Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.03.2015., 19:00   #1
Post Osoba s ASPD-om

Igrom slučaja našla sam se na ovom forumu i čitala vaš razgovor u temi "Psihopatija". Moram priznati da me je začudio veliki broj stereotipa/predrasuda u vezi ljudi s tim poremećajem, pa sam, većinom iz dosade (po kojoj smo poznati), odlučila neke stvari malo pojasniti.

Slijedi "me, myself and I" post sa svrhom objašnjenja zašto sam ja "expert" u ovoj temi.


Dijagnosticirana sam prije 8 godina, u vrijeme DSM - IV u SAD-u (premda mislim da ICD ima bolje kriterije). Razlog zbog kojeg sam otišla psihijatru je na nagovor odvjetnika (bilo je ili to ili par mj. zatvora zbog malog... nestašluka). Preciznije, imam ASPD i NPD. Na PCL-R testu postigla imam 32 boda (najviše je 40, a od 27 pa nadalje su rezultati psihopatije).

Pročitala sam da nekoga zanima znaju li psihopati da su psihopati (osobno ne koristim taj izraz). Ne mogu govoriti u ime svih, no mogu u ime sebe i par ljudi s tom dijagnozom koje poznajem (od kojih je jedan osoba s kojom sam u vezi). Većina nas zna da smo "drukčiji" od većine i da to moramo skrivati, premda nam često nije jasno što je to drukčije. Ja sam vjerovala da, zato što razumijem što ljudi osjećaju (ponekad bolje od njih samih), da to znači da imam empatiju.

Razlog zbog kojeg su ljudi s ASPD-om dobri glumci, manipulanti, etc. je to što sociopati i psihopati imaju osjećaje, samo rijetko za druge ljude. Empatija se dijeli na kognitivnu (razumijevanje osjećaja na mentalnoj bazi) i afektivnu (osjećanje osjećaja). Kod ASPD-ovaca je afektivna empatija slaba ili nepostojeća, dok kognitivna radi savršeno (za usporedbu, ljudi s Aspergerom imaju afektivnu, no fali im kognitivna empatija, tako da ne razumiju osjećaje).

Osobno, u životu mi je stalo do točno 4 osobe (moja braća i sestre), a i to je ograničeno. Okay, možda 5. Volim ih činiti sretnima (psych. kaže da to smatram svojim osobnim accomplishment-om... Sorry, nekad zaboravljam hrvatske riječi). Toleriram ih kad me živciraju i pazim da ih ne povrijedim. Jako sam zaštitnički nastrojena prema njima i bilo bi teško onome tko ih povrijedi. No, da umru prirodnom smrću, vjerovatno bih patila dan ili dva, pa bi mi taj osjećaj dosadio, te bih jedva čekala da mogu prestati glumiti da mi je još uvijek teško.

Peta osoba bi bila moj dečko (također psihopat, 36 bodova na PCL-R). To što osjećam prema njemu, a i on prema meni je opsesija. Zabavno nam je skupa, ne moramo se pretvarati jedno s drugim kao s ostatkom svijeta i sviđaju nam se karakteristike osobnosti. Vjerujemo jedno drugome, no to je uglavnom zato što oboje znamo informacije o onoj drugoj osobi koja bi je mogla dovesti u neprilike. Opsesija proizlazi iz toga što smo navikli manipulirati i emocionalno "slamati" druge osobe (tj. upravljati njima), a to jedno drugome ne možemo raditi, te zato o našoj vezi razmišljamo kao o igri u kojoj se stalno natječemo tko može nadmašiti onu drugu osobu. Nismo vjerni jedno drugome jer oboje imamo neke... potrebe koje samo emotivni ljudi mogu utažiti. A i brzo nam dosadi ako previše vremena provedemo skupa.

Ljudi nikad ne bi rekli za nas da smo to što jesmo. Štoviše, činimo se kao mlad, zgodan, šarmantan, uspješan, humanitaran par (dajemo u dobrotvorne svrhe). No, ono kakvima se činimo i ono kakvi jesmo su potpuno različite stvari i užasno je iritantno stalno glumiti.

Osobno smatram da je ASPD spektralni poremećaj. Nemamo svi iste simptome i ne u istoj mjeri. Moj dečko ima pun raspon osjećaja, dok ja rijetko osjećam išta.

Razlika između sociopata i psihopata (premda oboje spadaju pod ASPD i neki ih koriste kao sinonime) je to što psihopati imaju puno više samokontrole, tj. nisu tako brzi regirati na svoje impulzivne potrebe. Svaki psihopat je sociopat, no svaki sociopat nije psihopat. Sociopati se lakše vežu za ljude nego psihopati. Neki tvrde da je i razlika u nature vs. nurture, tj. jesmo li takvi rođeni ili smo takvi postali odgojem. U našim slučajevima, oboje vjerujemo da smo takvi rođeni (Npr. moja majka tvrdi da ni kao malena nisam voljela grliti druge i da nikad nisam izražavala osjećaj privrženosti prema nikome, čak ni njoj, te da sam ignorirala ljude, osim u slučaju kad bih nešto trebala od njih.).


Hmmm... Ne znam što bih još mogla raščistiti u vezi teme. Nadam se da ćete ovo čitati otvorenog uma i bez predrasuda temeljenih na pričama tipa "moj bivši je socio/psihopat".

Ako imate kakvih pitanja, spremna sam odgovoriti.

Pozdrav.
Insidious is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2015., 20:38   #2
Vrlo zanimljiva i dobro postavljena tema. Po nicemu nisam skuzio da si drukcija od vecine ljudi. A koje tocno potrebe ti samo emocionalni ljudi mogu utaziti? Ako nista ne osjecas, sto te motivira da nesto zelis ili izbjegavas? I jesi li kad mucila ili ubijala zivotinje? Bi li htjela?
VIVVIV is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2015., 20:47   #3
Mislim da si pobrkala izraze psihopat i sociopat, mislim da je obrnuto od onoga sto pricas.
Ser Mark is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2015., 22:14   #4
Quote:
VIVVIV kaže: Pogledaj post
Vrlo zanimljiva i dobro postavljena tema. Po nicemu nisam skuzio da si drukcija od vecine ljudi. A koje tocno potrebe ti samo emocionalni ljudi mogu utaziti? Ako nista ne osjecas, sto te motivira da nesto zelis ili izbjegavas? I jesi li kad mucila ili ubijala zivotinje? Bi li htjela?
Nisam rekla da ništa ne osjećam, već da rijetko osjećam... "Normalni" ljudi (stavljam navodnike jer je normalan vrlo relativan pojam) po cijeli dan, stalno nešto osjećaju, dok se meni tu i tamo pojavi neki osjećaj, no on prođe istom brzinom kojom i dođe.

Većina mojih želja proizlazi iz potrebe da ubijem ovu prokletu dosadu koja je jedini osjećaj koji je gotovo konstantno prisutan (kod većine nas). Stalno tražim nova uzbuđenja i izazove, bez obzira koliko opasni bili.

Potrebe koje mi samo emocionalni ljudi mogu utažiti... Hmm... Kako da to objasnim... Ja sam narcisoidna (većina ASPD ljudi jest, ali ja to imam kao zasebnu dijagnozu), tako da volim biti uzrok tuđih osjećaja. Ljude smatram poput levela u igri koji moram prijeći. Što su kompliciraniji ljudi, to bolje.

Osobno nisam ubijala životinje. Zanimljivo, među ljudima za koje znam da su to činili, dogodilo se to da su neki od njih postali privrženi određenim životinjama kao odrasli (većinom mačkama, zato što su samostalne i ne gnjave tako da traže puno pozornosti). Nemam potrebe za ubijanjem životinja.

@ Ser Mark - Ne, nisam pogriješila. Psihopati su krajnji dio spektruma. Uzmi ovo kao primjer usporedbe; da sociopat želi nekoga ubiti, ta bi mu se želja pojavila trenutno i učinio bi sve što može, samo da što prije to ostvari. Da psihopat to želi, psihopat bi isplanirao sve do najsitnijeg detalja, izbjegao sve moguće neugodnosti (svjedoke, npr.), te onda precizno i hladnokrvno, prema vlastitim zamislima, obavio to što je htio.


I da, PCL-R test (za psihopatiju) daju samo osobama koje su uhvaćene u počinjavanju kriminalnog djela (osim ako osoba osobno ne zatraži taj test), dok ASPD se "dogodi" i običnom pacijentu koji dođe zbog nekog desetog razloga. Ako prođeš PCL-R test s odličnim uspjehom (LOL) i uhvate te kako činiš zločin, dobit ćeš gotovo duplo veću kaznu zbog svoje dijagnoze, nego osoba koja je počinila isti zločin, a nema tu dijagnozu.

Zadnje uređivanje Insidious : 12.03.2015. at 22:34.
Insidious is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2015., 13:11   #5
Quote:
Insidious kaže: Pogledaj post
Nisam rekla da ništa ne osjećam, već da rijetko osjećam... "Normalni" ljudi (stavljam navodnike jer je normalan vrlo relativan pojam) po cijeli dan, stalno nešto osjećaju, dok se meni tu i tamo pojavi neki osjećaj, no on prođe istom brzinom kojom i dođe.

Većina mojih želja proizlazi iz potrebe da ubijem ovu prokletu dosadu koja je jedini osjećaj koji je gotovo konstantno prisutan (kod većine nas). Stalno tražim nova uzbuđenja i izazove, bez obzira koliko opasni bili.

Potrebe koje mi samo emocionalni ljudi mogu utažiti... Hmm... Kako da to objasnim... Ja sam narcisoidna (većina ASPD ljudi jest, ali ja to imam kao zasebnu dijagnozu), tako da volim biti uzrok tuđih osjećaja. Ljude smatram poput levela u igri koji moram prijeći. Što su kompliciraniji ljudi, to bolje.

Osobno nisam ubijala životinje. Zanimljivo, među ljudima za koje znam da su to činili, dogodilo se to da su neki od njih postali privrženi određenim životinjama kao odrasli (većinom mačkama, zato što su samostalne i ne gnjave tako da traže puno pozornosti). Nemam potrebe za ubijanjem životinja.
Zanimljivo. A moze li 'normalna' osoba imati odnos s ASPD-ovcem bez straha da ce biti povrijedjena ili izmanipulirana? Ili te mora drzati u saci kao tvoj decko? Zasto je tebi stalo do tvoje obitelji i njihovih osjecaja? Kazes da volis uzbudjenje... A jel te privlace ekstremni sportovi, brza voznja, kockanje, kriminal i sl.? Koja zanimanja su ti interesantna?
VIVVIV is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2015., 14:16   #6
Nemoj prestati pisati na ovoj temi, rijetko mozemo dobiti informacije iz prve ruke.

Mene osobno puno vise zanima NPD, pa ako mozes malo i o tome...
jedna teta is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2015., 21:48   #7
Quote:
VIVVIV kaže: Pogledaj post
Zanimljivo. A moze li 'normalna' osoba imati odnos s ASPD-ovcem bez straha da ce biti povrijedjena ili izmanipulirana? Ili te mora drzati u saci kao tvoj decko? Zasto je tebi stalo do tvoje obitelji i njihovih osjecaja? Kazes da volis uzbudjenje... A jel te privlace ekstremni sportovi, brza voznja, kockanje, kriminal i sl.? Koja zanimanja su ti interesantna?
Teško da bi normalna osoba uspjela držati ASPD osobu u šaci jer su šanse male da bi ASPD osoba priznala da ima taj poremećaj, te ne bi odavala nikakve tajne koje bi je mogli dovesti u neugodan položaj. No, normalna osoba može imati pozitivan odnos s ASPD osobom, pod uvjetom da se ASPD osobi svide karakteristike te "normalne" osobe, te da ga/je ta osoba zabavlja. Međutim, čak i ako ASPD osoba ne planira povrijediti tu "normalnu" osobu, čim ta osoba prestane biti zanimljiva, ASPD će je ignorirati, tj. izbaciti iz života kao da nikad ni nije postojala. Ako govoriš o romantičnoj vezi, hmm... Događa se... Ali uglavnom je ta "normalna" osoba jako otvorenog uma i tolerira s_anja koja joj ASPD osoba dovodi u život (najčešće varanje). Uglavnom takve osobe služe kao privremena zabava dok ne naiđe netko tko je veći izazov. Većina ASPD ljudi zapravo želi biti s nekim tko također ima neki poremećaj osobnosti jer se tako ne moraju pretvarati niti truditi da zadovolje emocionalne potrebe drugih ljudi, kad ih to zapravo ne interesira.

Ne znam zašto mi je stalo. Nije mi stalo do cijele obitelji, samo do onih četvero navedenih. Ostali me ne zanimaju. Pretpostavljam da je to zato što vidim dijelove sebe u njih četvero (i fizički i karakterno), a i imala sam veliki utjecaj na njihov odgoj, tako da sam ih na neki način "kreirala" prema svom ukusu (otvorenog su uma, sarkastični, obrazovani, kreativni... Imaju kvalitete koje cijenim kod ljudi.).

Mene osobno ne zanimaju ekstremni sportovi, no neke druge ljude da. Volim motore (choppere, ne sportske)... A što se tiče kriminala... pa zbog toga sam i dijagnosticirana (iako je ono zbog čega sam uhićena bila sitnica, tijekom psihoterapije sam priznala teža djela, no neću ih navoditi.). Sada se rijetko dogodi da počinim neki zločin, puno se češće to događalo dok nisam bila svjesna dijagnoze.

Što se tiče zanimanja... Hmmm... Volim biti u moćnoj poziciji (trenutna karijera), no istovremeno, volim biti u pokretu i stalno putujem iz mjesta u mjesto. Većina ljudi misli da je to zato što "želim vidjeti svijet", no to je zapravo konstantna potraga za nekim uzbuđenjem.


Netko je postavio pitanje u temi "Psihopatija" gdje ga/ju zanima je li moguće da ASPD osoba ima još neku dijagnozu uz tu, koja mu otežava situaciju, kao npr. disleksiju. Odgovor je da je vrlo vjerovatno, štoviše, ASPD rijetko dolazi sam. Neki imaju depresiju, neki histrionski poremećaj, OCPD, neki su shizoidni, neki narcisoidni, neki imaju BDD, neki ADD, čak sam upoznala i osobu s DID-om (višestruki poremećaj ličnosti ili kako se već zove na hrv.). No, ni ASPD sam po sebi nije jednostavan poremećaj. Nisu svi ASPD-ovci šarmantni, samouvjereni, niti ekstroverti, kako to piše u teoriji. Mi nismo roboti, niti alieni. Usprkos našim sličnostima (nedostatak empatije, nemamo savjest, itd.), mi smo različite osobe.


Što se tiče NPD-a; poremećaj je sličan ASPD-u (nedostatak empatije, itd.), s tim da ljudi s NPD-om imaju tzv. "sense of entitlement" (ne znam kako to reći na hrv.), misle da sve zaslužuju, čak i ako se ne trude, samo zato što su oni "oni". Jako su usredotočeni na sebe. Razlika između NPD-a i ASPD-a je najveća u tome što ljudi s NPD-om biraju hoće li osjećati empatiju ili ne prema nekome (i najčešće izaberu da neće), dok ljudi s ASPD-om nemaju taj izbor (tj. neki znanstvenici govore da imaju, ali je puno teže do njega doprijeti). Meni je ASPD primarni poremećaj, a NPD sekundarni. Pokušavam smanjiti neke od karakteristika NPD-a u sebi jer su iritantne i meni, a i drugima (previše govorim "ja" i o sebi, te sam hvalisave naravi...). Ne znam što bih još mogla reći na tu temu, tako da ako vas nešto određeno zanima, recite.


Inače, netko je spomenuo i Dark Triad (narcisizam, ASPD, makijavelizam). Većina ljudi s ASPD-om je po prirodi makijavelistička, uključujući i mene. Postoji još i Dark Tetrad, koja osim gore navedenih, uključuje i sadizam (moj bf je textbook primjer). Uvijek mi je smiješno to što se ljudi s jedne strane boje ljudi s tim... kvalitetama..., a s druge strane po svijetu postoje tečajevi koji uče ljude kako da promijene sebe da imaju sve više tih kvaliteta (ali im napominju da, iako mogu "uzgojiti" u sebi narcisizam i makijavelizam, ASPD se ne može stvoriti njihovim trudom).


Psihopat/sociopat danas je postao pop naziv koji ljudi daju svakome tko im se ne sviđa i koga smatraju "zlim" ili im ne odgovara iz nekog razloga. Ako ne to, onda ih zamišljaju kao likove iz serija i filmova (koji su uglavnom neuvjerljivi, osim u slučaju filma i knjige "Gone girl"). Ljudi nisu svjesni da je to jako ozbiljna dijagnoza i da se ne može i ne smije davati svakome.

P.S. Patrick Bateman (American psycho) je patio od psihoze (psychosis), a ne psihopatije (psychopathy).

Ako imate još pitanja, slobodno...
Insidious is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 13:12   #8
A sto tocno ASPD-ovce privlaci kriminalu? Uzbudjenje i manipulacija ili odbojnost prema normalnim poslovima? Kazes da niste roboti ni alieni... A koji bi onda fantasticni arhetip po tebi bio najblizi ASPD-u? Slazes li se recimo s ovim clankom? Inace meni su Vampirski dnevnici jedna od najdrazih serija.
VIVVIV is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 15:55   #9
Quote:
VIVVIV kaže: Pogledaj post
A sto tocno ASPD-ovce privlaci kriminalu? Uzbudjenje i manipulacija ili odbojnost prema normalnim poslovima? Kazes da niste roboti ni alieni... A koji bi onda fantasticni arhetip po tebi bio najblizi ASPD-u? Slazes li se recimo s ovim clankom? Inace meni su Vampirski dnevnici jedna od najdrazih serija.

Ovisi od osobe do osobe i o vrsti kriminala. Npr. znam jednog tipa koji je pljačkao banke (i odslužio par god. u zatvoru) jer je htio brzu zaradu, a da se pritom zabavi. Tu je i tzv. "adrenaline rush". Drugi tip kojeg poznajem je od šesnaeste pa do sedamnaeste godine silovao 14 žena. Odslužio je 2 godine u zatvoru (gdje je dijagnosticiran) i 3 uvjetno. Prema njemu, većina silovatelja to ne radi radi sexa, već radi osjećaja moći ili nekih drugih potreba. Njemu je u početku bilo zanimljivo, a poslije je postajao sve okrutniji jer mu je trebalo sve više i više podražaja. Danas se jako trudi da to više ne radi; ne zato što osjeća krivnju ili što žali (ne osjeća krivnju niti ne žali), već zato što mu je u zatvoru bilo toliko dosadno, da se ne želi vratiti. I da, što su se više žrtve borile, to je više uživao. Ako se žrtva ne bi borila, njemu bi postalo dosadno i samo bi rutinski sve obavio, a onda počistio mjesto zločina i otišao.

Arheotipi ovise od osobe do osobe. Taj članak je zabavan, no jednodimenzionalan. Bolje ćeš razumjeti osobu ako joj daš da riješi ili je pitaš za njen MBTI rezultat. ASPD osobe najviše spadaju među "NT" ili "ST" grupu. Ja sam ENTP.
Insidious is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 16:14   #10
Napisala kilometarski post koji je negdje nestao.

Skoro 50 godina nisam mogla pojmiti da ima osoba kao te o kojima govoris ( ja=naivna budalica, ovca). Kao, uvijek ima razlog zasto su te osobe takve, nije ih niko grlio u djetinjstvu, treba im samo pruziti njeznost i ljubav pa ce se promijeniti itd..
Nadam se da ce nekome tvoji postovi pomoci da budu bolje informisani o realnom zivotu.

O NPD - bila mi se jedna osoba uvalila u zivot, ali sam je nekako uspjela neutralisati i izgurati - radila sam sve instiktivno jer nisam povezala da se radi o tom poremecaju.

Kako se na najbolji nacin boriti sa takvima?
jedna teta is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 16:21   #11
Da pojednostavimo, zna li psihopat, kako njegovo/njezino ponasanje utjece na drugu osobu, dakle moze li shvatiti ili pak (ne)osjecajnost, tj. razina emocionalne invalidnosti, uvijek radi override nad mogucnoscu.

To je dakle prvo pitanje.


Pitanje ide otprilike ovako; - ako se preformulira, zna li slijepa osoba kako je to objasniti plavu boju.


Nadalje, postavlja se sljedece pitanje, kazes da si u vezi sa psihopatom, dakle i ti i on imate slicnu dijagnozu ako sam dobro shvatio.

Ako pravilno shvatimo, mi koji nemamo takav poremecaj, namece nam se pitanje. Koji bi bio razlog bivanja u vezi izmedu dva psihopata, ako znamo da je veza odnos koji treba prvenstveno biti baziran na osjecajima, koje vi zapravo, ako sam dobro shvatio nemate, tj. koji vama manjkaju, s time da neznam jeste li uopce u mogucnosti iste ikada pravilno shvatiti.

Nadalje takoder namece mi se sljedece pitanje a to je pitanje iskrenosti.
Ukoliko je jedna strana psihopat dakle lagat ce patoloski "drugu stranu", jer laganje nece percipirati kao laganje vec kao prikrivanje valjda, mozda, vlastite nemogucnosti shvacanja osjecajne stvarnosti kao realiteta iz kojeg veza kao odnos proizlazi i na kojim temeljima pociva u nepsihopatskim relacijama.

Dali se onda zapravo paradoksalno ali moguce dva psihopata slazu bolje nego psihopat i nepsihopat (iako se psihopat i ne psihopat ne mogu slagati, vec je to mucenje), jer su se "dogovorili" presutno, da se prihvacaju sa svime sto iz istog proizlazi. Ako da, koji je smisao onda, ako ne, kako onda znaju da su psihopati.

Ako znaju da su psihopati, kako su onda "iskreni psihopate". Ako su iskreni, kako znamo da su psihopati, ako pristupamo iskreno i sa povjerenjem kako znamo da ne radimo gresku koja nas moze skupo stajati. Koliko shvacam vi kao psihopate niste ranjeni nikada, dakle ranjeni su oko vas.
Ako su ranjeni oko vas znaci da su ranjeni jer vjeruju gdje ne trebaju, ili nikad nisu trebali.

Zasto da ja sada vjerujem tebi, kako da znam da me ne zelis izmanipulirati i prevariti? Zasto bi nekad manipulirali a nekad ne, zasto bi nekad lagali a nekad ne, koliko ja shvacam psihopatiju, psihopat ne radi razliku na etickoj razini, emocionalnoj/spiritualnoj/emotivnoj, vec na narcisoidno/egoisticnoj, dakle svaku radnju koju poduzima, poduzima ju prvenstveno iz koristoljublja, kakvog god.

Jos u sirem kontekstu dakle svijesno odlucuje koga ce a koga nece manipulirati, lagati, varati. Ako je tako, onda nije osoba neeticka, jer ipak ima neku vrstu eticnosti, posto svjesno odlucuje i radi razliku koga hoce, koga nece. To je opet paradoks, jer znaci da moze ukoliko zeli koristiti emocionalnu invalidnost kao zapravo svoju "vlastitu prednost". Ukoliko je tako opet se postavlja pitanje, da li je psihopatija poremecaj ili zapravo naviknuti izbor pojedinca.


Da pojednostavim, dakle ja to vidim ovako, gradimo mi kucu ali ni ja ni on/ona, nemamo materijal da izgradimo kucu, ali gradimo mi kucu.

Ja bih tebe stavio u neku kategoriju "iskrenog", koliko je to moguce psihopate, vi se varate u vezi, sto je logicno posto ste psihopate, dakle lazete same sebe i drugu stranu, iako zanimljivo mi je kako ste se uparili u zlocinu, dakle djelujete kao tim na unutra, ali postavlja se pitanje - gdje se hranite.

Ako mogu postaviti jos jedno pitanje - tko su vam zrtve, gdje nalazite zdravo tkivo, s kime se hranite, i kada se nahranite da li se onda iza leda zajedno smijete zrtvama nad kojima se izivljavate u tom nekom vidu emocionalnog sadizma kojeg sprovodite nad nevinima.

Kada tocno trijumfirate, kada slomite srce, ili kada sto duze zavaravate zdravu osobu, kada pobjedujete, kada slomite ili uzivajuci dok slamate komadic po komadic.

Pretpostavljam da ovi naivni s kojima prtljate i pravite se i pretvarate da ste u vezi sa ovima koji su zdravi i koje bezdusno manipulirate, lazete i varate, naravno ne znaju za vas dvoje "zdruzenih u kriminalu", koji pomno sve planirate. U tom kontekstu i iz istog proizlazi moje pitanje vama, - kada ste sretni, kako se taj "osjecaj" srece manifestria, dakle po mom shvacanju to stanje koje vi nemate mogucnost osjetiti a to je upravo ispunjenje i sreca u pravom smislu rijeci, zamjenjujete nekom vrstom zadovoljstinje, ushicenja, adrenalina, groznice...

Kada ostavljate zrtvu na miru - kada vas prokuzi u potpunosti, ili kad ju emocionalno skrsite do te mjere da vise nije probavljiva ni vama samima, kad izvucete sve zivotne sokove van iz iste.

Koliko shvacam morate imati zrtve, dakle zdrave emocionalne, najcesce dobre osobe koje morate/mozete manipulirati, lagati, varati, sve dok vam one to dopustaju, tj, dokle god iste to ne znaju, nisu sigurne, ne shvacaju s kim imaju posla.

Ili ih pak samovoljno odbacujete kada vam vise ne trebaju?

Da li ste ikada svjesni da snosite posljedice (i kako se ako da, iste manifestiraju), za sve sto radite osobama koje vam daju svoje povjerenje, ne daj Boze srce u vlasitioj naivnosti.

Kako nemate suosjecanja za radnje i akcije koje radite i poduzimate nad nevinima, pretpostavljam da je jedini obrambeni mehanizam protiv istine - da zustro napadnete kada vas se suoci sa istinom ili da podvijete rep kao ljuti ste i okrenete leda i odete u drugu prostoriju, ili se maknete na par dana, glumeci naravno povrijedenost.

Koliko razumijem jedina prava borba svrsi shodna protiv vas je udaljavanje iz vase prisutnosti potpuno. Nista pod milim Bogom drugo i ni na jedan drugi nacin protiv vas se nije moguce zastiti. Interesantno mi je kako znanstveno istrazivanje pokazuje kako ni jedan psihopat ne voli macke kao kucne ljubimce jer ih se ne moze kontrolirati te kako stoga ako se odlucjete na kucne ljubimce iskljucivo birate pse.

Da li bi i kako je u tvom slucaju po tom pitanju? Takoder sex sa vise partnera je uobicajena stvar kod osobe koja ima takav poremecaj, takoder procitao u istom istrazivanju. Navodno znate da tako jos bolje kontrolirate zrtve, a ujedno skloni stei naklonjeni ste i sado mazo varijantama, zanima vas to.

Da li bi ti ja kao potencijalna zrtva brzo dosadio ako bi shvatila da sam te prokuzio, ili da sam u procesu prokuziravanja tebe, recimo kada bi se sreli negdje bezveze, da li bi tada odustala od mene npr, ili bi te to dodatno ljutilo, pa mi bas onda isla raditi jadnijim i jadnijim, bas upravo poradi sto kuzis da sam te prokuzio, tj, da sam u procesu prokuziravanja o cemu se zapravo radi? Da li bi ti bio interesantan i privlacan kao recimo inteligentan i intuitivan, ili bi te to odbijalo?

Da li se psihopatski poremecaj prenosi npr, sa majke na kcer, sa oca na sina, ako da u kojoj mjeri, u kojem slucaju?

Da li postoji nesto, ista na ovome svijetu sto vam moze dotaknuti srce? Glupo pitanje, znam...

Cudim se da priznajes da imas takav poremecaj, zacudo moja istrazivanja pokazuju da takve osobe (psihopati) bas nikada to ne priznaju, ovo je bit ce neki izuzetak.

Molim pojasnjenje, da, ako moze, iskreno..........koliko moze dakako.......ovdje probaj iskreno jer ste ipak zasticeni anonimnoscu.....mmmda.

Zadnje uređivanje Garys : 14.03.2015. at 17:51.
Garys is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 19:20   #12
Quote:
VIVVIV kaže: Pogledaj post
A sto tocno ASPD-ovce privlaci kriminalu? Uzbudjenje i manipulacija ili odbojnost prema normalnim poslovima? Kazes da niste roboti ni alieni... A koji bi onda fantasticni arhetip po tebi bio najblizi ASPD-u? Slazes li se recimo s ovim clankom? Inace meni su Vampirski dnevnici jedna od najdrazih serija.
postoje i nekriminalni ASPD, zar ne? nisam sigurna da uvijek ide u kriminalno djelo. a mislim da ih privlači to što nemaju osjećaj ni svjesnost o tim "granicama" već ih samo šibaju impulsi
snage4356 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 19:36   #13
Imas li potrebu ciniti zlo? Odnosno, volis li ponizavati druge, fiziciki i psihicki ih muciti?
Eugen C is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 19:51   #14
Quote:
Eugen C kaže: Pogledaj post
Imas li potrebu ciniti zlo? Odnosno, volis li ponizavati druge, fiziciki i psihicki ih muciti?
ispričavam se ako upadam, jer pitanje nije postavljeno meni, ali mislim da je njima glavni motivator osjećaj moći, a ne ponižavanje. to im je samo jako brz pristup "fix" za tu moć. nažalost nisu opremljeni dobrim sociološkim vještinama za stvaranje realne moći u svijetu (kreativnost, detaljnost, interpersonalni odnosi itd), pa onda to rade na ovaj način. u njihovom svijetu to je moć, i ne samo moć, već i pamet i uspjeh. jedan s ASPD-om opisuje jednu ženu ovako "bila je jako pametna, uvijek je radila nedjela kad nema svjedoka", iz njegovog iskaza se vidi koji su njegovi parametri za pamet i inteligenciju, počivaju na prevari i "nadmudrivanju" drugog. znači njima pamet nije "vještina" iz realnog svijeta, nije obrazovanost, nije stvaranje odnosa i konekcije s drugim ljudima, već im je pamet "kako zajebati drugog". kreni od te točke, i sve će ti o njima biti puno jasnije
snage4356 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 20:39   #15
Ja sam izasao iz veze, upravo sa jednom takvom osobom, ustvari ona ju je prekinula jer sam previse poceo ispitivati i previse sam poceo znati, vidjeti i shvacati.

Jednostavno postalo mi je mucno biti stalno magarac koji suti i trpi sva ta sranja konstantno i pusi non stop fore.

Zapravo napravila mi je uslugu, iako jako, ali jako sam ju volio, bez obzira na sve, i nadao sam se da ce se stvari promjeniti, malo po malo slagao sam slagalicu, malo po malo, komadic po komadic, dok nisam napravio cijelu sliku i vidio jasno o cemu se radi, a trebalo mi je preko godinu dana. Volio bi da nije tako i da smo ostali zajedno ali to je pakao.

Fora je u tome da koliko god se dajes, koliko god si iskren, koliko god su ti namjere iskrene, postene, dobronamjerne, dobit ces uvijek i uvijek noz u srce. Uvijek, bez iznimke.

Bit ces konstantno muljan, varan, manipuliran, dezorjentiran, ismijavan, izrugivan, sve to ce biti fino upakirano tako da ce ti stalno iznad glave biti upitnik. Htjeti ces vjerovati, stvarno ces htjeti, ali znat ces da si magarac i majmun. Napravit ce od tebe majmuna i budaletinu prve kategorije, over and over again.

Bit ces sustavno i sistematski "odradivan".

Za njih ti si igracka, level u igrici koji prelaze, idu sa cvijeta na cvijet, kao pcela.

Nikada ako je rijec o prevari, na sto bi drugi osjecali griznju savjesti, na neistine, na muljaze, na prevare, kod njih nista, mirno ce ti doci i dalje te odradivati kao da niceg nema, uvjeravat ce te i cak uspjeti uvjeriti da si lud, da umisljas, da nisi normalan.

Nema metode i tehnike nad kojom ce sprezati u svojim naumima da te izmanipuliraju i prevare. Tvoje srce, osjecaji, iskrenost, paznja, maniri, sve sto radis, sve sto se trudis ne znace skoro nista.

Njima to pase dakako, kome i ne bi, ali nikada neces dobiti nazad ni priblizno, nemogu ti dati sto nemaju, povrsni su, plitki emocionalno, doduse pametni, inteligentni, znaju se ponasati, ugodni su za razgovore kada ih dovedes u drustvo, flert i koketiranje im je nesto sto ih jako uzbuduje i napaljuje.

Svaka prljava radnja koja je skrivena i ostaje u tajnosti njima je adrenalin rush, bez problema nakon toga doci ce do tebe kao da se nista nije desilo, radit ce to danima, tjednima, mjesecima, godinama, zamisli sto bi bilo da sam ostao u toj vezi za mene.

Moja je mene varala, i dok je to trajalo upoznala me sa tipom s kojim me varala, ja bi joj nosio rucak, na posao, ona bi stajala sa strane i tip bi sa mnom razgovarao, pored nje, tip s kojim me varala, i ja bi osjecao i znao da ne valja, da me radi majmunom, onda sam saznao, poceo koristiti razne metode da dodem do istine, da se uvjerim, mnogo toga kasnije joj nisam rekao sto znam, klela se na mamu, tatu, dusu, na sve, da nece vise nikada, i opet i opet i opet, i opet, i stalno, muljaze, neistine, prevare, nikad kraja, nikad dosta, to nikad nece prestati. To nikad ne bi prestalo. Oni to moraju raditi, jednostavno moraju. Nema nacina da to prestane. Nakon toga, ako i otkrijete konkretno o cemu se radi, iako stalno osjecate, onda ce odglumiti da im je kao zao, to je nista osim glume, cisti igrokaz za vas, nista drugo. Prvom prilikom idu opet u istu shemu, samo su malo oprezniji i nista vise. I tako u nedogled. Od sitnica do velikih i uzasnih stvari koje rade, prevare, izdaje, lazi, glumatanja. Imate osjecaj da ste stalno jadni s njima, bas se sazalis sam nad sobom koliko se trudis a njima tako svejedno da je neshvatljivo normalnom umu da je to moguce.

Lazi, lazi, lazi, lazi, lazi i samo lazi, to je sve sto ces dobiti uvijek, odradivanje, i radenje tebe majmunom, totalnom emocionalnom olupinom, sve do trena dok se ne izive nad tobom, dok im ne trebas vise, ili dok progledas pa im njihova igra nema vise smisla.

Iako priznajem mogao bi sa psihopatkinjom biti u nekoj vrsti odnosa frendovsko - seksualnog, ali u vezi nikad vise.

Problem je taj sto oni to mogu jer su emocionalno plitki i ne osjecaju i ne percipiraju zdravo, mi se zakacimo, oni ne, ali kad bi oni htjeli i mogli biti iskreni ikad u zivotu, ovakav odnos s njima bio bi moguc, mozda cak i jako zanimljiv. Srce cuvajte, jako boli sta mu naprave, dusu cuvajte, jako boli sto joj naprave.

Necete dobiti nazad nista, nikada se nece sazaliti nad icim sto vam rade, samo ce vas odraditi i ponovno vam prodati novu foru, ja sam ih popusio bezbroj i bezbroj, htio sam pomoci, htio sam vjerovati opet i opet i stalno i stalno, ali ne ide, ne znaci im nista, osim sto im je guba da su vam opet prodali kiflu. Njihov emocionalni sklop nije shvatljiv po normalnim nacelima funkcioniranja, to su osobe koje bi mogli nazvati zlima u punom smislu te rijeci, ali ne rade to da vama direktno napakoste, nije da vas mrze i da vam to rade da vas povrijede a priori, oni su takvi, jednostavno to rade iz zabave.

Ne shvacaju da se igraju sa vasim emocijama na najbrutalniji moguci nacin, da vas to boli brutalno, i da patite, oni to ne vide tako, oni vide vas kao predmet, kao igricu, kao nesto s cime se mogu igrati, vole da ih volite i da im pridajete paznju, s drugim ce vas varati, i konstantno muljati, nemaju problem s tim, uzbuduje ih to sto skrivaju stvari od vas, sto rade u tajnosti, vama iz leda. Ne rade to da vas direktno povrijeduju, jednostavno takvi su, od toga su sazdani, ja sam htio pomoci i htio sam doprijeti do srca. Ne ide to, vjerujte, nema nacina, iako ponavljam, itekako se mozete u psihopatkinju zaljubiti, vrlo lako stovise, strahovito su vjesti i lukavi manipulatori, vrlo su inteligentni, ali fali im ono najbitnije sto ce ih uvijek na kraju razotkriti, nemaju onu kreativnost, onu istinu unutra, onu ljudskost, ono sto ti daje onaj osjecaj topline oko srca, nemaju toga, nemas onaj osjecaj topline, sigurnosti, srece, ispunjenja, one duhovne radosti, kada je osoba samo tvoja i ti si njen.

Povrsnost i ta emocionalna tupost i nemogucnost monogamije je prokletstvo za njih. Trazenje tog uzbudenja stalno, stalna ceznja za tim uzbudenjem, za tim osjecajem koji ih dize, bit ce okej par dana, onda opet show program, pa opet okej par dana pa show program. Tako u krug.

Uzasno je voliti a ne biti voljen i biti izdavan i lagan stalno, uzasan je to osjecaj. Stalno manipuliran i stalno i opet i opet. Strasno koliko sam ja nju volio i jos ju volim ali znam da je to prokleto, svi ti osjecaji vracaju mi se nazad kao bumerang kroz srce i dusu, i ostavljaju takve rane, koje oni nikad nisu i nece biti u stanju shvatiti.

To nisu osobe s kojima treba biti u vezi, za frendove su ok, za seks frendove takoder, ali osjecaje davati njima jako je opasna igra po vas, ali jako.

Zadnje uređivanje Garys : 14.03.2015. at 21:34.
Garys is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 20:55   #16
pa ovi label-i, osoba ima to i to. osoba može nekim stvarima biti naučena i kroz odgoj, a i kroz neke složene odnose i stvari kroz koje je prolazila u životu

ne bih ja rekla da se oni znaju "ponašati", oni znaju "glumiti". negdje sam pročitala da većina ljudi prvi susret s ASPD-ovcem opisuje kao "relativno neugodan". ne mora se ništa ni dogoditi, već ta neka neugodna vibra. a to je zbog te glume i manjka autentičnosti. kao da nešto "nije baš na svom mjestu" i osjeti se manjak opuštenosti koja je svojstvena normalnim interpersonalnim odnosima. isto ovaj afekt što je spominjan u uvodnom. neki ljudi kažu pogled, ali manjak afekta na licu je odličan indikator, puno bolji nego pogled. sad tko to zna čitati
snage4356 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2015., 21:26   #17
Nije jako na svom mjestu, jako se to osjeti, i da znaju glumiti, iako, prokuzis ih dobro s vremenom, po 1000 sitinica, sami se razotkriju bez problema da ni ne znaju, izmedu redaka, malo po malo.

Gledaj, sto god oni rade u tom njihovom smislu ima kratkorocan efekt, nemogu oni nista dugorocno postici s osobom, osim ako nije i druga osoba takva slicna pa se onda utale i onda se eto otvaraju jedna drugoj, ali to si pomno izaberu jednu najcesce takvu osobu koja ce im biti "njihova" "sestra" ili "brat". S tom osobom su djelomicno iskreniji, ali ta osoba mora isto biti kao i oni.

Nema kraja lazima i prevarama, tome jednostavno nema kraja, stalno ce se ponavljati.

Moras na kraju odustati, moras biti jak i odustati, ili cekati da oni odustanu od tebe, tako svejedno, sve ostalo je samo agonija i osjecaj mizerije i jada. Postajes nesposoban za zivot potpuno, emocionalna olupina. Konstano onaj osjecaj unutra, konstantno, i sada na kraju, tolika povrijedensot i toliko razocaranje, a njima, pa eto tako, jos jedan u nizu, idu dalje, no problem. Sljedeci je vec tu negdje na stand by samo ga treba aktivirati.

Steta, bas steta, ogromna steta da mora tako biti. Valjda prvi put u zivotu da mi se toliki trud nije isplatio, toliko sam ulozio u tu vezu da bi dobio na kraju nista, samo tugu i bol, a toliko truda ulozenog i toliko svega.

Dok ti patis i razmisljas, pa zasto sada to, to, to i to, oni ne misle na tebe, zabavljaju se s nekim drugim nekako. Ne misle oni previse na svoje zrtve, to se samo odraduje.

Treba podvuc crtu s njima i ne pusit njihove fore jednostavno, onda odustanu i predu na drugu zrtvu. A tebi ostane gorak okus u ustima s kojim se moras izborit. Njima je svejedno, fun fun fun, mozda malo nesto odpate, mozda malo zapravo vise odglume i to je to.

Nema se tu vise sto za reci, trebas smoci snage nastaviti i to ti je jedina zvijezda vodilja, druge nemas. Oni s time nemaju problem ni najmanje, jaci su, ne dira ih 1000 stvari koje dira zdravu emocionalnu osobu. Jednostavno trebas prihvatiti da si bio igracka i nista drugo. Tesko prihvatiti i shvatiti, ali upravo je tako.

Zadnje uređivanje Garys : 14.03.2015. at 21:52.
Garys is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.03.2015., 00:06   #18
@jedna teta

Hmmm… Ovisi o puno toga, ponajviše njihovom MO-u (modus operandi). Ako te netko ne želi ostaviti na miru, najbolje je vratiti doslovno istom mjerom. Stalno ih zovite (pod krinkom zainteresiranosti), šaljite poruke, nabacujte se, itd. Postat ćete im naporni i dosadni i jedva će čekati da vas se riješi jer više ne predstavljate izazov. Ako želi od vas nešto drugo, npr. novac, onda se pobrinite da od vas nema nikakvu financijsku ili drukčiju korist… Morala bih znati više informacija da bih odgovorila detaljnije.



@Garys (Odgovori na pitanja)

Za početak, potrebno je pročitati puuuno istraživanja da bi se dobio neki osnovni uvid u ovu temu, a i u tom slučaju, shvatit ćeš da su ta istraživanja često kontradiktorna, te trebaš imati na umu da su najčešće rađena na zatvorenicima koji su manje/više prisiljeni na suradnju (a ASPD osobe izvan zatvora nemaju korist od sudjelovanja u istraživanjima).

Ti postavljaš pitanja temeljena ne na onome što sam ja pisala (psihopati IMAJU emocije, no NE/RIJETKO za druge ljude), već na predrasudama i dezinformacijama.

Osobe s ASPD-om znaju na mentalnoj razini što to rade ljudima, jer i sami imaju osjećaje (ali rijetko za druge ljude), samo što 1) nije im stalo, 2) zanimljivo im je.

Koji je razlog da 2 osobe s ASPD-om budu u vezi? Zabava, seks, uživamo u društvu jedno drugoga više nego u društvu ostalih ljudi, više osjećamo u međusobnoj prisutnosti, možemo se opustiti jer se ne moramo pretvarati (Koliko vas «normalnih» bi moglo podnijeti da vam partner npr. kaže da mu se živo j_be što vam je majka upravo umrla? Ili da tijekom sexa fantazira o tome da vas ubije?). Ponekad stvarno osjećamo ljubav ili neku našu verziju toga jedno prema drugome, opsesiju. ASPD ljudi često na neki način smatraju ljude do kojih im je stalo svojim vlasništvom i zaštitnički su nastrojeni prema njima.

Nadalje, moraš shvatiti da postoji razlika između nekoga tko laže patološki i nekoga tko laže kompulzivno. Patološki lažljivci ne moraju i ne lažu stalno, već lažu kad od toga imaju koristi i ne osjećaju krivnju zbog toga, dođe im prirodno i dobri su u tome. Kompulzivni lažljivci su oni koji su «ovisni» o laganju i lažu čak i kad su laži očite. ASPD ljudi spadaju u prvu grupu. Ja ne moram i ne lažem svom partneru jer nemam koristi od toga (mi u svemu gledamo neku korist).

Mit je da se psihopat i ne-psihopat ne mogu slagati. Npr. imam frendicu koja je jako emocionalna osoba (INFP), te je jako poštujem na mentalnoj razini, iako ne osjećam emocije prema njoj. Poštujem je zato što je inteligentna, obrazovana, kreativna, otvorena, zanimljiva, zabavna, nije licemjerna i ne osuđuje ono što ne razumije. Poštujem je do te mjere da sam jednom prilikom odustala od zavođenja tipa na kojeg smo obje bacile oko radi nje, iako se poslije ispostavilo da sam mu se ja sviđala. Dokle će to trajati i hoće li uvijek biti tako? Vrijeme će pokazati. Ona zna moju dijagnozu.

Zašto bi mi vjerovao? Ne moraš. No, imaj na umu da ja trenutno nemam koristi od toga da ti lažem. Niti mogu zaraditi novac laganjem, niti te pokušavam zavesti, niti imam na pameti neki krajnji cilj. Ovdje pišem čisto radi toga da sebi ubijem dosadu (i zato jer mi se smučilo na količinu neinformiranih gluposti napisanih na onoj drugoj temi). Mi lažemo kad nam odgovara, baš kao i svi drugi, samo što smo mi igrom prirode bolji u tome.

O tome je li ASPD stvar prirode ili odgoja znanstvenici još raspravljaju. Ja mislim da je oboje. Recimo da u nekim ljudima postoji taj «ASPD» gen koji se može, ali i ne mora aktivirati. Nekima se aktivira odmah pri rođenju, nekima kasnije, nekima nikad. Loš odgoj/maltretiranje može biti okidač onima koji su već imali predispoziciju da «obole» od tog poremećaja, no ne mora, inače bi svako zlostavljano dijete postalo psihopat ili sociopat. U mojoj obitelji (užoj i široj) ima još ljudi poput mene, a i imala sam loše djetinjstvo, dok je moj dečko sin jedinac iz bogate obitelji i imao je djetinjstvo iz snova. Ako je meni moje djetinjstvo bilo «okidač» da postanem ovakva (a nije, jer sam ovakva oduvijek), što je onda bio «okidač» njemu? Ništa. I on je rođen takav. Mi smatramo da u nama nema ništa što nije u redu i ne želimo se mijenjati. Ovo kakvi jesmo je naše «normalno» i sebično je da većina traži od manjine da budu poput njih.

Mi ne idemo ulicom tražeći «žrtve» (kako dramatičan izraz)… Jednostavno nam se dogodi da upoznamo nekoga tko nam se učini zanimljivim/tko nam odgovara, počnemo se družiti s tom osobom zato što nam je zabavna/korisna, usput saznajemo sve što možemo o njoj… Nekad namjerno izazivamo neke reakcije od njih, te ih se riješimo kad nam prestanu biti zanimljivi/kad nemamo više koristi od njih. Ako se netko osjeti povrijeđenim, to je zato što sami dopuste sve to. Nitko ti ne može emocionalno nauditi ako mu ti to ne dozvoliš. Rijetko prepričavamo jedno drugome detalje iz «veza» s drugim ljudima, iako znamo osnovne pojedinosti. Niti mene zanima, niti njega, osim ako ne planiramo jedno drugoga nekako ubaciti u situaciju.

Tu nema pobjede. Osjećaš li se ti da si pobijedio kad ostaviš curu/dečka prije nego on/ona tebe?

Kada smo sretni? Hmmm… To je vjerovatno jedino što si djelomično točno napisao, barem u mom slučaju. Ne razumijem sreću, što nikako ne znači da sam nesretna. Uglavnom sam indiferentna. Koliko mora biti minimalno vremensko ograničenje dobrog raspoloženja da bi se to moglo nazivati srećom? I koja je definicija sreće?

Mene nitko nikad nije «prokužio». Jbte, pa ne hodam okolo s plaštom i očnjacima. A kao što sam već više puta spomenula, «žrtve» ostavljamo kad nam dosade, a razlozi iz kojih nam dosade su drukčiji za svaku pojedinačnu osobu.

Prije nego što nastavim dalje; ne vjerujem u «dobro» i «zlo». To su riječi koje ljudi koriste da bi opravdali svoja i osudili tuđa djela. A te «dobre» osobe mogu biti povrijeđene i od strane drugih «normalnih, emocionalnih, dobrih» osoba poput tebe, samo što ljudi poput tebe (ne osuđujem ovdje) opravdavaju sami sebe i svoja djela tvrdeći da su imali «dobre» namjere iliti nešto slično. Razlika između nas «zlih» i vas «dobrih» je u tome što mi nemamo potrebe opravdavati svoja djela ni sebi, a ni nikome drugome (osim ako ne lažemo iz nekog razloga).

Kakve posljedice snosimo ako nešto učinimo nekome? Patit ćemo? Bog će nas kazniti? Ići ćemo u pakao? Ma daj, to su priče za malu djecu. Ako nešto učinimo, onda smo svjesni mogućih ishoda, no svejedno nam je. Jedina posljedica koja mi pada na pamet, a da bi većina ljudi s ASPD-om htjela izbjeći, je zatvor (iako se ne bojimo ići ako nas uhvate, ali radije ne bismo). Stoga većina inteligentnih ljudi s ASPD-om će dobro izvagnuti opcije i organizirati se prije nego što se upusti u nešto veoma ilegalno (iako i tada postoji rizik).

Zašto bismo podvili rep kad nas se suoči s istinom ili se skrivali? Istina se uvijek može izmanipulirati u vlastitu korist. Osobno se uvijek držim onog; «Nije bitno ono što znaš, već ono što možeš dokazati na sudu.»

Kako ćeš se braniti od nekoga kad ne znaš da bi se morao braniti od te osobe? Bi li se branio od djevojke u drugoj polovici dvadesetih, obrazovane, lijepe, zgodne, inteligentne, šarmantne, samouvjerene, informirane, zabavne, itd., a znaš da se toj djevojci sviđaš? Ili muškarca (ovisno jesi li muško, žensko, homosexualac, itd.)? Možeš biti manipuliran godinama i ne bi to shvatio, bez obzira koliko bio upoznat s teorijom.

Manipulacija ne bi bila uspješna da joj se tako lako oduprijeti kao što misliš. Mi po prirodi lako proučavamo ljude i njihovu psihu, te smo dovoljno prepredeni da znamo kako iskoristiti njih protiv njih samih, ako to želimo.

Kao što rekoh, moraš čitati još puno znanstvenih istraživanja, itd. Ja govorim ono što znam iz svog i iskustava ljudi s ASPD-om koje znam (a upoznala sam ih dosta). Kao što sam u ranijem postu spomenula, draže su nam mačke, iako nam ne smetaju ni psi (premda su veća gnjavaža jer zahtjevaju puno pozornosti, njege, itd.). Dosta ljudi s ASPD-om nema ništa protiv životinja, neki se čak i emotivno vežu za njih, iako ne mogu za ljude. Ne znam zašto, imam samo teorije. Ja imam mačku i kad bih morala birati između nje i svoje obitelji (uključujući i one članove do kojih mi je stalo), izabrala bih nju.

Što se sexa tiče; 100 ljudi, 100 ćudi. Ima dosta nas koji volimo BDSM, a ima i onih kojima je to bzvz. Ja sam za sve, glavno da je zabavno. Ne moraš biti sociopat, psihopat ili mentalno bolestan da bi volio BDSM.

Da se sretnemo, kao što sam već spomenula, ne bi me «prokužio», osim ako ti ja to ne bih rekla. Postoje ljudi koji me znaju godinama i «bliski» smo, među kojima je i jedna psihijatrica, a nisu me «prokužili». Ne znam bi li mi bio interesantan uživo jer ne znam odgovaraš li mojim kriterijima (mene ne zanimaju jako emotivne osobe, volim dominantne, intenzivne, inteligentne, samouvjerene, uspješne muškarce koji su u osnovi emotivni, ali ipak manje od norme jer smatram ih izazovom), no zaključujući prema tvom postu, ne bi.
Predzadnje pitanje sam odgovorila ranije.

Može li mi što dotaknuti srce? LOL, to zvuči kao loša poezija. Ne znam. Dosta ASPD ljudi može zaplakati dok gleda neki film ili sluša pjesmu. Moja psych. kaže da je to zato što im se onda obrambeni mehanizmi malo opuste, te se tako mogu staviti na vrlo kratko «u cipele» druge osobe. No, to se rijetko događa u stvarnim životnim situacijama. Naše emocije su većim dijelom usredotočene na nas same, tako da mi zapravo zamislimo da smo mi taj lik u filmu kojemu se to događa (zbog čega plačemo). Tuđa bol nas ne dira.

Iskreno sam ti odgovorila, baš kako sam odgovarala/pisala protekle postove. Hoćeš li vjerovati ili ne je na tebi. Na kraju, ljudi uvijek vjeruju ono što žele vjerovati.
Insidious is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.03.2015., 00:12   #19
Što se tiče drugog i trećeg dijela... Po čemu si zaključio da ti bivša ima ASPD? Zato što ti je lagala, varala te, poigravala se tobom i nije ti uzvraćala osjećaje? Ma daj, da je to dovoljno za dijagnozu, 2/3 ljudi na svijetu bi imali ASPD. Možda jednostavno cura ne voli biti bez dečka, pa si joj "uskočio" dok je bila u potrazi za nekim tko joj više odgovara. To puno cura radi (a nisu psihopatkinje). To što si ti ispao papak, a ona kuja, nije dovoljan razlog da joj prišiješ dijagnozu i tako sebi spasiš ego ("Nisam ja uistinu budala, već je ona čudovište koje manipuliralo mnome!"). Pročitaj si malo o kriterijima za dijagnozu i kako se i u kojem vremenskom razdoblju radi dijagnoza, ako ništa drugo, barem s Wikipedije. Molim te, ali stvarno te molim, da ova tema nastavi u smjeru stvarnih činjenica i ne pukih nagađanja.


@ Eugen C. Rijetko imam takve potrebe, uglavnom zato što rijetko netko uspije izazvati emocionalnu reakciju kod mene, a i ako uspije, osjećaj ne potraje dugo. Kad bih se dala takvim porivima... više bih bila zainteresirana za psihičko mučenje uz poneku fizičku bol, nego ponižavanje i full on fizičko iživljavanje na nekome. Imam znanca koji mašta o tome da muči žene na sve moguće načine, pa ih onda siluje i tijekom sexa ubije. Štoviše, ne može doživjeti orgazam ako pritom ne zamišlja da ubija partnericu. Jako zabavan tip, inače.

@ Snage4356 Nisi u pravu. Puno ljudi s ASPD-om je jako uspješno, te su kreativni, naizgled društveni, obrazovani, itd. Potreba za moći dolazi iz toga što imamo umove predatora. Uzmi u obzir to da veliki postotak direktora najvećih svjetskih tvrtki ima ASPD, a u poslovnom svijetu osobe s ASPD osobnostima su i više nego poželjne (i tražene).
Insidious is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.03.2015., 00:22   #20
Quote:
Insidious kaže: Pogledaj post
@ Snage4356 Nisi u pravu. Puno ljudi s ASPD-om je jako uspješno, te su kreativni, naizgled društveni, obrazovani, itd. Potreba za moći dolazi iz toga što imamo umove predatora. Uzmi u obzir to da veliki postotak direktora najvećih svjetskih tvrtki ima ASPD, a u poslovnom svijetu osobe s ASPD osobnostima su i više nego poželjne (i tražene).
to nije uspjeh kakav sam ja mislila. to što imaju kreativnost u tome kako zeznuti druge ljude, ne znači da su kreativni u drugim stvarima, zapravo većinom nisu

kažeš da te se ne bi "prokužilo" a ja i u pisanju, u tonu rečenica, vidim više intelekt nego afekt. objašnjenje vrlo dobro "intelektualizirano" s velikim odsustvom afekta

Zadnje uređivanje snage4356 : 15.03.2015. at 00:34.
snage4356 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:50.