Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Pogledaj rezultate ankete: Odrzavete li stalnu ili povremenu kontemplativnu praksu?
Da - vipassana ili zen tradicija 12 15.79%
Da - budisticka mantra, bud. joga, bud. tantra itd 11 14.47%
Da - istocna nebudisticka praksa 10 13.16%
Da - krscanska kontemplativna praksa 9 11.84%
Da - ostalo 17 22.37%
Ne 26 34.21%
Anketa s višestrukim izborom Glasovatelji: 76. Ne možete glasovati u ovoj anketi

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.04.2015., 15:59   #1
Cool Budizam

Kako kolega Tehuti i moja malenkost nes vrsljamo po Budizmu ovih mjeseci odlucismo otvorit adekvatnu temu.

Na podforumu duhovnosti ce vjerojatno najzanimljivije biti govoriti o praksama, no kako se radi o religiji koja kod nas nema autohtono prisustvo te nam nije poznata u smislu i okviru opce kulture na pocetku teme zeljeli bi dati minimalni pregled te religije u nekoliko podrucja i to:
  • povijest budizma
  • glavni pravci/skole budizma
  • budisticki spisi
  • budisticka filozofija
  • budisticka "psihologija"
  • budisticka praksa

Zelio bih da to bude sve na pocetku za kasniju laku referencu svima kojima za diskusiju takve informacije kasnije budu potrebne.

Tema ce se otvoriti kada odradimo taj uvodni dio.

Zadnje uređivanje Beljki : 16.04.2015. at 21:43.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2015., 16:10   #2
Exclamation POVIJEST BUDIZMA

POVIJEST BUDIZMA

1 - Predbudisticka Indija

U vremenima prije nastanka budizma mozemo u grubo zamjetiti nekoliko religijskih skupina.
1 - Vedski Brahmanizam - religija Arijevskih dosljaka zasnovana na vedama. Politeisticka, bazirana na ritualu i ritualno (osobito vatrenoj/paljenici) zrtvi, vaznosti drustvenih struktura, razvija vremenom kastinski sustav. U bliskom srodstvu sa drugim ranim indoeuropskim kulturama i religijama poput Perzijskih, Slavenskih itd.

2 - Sramana tradicije. Tesko je sa sigurnoscu reci da nisu reakcija na Brahmanizam, ali postoji velika vjerojatnost da postoje kao autohtona, mozda cak i predarjevska (Dravidska, Munda ili sl) kultura koja se razvija usporedno sa vedskom, ali neovisno. Njima pripadaju Jaini (vjerojatno najstariji), kasnije Budhisti. Takodjer Ajivake i neki drugi (Lokajata/materjalisti, agnostici itd). Odbacuju rituale i autoritet veda. Uglavnom su ateisticke, no vecinom imaju metafiziku osim kod materijalista i agnostika. Oni koji imaju metafiziku najvjerojatnije prvi uvode ideje reinkarnacije i karme, ahimse, mozda cak i joge, askeze, monastva i tome slicno.

3 - lokalni plemenski kultevi i opucka mitologija (pretpostavka, nemamo iz tih vremena dovoljno historijskih tragova) koji u ranoj fazi nisu toliko bitni, no sa razvojem utjecu na kasnije faze Budizma i Hinduizma
2 - Rani budizam

Vecinom se smatra kako Gautama Sidarta, osnivac Budizma, povijesna licnost. No biografske detalje znamo samo iz budistickih tekstova i ne mozemo neovisno potvrditi. Navodno je rodjen 5.st.p.k. u Sakja klanu (postoji jos uvijek u Nepalu) u vladarskoj obitelji. Odgajan u obilju u nekom trenutku se suocava sa patnjom, smrcu i bolescu te odlucuje postati isposnik da bi razrjesio problem ljudske patnje. Slijedi nekolicinu shramana ucitelja i predaje se meditativnoj praksi i ekstremnom asketizmu koji ga dovodi na rub smrti od silnih postova, razvijajuci pritom jahne (stanja transa) i siddhije (moci). Na kraju dolazi do zakljucka kako od takvog pretjerivanja nema koristi i dolazi do ideje srenjeg puta izmedju ekstremnog asketizma i prepustanja culima.
Napusta tradicije koje je sljedio i odlucuje samostalno doci do rjesenja problema ljudske patnje, odlucuje se jsesti pod drvo (kasnije jedan od glavnih budistickih simbola) i ne prekidati meditaciju dok ne ostavri svoj cilj te konacno dostize nirvanu, stanje oslobodjeno svoh uvjetovanosti ljudske egzistencije.

Nakon odredjenog premisljanja ipal odlucuje govoriti o tome sto je "pronasao". Prvi ucenici mu postaju bivsi sudruzi kod bivseg ucitelja te nakon toga do kraja zivota propovjeda i stvara vjerojatno prvu suvremenu monasku zajednicu (po uzoru na njih kasnije su ju formirali Hindusi, a po nekima je utjecala i na krscanske iako te tvrdnje nemaju previse dokaza).

Nakon smrti nekoliko se stoljeca ucenja kodificirana od strane direktnih ucenika na prvom koncilu prenose usmeno, zapisuju se oko prelaska u nasu eru.

Razvojem se na rane tekstove (sutta pitaka, tj sutra agama i vinaja) dodaje filozofski i metafizicki razradjeniji duhovno-psiholoski sustav abiddhame.

Pri tome nastaju rane skole. One nisu nuzno tada fizicki podjeljene. Na istim sveucilistima i u istim samostanima mogu egzistirati predstavnici razlicitih. Necemo u njih ulaziti vec kasnije dati pregled samo onih koje danas postoje.


3 - Vrhunac, sirenje i nestanak sa Indijskog podkontinenta

Uskoro postaje dominantna struja u visokim, obrazovanim krugovima. Razvija velika proto-sveucilista (najveca Nalanda na vrhuncu ima 10.000 studenata i 2.000 profesora), siri se van granca indije na Sri Lanku, Jugoistocnu aziju, Kinu, Tibet i Helenisticke krajeve.

Od negdje 7 st medjutim vec pocinje Hinduisticki preporod. Preuzimaju filozofsko obrazovanje i monaski ustroj od Hindusa i prva Hindu znacajna reforma u vidu Shankarine advaite je veoma slicna Mahayana Budizmu. Kasnije novi reformatori reafirmiraju devocijske kulteve dajuci im filozofsko-teolosku strukturi i time nastaje moderni, puranski hinduizam.

Uz to pocinju Islamske innvazije koje unistavaju hramove i sveucilista, a Budizam je bio ovisniji o monaskoj zajednici i obrazovanoj klasi od puckih religija.

Negde u prvoj polovici drugog milenija budizam gubi bitku u samoj Indiji i danas autohtono postoji samo na njenim rubovima u krajevima Indije sa Tibetanskom ili srodnim kulturama kao i kod izbjeglica sa samog Tibeta te u jednom narodu na istoku zemlje. U novije vrijeme je pod utjecajem dr Ambedikara, najprominentnijeg vodje dalita ( "nedodirljivi" ) doslo do nekolicine masovnih konverzija te najnize kaste sa Hinduizma na Budizam.

Medjutim nakon nestanka u Indiji i u Helenistickim, odnosno svim podrucjima koje su zauzeli muslimani razvija se u drugim krajevima azije mjesajuci se sa lokalnim kulturama.

Mozemo u grubo podjeliti u tri regije koje odgovaraju i trima teoloskim skupinama unutar budizma.
1 - Istok: Kina, Koreja, Japan, Vetnam. Pretezno Mahajana budizam, nesto vađrajane.

2 - Sjever-Sjeveroistok: Tibet, Mongolija, djelovi kine: pretezno vađrajana uz dosta mahajane

3 - Jug-Jugoistok: Sri Lanka, Burma, Tajland, Laos, Kambodza: theravada uz nesto mahajane (nekad puno vise, danas tek zaostali tragovi)

4 - suvremeni razvoj: od kasnog kolonijalnog do suvremenog doba

Nista nikada nije staticno i ova razdoblja su vrlo provizorna. U svim krajevima gdje budizam zivi, kao i sve ostalo, stalne su promjene, reforme itd. No istaknuo bi par bitnih tendencija koje stvaraju u zadnjih par stoljeca budizam kakav poznajemo:
  • Rinme pokret na tibetu: nastoji ujediniti inace tradicionalno posvadjane i sukobljene skole budizma nu tom kraju te kasnije:
  • Kinesko osvajanje i "kulturocid" na tibetu te veliki egzodus izbjeglica, posebno privilegiranih aristokratskih kasti sto uklucuje visi religijski stalez
  • Preporod budizma u Sri Lanci: jedim djelom je zasluzan potcaj teozofskog pokreta te kasnije:
  • Povratak budizma u Indiju prvenstveno pod ranim utjecajem juzne theravade, borba za reafirmaciju glavnih budistickih hodocasnickih sredista u Indiji te kasnije:
  • Masovne konverzije nedodirljivih na budizam
  • Skretanje prema theravada ortodoksiji u Jugoistocnoj aziji (gotovo potpuni nestanak mahajana utcaja i smanjenje lokalnih animistickih, samanistickih i slicnih) te nesto kasnije:
  • Razvijanje vipassana meditacijskih praksi na osnovu tekstualnih zapisa pri cemu su najuspjesnije bile Tajlandska sumska tradicija i dvije Burmanske (nasuprot cestoj percepciji kako se radi o drevnoj praksi te su tradicije recentne). Cesto su te tradicije i promotori cvrsceg asketskog zivota.
  • Kulturna revolucija u kini u velikoj mjeri zatire tradicionalne religijske skupine. Danas je puno slobodnije, ali vrlo je tesko reci sto je od danas postojecih aktivnih hramova prezivjelo ili seozbiljno oporavilo, a sto je predstava za turiste sa ljudima koji za placu glume monahe.
  • Meiji reforma u Japanu ukida budisticku monasku tradiciju (vinaja) i hramove ini privatnim vlasnistvom poglavara. Njjihovo monasko redjenje vise nije punopravno budisticko redovnistvo vinaje, nema celibata niti klasicnih zavjeta, nisu shramane i bikhui (novaci i puni redovnici) vec imaju samo tzv bodisatva zavjete. Hramovi su obiteljski posao pa cak i u meditacijskim prakticnim pravcima poput zena vecina japanskih sudionika meditacijskih povlacenja isl su djeca hramskih pogavara koja grade redovnicku karijeru. Pod njihovim utjecajem:
  • U Koreji za vrijeme okupacije zele uvesti isti standard. Nakon rata i zavrsetka okupacije koreja se vraca tradicionalnom budizmu, no kako je vec bilo ozenjenih monaha glavni (preko 90% korejskog budizma) red se podjelio u dva od kojih je jedan u celibatu dok drugi omogucava izbor i trenutno ih je u celibatu oko 40%, ali i dalje svi imaju formalno vinaju, osim celibata.
  • Dolazak budizma na zapad indirektno kroz teozofiju i utjecaj na filozofiju i umjetnost te direktno najvise kroz zen, theravadu i tibetanski budizam. Od njih tibetanski medju zapadnjacima nasnaznije zadrzava tradiciju. Od theravade se posebno siri meditacijska vipassana praksa, ali ne toliko i cjelokupna doktrina i tradicija, barem ne medju laicima (ali ima zapadnih monaha). Zen se mozda najvise asimilirao u zapadnu kulturu te ima najvise zapadnih ucitelja vjerojatno zahvaljujuci tome sto prelazi iz japanske tradicije koja je vec izgubila vinaju, sto ih japanci dozivljavaju kao nesto ne previse vezano za sebe, sto dugo egzistira i djelom sto je znao bit prenosen od strane ljudi koji nisu bili formalni pripadnici zen tradicija.
  • Razvoj sekularnog budizma na zapadu koji spaja budizam i kriticki skepticizam, razne psiholoske i filozofske ideje razvijene barem djelom na zapadu isl, uglavnom odbacuje metafizicke aspekte budizma (karma, reinkarnacija), a dosta naglaska stavlja na meditativnu praksu.

Zadnje uređivanje Beljki : 16.04.2015. at 16:27.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2015., 17:07   #3
Arrow GLAVNE (zivuce) SKOLE BUDIZMA

GLAVNE (zivuce) SKOLE BUDIZMA

Razlkujemo 2 do 4 budisticke skule u najsirem smislu, to su:
  • Theravada
  • Mahajana
  • Vađrajana (moze se smatrati i podvrstom mahajane)
  • "Navajana" (povremeni naziv za nekoliko modernih budistickih ili budizmom inspiriranih pokreta)

Sa time da su samo prve 3 (ili dvije ako vađrajanu smatramo mahajanom) klasicne tradicionalne budisticke skole, Navajana jos nije kao takva zazivjela.

Theravada
Po mnogima najbliza ranom budizmu od zivucih skola, iako niti ona nije jedna od ranih.
Dominanta skola juzne i jugoistocne Azije, tj Sri Lanke, Burme, Kambodže, Laosa i Tajlanda. Ta skola smatra kako nasljedjuje ranu tradiciju koja se prva odvojila u zasebni pravac. Siri se prvo na Lanku, zatim u druge krajeve, iako se kasnije kristalizira van indije kroz njihovu interakciju pa u vremenima "krize zvanja" dolaze iz jugoistocne azije na Lanku obnoviti budizam.

Slijedi najstariji kanon zapisan na Paliju (svjetovnom jeziku anticke Indije, Prakrit)

Mahajana
Dominantna skola ostatka budisticke azije i najbrojnija budisticka skola uopce. Medjutim unutar sebe sa daleko vise razlika od relativno jedinstvene Theravada. Skola je sa sarolikijim razvojem, sa vise izvanjskih utjecaja i prilagodbi (iako ne iskljucivo). Presudno na nju utjece razvoj misli u Nalandi, najvecem antickom budictiskom i indijskom sveucilistu, a mozda i uopce u tadasnjem svijetu. Specificno je medjutim sto su ovdje mnogi pravci nastali van indije, nisu se samo razvojem prilagodili.

Najvazniji pravci ove skole su:

  • cista zemlja - glavni cilj je uz pomoc praksi usmjerenih na odredjenog Boddhisatvu koje preuzimaju svojevrsnu bogostovnu ulogu dostici rodjenje u visem svijetu, najdalje sto je budizam otisao u devocijskom smislu i u praksi slicno reistickim religijama
  • zen - iako za sebe smatra i stvara misticnu povijest koju vodi do vremena samog bude vjerojatno je autohtona Kineska skola nastala prilagodbom budizma taoistickom svjetonazoru. Prvenstveno je usmjerena na meditacijsku praksu i ne poklanja jednaku paznju filozofiji i ritualistici, no ipak vise nego sto vecina zapadnjaka vjeruje da je slucaj. Najutjecajniji na zapadu.
  • tientai - jos jedna autohtona kineska sljedba. Manje prisutna na zapadu ali jedna od najsustavnijih istocnobudistickih tradicija sa bogatom, sarolikom i sistematicnom kontemplativnom praksom.


Vađrajana
Tantricki ezotericni budizam koji obiluje mistikom, tajnim inicijacijama, velikim naglaskom na direktni inicijacijski prijenos i odnos ucitelja i ucenika te velikim rasponom razlicitih praksi.

Najznacajniji predstavnik je Tibetanski budizam, a tu svrstavamo i Japanski shingon.

"Navajana"
Navajana (navayana) je ime dano kao referenca na izraze mahajana i hinajana.

Jana oznacava prenosioca, vozilo. Odnosno mahajana sebe naziva velikim (maha - veliko) vozilo ukazujuci na uvjerenje kako je njihovo ucenje namjenjeno svima i omogucava spasenje sirim slojevima od theravada skole koja je asketska i elitisticka. Iz istog se razloga za nju koristio pomalo uvredljiv termin hinajana, odnosno malo vozlo.

Tom logikom su neki u novije vrijeme poceli koristi termin Navajana, odnosno novo vozilo za neke nove verzije budizma suvremenog doba.

To se najcesce koristi za:

Ambedikarski dalitski budizam (ili opcenito socialno orjentirani budizam)

ili

Zapadnjacki sekularni budizam.

Zadnje uređivanje Beljki : 17.04.2015. at 14:21.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2015., 18:28   #4
Post BUDISTICKI SPISI

BUDISTICKI SPISI

Temeljni budisticki kanon theravade je tipitaka, tj "tri kosare" sa svojim ekvivalentima u mahajani.

U velikom djelu su theravade pitake i mahajana verzije tih tekstiova slicne. Pitaka je pisana na paliju dok su mahayana tekstovi na sanskrtu.

Naime, Buda je inzistirao na svakodnevnom jeziku svog vremena da bi se ucenje lakse i prilagodjenije prenosilo. Medjutim, nakon njegove smrti doslo je do standardizacije (Paninijeve) klasicnog sanskrta koji postaje jezik elite, filozofije i religije indije dok gubi vezu sa svakodnevnim govorom braminskih skupina te ga i budisti pocinju koristiti, iako svoje specificne mjesane verzije. Dnas su vise manje u istoj poziciji jer je i Pali odavno mrtav jezik, a i budizam je napustio indiju i svoje maticno jezicno podneblje.

Zahvaljujuci tom sirenju, medjutim, mnogi tekstovi koji bi inace bili zauvijek izgubljeni sa nestankom budizma u Indiji su sacuvani drugim, prvenstveno Kineskim i Tibetanskim kulturama i prijevodima.

Te tri kosare su:
  • Sutta (pali, sans. sutra) pitaka/Agama (najstari dio direktna Budina ucenja)
  • Vinaja - monaska pravila
  • Abidhama - filozofski traktati, budisticka psihologija

Uz taj opus koji djele (iako postoje razlike u tekstovima) Mahajana i Vađrajana prihvacaju dodatne Mahajana sutre te razne ezotericne tekstove koji ne moraju nuzno cak biti nizi vezani uz povijesnog Budu nego se mogu pripisivati Bodisatvama, andjeoskim bicima, mogu biti u slucaju Tibeta terme (sakrivena ucenja bilo fizicki ili u duhovnom svijetu koja onda posvecenik pronalazi).

Zadnje uređivanje Beljki : 17.04.2015. at 14:25.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2015., 18:34   #5
Question GLAVNE IDEJE BUDIZMA

GLAVNE IDEJE BUDIZMA

promotrit cemo ih kroz nekolicinu osnovnih principa, bez prevelikog ulaska u detalje, a to su:
  • izvori spoznaje
  • medjuovisno nastajanje svih pojava
  • prolaznost/nepostojanost/praznina
  • ne-dusa/buda priroda
  • karma/reinkarnacija/samsara
  • 4 plemenite istine i osmerostruki put
  • 3 utocista

Izvori spoznaje
Indijska anticka filozofija tradicionalno u razmatranju prihvatljivih izvora spoznaje barata sa 6 mogucih opcija: percepcija, direktno logicko zakljucivanje, analogije i usporedbe, indirektno derivirano zakljucivanje, negativno zakljucivanje/na osnovu nedostatka neceg, svjedocanstvo/objava)

Budizam formalno prihvaca samo prva dva direktne percepcije i direktnog logickog zakljucivanja. No dalo bi se raspravljati o tome koliko je u praksi dosljedno i koliko bi se mogli sloziti sa tvrdnjom da je prihvacanje npr svetih tekstova zaista samo oblik tih principa, a koliko ipak ima elemenata zadnjeg, npr.

Medjuovisnost pojava
tvrdi se da na osnovi prethodnog prihvacanja direktne percepcije i direktnog zakljucivanja jedino sto mozemo iz iskustva utvrditi jest da sa su sve vidljive pojave uzrokovane nekim drugim uzrokom i tako u nedogled. Npr stolica na kojoj sjedimo drvom, tkaninom, ljudskom obradom. Drvo opet nekim elementima i oglnostima da bi nastalo, ljudska obrada nekom povijscu tehnlologijom, svaki od njih opet svojim uzrocima i tako dalje. Isto vrijedi i za nase tijelo i za sve nase psihicke procese.

Pri tome theravada stvara koncept konkretnog stupnjevanog procesa transformacija odredjenih pojava u obliku svojevrsne lancane reakcije dok mahajana vise zagovara generalnu i neobuhvatljivu razumom medjupovezanost svih pojava (npr nalik teoriji kaosa) usljed prevelike kolicine faktora za mogucnosti percepcije i obrade.

Prolaznost/nepostojanost/praznina
Buduci su sve pojave samo produkt drugih pojava nijedna nema neovisnu apsolutnu egzistenciju i sustinu i niti jedna nije vjecna i nepromjenjiva ni na kojem nivou. Negira se apsolutnost, trajnost bilo cega. Materijalnih pojava, ljudskih (ili drugih) osobnosti, bogova itd (iako osim sekularnog budizma cesto prihvacaju neljudska bica i svjetove i njih smatraju prolaznima i bez vjecne sustine).
Uz to se veze pojam praznine (shunjata), posebno vazan u mahajana budizmu. Ideja praznine je u stvari oblik i posljedica ideje prolaznosti. Buduci nista nema neovisnu apsolutnu sustinu sve su pojave u svojoj sustini prazne, bez temelja, uzroka.

Ne-dusa/Budina priroda
Iz nepostojanosti i prolaznosti svih pojava proizlazi i da je pojedinacna ljudska osobnost takva prolazna i nepostojana pojava, odnosno da je individualna osobnost kognitivna iluzija usljed nemogucnosti nase percepcije da u realnom vremenu uvidimo izolirano sve pojedinacne faktore u bioloskim, kognitivnim itd procesima koji dovode do toga da takav mehanizam dozivljavamo kao fiksnu individuu. Smatra da se u stvari radi o jednostavnom konglomeratu razlicitih mehanizama koji u odredjenom momentu sjecista svih tih silnica utjecaja stvaraju dojam "osobnosti". o kako je i to posljedica raznih faktora te kako sustinski nepostojano i prolazno ne postoji zaista fiksna osobnost i ne postoji sebstvo/dusa.

Mahajana ipak razvija ideju Budine prirode, ideju da svaki pojedinac ima sustinsku prirodu Bude ili potencijala da postane Buda. U kombinaciji sa donekle solipsistickim/matriksoidnim idejama kreacije (percepcije) univerzuma iskljucivo unutar uma koje su prisutnije (iako ne iskljucive) u Mahayani to ponekad cini Mahayanu nesto bliskijom Advaita Vedanti.

Karma/reinkarnacija/samsara
Kako ne postoji osobna dusa reinkarnacija se ne odvija seobom dusa, kako se najcesce laicki zamislja.
Smatra se kako u smislu medjuuzrocnih odnosa sve aktivnosti stvaraju odredjeni momentum posljedica i taj momentum, a ne dusa i osoba, stvaraju inerciju koja postaje iduci zivot.

Kada se etkckim ponasanjem, asketskim (ali umjerenim, srednji put) samokontrolama i meditativnom praksom i direktnim uvidom u mehanizme funkcioniranja uma prekine taj uzrocno-posljedicni lanac nema vise momentuma i nema vise radjanja.

4 plemenite istine i osmerostruki put

1 - sve je patnja.

Patnja je nekoliko vrsta:
  • direktna patnja (nekativan osjet ili osjecaj boli),
  • patnja usljed nemogucnosti da dodjemo do onoga sto zelimo
  • patnja usljed nemogucnosti da izbjegnemo nesto sto ne zelimo
  • patnja usljed nemogucnosti da zadrzimo ono sto zelimo (buduci da je sve prolazno) zbog cega je i sreca u konacnici patnja
  • suptilni osjecaj trajnog nezadovoljstva uvjetovan samom sustinom prolazne uvjetovane pojavnosti

2 - podlozni smo patnji zbog vezanosti i zelja u odnosu na sve te prolazne pojave sto uzrokuje krug samsare (radjanja i umiranja, stvaranja karme itd)

3 - ako se oslobodimo zelja i vezanosti prekidamo krug samsare

4 - to mozemo uciniti slijedeci osmerostruki put:
  • 1 - ispravna perspektiva, shvacanje
  • 2 - ispravna teznja, namjera
  • 3 - ispravan govor
  • 4 - ispravna aktivnost
  • 5 - ispravan zivotni stil, posao itd
  • 6 - ispravan rad (u etiskom i duhovnom smislu)
  • 7 - ispravna svjesnost, paznja
  • 8 - ispravna koncentracija, meditacija
tri utocista
Iako se ovo ne tice specificno filozofije navesti cu kao cesto spominjani termin. Oznacava oblik formalnog prihvacanja budizma kroz prihvacanja "tri utocista" (ili tri dragulja) i to Bude (bilo da se misli na osnivaca budizma ili buda-prirodu), darme (budistickog nauka) i sange (budisticke zajednice).
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2015., 21:41   #6
Red face "PSIHOLOGIJA" BUDIZMA

"PSIHOLOGIJA BUDIZMA"

Percepcija

oznacava kombinaciju sest organa percepcije i sest objekata percepcije:
  • vid - oblik
  • usi - zvuk
  • nos - miris
  • jezik - okus
  • tijelo - dodir
  • um - objekti uma
U odnosu na uobicajenu podjelu cula valja zamjetiti da se uvjde ukljucuje um kao svojevrsan "interni organ". On ukljucuje:
  • Senzornu percepciju (da bi doslo do percepcije potrebno je culo, objekt cula i um/svjest)
  • Osjecaje
  • Razlucivanje (karakteristika percipiranog)
  • Mentalne formacije (karakterne osobine, navike, percipirane forme/skupine karakteristika)
Elementi
Koriste se klasicna cetiri (5) elementa sa svojim specificnim simbolickim karakteristikama, ovdje nesto vise u apstraktnijem smislu elemenata psiholoskih percepcija objekata nego materijalnih objekata posto je generalno budistickoj teoriji temeljni interes (subjektivna?) percepcija stvarnosti kao jedino direktno iskustvo.
  • Zemlja (forma, cvrstoca, posjedovanje)
  • Vatra (toplina, sazrijevanje, transformacija)
  • Voda (vlaznost, akumulacija)
  • Zrak (naglost, pokret, promjena)
  • Prostor, kasnije dodano kod nekih autora kao sto je i na zapadu slucaj sa eterom

agregati
Oznacava pet karakteristika svjesnog bica.
  • materija
  • senzacija
  • percepcija
  • mentalne formacije
  • svjest


Interakcije faktora iz ovih skupina stvaraju kompletnu sliku pojavnosti prema budizmu. Npr senzorna percepcija iz prve kategorije (aspekt uma) omogucava da agregati materije i svjesti dovedu do ostalih mentalnih faktora poput osjecaja.

Mehanizmi tih interakcija potom omogucuju objasnjenja mogucih nacina prekidanja lanca uvjetovanosti kroz uvide u te mehanizme i njihovo prekidanje cemu sluze meditacija, etka, samokontrola itd.

Mislim da dublje u to nema potrebe ovdje ici.

Takodjer postoje u razlicitim skolama ponesto razlicite verzije, neki dodatni aspekti, drugacije kategorizacije itd, no opet mislim da nema potrebe u to ulaziti.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 00:52   #7
Lightbulb MEDITACIJSKA PRAKSA

MEDITACIJSKA PRAKSA

Pravo je more raznih kontemplativnih praksi u budizmu. No postoji nekolicina koja se spominje od naranijih spisa i koje su univerzalnije.

Prvenstveno se to odnosi na prakse mindfulness, njegovanje paznje.
Mislis se na svjedocenje procesa u nama bilo da se radi o fizickim, emotivnim ili mentalnim .

Takodjer se od ranih tekstova spominju kontemplacije konstantne svjesnosti prolaznosti, na cetiri materijalna elementa, na smrt/groblja/spalivalista, propadljivost tijela, na razne ideje budistickog ucenja poput eemenata spominjanih u postu o "psihologiji" i njihovih interakcija isl.

Uz to ezotericnije tradicije koriste razne vizualizacije, mantre, jogicke prakse, magijske obrede i tome slicno.

Cilj meditacijske prakse je dvojak, a ta su dva aspekta povezana:

smirivanje i fokusiranje uma
uvid (u prirodu uma, u procese u umu itd).

Neke prakse imaju u cilju vise potencirati prvi, neke drugi dio, a neke ih balansiraju. Neki sustavi smatraju da se prvo razvija prvi pa drugi, neki obratno, neki opet istovremeno.

Meditacija, osobito ovaj prvi aspekt, moze dovesti do specificnih transeva, jahni. Posljedica njih mogu biti "okultne moci". Kolika im je vaznost ovisi o pojedinim tradicijama, neke ih smatraju kljucnima, a neki sporednima u postizanju uvida.

Na zapadu su narasirenije i najpoznatije budisticke prakse proizasle iz zena i vipassana praksi theravada budizma pa cemo nesto vise reci o njima. Jako je prisutan i tebetanski budizam, no on je zatvoreniji i ima manjeg uticaja van vlastitih sljedbi, odnosno manje je prisutan medju sirom populacijom koja nije nuzno budisticka vec ju zanima sama meditativna praksa bez sluzbenih prihvacanja religije, inicijacija (kojih i nema u tom obliku van tantrickog budizma) isl. AKo bude potrebe mozemo kasnije dodati.

Vipassana
Vipassana u stvari oznacava dio prakse koji se odnosi na uvid, no uvrijezilo se kao naziv za cjelokupnu praksu.

Vecinom se koristi promatranje disanja (iako moze i mantra ili stogod drugo) u pocetku kao prvu fazu smirivanja i fokusa (iako ta praksa ima oba aspekta ukljucena) kao i paznja na razne apsekte unutarnjih procesa na navedenim razinama (tijelu, osjecajima, umu).

tehnicki detalji se razlikuju pa se negdje promatrajuci disanje obraca paznju na pokrete abdomena, negdje na osjet prolaska zraka kroz nosnice isl. Negdje se u promatranju unutarnjih procesa vise naglaska stavlja na tjelesne, negdje na mentalne procese, negdje na neke druge specificne objekte.

Vecina tih specificnih tehnickih manifestacija osnovnih principa je razvijeno u posljednjoj reformi Theravada budizma, vracanju ciscoj ortodoksiji i trazenju u tome povratka i izvornoj kontemplativnoj praksi. Niz monaha je pri tome nastojalo na osnovu spisa otkriti izvorne kontemplativne prakse, odnosno nacine na koje se te upte i ideje mogu staviti u konkretne prakticne metode.

U tome su posebno iskocile tri tradicije koje danas imaju najace prisustvo i na zapadu - Tajlanska asketska, tzv "sumska" tradicija i dvije burmanske - M. Sayadawa i U Ba Kina. Goenka, Indijski U Ba Kinov ucenik, je posebno popularizirao vipassanu kao metodu ne nuzno vezanu uz budizam i razvio vjerojatno danas najvecu organizaciju posvecenu ovoj metodi.

Zen
Navodno se u ranom zenu nisu koristile jasno definirane metode vec slobodna arhaicna komunikacija izmedju ucitelja i ucenika sa ciljem direktnog ukazivanja na prirodu uma. Ne bih znao koliko je to tocno.

Kasnije je niz razlicitih ideja, sukoba, pobjednika i gubitnika (cesto uz politicku podrsku ili gubitak iste) u njima te "ispravljanje povijesti" od strane pobjednika upravljalo odredjenim razlikama u filozofiji, pa onda i pristupu praksi. Najcesce se spominje razlika izmedju iznenadnog i postepenog prosvjetljenja i kultviranja (iznenadno prosvjetljenje i kultiviranje, postepeno prosvljetljenje i kutiviranje, iznenadno prosvketljenje postepeno kultiriranje).

No, da skratimo pricu danas se koristi nekoliko metoda u razlicitim tradicijama, a prvenstveno:
  • meditacija na disanje
  • meditacija na "nista" ( u stvari moglo bi se reci na polozoj, na zvukove i ostale procese u okolini isl, vipassana svoje vrste)
  • koan

Razlike u tim praksama stvaraju i donekle razlicite efekte, cak i na mjerenjima mozdanih aktivnosti.

Neki ucitelji kombiniraju prakse razlicitih skola.

Posebno bih se osvrnuo na koane buduci je to specificnost zena dok druge metode djele i sa ostalim budistima.

Koan je u pocetku bila spontana azmjena izmedju ucitelja i ucenika. Cilj koana je, mogli bismo reci, stvaranje "upitnosti", odnosno otvorenog uma koji je u logickom corsokaku i otvara prostor direktnoj percepciji zaustavljanjem unutarnjeg monologa.

U japanu se praksa koana dosta kodificirala, postoje prirucnici sa pitanjima i "ispravnim" odgovorima te se sukcesivno koristi vise koana u toku prakse.

Korejska tradicija tome pristupa drugacije i ne smatra da koan ima uopce neki odgovor verbalno ukalupljiv vec mu je cir zaustavljanje uma i direktan uvid, odnosno sama ta "upitnost" i isti se koan koristi cesto citav zivot. Ta je praksa u stvari istovjetna poznatoj atmavichari Ramane Maharishija iako je on naravno predstavnik hinduizma i advaite. Medju par najpopularnijih koana je upravo i taj "tko sam ja" ili slicno "sto je ovo" itd.

Naravno uvijek postoje i direktne zive razmjene na tom principu, slicno kao sto citajuci sveprisutne knjige o razgovorima sa Ramanom vidimo primjenu atmavichare i skretanja na nju kroz konkretne razgovore.

Metta bhavana meditacija (njegovanje suosjećanja)

Jedna od vrlo popularnih praksi koja potječe iz Theravada budizma i Pali kanona (rani budistički spisi). "Metta" na pali jeziku doslovno znači "dobroćudnost/dobrohotnost/prijateljstvo/dobra volja" a "bhavana" znači kultivacija ili njegovanje. Praksa je doslovno posvećena u potpunosti stvaranju osjećaja bezuvjetnog suosjećanja prema svim bićima. Prakticira se tako da se afektivno unutar sebe ponavljaju fraze dobre volje i dobrih želja prema svim drugim svjesnim bićima, počevši od sebe, pa voljene osobe, neutralne osobe, pa sve do neprijatelja te na kraju za sva živa bića. U praksi gajimo želje da sva bića budu lišena nepotrebne patnje i da budu što više ispunjena svime onim što im je nužno i što pogoduje njihovom boljitku.

Npr. "neka sam miran, spokojan, neka sam zdrav, neka sam oslobođen nepotrebne patnje, "neka je /OSOBA koju zamišljamo/ mirna, spokojna, zdrava, neka je osoblođena patnje..."
itd.

Ima više fraza koje su direktno uzete iz starih budističkih spisa (Kakacupama Sutta, Kakacupama Sutta, Metta Sutta, Visuddhimagga). Upute se možda razlikuju ali uvijek je ista namjera. Dobro je također zamisliti drugu osobu i njenu patnju ili sreću kako bi lakše razvili namjeru za dobrom voljom ili pozitivnom emocijom koju želimo stvoriti i održavati spram druge osobe. Izvorni spisi često govore o "slanju" dobrohotnosti u različitim prostornim smjerovima.

Bitno je spomenuti da se osoba koja prakticira mettu, ne treba udubljivati u nečije emocije i stanja, jer treba gajiti nevezanost kroz praksu, samo bezuvjetnu dobru volju u svačijem smjeru bez obzira o kome se radi. Zamišljanje je samo od pomoći da se generira jači afekt, no afekt ne smije biti prejak - ovo nije molitva za ispunjenje neke želje već samo njegovanje pozitivnih emocija spram drugih tako da bi te iste emocije i djelovanja lakše prenijeli u svakodnevnicu. Ovo nije nikakva magija jer se ne pokušava utjecati na krajnje ishode nečijeg stanja, već samo na gajenje dobre volje i ljubavi u nama samima.

Reference i linkovi:

http://en.wikipedia.org/wiki/Mett%C4%81

http://www.mindfulselfcompassion.org...compassion.php

Zadnje uređivanje Beljki : 18.04.2015. at 00:01.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 01:42   #8
Otvoreno

da vidim ocel ikom sem Tehutia i mene bit zanimljivo
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 13:11   #9
Prvo, svaka čast na ovako sažetom upoznavanju sa budizmom. Treba sve to sabiti u ovoliko malo teksta. Naravno da tu ima svakakvih finesa i komplikacija, ali o njima možemo u hodu.

Razlog zašto sam predložio otvaranje ove teme je što se vrlo malo priča o budizmu na duhovnosti, općenito je prisutna slaba informiranost na tu temu, a mislim da je vrlo relevantna po pitanju praktičnog duhovnog života.

S druge strane budizam je po velikom broju točaka unikatan među religijskim, filozofskim i etičkim sustavima. Beljki je pobrojio osnovne doktrine budizma koje su interesantne i sa današnje perspektive, posebno u vidu modernih kognitivnih znanosti među kojima su psihologija i neuroznanost. Također tu je i priča o etici i kultivaciji koja je poprilično drugačija od čisto preskriptivne etike na koju smo navikli na zapadu.

Bilo bi zanimljivo i nešto reći detaljnije o Abhidharmi te o spomenuti kako je i grčka antička misao imala utjecaja na budizam, te kako vrijedi obrnuto. Možda ja nešto detaljnije napišem o tome u narednim postovima.

Da ne bi ispalo da je ovo tema samo za filozofske i povijesne rasprave, pisat će dosta o praksi, a i nekim postovima možemo predložiti zajedničke "eksperimente" te isprobati neke tehnike te pisati o iskustvima.
__________________
You suffer... but why?
tehuti is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 14:29   #10
Nedavno je u emisiji "Na rubu znanosti" bilo govora o Tibetanskom budizmu, link na emisiju:

https://www.youtube.com/watch?v=jxIVVyEFbPA
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 14:37   #11
Quote:
Beljki kaže: Pogledaj post
Nedavno je u emisiji "Na rubu znanosti" bilo govora o Tibetanskom budizmu, link na emisiju:

https://www.youtube.com/watch?v=jxIVVyEFbPA
Baš gledam. Moglo bi biti zanimljivo, iako su mi možda draže neke druge tradicije.
__________________
You suffer... but why?
tehuti is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 14:47   #12
dosta se drzao opcih djelova, tek tu i tamo se da zamjetti tibetanska ezotericna struja, par spominjanja energija isl, al sve u svemu sasvim solidno opcebudisticko.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 16:09   #13
Quote:
Beljki kaže: Pogledaj post
dosta se drzao opcih djelova, tek tu i tamo se da zamjetti tibetanska ezotericna struja, par spominjanja energija isl, al sve u svemu sasvim solidno opcebudisticko.
Je, super je prezentirao sadržaj. Bez misfitikacije itd... Moram priznati da slabo poznajem tu tibetansku tantru.
__________________
You suffer... but why?
tehuti is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 16:12   #14
Pitnanje
Ima li u Budizmu nešto kao nalik na Kršćanstvo i sl. nešto kao na pojam stvaraoc ili ti Bog. Često se spominje u Budizmu ili mi koji dovoljno ne poznajemo taj sistem vjerovanja, ništavilo kao krajnim cilj postojanja ili je to naše nerazumjevanje tog pojma .
Jesu li kad ratovali različite dogme nešto kao u kršćanstvu protestanti ,katolici ?
Evo pitanja za početak ,Hvala
svatiti is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 16:23   #15
Quote:
svatiti kaže: Pogledaj post
Pitnanje
Ima li u Budizmu nešto kao nalik na Kršćanstvo i sl. nešto kao na pojam stvaraoc ili ti Bog. Često se spominje u Budizmu ili mi koji dovoljno ne poznajemo taj sistem vjerovanja, ništavilo kao krajnim cilj postojanja ili je to naše nerazumjevanje tog pojma .
Jesu li kad ratovali različite dogme nešto kao u kršćanstvu protestanti ,katolici ?
Evo pitanja za početak ,Hvala
Budizam je ateistička religija. Doduše, možda bolje reći ne-teistička. Nema boga stvoritelja, no ima devocije prema određenim bićima i ljudima i to samo u određenim pravcima i praksama, mada to ne čini filozofsku srž budizma. U samoj srži, u izvornom Pali kanonu, koliko sam ja svjestan nema nikakvih afirmativnih ideja o bogu/bogovima iako se možda spominje koja religijska ili mitološka figura.

Praznina nije esencijalno ništa cjenjenija od "punine". Metafizički odnosi su možda drugačiji u npr. Zenu i Mahayani općenito nego u Theravadi. Praznina po Theravadi znači da je inherentna priroda svih fenomena - praznina, tj. ni jedan fenomen nema samostalno neovisno niti trajno postojanje. Ne znači da fenomen ne postoji, već da nije objekt niti da ima zasebno postojanje, niti nastavlja svoje postojanje u istom obliku.

U Zenu je više praznina odnosno sunyata istovjetna samsari - nema razlike između relativne i objektivne percepcije, obje su u Buda-prirodi. Praznina je isto samo instrumentalna, ne pretpostavlja se kao neko stanje postojanja niti kao odvojena razina, već kao nevezanost za sadržaje uma.

Doduše, unutar Zena isto ima različitih mišljenja. Kyoto škola navodno smatra Prazninu ne samo fenomenološki točnom, nego i ontološki - da je Praznina neko izvorno stanje bivanja i time poželjna. Ima sigurno još račvanja, no ne mogu se bez referenci svih sjetiti.

Ne mogu potvrditi, ali mislim da je Buda izričito pobio ideju boga stvoritelja i bitnost te činjenice za Dharmu. Više je bio agnostičan po cijelom tom pitanju i rekao je da to nije bitno za cilj prekida patnje u ljudskom umu i životu.

Problem je sa zapadnjačkim razumijevanjem pojma praznine. Mi to uvijek objektiviziramo, po uzoru na naše zapadne heroje Platona i Aristotela. No istočna logika je malo drugačija. Kao što ništa u budističkoj doktrini nije objektno-orijentirano već procesno-orijentirano, praznina nije stvar niti dimenzija niti objekt. Ona se kao pojam u budizmu striktno koristi u određenom kontekstu, jer ih ima više. Neki su epistemološki, neki ontološki (mada minimalno) a neki fenomenološki i psihološki.
__________________
You suffer... but why?
tehuti is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 16:30   #16
Quote:
svatiti kaže: Pogledaj post
Pitnanje
Ima li u Budizmu nešto kao nalik na Kršćanstvo i sl. nešto kao na pojam stvaraoc ili ti Bog. Često se spominje u Budizmu ili mi koji dovoljno ne poznajemo taj sistem vjerovanja, ništavilo kao krajnim cilj postojanja ili je to naše nerazumjevanje tog pojma .
Jesu li kad ratovali različite dogme nešto kao u kršćanstvu protestanti ,katolici ?
Evo pitanja za početak ,Hvala
Nema stvoritelja.

Odnos prema tim pitanjima se donkekle razlikuje u razlicitim tekstovima.

Neki npr na metafizicka pitanja odgovaraju u smislu kako to nije bitno jer ne utjeca na osnovni problem kojim se (kao budisti) bavimo - ljudske patnje. Recimo u jednom se poznatom koristi usporedba sa ranjenim covjekom koji se pita hiljadu pitanja oko toga sto se desilo, umjesto da izvadi strijelu i zaljeci ranu prvo. Budizam sebe dozivljava kao pragmaticku metodu "lijecenja bolesti patnje" inherentne ljudskoj egzistenciji pri cemu su metafizicka pitanja sekundarna.


Medjutim u nekim drugim tekstovima se razvija kozmologija, govori o bogovima i duhovnim svjetovima - medjutim i to je sve u konacnici dio samsare, a ne vjecno i samodostatno, odnosno sve je sustinske bez samostalnog i vjecnog postojanja i individualnosti, niti visa bica nisu toga iskljucena.

Sto se tice nastanka univerzuma opet ovisno o pristupu mogu smatrati kako je vjecan i nestvoren, kako postoji samo matriksoidna projekcija uma bez proverive stvarnosti odnosno pragmaticnije kako je nasa percepcija stvarnosti jedino sto imamo - da je i to jedino cime se mozemo baviti i buduci ne mozemo uopce znati sto je van toga, ima li ista objektivnost cak niti u materijalnom svijetu, kamoli metafizickom, da ta pitanja i nemaju smisla.

No kako god bilo boga tvorca se ili negira ili se pitanje ne smatra odgovorivim, ali se nigdje ne tvrdi da postoji.

Inace su sve shramana religije, ne samo budizam, ateisticke prirode kao i neke unutar brahmanizma/hinduizma koje su pod njihovim utjecajem poput samkhye (joga je slicna, ali teisticnija, tantra jos vise iako preuzima neke elemente samkhye)

Ne bih rekao da je cilj nistavilo. Cilj je nestanak patnje inherente egzistenciji i prekidanje uzrocno-posljedicnog kriga samsare. Nistavilo (praznina) je vise nesto sto se smatra inherentnom prirodom stvai, a uvid u to je element koji pomaze dostzanju nepristranosti, nevezanosti itd te prekidu kruga uvjetovane egzistencije (vezanosti i strasti vode u nerazumne aktivnosti, stvaraju posljedice, novi krug akcija i rekacija itd). Opcenito bi mogli reci da je budizam vise zainteresiran u svojom mistici u uvid o to sto jest kako jest nego u postizanju necega sto trenutno nije, osim samih uvida jasno.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 16:53   #17
Hvala na odgovrima ,može još jedno pitanje?
Prije jedno godinu dana bio je dokumetarac o Kambođi ubijanjima za vrijeme Pol Pota i sad između ostalog ovaj dolazi do jednoga koji je ubijao po tim poljima i kao ovaj govori da se boji da ne završi u paklu tako nešto ,pa da se stalno moli ,sad kakva je njihov uvid na to ili je ovo bio loš prijevod tog pakla ,opet Thanks ,
svatiti is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 17:01   #18
Quote:
svatiti kaže: Pogledaj post
Hvala na odgovrima ,može još jedno pitanje?
Prije jedno godinu dana bio je dokumetarac o Kambođi ubijanjima za vrijeme Pol Pota i sad između ostalog ovaj dolazi do jednoga koji je ubijao po tim poljima i kao ovaj govori da se boji da ne završi u paklu tako nešto ,pa da se stalno moli ,sad kakva je njihov uvid na to ili je ovo bio loš prijevod tog pakla ,opet Thanks ,
Budizam dozvoljava postojanje drugih svjetova, pa tako i raja i pakla. U tom smislu losa karma moze dovesti do rodjenja u paklu kao sto moze i do losijih uvjeta zivota u rodjenju na zemlji.

Na to se vjerojatno moze nadovezati pucka religioznost koja se bas ne bavi filozofijom i praksom vec je ritualno-sujevjerna i najcesce izmjesana sa lokalnim folklorom, animizmom, kultevima predaka i raznih lokalnih bozanstava i tome slicno. Cak je i krscanstvo poprimilo masu poganskih uvjerenja i obicaja, a u budizmu je to i lakse posto prema takvim stvarima ima relativno indiferentan stav (nebitno za krajnji cilj). Iako je i to pojednostavljivanje jer ima mase sukoba izmedju ortodoksnijih i manje ortodoksnih pravaca, pravaca povezanih sa razlicitim politickim mecenama i tako dalje...

Ma ne znam, tesko je bit pametan bez poznavanja konkretne situacije i povijesti religijskih uvjerenja u datom kraju pa ne mozeo znati koliko sto pripisati budizmu, a koliko lokalnom folkloru, no svakako niti sam budizam ne negira pakao, samo tvrdi da su i bogovi i nefizicki svjetovi jednako relativni, prolazni i uvjetovani kao i ovaj.
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 17:13   #19
Thumbs down

Quote:
svatiti kaže: Pogledaj post
Jesu li kad ratovali različite dogme nešto kao u kršćanstvu protestanti ,katolici ?
Zaboravih ovo

Jesu

ne mogu reci koliko agresivno, koliko je vilo filozofskih, koliko politickih, koliko fizickih sukoba, koliko je zaista bilo oko doktrine, a koliko "politike", odnosno sukoba medju razlicitim organzacijama i redovima ili sukoba medju svjetovnim vojskama i politikama, ali koje su podrzavale razlicite pravce i denominacije pa onda vlastitim vojnim osigurale i njihove religijske "pobjede".

Vjerojatno je bilo od svega po malo. Ovog zadnjeg vjerojatno najvise, vladari su stalno ratovali, a cesto i promovirali religiju sa kojom su se povezali, to je vise manje univerzalno po cijelom planetu.

Takodjer je zasigurno bilo ideoloskih sukoba na teoloskoj razini.

Koliko je bilo fizickih sukoba pak potaknutih iskljucivo religijskim razlozima? E to mi je vec tesko raci, a jos manje koliko ih je bilo medju samim monaskim zajednicama, a ne kroz neki miks sa svjetovnim vlastima.

Ovako odokatvno pretpostavio bih da je na Tibetu moglo biti dosta "zivo" medju razlicitim skolama, znam da je zen tradicija ("juzna skola" ) koja je jedina opstala to (usprkos iskonstruiranoj si pseudopovijesti) postigla zbog politickih patronata, da su potisnute neke netheravadske skupine jugoistocne azije itd... ali to je onako, usputni komadici informacija, nisam se nikad time interesirao pa ne bi mogao konkretnije nista rec.

No sigurno je da nisu bili uvijek ultrapacifisti koji nikad nisu stvarali vjerske sukobe. Nisam siguran da to cak i ekstremno pacifisticni Jaini mogu rec, svaka organizirana skupina ljudi se prije ili kasnije nadje u nekim sukobima korz tako dugu povijest

E, sad mi pade napamet kako su se korjeski zenovci pomakljali ne tako davno medjusobno, a teoloski su potpuno isti, razdvojili se zbog administrativnih razloga u dva reda

uglavnom...
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2015., 17:30   #20
Odlicna tematika i za mene čak i previše teksta , ja imam pitanjce .
Da ne linkam video , nego da skratim priču . Jedan budistički monk priča ugl da budisti između ostalog koriste meditaciju kao praksu da bi u trenutku smrti mogli postati svijesni da umiru i da u biti treniraju cijeli život za to .
Upravo ta svijesnot ih jednio može izbaciti od ponovnog rođenja (u ovom svijetu valjda) , odnosno to im omogućuje da "assendaju" . Prva stvar isprike radi možda loše postavljenog pitanja,mogućih nejasnoća i lošeg vokabulara na ovu tematiku. Isto tako ukoliko bi glaso u anketi a neznam da li sam dovoljno kvalificiran s obzirom da imam gotovo svakodnevnu praksu meditacije (ali sam doneki noob kako bi se reklo, jer svakodnevna praksa nije duga, kojih 2 mjeseca). Ja derem isuovu molitvu kao mantru i prijmećujem kretanje daha njegove senzacije u abdomenima ili ulaska u nos ili vizualiziram da mi kroz treće oko ide udah . Svašata po malo . Di bi me kategorizirali . pod razno ?
LisenSvihPrava is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:46.