Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Školarci i adolescenti

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 09.12.2015., 21:24   #1
Roditeljska opsjednutost ocjenama

Neki dan sam bila na informacijama kod učiteljice svog prvašića i ona mi je pokazala imenik; prave ocjene nemaju do drugog polugodišta, ali pokazala mi je rezultate testova koji su bili odlični - uglavnom maksimalan broj bodova, a u dva testa broj bodova nije bio maksimalan, nego 24/25 i 28/30.

Učiteljica se počela bezgranično ispričavati što nema ne testove da mi ih pokaže, a ja sam joj odgovorila da mi to ne mora pokazivati jer me ne zanima, da mislim da je dobro za njega da uvijek nema maksimalan broj bodova jer u životu neće u svemu biti savršen pa ne bi bilo dobro da ga škola podržava u tom uvjerenju.

Očito sam rekla nešto vrlo čudnovato, ali i pozitivno jer mi je učiteljica izrazila svoju zabrinutost pretjeranim perfekcionizmom mnogih roditelja i njihovom gotovo manijakalnom opsjednutošću školskim uspjehom djece koja se negativno odražava na atmosferu u razredu. Zamolila me da se obratim roditeljima na idućem roditeljskom sastanku (budući da i sama radim u prosvjeti) i podijelim s njima neke svoje stavove.

E sad, iako još nemaju prave ocjene, imaju nekakva sunca sa zrakama. pluseve u krugu i svakojake znakove koji su zapravo vrlo jasna i jednoznačna zamjena za svaku pojedinu ocjenu. Čini se da se bez ocjena ne može.

Neki dan T. mi je rekao da on jedini u razredu ne plače kad ne dobije "peticu". Nakon mog zgranutog propitivanja, ispalo je da osim njega, još dvojica-trojica ne plaču.

Jednom mi je s priličnom količinom zavisti u glasu rekao kako Maxu mama za svaku peticu kupi legiće. Pretpostavljam da mu ipak ne kupuje za svaku, jer oni u prosjeku dobiju nekoliko "petica" dnevno, ali ipak...

Saznala sam i da mnogi roditelji s djecom dodatno rade i vježbaju doma iako u boravku napišu sve domaće zadaće i dodatno vježbaju.

Mene zanima prepoznaju li se roditelji ovdje u opisima iznad? Zapravo me brine jesam li ja normalna ili sam naprosto nemarna.

Ja sa svojim djetetom nikad ništa dodatno ne radim. Vikendom mi pokaže što su taj tjedan radili u školi (kad donese torbu), a nekoliko puta smo i to preskočili.

Nikad NIKAD ga nisam pitala kakve/kakvu je ocjenu dobio. Pitam ga je li mu u školi bilo zabavo i je li naučio nešto novo. Super mi je kad mi negdje usput pokaže, recimo, neku jelu i počne mi tumačiti da je to vazdazeleno drvo.

Obožava školu. I učiteljica za njega ima samo riječi hvale. Pa je valjda sve OK. Ali zar sam ja kao roditelj u svojim stavovima o školi toliko usamljena?
__________________
La vida es sueno T. 1.1.2009. M. 25.1. 2013.
Kakadu is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2015., 22:06   #2
to je normalan stav roditelja čijem djetetu škola ide glatko.

mali su, nema potrebe za pritiskanjem, još se uhodavaju. ali... gradivo prvog razreda i nije gradivo, uglavnom se radi o vještinama i znanjima koje većina djece znaju i ranije pa je razlika između sve to točno ili bodovi za četvorku rezultat koncentracije u datom trenutku. osobno, da mi dijete u prvom razredu pokaže manje znanja nego što treba za tu neku četvorku, bila bih zabrinuta i radila doma. iz dva razloga, prvo, gradivo prvog razreda je ono što djeca moraju u potpunosti savladati kako bi mogla dalje, nije to gimnazija da ako u prvom imaš trojku iz npr biologije, u drugom uz učenje možeš imati više, a i ako ne, nećeš imati problema s razumijevanjem graiva. drugo, u toj dobi je poprilična razlika u koncentraciji i bolje je vježbati ranije i polaganije nego kasnije naglo zahtijevati da dijete uspije u tom i tom roku pokazati naučeno. bez dizanja drame, to je kontraproduktivno u toj dobi.

moja je bila tipičan odlikaš. do petog nije znala da ide u školu, doživljavala je kao vrtić, a ocijene super-tuper. sram me bilo, nisam imala pojma što rade.
u petom - šok. morala sam joj složiti raspored učenja i objasniti što učenje znači (koncentracija, bez tv-a, igre, wc-a, žvakanja pa dok izdržiš, ponovi si u glavi, povezuj, napravi sažetak ili mentalnu mapu...). sad je sedmi i opet briljira, ali ne totalno bez učenja kao što je bilo u nižim razredima. sad je skroz samostalna, samo je moram gurati vezano uz sviranje jer ide i u glazbenu.
pikuli is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 08:23   #3
Meni je to prilicno normalno. Mislim, normalno je u sistemu koji je postavljen kao nas. Djeca za upis dalje trebaju ocjene, nebitno da li su zaista sve vazne za onaj smjer koji u srednjoj upisuju. Obzirom na hiperprodukciju odlikasa po manjim podrucnim skolama, klinci moraju hrmbati i strebati kao blesavi da to dostignu. Bodovi za upis se skupljaju i na natjecanjima - tko ce vrlo dobrog ucenika poslati na natjecanje?
Citala sam nedavno jedan dobar prijedlog, da se svim osmasima omiguci izravan upis u zeljenu srednju skolu (iako mi to zvuci nemoguce - popularne skole bi bile pod opsadom), a selekcija bi se radila nakon prvog razreda, kada se vidi tko za to zaista jeste, a tko je zalutao. Kazem, logisticki mi to zvuci kao neizvedivo, ali mislim da je prijedlog vrijedan promisljanja. Npr. uvesti prijemne ispite sa predmetima vaznima za struku, bodovati ocjene iz osnovne skole po istom kriteriju... ne znam sto jos...
Nekako vjerujem da bi to smanjilo sveopcu hajku na petice i dalo klincima prostora da se vise posvete predmetima koji im leze i od kojih ce mozda jednog dana graditi buducnost.
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 08:37   #4
Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post
Citala sam nedavno jedan dobar prijedlog, da se svim osmasima omiguci izravan upis u zeljenu srednju skolu (iako mi to zvuci nemoguce - popularne skole bi bile pod opsadom), a selekcija bi se radila nakon prvog razreda, kada se vidi tko za to zaista jeste, a tko je zalutao.
Meni jednostavnije ko selekcija zvuci napraviti ekvivalent drzavne mature u osmim razredima.
Jer ovo je nemoguce.

Quote:
Kakadu kaže: Pogledaj post
Očito sam rekla nešto vrlo čudnovato, ali i pozitivno jer mi je učiteljica izrazila svoju zabrinutost pretjeranim perfekcionizmom mnogih roditelja i njihovom gotovo manijakalnom opsjednutošću školskim uspjehom djece koja se negativno odražava na atmosferu u razredu. Zamolila me da se obratim roditeljima na idućem roditeljskom sastanku (budući da i sama radim u prosvjeti) i podijelim s njima neke svoje stavove.
Svojedobno sam radio u jednoj nasoj izadavackoj kuci i hodocastio po skolama, razgovarao sa hrpom profesora i znam kakvim pritiscima su izlozeni od roditelja, vjerojatno si je mislila, konacno NORMALAN roditelj.
__________________
Beat your thoughts to the mould of your will
Leman_Russ is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 09:29   #5
Quote:
Leman_Russ kaže: Pogledaj post
Meni jednostavnije ko selekcija zvuci napraviti ekvivalent drzavne mature u osmim razredima.
Jer ovo je nemoguce.



Svojedobno sam radio u jednoj nasoj izadavackoj kuci i hodocastio po skolama, razgovarao sa hrpom profesora i znam kakvim pritiscima su izlozeni od roditelja, vjerojatno si je mislila, konacno NORMALAN roditelj.
Ma da, roditelji su krivi za sve...

Sistem je postavljen tako da se sve vrti oko ocjena. Nitko nije roditelje pitao, a sad moraju plivati u tome kako god znaju.

Ako bi malu maturu sastavljali oni koji sad sastavljaju drzavnu, ne bi daleko stigli. Meni je smislenije da svaka srednja skola napravi klasifikacijske ispite prema onome sto joj je vazno.
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 09:40   #6
Quote:
Kakadu kaže: Pogledaj post

Nikad NIKAD ga nisam pitala kakve/kakvu je ocjenu dobio. Pitam ga je li mu u školi bilo zabavo i je li naučio nešto novo. Super mi je kad mi negdje usput pokaže, recimo, neku jelu i počne mi tumačiti da je to vazdazeleno drvo.
Moja je isto prvašica i zasad joj ide dobro. Ona za ocjene baš i ne pokazuje neki interes, ovako kao i vi razgovaramo o školi:Što je bilo zanimljivo, s kim se igrala,što su radili na tjelesnom, ispriča što su radili na kojem satu (uglavnom se sjeća , ali nekad kao da i nije bila u školi, pojma nema). Kaže učiteljica da je super. Osim kaj je sporija u radu , ali ne alarmantno. jako je pedantna pa sve duže traje.
Ono što vježbamo doma je čitanje, svaki dan i povremeno joj isprintam neki listić za vježbu matematike (ili rješimo koji zadatak) da vidim ide li joj. Malo smo tako vježbali par dana matematiku (čak više usmeno) jer sam skužila da joj oduzimanje do 5 nije sjelo. Doslovno 10 minuta dnevno (ide na boravak i tamo pišu zadaću).

No tako je sad dok joj ide. Hoće li tako biti i dalje, ne znam. No kad počnu ocjene neću je pritiskati da ima sve petice, no vjerujem da ću se potruditi da nešto doma dodatno uvježbamo, prođemo ako vidim da joj nije jasno.

Mene je teta u vrtiću zamolila u predškolskoj godini da kažem nešto o pripremi za prvi razred roditeljima predškolaca. Maltene su me pojeli i popljuvali kad sam im rekla da nije potrebno da dijete zna sva slova , ali da bi trebalo znati rastaviti riječ na slogove, glasove i od glasova spojiti riječ (glasovna analiza i sinteza), da je bitno je li samostalno u nekim stvarima, zna li se pobrinuti i prepoznati svoje stvari, koliko ima koncentracije i da će djetetu biti lakše ukoliko će oni imati pozitivan stav prema školi i biti spremni surađivati...Isuse,kakvu su paljbu prosuli na mene!
Jer svi su oni pametniji, oni već imaju stariju djecu i znaju oni što se od djece traži u prvom razredu,da se već ionako traži i na upisu ispituju djeca prepoznaju li slova i time im se stvara osjećaj manje vrijednosti ako ih ne znaju (). Ja sam odustala od objašnjavanja. Radim u prosvjeti. na kraju mi je bilo uopće krivo kaj sam pristala na razgovor.

Roditelji koji imaju takve stavove teško će ih promijeniti. Na njih je teško utjecati. Možemo mi pričati da je nebitno imaju li svi petice, no na kraju nas i današnji sustav u tome demantira i pritišće da su djeca odlikaši kako bi se upisala u škole koje RODITELJI žele. Treba mijenjati sustav.
nightfall is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 10:05   #7
Kakve veze ima sistem sa roditeljskim nametanjem izbora srednje skole? Mislis da je sistem drugaciji za one koji skolu sami izaberu?

Da ne budem krivo shvacena, ja sam bila dijete koje je otac natjerao u skolu koju nisam htjela. I obzirom da znam kako je to, nikada ne bih djetetu nametala svoju volju.
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 10:19   #8
Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post
Kakve veze ima sistem sa roditeljskim nametanjem izbora srednje skole? Mislis da je sistem drugaciji za one koji skolu sami izaberu?

.
Ja kažem da je sustav krivo postavljen., Danas da bi se upisao u gimnaziju moraš imati sve petice., ići na natjecanja, pitajbogaštosvene. Isto tako danas većini roditelja nije prihvatljivo da dijete pohađa strukovnu školu. Oni imaju bolje planove za svoje dijete. Bez obzira na to kojih je ono sposobnosti. I onda napumpanih ocjena i ništavnog znanja i sposobnosti dolazi dijete nadobudno u gimnaziju. I roditelji s njim koji su isto tako visokih očekivanja jer, eto, njihovo dijete je nadprosječno, pokazuju ocjene. I dijete se razočara (a i roditellj ) kad shvati da gimnazijski program nije nešto što bi njihovo dijete moglo bez pol muke savladati, unatoč tome što je u osnovnoj imao petice. Da treba uložiti i trud i imati radne navike, a i znanja iz osnovne da bi savladao program koji su odabrali. Kao i u svakoj školi, da se razumijemo.

Hoću reći da bi djeca možda bila realnija u procjeni svog znanja i sposobnosti (i želja) kad bi im se dopustilo da sami biraju što će upisati. Već i vrlo mala djeca znaju procjeniti koliki su trud uložili u svoj rad, koje su im jače strane , a gdje zapinju.Znaju procjeniti i svoj trud, znanje a i usporediti da s tuđim. A i sam sustav im ne pomaže jer ocjene nisu mjerilo znanja. Kako drugačije tumačiti hiperinflaciju odlikaša?Roditelji vrše pritisak na učitelje, svi žele odlikaše. Jer srednje upisuju samo odlikaše. Pa kud će njihovo prosječno dijete?
nightfall is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 10:24   #9
Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post
Kakve veze ima sistem sa roditeljskim nametanjem izbora srednje skole? Mislis da je sistem drugaciji za one koji skolu sami izaberu?

Da ne budem krivo shvacena, ja sam bila dijete koje je otac natjerao u skolu koju nisam htjela. I obzirom da znam kako je to, nikada ne bih djetetu nametala svoju volju.
Moje dijete je još malo i na pitanje što bi bila kad odraste svaki dan odgovara različito. Jedana dan bi punila police u Konzumu, drugi bi radila u voćarni, treći bi bila veterinarka, a četvrti frizerka. Meni će biti bitno da ona sama odabere za što će se školovati.

Naravno da bih bila sretnija kad bi se odškolovala za neki dobro plaćeni posao, ali to ionako nije mjerilo sreće pa samim time mislim da ću dobar posao odraditi ako će na kraju osnovne škole moći barem približno znati što želi raditi u životu (sa 14 godina mi je ionako iluzorno očekivati da tako nešto znaju sa 100% -tnom sigurnošću). No da ću je forsati da ide u gimnaziju ako ona za to neće imati sposobnosti i znanja, neću. A većina roditelja čini svom djetetu upravo to. Jer ništa manje nije dobro za njihovo dijete.
nightfall is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 10:39   #10
ne znam bas da je radi toga jer nista osim guimnazije nije dobro za malo zlato nego radi toga da djetetu ne budu ogranicene mogucnosti kasnije
__________________
'Multiple exclamation marks,' he went on, shaking his head, 'are a sure sign of a diseased mind'
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 11:00   #11
Mnoga djeca tesko da bi bila realnija u procjeni svojih sposobnosti, a sa 14-15 jos manje znaju sto zele raditi cijeli svoj zivot. Zaboga, pa u toj dobi jos niti nemaju pojma kakav je koji posao, sto donosi i sto trazi...
Da je po zeljama djece, vjerojatno bismo imali hiperprodukciju uciteljica, medicinskih sestara, prodavacica, blagajnica, frizerki i kozmeticarki te nogometasa, policajaca, vatrogasaca i automehanicara.
Prvenstveno treba djecu educirati o zanimanjima, trzistu rada i sl. Da bar neku predodzbu steknu sto ih ceka. I eventualno u visim razredima provoditi testove po kojima bi se vidjele sklonosti i predispozicije.
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 11:26   #12
Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post
Meni je to prilicno normalno. Mislim, normalno je u sistemu koji je postavljen kao nas. Djeca za upis dalje trebaju ocjene, nebitno da li su zaista sve vazne za onaj smjer koji u srednjoj upisuju.
djeci za upis trebaju ocjene od petog do osmog razreda. za što im trebaju ocjene prvog razreda da je normalno toliko se fokusirati na njih?
__________________
La vida es sueno T. 1.1.2009. M. 25.1. 2013.
Kakadu is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 11:33   #13
Mi smo specifični jer kombiniramo boravak, odlazak doma samostalno i moje dolaženje po njega poslije nastave ili poslije ručka, kako si poželi. Kad ide sam doma, sve je na njemu i sam si je vrijeme oblikovao tako da prvo napiše zadaću i spremi torbu za sutra, a onda ima slobodno vrijeme za sebe.

Klinac se snalazi u svemu najnormalnije nakon početnog umora o kojem sam već pisala. Traži i ostati u boravku ako mu se baš priželi ili se dogovore za neku igru, najčešće želi doma biti sam sa sobom ili odemo na kolače.

Rekao mi je za te neke ocjene koje im ona kaže usmeno po bodovima, moj je odgovor bio da to uopće nije važno i da je najvažnije da dobro razumije i pita ako ne razumije, jer tako se stječe kvalitetno znanje koje će moći poslije uporabiti. O ocjenama mu govorim kao o nečemu što nije pokazatelj znanja, ali je bitno jer je takav sustav. Ukazujem mu na to da znam puno ljudi koji su imali sve petice pa su grozni ljudi i jako loše rade svoj posao jer su učili napamet, sve mu to jasno i glasno kažem već sad.

Moj rad s njim svodi se na davanje sve kompleksnijih zadataka koje samostalno obavlja, poput odlaska u trgovinu po više artikala i samostalnog čitanja s popisa namirnica te nalaženja tih namirnica na policama (s tetom u trgovini imam dogovor da mu ne pomaže osim ako je izričito traži ili ne može nešto naći). Također treba sam izračunati koliko bi to moglo stajati i provjeriti ostatak. Štedi za velike stvari koje si želi sam kupiti, već jako dobro zna koliko će uzeti sebi za trošenje, a koliko ostaviti u kasici da bi što prije došao do knjige od 300 kn za koju ja zaista ne dam pare jer smatram da nije nikakva posebna stvar (Blokopedija), ali ako je već želi, otvorena su mu sva vrata da si uštedi i sam priskrbi od love koju mu damo mi ili bake i djedovi. O školi govorimo kad mu se da i koliko mu se da, najčešće sam ispriča nešto, pitam ga samo kako je on ili prokomentiram neke radove na panou pa se sav otvori i priča.

Čitamo svaki dan i bez školskog programa, ne čitamo ono iz čitanke ako me ne zamoli jer to obavlja samostalno.

Bitno mi je da samostalno sprema stvari i da snosi odgovornost za njih pa kad je ostavio pernicu doma, naučio je svoju lekciju i više je nije zaboravio, a vidjela sam je kad sam izlazila i namjerno nisam htjela ništa reći osim jesi li sve ponio.

I jasno sam mu dala do znanja da ne mora u svemu briljirati i da je 22/24 boda izvrsno, da je i 15/24 normalno ako nauči ono što nije prije shvatio ili znao ili ako shvati zašto je zeznuo zadatak. Također sam mu rekla da manje od polovice bodova znači da nije dobro shvatio i da se NIKAD ne boji reći i tražiti pomoć jer nije sramota ne shvatiti i tražiti onoga koji bolje zna da ti pokaže.

Naša učiteljica ima primjedbe najviše na pozdravljanje, nepravilno sjedenje i katkad kaže da malo radimo pisanje jer nije mu sve od crte do crte (a i to sad ne pili jer je vrlo izgledno da ima problem s vidom pa smo u procesu odlaska oftalmologu). Govori im ocjene iako ne vidim smisao u tome ako su već toga zakonom oslobođeni, već smo imali razgovor o tome da nisu samo petice ocjene iako sam mislila da toga neće biti i da su djeca lišena te gluposti.

O ovakvim roditeljima koji forsiraju mislim sve najgore i bježimo od tih obitelji glavom bez obzira jer mi se nemalo puta u životu pokazalo da takvi gaze preko leševa za potpuno besmislene ciljeve. Grubo, da, ali tako se meni pokazalo, jer jedno je poticati dijete koje pokazuje potencijal na izvrsnost, a drugo maltretirati dijete koje ima neke druge potencijale učenjima napamet i skupljanjem numeričkih oznaka koje mu ujedno pokazuju i kakav je čovjek (često roditelji uz te numeracije vežu lijenost, glupoću, ograničenost, neposluh...)

Upisivanje srednje škole... Ma zaboli me ona stvar da prostite, sustav je grozomoran i to se zna već desetljećima, ne očekujem nikakve velike promjene, dijete će ići onamo kamo pripada i kakvim se pokaže, i nikakve numeracije neće mu pomoći da u gimnaziji svlada gradivo ili da istokari neko drvo, pomoći će mu njegove sposobnosti. Mnogi od odlikaša iz moje gimnazije koja je bila među jačima u državi iako iz provincije sad su propali slučajevi, a mnogi koji su padali razrede uspjeli su u životu, nikakve ocjene nisu ih spriječile da postanu brokeri, neki su se i nakon godina lutanja našli u zanimanjima za koja nikakve numeracije nikad nisu bile potrebne osim onih koje sami prikažu svojom učinkovitosti i ovećim bankovnim računima.

Roditelji koji vide samo gimnazije, a vidi ih previše samo gimnazije, potpuni su neznalice i neinventivni ljudi, isto se odnosi na ocjene. Već ih vidim kod nas u razredu, ide se na šeststo vanškolskih aktivnosti da bi se probudili afiniteti za kojekakva "zanimanja budućnosti", a djeca ne kuže osnove, ne znaju vezati vezice, ne znaju se sama obući, ne znaju put od škole do kuće, ne znaju se družiti s vršnjacima.

Apsolutni sam pobjednik onaj tren kad mi dijete nacrta crtež obitelji i ispod napiše da njegova obitelj slobodno vrijeme provodi u razgovoru i šali, a ne ostavljanju po dodatnim aktivnostima i vožnji u autu. Grozna sam osoba sad, ali već mi je malo naporno gledati ekipu kako razvozi i dovozi, a djeca im gore pod pritiskom i plaču u prvom razredu zbog ocjene koja ne postoji.
__________________
ako je ti sve muško dugo ko nos sigurno si dobar / ženama, rekla je brsteć jabuku i smijala se smijala / žena koju sam prvu, a ne bjeh joj prvi, dugo se smijala (Žena koju sam prvu ljubio, I.R.N)
MajaMama is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 12:21   #14
Quote:
nightfall kaže: Pogledaj post
Maltene su me pojeli i popljuvali kad sam im rekla da nije potrebno da dijete zna sva slova , ali da bi trebalo znati rastaviti riječ na slogove, glasove i od glasova spojiti riječ (glasovna analiza i sinteza), da je bitno je li samostalno u nekim stvarima, zna li se pobrinuti i prepoznati svoje stvari, koliko ima koncentracije i da će djetetu biti lakše ukoliko će oni imati pozitivan stav prema školi i biti spremni surađivati...Isuse,kakvu su paljbu prosuli na mene!
to sam isto ja neki dan doživjela kada mi se jedan tata požalio kak su tete katastrofa jer ne rade slova s djecom, a ja sam rekla da to nije njihov posao i da se to radi u školi. glavno da mala zna pisati slova, vodi ju se u arheloški muzej s 5 god., futra ju se gledati dokumentarce...
u grupi imamo njih par kaj su predškolci i tete su na roditeljskom jasno dale do znanja da slova ne pišu, da će to učiti u školi.
gargamišamel is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 12:27   #15
Quote:
nightfall kaže: Pogledaj post
I onda napumpanih ocjena i ništavnog znanja i sposobnosti dolazi dijete nadobudno u gimnaziju. I roditelji s njim koji su isto tako visokih očekivanja jer, eto, njihovo dijete je nadprosječno, pokazuju ocjene. I dijete se razočara (a i roditellj ) kad shvati da gimnazijski program nije nešto što bi njihovo dijete moglo bez pol muke savladati, unatoč tome što je u osnovnoj imao petice. Da treba uložiti i trud i imati radne navike, a i znanja iz osnovne da bi savladao program koji su odabrali. Kao i u svakoj školi, da se razumijemo.
gdje se to pumpaju ocjene i daju petice za nikakvo znanje?
Angry Bird is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 12:49   #16
po skolama koje su... u manjim sredinama recimo

a sudeci po broju odlikasa, ui po zagrebu
u mom razredu je bio jedan 5,0 prosjek. jedan jedini. mozda njih 5-6 od 4,5-4.9, ne sjcam se toga vise. Najaveci broj djece je prolazio s 4.
i ne, decku koji je imao 4.9 profesor iz povijesti nije htio pokloniti 5 za kraj jel si to mozete sad zamisliti?
__________________
'Multiple exclamation marks,' he went on, shaking his head, 'are a sure sign of a diseased mind'
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 12:51   #17
ono kaj meni nije jasno je upravo ovo sto je kakadu rekla. zasto ne pustaju djecu da u prvim razredima da dobiju 1, da sami shvate da zadacu treba pisati, da treba uciti, da treba dofurati tjelesni, da treba .....
__________________
'Multiple exclamation marks,' he went on, shaking his head, 'are a sure sign of a diseased mind'
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 13:51   #18
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
ono kaj meni nije jasno je upravo ovo sto je kakadu rekla. zasto ne pustaju djecu da u prvim razredima da dobiju 1, da sami shvate da zadacu treba pisati, da treba uciti, da treba dofurati tjelesni, da treba .....
Sami shvatiti nece, sa jedinicom ili bez nje. Ali zato bi roditelji trebali klincima objasnjavati da postoje razlozi za ucenje, pisanje zadaca, dofuravanje... a koji nisu ocjene. Pod 1.) vecina roditelja ni sama to ne zna, a pod 2.) oni koji znaju i razumiju ubiju se objasnjavajuci djetetu, a onda ih sistem demantira po kratkom postupku.
Pa ti budi pametan.
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 14:26   #19
ja mislim da je važno da u prvom razredu djetetu postane jasno da je škola njegova odgovornost i njegov posao kojim on upravlja, a ne roditelj.

moje dijete, recimo, svaki vikend nadopunjuje svoju pernicu - ima punu ladicu dodatnog pribora pa nadopunjuje ono što je potrošio ili eventualno izgubio. to radi potpuno samoinicijativno, mene obaviještava ako, recimo, nema više nijednu plavu bojicu da mu kupim.

isto tako, nikad nisam zgrabila njegovu torbu i počela prekapati po njoj. zamolim ga da mi pokaže što su radili u školi pa on vadi svoje knjige i bilježnice, pokazuje mi i tumači. jednom sam ga, kad je išao kod prijatelja, pitala ima li išta protiv da ja sama zavirim u njegovu torbu.

jednom tjedno zbog dodatne aktivnosti kod kuće piše DZ jer odlazi ranije iz škole. ja mu napomenem da sam tu ako treba pomoć, ali inače se ne petljam. jednom nije riješio jedan zadatak, nije mu se dalo. ja sam ga jednostavno pustila da ga ne riješi pa da se sutradan nosi s posljedicama tog neriješenog zadatka, kakve god one bile.
__________________
La vida es sueno T. 1.1.2009. M. 25.1. 2013.
Kakadu is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2015., 14:28   #20
Quote:
gargamišamel kaže: Pogledaj post
u grupi imamo njih par kaj su predškolci i tete su na roditeljskom jasno dale do znanja da slova ne pišu, da će to učiti u školi.
moj je ove godine u predškolskom programu u vrtiću, riješili su do sada crtančice i vježbenice iz slova i matematike.
pred koji tjedan su diktat pisali.


ne kontam tolike razlike u pristupu pripremi za školu.
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
miss daisy is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:35.