Ambicioznost

[aurora_borealis]

E da i samo da se pohvalim, ja se na neki način divim ljudima koji su potpuno neambiciozni, to sam već i rekla jednom svom frendu... al ne bih se mogla naći s takvom osobom, jer sam ne tolko ambiciozna kolko obrazovana, a za samo obrazovanje ti je potrebna doza ambicije. Npr. jedna moja bliska osoba: u mladosti se bavila natjecateljskim sportom i inače sportom - a za sport ti je potebno stvarno puno ambicije, valjda... što vi mislite o tome? Dalje, ta osoba upisuje faks i sve... no završava ga tek s 35 godina pod pritiskom druge osobe. Nekoć sportaš, ta je osoba u svakodnevnom životu potpuno bez ambicija... tj. ne potpuno-jer iako nespremna da vlastitim trudom nešto napravi u svom životu, ona se je spremna nadati da će pomoću sreće (tj. igara na sreću) dobiti ogromne iznose novaca te tako postati bogata, jer vjeruje da je baš ona ta izabrana da bude dobitnik. Da li ta osoba onda ustvari pati od prevelike ambicije? Ne žudi za desecima tisuća kuna, već za milijunima kuna... te joj sve iznad onog što je dovoljno za osnovnu egzistenciju+igre na sreću tj. ispod onoga što može dobiti tim igrama na sreću, nedovoljno
Da li je toj osobi nepojmljivo to da ako 10 godina svaki mjesec na stranu stavlja 2 tisuće kuna da će nakon tog perioda imati 240 tisuća kuna->jer je taj period predug ili šta ja znam.
I tako se vrti u krug, gubi obitelj zbog nespremnosti da ulaže u nju i materijalno bogatstvo, a ne samo u sreću... i nastavlja živjeti po svome.
Da li je po tome bolesna ambicija povezana sa igrama na sreću kao i sa visokom pozicijom na radnom mjesu i visokom plaćom te zanemarivanjem svoje obitelji. Da li su to dvije strane iste medalje? Ili je jedno nedostatak ambicija, a drugo prevelika ambicioznost->dvije krajnosti?

[Marakeš]

To je bijeg od stvarnosti,ne ambicija. Možda bi se po nekoj rječničkoj definiciji to moglo nazvati ambicijom,ali u praksi ta riječ se koristi za nešto skroz suprotno.

[zak fatalist]

Ambicioznost. Čudan pojam. Imam utisak da njime ljudi, pojedinci opravdavaju ono što im okolina nameće kao njihov vlastiti cilj. Oni trče za tim ciljem, premda ga ne osjećaju kao svoj, znaju da ga moraju dostići, ali ne znaju do kraja zašto.

Ne kažem da nije lijepo imati cilj u životu. Naprotiv! Ali što kada nešto činimo ne zato što imamo slobodno postavljeni cilj, već zato što se bojimo da nemamo drugog izbora? Što, da pojasnim, kada je taj cilj netko drugi na silu odabrao u moje ime?

Možda je ambicioznost samo jedna vrsta izgovora za vlastite greške?

[Marakeš]

Zašto bi ambicioznost bila nametnuta kvaliteta? Uostalom,može li netko uistinu slijediti nešto u što sam ne vjeruje?

[krazykat]

Ambicija, od latinskog "ambitio" : zarka zelja za slavom, ugledom, moci, bogatstvom.
Aurora borealis, kad vezujes obrazovanje i ambicioznost - dajes dobar primjer : intelektualci uglavnom sticu obrazovanje iz zadovoljstva, vrlo obrazovani ljudi mogu biti i vrlo skromni ; za ambiciozne osobe cilj je na prvom mjestu diploma, koja daje moc akcije. Obrazovanje je nacin da se dobije diploma.
Ambiciozni ljud nisu bas obljubljeni, jer su spremni na sve da postignu cilj, koji je individualan (i kad se skriva iza plemenitih ideja).
Ali se medu ambicioznima nalaze oni koji guraju svijet naprijed - na bolje ili na gore. To kad je ambicija nosena energijom, naravno. Blagi sanjari koji samo zamisljaju kako ce magicno postati slavni ne stvaraju nista.
Samo naprijed Aurora borealis ! Hrvatska te zove...

[Kevin]

Joj mene ajmo reć ambicioznog naprosto zadivljuju oni totalno prepušteni svemu.
Jučer sam se našao s kompanjonom s kojim zaista volim otić na cugu i čovjek me apsolutno fascinira svojom ravnodušnošću...ono flegmatičan totalno,sve u životu kaj voli je odradit smjenu i doć doma..telka,odmor i tak to.
Mislim si ima tolko stvari za vidjet,a ti doma pred telkom.
Nije da mu zamjeram,njegov život..al uvijek se iznenadim iznova

[zak fatalist]

Marakeš kaže:
Zašto bi ambicioznost bila nametnuta kvaliteta? Uostalom,može li netko uistinu slijediti nešto u što sam ne vjeruje?

Hm, skoro si me ostavio bez odgovora. Da, može. Neću sada navoditi neke ekstremne primjere koji bi išli u rubriku "zloupotreba psihologije". Što kada netko ispunjava, primjerice, ambicije svojih roditelja ili društvene okoline. Netko, npr. studira pravo kako bi sutra zarađivao neku lijepu cifru i sagradio kuću, zatim se oženio. A zapravo bi ta osoba najradije studirala nešto drugo, radila kasnije nešto što joj ne bi donosilo dobru zaradu i posvetila se duhovnom ili pustinjačkom životu. Primjer koji sam dao bi mogao biti i bolje objašnjen, ali mislim da je jasno na što ciljam.

I krazykat je dao jako dobar primjer u svojoj prvoj polovici, jako je dobro objasnio individualno shvaćanje ambicioznosti, kao i aurora b. Aurori zahvaljujem što je odlučila malo isecirati taj pojam ambicioznosti.

[Marakeš]

Skoro. Da te vidim sad....ako ambicija dolazi od lat. riječi "ambitio" i samim time znači "žarku želju za slavom,ugledom...." da li netko čija je ambicija kao što ti kažeš nametnuta,roditelji ga forsiraju da studira pravo a on želi Filozofski, može zbilja osjećati žarku želju za slavom,ugledom?
Ja mislim da nemože. Može osjećati žarku želju za obvezom prema svojim roditeljima,što ga čini ambicioznim sinom , ali žarku želju za pravnom karijerom mislim da nemože. Osjeća obvezu,a ne ambiciju. Ambicija je in-sync sa samim tobom,sa tvojom dušom,sa tvojim željama.

[~ šu ~]

krazykat kaže:
intelektualci uglavnom sticu obrazovanje iz zadovoljstva, vrlo obrazovani ljudi mogu biti i vrlo skromni ; za ambiciozne osobe cilj je na prvom mjestu diploma, koja daje moc akcije. Obrazovanje je nacin da se dobije diploma.
Ambiciozni ljud nisu bas obljubljeni, jer su spremni na sve da postignu cilj, koji je individualan (i kad se skriva iza plemenitih ideja).

Ambicija je želja da se bude bolji od drugih, žudnja za moći nad drugima. Čisto zlo. Naravno, uvijek je upakirano u privlačnu ambalažu ("postati netko", "postići nešto", "ostvariti svoje ciljeve"), kako već zlo i inače jest.

[harlequin]

aurora_borealis kaže:
Nekoć sportaš, ta je osoba u svakodnevnom životu potpuno bez ambicija... tj. ne potpuno-jer iako nespremna da vlastitim trudom nešto napravi u svom životu, ona se je spremna nadati da će pomoću sreće (tj. igara na sreću) dobiti ogromne iznose novaca te tako postati bogata, jer vjeruje da je baš ona ta izabrana da bude dobitnik. Da li ta osoba onda ustvari pati od prevelike ambicije?

Ma kavkva crna ambicija, opravo obratno - nedostatak ambicije da novac zaradi svojim radom (u narodu poznato pod nazivom "lijenost") i priglupo samozavaravanje.

[zak fatalist]

Marakeš kaže:
Skoro. Da te vidim sad....ako ambicija dolazi od lat. riječi "ambitio" i samim time znači "žarku želju za slavom,ugledom...." da li netko čija je ambicija kao što ti kažeš nametnuta,roditelji ga forsiraju da studira pravo a on želi Filozofski, može zbilja osjećati žarku želju za slavom,ugledom?
Ja mislim da nemože. Može osjećati žarku želju za obvezom prema svojim roditeljima,što ga čini ambicioznim sinom , ali žarku želju za pravnom karijerom mislim da nemože. Osjeća obvezu,a ne ambiciju. Ambicija je in-sync sa samim tobom,sa tvojom dušom,sa tvojim željama.

To što ambicija dolazi od te latinske riječi uopće ne uzimam kao neki jaki argument, jer se značenje riječi itekako mijenja tijekom vremena, a da ne govorimo o prostoru na kojem se koristi. Ono što je neka riječ značila tada i tamo, ne mora značiti sada i ovdje. "Digitalan" npr. dolazi od lat. riječi koja znači "prst". Pa? Mislim da pojam ambicije nije ono što je bio.

Ne znam kako stoje stvari u psihologiji, ali koliko vidim, jedno je kada je ambicija unutrašnji poriv, a drugo je kada se ona podigne na razinu društvene vrijednosti. Ovo drugo je, po meni, loša stvar.

Dakle, taj presumirani lik ima tu ambiciju, samo što ona nije došla iz njega već mu ju je netko stavio. Znači, on jest ambiciozan, s tim što sada on tu ambiciju osjeća kao obavezu ili kao neki dug nekome, možda i čisti inat. Ali on osjeća tu želju diplomirati, zaraditi, oženiti se i tako bliže. On želi nešto postići možda zato jer je i njegov otac to postigao ili njegov najbolji frend. Razgovarao sam već s ljudima kojima je najveća ambicija upravo ispunjavanje obaveza i dužnosti. Šta ako netko osjeća baš pravu ambiciju da to nešto napravi i zato što misli da ne postoje druge mogućnosti, osim neke krajnje alternative - npr. "Ili ću zaraditi milijun kuna, ili ću umrijeti kao beskućnik jer tertium non datur" (ha, latinski!)

Da malo skratim - mislim da taj lik u takvom okruženju može osjećati želju za pravnom karijerom. To će mu se, vjerojatno, obiti o glavu kada radeći shvati da se tu ne može pronaći i ispuniti kao osoba, ali i to se obično događa postupno i polako.

Ono što me muči jest kada dolazi do zamora ambicijama, neovisno o tome jesu li unutrašnje ili izvanjske? Kada se razočaramo, istrošimo, umorimo? Što se mora dogoditi da netko na sred puta kaže: "Ovo nije planina na koju se želim popeti?" Probao sam taj osjećaj, ali i dalje mu ne znam uzrok.

[krazykat]

Ambicija je jaka zelja da se nesto postigne ; taj smisao se nije promjenio, promjenili su se samo ciljevi ; ima velikih i malih. Htjeti udovoljiti roditeljima ili okolini nije ambicija, jer onda mozemo reci da je svaka zelja, svaki unutrsnji poriv ambicija i ne znamo vise o cemu govorimo. Covjek koji na sred puta kaze "Ovo nije planina na koju se zelim popeti" je pogrijesio cilj. Mozda je pogrijesio i nacin na koji je htio doci do cilja pa se istrosio.
Rekla bih da ambicioznost definira jedan odredeni stav u zivotu, a ciljevi mogu biti razliciti.
A zasto bi ambicija koja se podigne na razinu drustvene vrijednosti bila u sustini losa ? Eto, Tudman je bio jako ambiciozan, i Hrvati su mu zahvalni sto je dostigao svoj cilj... Njegova licna ambicija i interes Hrvatske su se u jednom momentu pokalapali.

[zak fatalist]

krazykat kaže:

A zasto bi ambicija koja se podigne na razinu drustvene vrijednosti bila u sustini losa ?

Zato što svatko ima pravo na svoje osobne vrijednosti dokle god ne šteti drugima. Ako netko ne želi biti ambiciozan, već mu odgovara biti kao onaj kevinov kompa, njegova stvar. Ambicija bi, smatram, trebala biti individualan izbor, a ne nametnuto mjerilo nečije vrijednosti. Je li onaj tko nema ambicija manje vrijedan? Nije.

Kod Tuđmana i njegove politike u jednom je trenu došlo do poklapanja više individualnih ambicija, tu se slažem, ali nisam na to mislio.

Da, onaj je pogriješio cilj, i tu se slažemo, ali je do minutu prije vjerovao da je to pravi i jedini i samo njegov cilj i ništa ga ne bi razuvjerilo.

[krazykat]

zak fatalist kaže:
Ambicija bi, smatram, trebala biti individualan izbor, a ne nametnuto mjerilo nečije vrijednosti. Je li onaj tko nema ambicija manje vrijedan? Nije.

Da, onaj je pogriješio cilj, i tu se slažemo, ali je do minutu prije vjerovao da je to pravi i jedini i samo njegov cilj i ništa ga ne bi razuvjerilo.

Da, ali u jednom se ne slazemo : ja mislim - kao Marakes - da je ambicija strast, i da strast ne moze biti nametnuta, da gori iznutra ; da je covjek sluga svoje strasti, tj da nije slobodan.
Eeeee, nesto divno cini mi se je napisao bas o tome Anouilh (Anuj, Zan ne Zak..) u komadu Becket ili cast bozija)

A sto cemo s onim tipom koji se penje uz brdo ? Koje nam on ustvari postavlja pitanje u odnosu na ambiciju ?

Ili cemo ga ostaviti nasred puta pa nek se kotrlja natrag - jer covjek se usmjerava prema slavi ili prema sramoti isto tako sigurno kao sto lopta slijedi nagib brda... neko je rekao otprilike tako nesto, ali KO ?

[zak fatalist]

krazykat:
Da, ali u jednom se ne slazemo : ja mislim - kao Marakes - da je ambicija strast, i da strast ne moze biti nametnuta, da gori iznutra ; da je covjek sluga svoje strasti, tj da nije slobodan.

Ovako, ako bih u jednoj rečenici mogao sažeti u čemu se ja s jedne, a ti i Marakeš s druge strane, ne slažemo, onda je u tome što po meni postoje dvije vrste ambicija, a po vama samo jedna. Ovo što kažeš da je tada čovjek sluga svoje strasti i da nije slobodan je vrlo, vrlo zanimljivo.

Vrlo rado bih pročitao što je o tome napisao Anouilh, pa ako imaš neki link ili gotov citat... Pokušat ću pronaći na netu, ali svejedno.

Čovjek na brdu tada će se, nakon što shvati da svijet nije propao, vratiti dolje i možda pokušati uspon na neko drugo brdo. Odustajanje od ambicije nije, po meni, nikakva sramota, a u podnožju ne mora biti provalija. Možda i ovdje na sred brda ima nešto što je njemu dovoljno. Možda će se nakon spusta uspeti na novu planinu koja je još triput viša. Možda će zaključiti i da u podnožju brda ima puno toga što nije istražio i naći novi smisao života. Slava ili sramota nisu jedine opcije, a ambicija nije jedino što te tjera naprijed u životu.

[krazykat]

google : anouilh, becket, hrvatski jezik, i sto izlazi prvo? premjera u HNK ove sezone !
Na ostalo odgovaram kasnije, da nastavimo obrtat temu.

[eena_]

krazykat kaže:
Ambicija, od latinskog "ambitio" : zarka zelja za slavom, ugledom, moci, bogatstvom.
Aurora borealis, kad vezujes obrazovanje i ambicioznost - dajes dobar primjer : intelektualci uglavnom sticu obrazovanje iz zadovoljstva, vrlo obrazovani ljudi mogu biti i vrlo skromni ; za ambiciozne osobe cilj je na prvom mjestu diploma, koja daje moc akcije. Obrazovanje je nacin da se dobije diploma.
Ambiciozni ljud nisu bas obljubljeni, jer su spremni na sve da postignu cilj, koji je individualan (i kad se skriva iza plemenitih ideja).
Ali se medu ambicioznima nalaze oni koji guraju svijet naprijed - na bolje ili na gore. To kad je ambicija nosena energijom, naravno. Blagi sanjari koji samo zamisljaju kako ce magicno postati slavni ne stvaraju nista.
Samo naprijed Aurora borealis ! Hrvatska te zove...

znači obrazovan, ali siromašan i živi u bačvi je u redu, ali obrazovan koji radi posao koji odgovara njegovom obrazovanju i diplomi je samo zlo?
Interesantno viđenje

[Marakeš]

zak fatalist kaže:
To što ambicija dolazi od te latinske riječi uopće ne uzimam kao neki jaki argument, jer se značenje riječi itekako mijenja tijekom vremena, a da ne govorimo o prostoru na kojem se koristi. Ono što je neka riječ značila tada i tamo, ne mora značiti sada i ovdje. "Digitalan" npr. dolazi od lat. riječi koja znači "prst". Pa? Mislim da pojam ambicije nije ono što je bio.

Kod nekih riječi se značenje mijenja,kod nekih ne. Ako pogledaš u novi Oxfordov ili Anićev rječnik vidjet ćeš da pod "ambicija" još uvijek stoji "žarka želja za slavom,ugledom...." u malo drukčijoj formulaciji. Značenje nekih riječi koje opisuju neke osnovne ljudske kvalitete(ambicija je kvaliteta,ne zlo!!!- komunjare jedne )se ne mijenja samo tako. Bez obzira na kompjutere,McDonalds ili Europsku Uniju.Ali to je za neku drugu temu....

[~ šu ~]

Marakeš kaže:
ambicija je kvaliteta,ne zlo!!!- komunjare jedne

Dobro smješten smajli!

[zak fatalist]

Smajlićima svaka čast , ali samo da ne bude zabune - osobno ne smatram da je ambicija zlo. Smatram jedino da ona ima dvije strane medalje i da, u čemu se ne slažemo, može biti i nametnuta. Ono što ja vidim kao osobnu, nenametnutu ambiciju, to itekako podržavam.

Nego, što je s onom sintagmom "bolesna ambicija"? To smo malo previdjeli, čini mi se, a upravo ju je aurora spomenula na početku.

I, btw, eena_ je dala jednu zanimljivu primjedbu maloprije.