao ni Uthera ni Wintera ni ikoga, to ću polako ispravljati, a neki Winterovi vojnici bi trebali dobiti ime, već mi se sviđaju imena Tyrell i Penn (neplemićima neću davati prezime) i možda Ash, a moram i ubaciti neki ženski lik, možda već i Exeteru
Inače, možebitna Utherova žena bi se mogla zvati Morgana (mitološka Igraine mi je glupo, a neće postojat lik Morgane iz mitova)

Imam i ideju odakle bi trebala biti, iz koje kuće i kraja
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2014., 11:20   #17
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Inače, do sada nisam fizički opisao ni Uthera ni Wintera ni ikoga, to ću polako ispravljati, a neki Winterovi vojnici bi trebali dobiti ime, već mi se sviđaju imena Tyrell i Penn (neplemićima neću davati prezime) i možda Ash, a moram i ubaciti neki ženski lik, možda već i Exeteru
Tyrell? GoT ?
Penn ima smisla, on i je dobio Pennsylvaniju (pennova šuma).
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Zanimljivo pitanje, glavni grad Danelawa...
Već sam odlučio da su Danci jednako podijeljeni kao Saksonci, dok mislim da će Knut II ipak više biti u taborima, no planiram Norwich pretvoriti u najjače dansko uporište, pa bi im to mogao biti glavni grad, točnije mjesto dje se barem formalno sastaju.
Još ću odlučiti je li York ili Norwcih.
I York i Norwich su na rubu. A opet, mogli bi biti na drugim mjestima
https://upload.wikimedia.org/wikiped...ngland_878.svg
Ovdje imaš još o njima;
https://en.wikipedia.org/wiki/File:M...ghs_912_Ad.svg
https://en.wikipedia.org/wiki/Five_B...of_the_Danelaw
A ovdje je karta knutova carstva;
https://upload.wikimedia.org/wikiped...Cnut_lands.svg
Isto, jedan od bitnijih danskih gradova bi trebao biti luka
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
No, York je uvjerljivo najveći grad, veći od Londona.
Za vrijeme Kralja svih Saksonaca je bio, iako je i ta država samo ponekad bila ujedinjena i stabilna...
Dobro, glavni gradovi su se i selili naokolo, ipak je to srednji vijek
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Postojat će i Manchester (drže ga izdajnici iz kuće Hurst), a vidjet ćemo gdje će biti sjedište moćnih Gordona od Warwicka
Koliko će ti biti mornarica bitna u radnji ?
Saksonci na zapadu nemaju previše obale, a na istoku vjerojatno suvereno vladaju Danci. Bitka za Manchester bi mogla biti zanimljivom. Trebat će ti i par opsada (i izgubljenih i dobivenih). Iako, opsade obično znaju biti dosadne...
U nekoj krunskoj bitci bi mogao iskoristiti i "saksonski sendvič". Dok se tuku s Dancima, zaskaču ih i Gali s leđa, a imaš i taktiku Cezara u Galiji.
Dupla opsada
https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Alesia
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Inače, možebitna Utherova žena bi se mogla zvati Morgana (mitološka Igraine mi je glupo, a neće postojat lik Morgane iz mitova)
Imam i ideju odakle bi trebala biti, iz koje kuće i kraja
Morgana je fora ime.
Iako očekujem i bar par ljubavnica i hrpu nezakonite djece
Ako ćeš imati neke spletke, u pravilu trebaš jače ženske likove.
:edit: A i ovo je zanimljiva bitka
__________________
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour

Zadnje uređivanje Wikiceha : 25.07.2014. at 11:33.
Wikiceha is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2014., 11:45   #18
Quote:
Wikiceha kaže: Pogledaj post
Tyrell? GoT ?
Penn ima smisla, on i je dobio Pennsylvaniju (pennova šuma).
Zapravo Tyrell Durden mi je bio inspiracija za ime

Taj vojnik bi trebao biti badass, dok će Ash biti mlađi i neiskusniji a za Penn bum videl...

Neće se sva radnja odvijati u taborima i dvorovima, pa mi trebaju neki obični vojnici




Quote:
I York i Norwich su na rubu. A opet, mogli bi biti na drugim mjestima
https://upload.wikimedia.org/wikiped...ngland_878.svg
Ovdje imaš još o njima;
https://en.wikipedia.org/wiki/File:M...ghs_912_Ad.svg
https://en.wikipedia.org/wiki/Five_B...of_the_Danelaw
A ovdje je karta knutova carstva;
https://upload.wikimedia.org/wikiped...Cnut_lands.svg
Isto, jedan od bitnijih danskih gradova bi trebao biti luka
Da luku ću svakako imati, ja sam osobno mislio za Hull

Quote:
Dobro, glavni gradovi su se i selili naokolo, ipak je to srednji vijek

Koliko će ti biti mornarica bitna u radnji ?
Saksonci na zapadu nemaju previše obale, a na istoku vjerojatno suvereno vladaju Danci. Bitka za Manchester bi mogla biti zanimljivom. Trebat će ti i par opsada (i izgubljenih i dobivenih). Iako, opsade obično znaju biti dosadne...
Ne, planirao sam neke baš podvige, da Uther i Winter se brodom negdje probijaju, ali pobjeda Saksonaca nad Dancima na moru mi se baš čini kao SF

Quote:
U nekoj krunskoj bitci bi mogao iskoristiti i "saksonski sendvič". Dok se tuku s Dancima, zaskaču ih i Gali s leđa, a imaš i taktiku Cezara u Galiji.
Dupla opsada
https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Alesia
Sa Galima imam više ideja, kako ti se sviđa inače lik Rhiana?


Quote:
Morgana je fora ime.
Iako očekujem i bar par ljubavnica i hrpu nezakonite djece
Ako ćeš imati neke spletke, u pravilu trebaš jače ženske likove.
:edit: A i ovo je zanimljiva bitka
Već u Devonu planiram staviti jednu oko Uthera, još ćemo vidjeti samo, glavni kandidat je žena vojvode Johna Baldwina, koji je sa Vortigenom negdje kod Derbya ili Nottinghama
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2014., 12:54   #19
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Zapravo Tyrell Durden mi je bio inspiracija za ime
Taj vojnik bi trebao biti badass, dok će Ash biti mlađi i neiskusniji a za Penn bum videl...
Neće se sva radnja odvijati u taborima i dvorovima, pa mi trebaju neki obični vojnici

Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Da luku ću svakako imati, ja sam osobno mislio za Hull
Da, super lokacija
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Ne, planirao sam neke baš podvige, da Uther i Winter se brodom negdje probijaju, ali pobjeda Saksonaca nad Dancima na moru mi se baš čini kao SF
Slažem se. Mora tog doba su nesumnjivo vikinška.
Međutim, borba unutar danskih redova može biti i na moru ?
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Sa Galima imam više ideja, kako ti se sviđa inače lik Rhiana?
Dobar je. Jako dobro profiliran.
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Već u Devonu planiram staviti jednu oko Uthera, još ćemo vidjeti samo, glavni kandidat je žena vojvode Johna Baldwina, koji je sa Vortigenom negdje kod Derbya ili Nottinghama
Uther je dosta hladnokrvan, bit će zanimljiva priča kad ga se stavi sa ženskom
__________________
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour
Wikiceha is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2014., 13:35   #20
Quote:
Wikiceha kaže: Pogledaj post
Slažem se. Mora tog doba su nesumnjivo vikinška.
Međutim, borba unutar danskih redova može biti i na moru ?
svaka čast za ovo, ovoga se ipak nisam sjetio, i da, moglo bi biti, pogotovo kasnije, kada se neke strane promjene
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:39.