Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 06.12.2015., 09:13   #61
Rodila sam tu negdje u istoj dobi prvo dijete i mojih si godina, ne znam koliko ti je star suprug i kakve ste živote imali prije djeteta te zašto ste se odlučili imati ga u ranim dvadesetima, ali nije to za svakoga.

Nije da mi se nije nikad odvrtio film prošlosti i da sam se zanijela u mogućnostima koje sam tada imala, svatko se nađe u slijepoj ulici i treba se pomučiti da se iz nje izađe, a najbitnije je od svega imati potporu partnera jer ljubav prema djetetu nije dovoljna, što god tko mislio o tome. Ljubav prema djetetu sputavajuća je i u nekim trenucima u životu ograničavajuća, jer od nje ne možeš odustati, ona je i društveno usađena u nekakav prešutni dogovor.

Daleko od toga da ta ista ljubav nije jedan vid slobode i nepresušni izvor znanja, rasta i sreće, ali da bi se to ostvarilo, čovjek mora biti spreman otvoriti vidike i biti u stanju neprestanih podražaja, što zapravo sam po sebi u ovakvim društvenim prilikama nije za čovjeka kao vrstu koja si automatizira život. Da bi se potencijali takve promišljajuće ljubavi koja raste i razvija se ostvarili u punini, potreban je određeni društveni eskapizam koji nije lako izdržati uz uperene poglede svih kojima nije jasno od čega si napravljen

Želim reći da bi mi kao osobi tvojih godina koja je rodila baš u tvojim godinama zapravo najveći problem bio nedijeljenje s partnerom i ne bih mogla živjeti s tim osjećajem krivnje pred njim, imala bih u sebi nepregledno polje straha da je netko sa mnom samo zbog djece, imala sam ga i ovako jer je naš klinac proizvod "neželjene" trudnoće, dakle nije neželjeno dijete, nego je neželjena trudnoća u tom vremenu. Imao ga je i on iako u njega, uvjetno rečeno, nije upucan sav taj biološki aspekt roditeljstva i nošenja ploda u sebi te trpljenja posljedica toga. Ti se strahovi otklanjaju neprestanim dokazivanjem, čak i dokazivanjem dok jednom ne pukneš i staviš na stol frustraciju koju stvara to dokazivanje, meni se ta katarza dogodila i nije više potrebno dokazivanje, samo pokazivanje.

Ja sam od onih koji smatraju da je odnos s partnerom prepuštanje, dok je odnos s djecom puštanje. Moja djeca dok su moja djeca u mom gnijezdu ne moraju znati i vidjeti svaki moj strah i bol, svaku vlastitost koji pokazujem partneru, za njih je najbolje da ih isti tren kad ih ugledaš krvave i nesposobne za samostalan život iz sebe pustiš i daš im najveći dar od svih, spoznaju da sami mogu biti sretni kraj drugih ljudi jer mi smo za njih također drugi ljudi koliko god nas vezale biološke spone.

Ne mogu ni zamisliti koliko ti je teško ne imati povjerenja u osobu koja te odabrala, ne znam odakle toliko nepovjerenje kad ste već jedno drugom odabir vi, ne vi s djecom. I smatram da nije fer partnera stavljati u neku poziciju u kojoj je on taj koji bi ostavio da niste imali djecu. Sama činjenica da tako rezoniraš meni je dovoljan znak da su tvoji problemi u vašem odnosu, a ne u imanju djeteta. I problem je u tebi koja se ne znaš nositi s nečim što ti nije nacrtano kakvo će biti prije nego što si odlučila to učiniti. Projiciranje mogućnosti iz prošlosti na budućnost oznaka je slabih i nepotpunih, ali nećeš postati potpuna ni da ti damo vremenski stroj jer nisi nikad bila, potpuna osoba imala bi jasne stavove, takve osobe poznajem i nikad ne bi imale dijete jer su zagrabile u sebe i jednostavno znaju.

Također, u svjetlu ove ideje da dijete treba opremiti spoznajom da samo sa sobom treba biti sretno, smatram da svaki čovjek ima dužnost i potrebu to isto učiniti.
Nažalost, mi smo još generacije kojima je usađivana dužnost prema drugim ljudima i prema obitelji, zajednici, društvu, ali na sasvim krivoj razini, ne na razini društvenog morala i odgovornosti, etike i etikete te običajnosti, nego na razini emocionalnosti unutar ovih društvenih kategorija. A istodobno nam nije usađivana obveza vlastitosti i samoprihvaćanja, jer su nam servirane inhibicije zbog društvenih normi i etiketa.

Naša djeca imaju priliku rasti u zadovoljne mlade ljude jer smo opremljeni svim mehanizmima koji bi stvorili preduvjete za to, samo se trebamo mi otrgnuti iz tog određenja drugom osobom. Da, drugi te ljudi formiraju i mijenjaju, otvaraju nove ideje, stvaraju nepregledne ljepote, tuge, brige, sreće, ali sve to moraš na kraju SAM uobličiti u svoje postojanje. Ako si nađeš suputnika, divno, ali ako ne nađeš, život je prepun prekrasnih spoznaja i samo put do njih može biti jedan divan cjelovit život.

Najlakše je egzistirati, ali samo su biljke predivne u egzistiranju.
__________________
ako je ti sve muško dugo ko nos sigurno si dobar / ženama, rekla je brsteć jabuku i smijala se smijala / žena koju sam prvu, a ne bjeh joj prvi, dugo se smijala (Žena koju sam prvu ljubio, I.R.N)
MajaMama is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2015., 09:40   #62
Slažem se s mraficom, od a do ž.


A ako je problem zaista u odgovornosti koje majčinstvo donosi,onda je problem prolazan jer do 18. što učinimo kao roditelji, učinimo. Poslije samo možemo gledati jesmo li obavili dobar ili loš posao. Ali nemamo nikakvog utjecaja više. Barem kod zdrave djece.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
nuklea500 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2015., 10:06   #63
Quote:
anneb kaže: Pogledaj post
moje stanje nema veze sa depresijom, ja samo mrzim jedan određeni segment vlastitog života. možda je ''mrzim'' preteška riječ pa je zato uzburkala toliko emocija, ali ne znam kako se drukčije izraziti.

da, nesretna sam i nezadovoljna činjenicom da me život odveo ovdje gdje sam sad, možda sam još više nesretna i nezadovoljna time što znam da povratka nema, bar ne kad je to u pitanju.
ja imam prijateljicu sa sličnim problemom. okolnosti su nešto drugačije, ali puno je sličnosti.
kad slušam nju, ja uvijek mislim da je neracionalna, površna i ni malo što bi se reklo street smart.
na temelju nekakvih neostvarenih snova i iluzija o životu, koji se ne bi ostvarili ni da djeteta nema, ona je također fiksirala da je majčinstvo problem.
ono jednostavno postaje opravdanje za sve propale tlapnje da će život biti super velika pustolovina puna romantike, adrenalina i grandioznosti.

život to nije ni s djetetom ni bez njega.
a za one s dosta sreće u poslagivanju karata te s mrvu životne mudrosti, dijete/roditeljstvo i budu onaj lijepi dio života.



što hoću reći. ljudi s djecom žive najrazličitije moguće živote. neke su mame kućanice, druge žive među Eskimima i bave se proučavanjem klimatskim promjena (bilo jednom na tv-u ).
ne znam što si ti htjela, ali trebala bi ili prihvatiti da to nisi ostvarila zbog sebe same i svojih ograničenja (a ne zbog djeteta, iako ti je ono nešto otežalo sve skupa, al ej - na muci se poznaju junaci), ili bi trebala zagristi i to realizirati. s obzirom na godine, još imaš vremena.
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
miss daisy is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2015., 20:31   #64
Cool

Quote:
mrafica kaže: Pogledaj post
Jesi li sto posto sigurna, ali ono bez i male mogućnosti pogreške, da u situaciji da se nisi odlučila na dijete/da ga niste uspjeli dobiti ne bi postala nesretna, samo taj put zbog drukčije situacije.Želim reći-postoji li i najmanja šansa da to nezadovoljstvo izvire iz tebe nevezano za okolnosti koje su ti se stvorile u životu.I bitno je razlučiti želiš li nekako pokušati razriješiti tu patnju koju proživljavaš?
Zašto ne pokušaš s psihoterapijom? Ja bih sigurno pokušala prije nego se pomirim s doživotnim nezadovoljstvom.
@anneb
Kako možeš biti sigurna da bi bila sretna da sad i narednih godina i decenija vodiš život koji si ranije vodila i koji ti nedostaje? Kako mozes znati da to ne bi dosadilo i da se ne bi pitala koji je smisao takvog zivota, kao i da bi bila nesretna sto se nisi ostvarila kao majka? Često nam se nesto drugačije od onog sto imamo čini boljim. Mislimo da bi bili sretni u nekim drugim okolnostima... Mrafica je postavila, po meni, odlično pitanje- postoji li ikakva mogucnost da to nezadovoljstvo izvire iz tebe? Mozes li promijeniti kut iz kojeg gledaš na svoj život? Tvoje dijete ce za 10ak godina biti punoljetno, mozda ce otici na studij u inozemstvo, mozda ce zivjeti samostalno, bezbroj je mogucnosti... Mozes li se radovati njegovom odrastanju i osamostaljivanju, svim njegovim uspjesima na tom putu?
__________________
Što te ne ubije to te ojača!
Astera is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2015., 21:18   #65
Ne razumijem baš komentare na temu "kako si sigurna da ne bi bila nesretna i da nisi imala dijete".

To se može primijeniti na sve u životu. Kako si sigurna da ne bi bila nesretna i da si uspjela ostati trudna, možda bi imala spontani. Kako si sigurna da ne bi bila nesretna i da nisi imala spontani, možda bi ti dijete umrlo na porodu. Kako si sigurna da ne bi bila nesretna i da ti dijete nije umrlo u porodu, možda bi dobilo leukemiju i umrlo sa sedam godina i onda bi ti vjerojatno bilo puno gore. Kako si sigurna da ne bi bila nesretna i da ti muža nije zgazio auto, možda bi se zaljubio u kolegicu, propio se od muke i postao nasilan.

Ima dijete, nije ga htjela nego ga je imala po inerciji, sjebala si je život, vjerojatno postoji realna mogućnost da ošteti i to dijete, vjerojatno postoji realna mogućnost da joj zbog toga u budućnost strada i brak, pa neće imati čovjeka kojeg je htjela a imat će dijete koje nije htjela. Tko normalan ne bi bio nesretan na njenom mjestu?

Šta je, tu je, stručna bi pomoć vjerojatno bila jako dobra ideja, tako da se nauči nositi s kroničnim problemom kojeg u životu ima i nastavit će ga imati, spirala bi vjerojatno isto bila dobra ideja, i stavljanje ovog na forum bilo je hrabra i dobra ideja jer možda netko ovo vidi pa odluči nemati dijete samo zato što je trudan ili samo zato što ga on nije izvadio na vrijeme ili samo zato da ga žena ne spuca, pa na svijetu bude pokoji duboko sjeban čovjek manje i rodi se pokoje neželjeno dijete manje.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2015., 22:28   #66
istina, ali je i istan da masa ljudi koji nemaju muda ili sposobnosti za dublju samoanalizu cesto uzmu neku vidljivu stvar kao razlog za SVE
pa ce tako njihov zivot biti savrsen i odlican samo kad.operiraju krivi nos
sve ce biti prekrasno i zivot ce imati smisao samo kad bi mogli imati nju/njega
sve bi bilo savrsenom samo da jesam/nisam roditelj
ne kazem time da je autorica zapravo sretna kao majka, ali mislim da je to mali dio njenog priblema
__________________
'Multiple exclamation marks,' he went on, shaking his head, 'are a sure sign of a diseased mind'
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2015., 23:27   #67
Meni djeluje da je autorica nesretna baš radi toga što je napisala i ne vidim razloga traženju skrivenog problema.
__________________
Frank Barone: "You're a trophy wife? What contest in hell did I win?"
Hannah 3 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 00:05   #68
Quote:
Hannah 3 kaže: Pogledaj post
Meni djeluje da je autorica nesretna baš radi toga što je napisala i ne vidim razloga traženju skrivenog problema.
Apsolutno se slazem. Ne treba raditi filozofiju i psihoanalizu od bas svake situacije. A ova je tipicna da tipicnija ne moze biti.

Prvo da rijesimo jednu stvar: djeca se ne dogadjaju, ne padaju s neba i ne donose ih rode. Dvije manje ili vise odrasle.osobe se sexaju i tako nastaju djeca. Osip dobijem kad se nekome dijete eto "dogodi".

Dalje, nista, ali nista covjeka ne moze pripremiti na izazove roditeljstva. Ja sam pod stare dane postala mama. Do 35-e sam bila u onoj skupini zena koja nije željela roditi, biti mama mi nije bilo prioritet, ma ni na listi mi nije bilo... I nije mi se dogodilo dijete do tih gidina.
A onda se, kao u jeftinom filmu, nesto promijenilo u meni i odjednom sam pozeljela imati dijete. Rodila sam s 37 i kao detaljno se pripremala, citala, napunila kucu pizdarijama, imala plan... Aha. Tehnicki su mi te pripreme pomogle, a sve drugo ucimo u hodu. Moja je kci zivahna, ali razumna, zeljena i voljena najvise na svijetu, a opet ima trenutaka kad sam na rubu snage, zivaca, suza... I kad odahnem kad beba konacno zaspi.

Da sam ju rodila zato sto sam eto zavrsila fax ili sam se eto udala ili su eto tu godine ili treba zadrzati taticu u kojeg sam se zatelebala pa ne vidim dalje od nosa... Valjda bih dijete dala na usvajanje.

Hocu reci: svima nam je tesko, ali ako smo se u roditeljstvo upustili iz krivih razloga, bojim se da je neuspjeh izgledan.

Imamo jos i fantasticnoga muza u prici koji ne kuzi sto mu se u obitelji dogadja, ali jadan i nije kriv jer nije obavijesten o tko zna cemu, no to se fantasticnima redovito dogadja...

I jos mi je u uvodnom postu upalo u oci da nitko nije zahvalan autorici na majcinstvu? Zahvalna drzava? Svekrva? Ma tko treba biti zahvalan mami zato sto je mama? Ovo ne razumijem.

I na kraju, tu je dijete. Ni krivo ni duzno, a fasovat ce.

Tako da nije potrebna psihoterapija ako imamo na umu da djeca nisu igracke, da smo za njih odgovorni mi i da nitko nema pravo zajebavati se sa zivotom onoga koga je donio na svijet zato sto ne zna zivjeti sa svojim balavim izborima i malo bi se predomislio i bilo bi mu draze da se nije dogodilo... Ma nemoj... Meni je zao djece.
__________________
nas ticker
svasta_nesto is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 00:07   #69
Quote:
chocolatecookie kaže: Pogledaj post

To se može primijeniti na sve u životu. Kako si sigurna da ne bi bila nesretna i da si uspjela ostati trudna, možda bi imala spontani. Kako si sigurna da ne bi bila nesretna i da nisi imala spontani, možda bi ti dijete umrlo na porodu. Kako si sigurna da ne bi bila nesretna i da ti dijete nije umrlo u porodu, možda bi dobilo leukemiju i umrlo sa sedam godina i onda bi ti vjerojatno bilo puno gore. Kako si sigurna da ne bi bila nesretna i da ti muža nije zgazio auto, možda bi se zaljubio u kolegicu, propio se od muke i postao nasilan.
Možda zato što su scenariji sa spontanim pobačajem, mrtvorođenčem, leukemijom, smrti 7-godišnjeg djeteta po defaultu nešto što bi svakog (normalnog) unesrećilo i usporedba mi nije baš prikladna.

Imanje i neimanje djeteta nije nešto što je crno-bijelo, za razliku od gornjih scenarija koji jesu svi crni i svi će se složiti oko toga.
Ja čak smatram da su vrlo rijetki ljudi koji imaju djecu, a koji se nikad nisu zapitali kako bi njihov život izgledao bez njih i bi li im možda bilo bolje, kao što smatram i da su rijetki oni koji svjesno odluče ne imati djecu, a da se baš nikad ne zapitaju-A možda ipak? A što da jesam?
Na kraju vjerojatno ovi prvi shvate da im život ne bi bio toliko lijep bez djece, a ovi drugi shvate da su definitivno donijeli ispravnu odluku ne imati dijete, ali želim reći da to nisu odluke koje se nikad ne preispituju i koje su uvijek sigurne.
Barem ja to tako vidim.

Ono što je meni upalo u oko je priča oko muža i to da on vjerojatno s njom ne bi ostao da nije rodila.
Pojednostavljeno, ali ovako nekako-da znam i stalno sam toga svjesna, da je muž sa mnom zato što sam plavuša i da ćemo, ako se ofarbam u drugu boju, vjerojatno prekinuti, imala bih grč u želucu svaki put kad bih nanosila plavu boju na glavu i vjerojatno bih je počela i mrziti, iako sam je prije toga zaista voljela i iako znam da mi najbolje stoji. Ali više ne bih imala želju biti plavuša. Mrzila bih biti plavuša.

Znam da je primjer totalno blesav, ali možda ona mrzi majčinstvo iz razloga što je bilo uvjet da njen brak opstane.

Nije mi baš najjasnije ni spominjanje činjenice da je nezadovoljna jer joj nitko nije ni najmanje zahvalan (što društvo, što obitelj, što vlastito dijete), ok razumijem ja što to znači, ali me zanima kako bi ona htjela da joj se ta zahvalnost očituje, što konkretno joj fali. Možda zamjera mužu što zbog njega ima dijete, a on ne iskazuje adekvatno zahvalnost za tu činjenicu i svu njenu žrtvu oko toga?
Ne znam, opet puno 'možda'.

Ali da sam nezadovoljna, kopala bih, koliko god duboko treba, ako ništa onda zbog djeteta koje je ni krivo ni dužno u cijeloj priči.
Pa makar na kraju završila odakle sam počela i ne promijeni se ništa.

edit: svasta nešto me pretekla u nekim stvarima
__________________
...Free your mind and the rest will follow...

Zadnje uređivanje mrafica : 07.12.2015. at 00:49. Reason: ispravak
mrafica is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 08:44   #70
Quote:
Hannah 3 kaže: Pogledaj post
Meni djeluje da je autorica nesretna baš radi toga što je napisala i ne vidim razloga traženju skrivenog problema.
ali ono sto monogima tu nije jasno je sto ju to toliko u ulozi majke sprijecava da uziva u zivotu.
to je samo jedna od uloga, samo jedan dio zivota. i ta uloga nas uopce ne mora definirati tako strogo da se osjecamo zarobljeno u njoj.
mozda malo nezgodna usporedba, ali kao kad netko ima invaliditet.
ok, to je cinjenica i tako je, radije bi da imas nogu ali od tebe zavisi da li ces sjesti pred tv i plakati 24/7ili ces se baviti sportom i uzivati u zivotu a svoj invaliditet uklopiti u zivot kakav te ispunjava.
__________________
'Multiple exclamation marks,' he went on, shaking his head, 'are a sure sign of a diseased mind'
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 09:47   #71
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
ali ono sto monogima tu nije jasno je sto ju to toliko u ulozi majke sprijecava da uziva u zivotu.
to je samo jedna od uloga, samo jedan dio zivota. i ta uloga nas uopce ne mora definirati tako strogo da se osjecamo zarobljeno u njoj.
mozda malo nezgodna usporedba, ali kao kad netko ima invaliditet.
ok, to je cinjenica i tako je, radije bi da imas nogu ali od tebe zavisi da li ces sjesti pred tv i plakati 24/7ili ces se baviti sportom i uzivati u zivotu a svoj invaliditet uklopiti u zivot kakav te ispunjava.
Reci da se šališ? Sprečava te to jer svaki dan živiš tu ulogu, ulogu koja zahtjeva veliki dio tebe. I zato jer si rastrgan između želje da ne sjebeš to dijete i da maksimalno daš sve za njegovu dobrobit ( jer ga voliš više od života) ali ujedino duboko si nesretan jer si shvatio da zapravo ne želiš biti roditelj/ odgajatelj.
Zamisli da svaki dan do kraja života "živiš" ulogu koju ne želiš, koja te čini nezadovoljnom i nesretnom? Biti roditelj nije uloga koja prestaje sa punoljetnošću i kad pročitam neke upise na tu temu diže mi se kosa na glavi. Biti roditelj je uloga koja te konzumira dobar dio dana. Uloga koja traje do tvoje smrti. Jer tvoje dijete će uvijek biti tvoje dijete i briga, ponos, radost, tuga, ljubav - sve dok dišeš...
__________________
*Gazing through the window at the world outside.
Wondering will Mother Earth survive.
Hoping that mankind will stop abusing her, sometime.*

Zadnje uređivanje ChienSaintHuber : 07.12.2015. at 09:59.
ChienSaintHuber is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 09:54   #72
pa ne, ne salim se
kao sto vidis iz nastavka, mogu razumjeti da je nekome ta cinjenica teska i nezeljena.
__________________
'Multiple exclamation marks,' he went on, shaking his head, 'are a sure sign of a diseased mind'
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 09:58   #73
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
ali ono sto monogima tu nije jasno je sto ju to toliko u ulozi majke sprijecava da uziva u zivotu.
Stvarno?

Mene bi neželjena krava u štali sprečavala da uživam u životu i bila bih nesretna jer imam kravu i sad se moram brinuti o kravi (a ne mogu je samo prodati ili dati zaklati ) i prilagođavati svoj život obavezama oko krave koju nikad nisam htjela nego sam je nabavila jer svi imaju kravu pa je valjda normalno imati kravu, ali sad kad je imam shvaćam da je to bila pogreška, da nikad nisam htjela kravu, da nisam sretna što imam kravu, i najradije bih da se mogu vratiti u prošlost i nikad, nikad nogom ne kročiti na sajam stoke.

Pa nije uloga majke nešto što obavljaš svake druge subote u jedno poslijepodne.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 09:59   #74
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
ali ono sto monogima tu nije jasno je sto ju to toliko u ulozi majke sprijecava da uziva u zivotu.
to je samo jedna od uloga, samo jedan dio zivota. i ta uloga nas uopce ne mora definirati tako strogo da se osjecamo zarobljeno u njoj.
mozda malo nezgodna usporedba, ali kao kad netko ima invaliditet.
ok, to je cinjenica i tako je, radije bi da imas nogu ali od tebe zavisi da li ces sjesti pred tv i plakati 24/7ili ces se baviti sportom i uzivati u zivotu a svoj invaliditet uklopiti u zivot kakav te ispunjava.
E, pa to.
Dijete je tu i nikamo ne ide jos 11/12 godina, a ni tad uloga majke ne prestaje.
Autorica kaze da ima relativno sadrzajan zivot - posao koji voli i svi su zdravi. I ode ponekad na kave s frendicama. Meni tu fali sadrzaja. Doduse, ona kaze i da je kronicno iscrpljena pa pretpostavljam (mozda krivo) da savrseni muz bas i ne poteze doma s kucanskim poslovima i roditeljskim obavezama, a zasto i bi kad mu se zena boji da ne ostane bez njega pa glumi stepfordsku suprugu.
Uglavnom, da, psihoterapija. To sto je napravila jednu gresku ne znaci da mora biti nesretna cijeli zivot.
Lady Guga is online now  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 10:05   #75
Sretna djeca su samo djeca sretnih roditelja. Autoričino dijete sigurno nije sretno, tu se ne treba zavaravati. Djeca nisu stvari. Osjećaju.

Što se ovoga tiče: "Osip dobijem kad se nekome dijete eto "dogodi"." Svatko ima pravo da se osjeća kako želi, ja imam tu sreću da ne dobivam osip tako lako na ljudske različitosti. Imam jedno dijete, drugo na putu, niti jedno nije bilo planirano. Drugo čak dolazi u veoma lošem trenutku zbog trenutne fin. nestabilnosti. Ali, OK, nismo socijalni slučajevi, preživjet ćemo.
U životu sam malo togla planirala. Nisam tip od planiranja. Da mi se stvari jednostavno nisu događale, vjerojatno bih još ležala u djevojačkoj sobi i gledala sapunice. Sve bitno u životu mi se dogodilo spontano, jedan događaj je dovodio do drugog. Nekad bih bila zatečena, nekad uplašena do jaja, ali bih na kraju iz svega izvukla najbolje. I uživala.

Ch. usporedba s kravom u štali ne stoji. Kravu možeš usporediti s bebom koja je o tebi ovisna, ne i s klipanom od 7 godina koji već skoro sve može sam uraditi.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
nuklea500 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 10:09   #76
Quote:
chocolatecookie kaže: Pogledaj post
Stvarno?

Mene bi neželjena krava u štali sprečavala da uživam u životu i bila bih nesretna jer imam kravu i sad se moram brinuti o kravi (a ne mogu je samo prodati ili dati zaklati ) i prilagođavati svoj život obavezama oko krave koju nikad nisam htjela nego sam je nabavila jer svi imaju kravu pa je valjda normalno imati kravu, ali sad kad je imam shvaćam da je to bila pogreška, da nikad nisam htjela kravu, da nisam sretna što imam kravu, i najradije bih da se mogu vratiti u prošlost i nikad, nikad nogom ne kročiti na sajam stoke.

Pa nije uloga majke nešto što obavljaš svake druge subote u jedno poslijepodne.
Apsolutno, ovaj boldani dio
ali ni ta krava, niti nedostatak noge, ruke ili pokretnosti ili vida ili bilo cega drugoga ne mora uzrokovati sveobuhvatnu nesretnost.

sori ali malo vise te "odredjuje" i malo je sveobuhvatnija cinjenica da si npr u kolicima nego da imas dijete pa ljudi prihvate situaciju i uzivaju u zivotu uz svoj invaliditet.
koji uopce ne vole, usput budi receno
nadam se da me razumijes sto govorim jer se inace prilicno kuzimo
__________________
'Multiple exclamation marks,' he went on, shaking his head, 'are a sure sign of a diseased mind'
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 10:15   #77
Ali te usporedbe sa životinjama su glupost.. Životinje su puno više ograničavajuć faktor od djece. Moji svekar i svekrva imaju dva psa i doslovno ne mogu nigdje mrdnuti od njih jer nemaju para za fensi hotele koji primija pse, nemaju para ni za veelik auto, a jedan od pasa je veći od teleta, nemaju ih kome ostaviti da ih pričuvaju jer je teško pronaći nekog tko bi za džabe čuvao pse pa ne mogu poslije posla otići ni u kino ni na piće, već jure kući da njih izvedu van.

S djecom možeš skoro svuda i raditi skoro sve što poželiš. OK, ne možeš baš ići na orgije s klincima, ali ih možeš ostaviti naj frendici, mami ili tati dok obaviš ono što si naumio.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
nuklea500 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 10:19   #78
Quote:
nuklea500 kaže: Pogledaj post
Ali te usporedbe sa životinjama su glupost.. Životinje su puno više ograničavajuć faktor od djece. Moji svekar i svekrva imaju dva psa i doslovno ne mogu nigdje mrdnuti od njih jer nemaju para za fensi hotele koji primija pse, nemaju para ni za veelik auto, a jedan od pasa je veći od teleta, nemaju ih kome ostaviti da ih pričuvaju jer je teško pronaći nekog tko bi za džabe čuvao pse pa ne mogu poslije posla otići ni u kino ni na piće, već jure kući da njih izvedu van.

S djecom možeš skoro svuda i raditi skoro sve što poželiš. OK, ne možeš baš ići na orgije s klincima, ali ih možeš ostaviti naj frendici, mami ili tati dok obaviš ono što si naumio.
Usporedbe su ovdje sve potpuno promašene osim sa invaliditetom.
__________________
*Gazing through the window at the world outside.
Wondering will Mother Earth survive.
Hoping that mankind will stop abusing her, sometime.*
ChienSaintHuber is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 10:47   #79
Quote:
anneb kaže: Pogledaj post
ne znam kako bih to nazvala, ali činjenica je da sasvim normalno funkcioniram i u društvu i u obitelji
čak nisam ni psihotična iako vidim da ste se uhvatili mojeg plakanja prilikom pisanja prošle objave, plačem relativno često, pogotovo prije nego što trebam dobiti stvari

iako su neki u topicu već pokušali odvesti raspravu u tom smjeru, ne radi se o tome da sam neiživljena niti mi fali ljubavnik
partnera sam imala i prije muža pa znam kako je to, izlazila sam dosta od svoje šesnaeste pa skroz do trudnoće, kad bi htjela izlaziti, mogla bih bez problema to raditi i danas ali mi se jednostavno ne izlazi

radi se isključivo o tome da mrzim biti majka, kad bih se mogla vratiti u vrijeme prije trudnoće, nikad ne bih opet zatrudnjela i najvjerojatnije bih provela život bez da ikad rodim
to ne znači da ja ne želim da moje dijete ne postoji, to ne znači da ja svoje dijete ne volim više od ičeg na svijetu,
to ne znači da bih ja svojem djetetu na bilo koji način naudila

s obzirom da je moj muž partner pun razumijevanja, fantastičan ljubavnik i osoba uz koju se i ja i dijete osjećamo sigurnije nego uz ikog na svijetu, jednostavno ne vidim kako bi problem bio u njemu i kako bih ja uz nekog drugog mogla voljeti biti majka
To znači upravo to...
ma kako teško to tebi bilo priznati iz određenih ljudskih i moralnih razloga, to ipak znači to...
ne zamjeri na mom razmišljanju, postavila si temu pa si dajem za pravo napisati što ja mislim, iako ćeš možda iščitati da te osuđujem ili kritiziram (nije to na meni), ali također mi ne pada na pamet tražiti opravdanje za ovo što radiš svome djetetu i tepati ti s razumijevanjem.
Niti dijete nije tražilo da se rodi, niti biralo majku, niti je zaslužilo biti nesretno...a nesretno je i osakatit ćeš ga za njegovu budućnost, stvaranje partnerskih odnosa i budućeg roditeljstva.
Misliš da dobro odrađuješ svou ulogu? Misliš da dijete to ne osjeća i da isto nikada neće isplivati na površinu i ostaviti duboke ožiljke na svo troje? E pa roditeljstvo se "ne odrađuje", nema opipljive plaće niti zahvale za takvo nešto...
jako mi te žao, i tebe i muža i malenoga posebno...žao mi je što vam se ovo dgađa jer imate privilegiju biti sretna obitelj. Ta imaš živo i zdravo dijete...
uvjerena sam da je tvoja tema na forumu određeni poziv u pomoć, ali upućen krivoj adresi i zbilja se nadam da ćeš potražiti stručnu pomoć jer u konačnici tvoja situacija se možda ipak da spasiti
__________________
...čuvan te...na dnu srca šta san šakon stiska samo za tebe....
Nevka is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 11:20   #80
meni se čini da je u pitanju depresija i iscrpljenost (provjeri hormone štitnjače + uvz, željezo, B12...), a dijete je odabrala kao "krivca" jer to je jedino što zaista ne može mijenjati u svom životu i protiv toga se ne može boriti. lakše je reći u klopci sam i ustrajati na tome, nego nešto promijeniti. a vjerujem da bi joj laknulo kada bi sa mužem otvoreno pričala umjesto da glumi savršenu ženu. ne kažem da bi mu trebala reći, žarko želim da nisam nikada rodila naše dijete, već da mu kaže da je iscrpljena i da treba pomoć.

Quote:
nuklea500 kaže: Pogledaj post
Moji svekar i svekrva imaju dva psa i doslovno ne mogu nigdje mrdnuti od njih jer nemaju para za fensi hotele koji primija pse, nemaju para ni za veelik auto, a jedan od pasa je veći od teleta, nemaju ih kome ostaviti da ih pričuvaju jer je teško pronaći nekog tko bi za džabe čuvao pse pa ne mogu poslije posla otići ni u kino ni na piće, već jure kući da njih izvedu van.
ovo je isto pretjerivanje. izvedeš pse u šetnju, poigraš se s njima, daš im jesti i odeš na kavu. pa ne moraju gledati u njih svo vrijeme nakon posla (druga stvar što ja nikad ne bi uzela psa velikog ko tele, a bila u radnom odnosu)
sanjita is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:14.