Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 27.03.2017., 20:24   #61
U topicu ima puno generaliziranja i sve odiše klišejima iz Sense i ostalih portala i knjižuraka a la Bruno Šimleša. Pazi ovo, netko tko nema s kime podijeliti svakodnevne jadikovke neminovno pada u depresiju? Ne slažem se s time u potpunosti.
Postoje ljudi koji znaju razgovarati sami sa sobom i riješavati svakodnevne probleme bez potrebe za plakanjem na tuđem ramenu. Takva sam npr. ja. Nemam uopće potrebu s drugima dijeliti sve što mi prođe tintarom niti drugima objelodaniti svaki pokret svojih misli i moram priznati da me zamaraju osobe koje si ne znaju same dati potporu. Ipak i ja katkad padnem u depru, a to je onda kad sam okružena ljudima, dugotrajno i s malim intervalima samoće. Primijetila sam da me trenuci kad šutim, kad se osamim, kad sam u prirodi, bilo gdje - uz more, u šumi - to me duboko regenerira. Kad pogledam film koji me zanima, kad nešto prćkam po kući, kad čitam ili kad naprosto sjedim, pijem kavu i pušim i gledam nebo. No, čim se nađem u gustoj interakciji s ljudima postajem svjesna tih parazita. U zadnje vrijeme imam stav proizašao iz iskustva da je vrlo malo visoko svjesnih ljudi, a sve više indoktriniranih slabića - parazita koji neodgovorno crpe sve što stignu: prirodu, tuđu energiju, vlastite resurse i bacaju svoje smeće oko sebe: doslovno i emocionalno/mentalno. I sad kad se pogledaju govna u kojima žive, ne čudim se da su u depresiji.
__________________
Kajanje? Ne volim tu vrstu kukavičluka prema vlastitom činu!
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 21:08   #62
Pa da, ne bih se slozio da depresija ima veze samo s nedostatkom prijatelja.
Mislim da je danas prije do toga da je paleta zivotnih mogucnosti se rastvorila na nacin da je nama tesko ostvariva, barem veci dio nje. I tu dolazimo do problema da padamo u badaru jer svake godine materijala za nekaj napraviti raste, a mi to nismo u stanju stici, nismo ostvarili ni ono sto smo vec prije zacrtali, a kamoli da se sad bakcimo s novim zeljama.
Drugi dio problema je sto je svijet kvantificiran i stalno se mjeris, htio nehtio baca te se u taj muvi, stalno postoci, ocjene...kod mnogih aspekata zivota je to ok i pozeljno je, ali u nekim predjelima te otudjuje jer se natjeces tamo gdje uopce ne trebas, to ti je zivotnu srecu nebitno.
Skrojili smo drustvo koje tesko stizemo, htjeli si stvoriti prednost(gro mogucnosti za zelje, snove), a stvorili u biti rupu koju je tesko preskociti i stici do cilja.
__________________
Who dares, wins .
The_End is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 21:15   #63
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
U topicu ima puno generaliziranja i sve odiše klišejima iz Sense i ostalih portala i knjižuraka a la Bruno Šimleša. Pazi ovo, netko tko nema s kime podijeliti svakodnevne jadikovke neminovno pada u depresiju? Ne slažem se s time u potpunosti.
Postoje ljudi koji znaju razgovarati sami sa sobom i riješavati svakodnevne probleme bez potrebe za plakanjem na tuđem ramenu. Takva sam npr. ja. Nemam uopće potrebu s drugima dijeliti sve što mi prođe tintarom niti drugima objelodaniti svaki pokret svojih misli i moram priznati da me zamaraju osobe koje si ne znaju same dati potporu. Ipak i ja katkad padnem u depru, a to je onda kad sam okružena ljudima, dugotrajno i s malim intervalima samoće. Primijetila sam da me trenuci kad šutim, kad se osamim, kad sam u prirodi, bilo gdje - uz more, u šumi - to me duboko regenerira. Kad pogledam film koji me zanima, kad nešto prćkam po kući, kad čitam ili kad naprosto sjedim, pijem kavu i pušim i gledam nebo. No, čim se nađem u gustoj interakciji s ljudima postajem svjesna tih parazita. U zadnje vrijeme imam stav proizašao iz iskustva da je vrlo malo visoko svjesnih ljudi, a sve više indoktriniranih slabića - parazita koji neodgovorno crpe sve što stignu: prirodu, tuđu energiju, vlastite resurse i bacaju svoje smeće oko sebe: doslovno i emocionalno/mentalno. I sad kad se pogledaju govna u kojima žive, ne čudim se da su u depresiji.
Da ovo je bilo malo brutalno ali kužim kaj oćeš reć. Meni je isto tak sam sam sebi najbolji prijatelj kad se pogledam u ogledalo. I ovo sa nebom i šumom i svim ostalim stvarima kužim i ne kužim ljude ali fakat ne kužim ljude da kad izađu iz svoje kuće da ne pogledaju u nebo pa makakvo ono bilo. Mislim to mi je srce svega. I ono kad se sjednem na klupicu sa nekim pa nemre sam uživat u tišini i ljepoti. neba, trave, ljudi. Neznam kak bi ti to obajsnio ko da se prića sam da se prića a ne o ćem se prića ak se već prića. Brutalna si fakat si brutalna naroćito ovo na kraju. Zar ne misliš da ljudi ipak trebaju i tvoju potporu. pa makar kakva ona bila.

Bilo je tu svega vidim danas. od ruganja do prepoznavanja samog sebe. tu neki od vas i vidim kaj sam ja piso, neko je stavio, pa se narugo. ali valjda i mene prala depra. više se i ne sječam bilo je to valjda prije dva mjeseca. ko će se sječat kak se osječo prije tolko vremena ali i dalje stojim i mislim si po svom da ljude od ovog sve napisanog tjera u depresiju neimaština i ono prirodno a to je vrijeme. jer zbog neimaštine radiš posao koji ne voliš. prisiljen si radit nešto u čemu se ne nalaziš. pregazilo te vrijeme i sve to skupa sve povezano. I tak sve u krug. Povezano sve sa jednim drugim. Pa onda nemreš djeci priuštit kaj oćeš pa dug pa porez pa ovo pa ono. Država trudiš se za nekaj kaj nema prave vrijdnosti. I tak iz kruga u krug.
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 21:15   #64
Sve više je ljudi u depresiji jer nemaju novaca ili su bolesni.
Bogati nisu u depresiji. Možda neki teški nezahvalnici.
Život je ionako sranje i još ako nemaš love u čemu da nađeš smisao?
Nemojte sada trkeljati o ljubavi i sličnim sranjima.
Najvažnije je biti zdrav i imati puno novaca. Onda možeš sve i baš te boli dupe za depresiju.... kupuješ, putuješ, luduješ
__________________
Ako ne nalazimo mir u sebi, uzalud ga tražimo drugdje...
Emma Emilly is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 21:16   #65
Pohlepa je zarobila mocnike, a jadan napacen narod tu pohlepu ili sutnjom odobrava, ili se nesto i pobuni ali prerano odustaje radi trajnijeg mira.
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 21:27   #66
Ubiti sam htio reć i ponavljam sam sebe, najverojatnije, da se svi mi borimo i trudimo za neka tuđa oćekivanja ali pri tome ne mislim na oćekivanja prijatelja ili rodbine to radiš dok si kilnac ali kad sazriješ skužiš, bar ja da za sve ovo kaj se trudiš, posao, lova, auti, firme crkve da to ustvari niš nema smisla. svi bi trebali uopće ili bar ne toliko se trudit da preživimo jer i sa dest tisuća kune nije lako jer tad trošiš više i nikad dosta, ubiti. A sve krivo. trebali bi se manje brinut oćemo li imat sutra. oćemo li dobit ovrhu. oće mi klinac imat za jest i dal će možda propast firma. sve trud uzaludan. ko ludnica i nije čudo kaj ima tak bolesnih i nepoštenjaka jer su se preobratili ali kuže i oni dok im je dobro. e da nije te ludnice da se tak ne trudimo zadovoljit pod navodnicima društvene norme sve bi bilo čist ok. da se ne brineš o abnormalnim stvarima. Jednostavo abnormalno je postalo normalno i to već vidiš po klincima od roditelja.
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 21:47   #67
Quote:
Vordas kaže: Pogledaj post
Da ovo je bilo malo brutalno ali kužim kaj oćeš reć. Meni je isto tak sam sam sebi najbolji prijatelj kad se pogledam u ogledalo. I ovo sa nebom i šumom i svim ostalim stvarima kužim i ne kužim ljude ali fakat ne kužim ljude da kad izađu iz svoje kuće da ne pogledaju u nebo pa makakvo ono bilo. Mislim to mi je srce svega. I ono kad se sjednem na klupicu sa nekim pa nemre sam uživat u tišini i ljepoti. neba, trave, ljudi. Neznam kak bi ti to obajsnio ko da se prića sam da se prića a ne o ćem se prića ak se već prića. Brutalna si fakat si brutalna naroćito ovo na kraju. Zar ne misliš da ljudi ipak trebaju i tvoju potporu. pa makar kakva ona bila.

Bilo je tu svega vidim danas. od ruganja do prepoznavanja samog sebe. tu neki od vas i vidim kaj sam ja piso, neko je stavio, pa se narugo. ali valjda i mene prala depra. više se i ne sječam bilo je to valjda prije dva mjeseca. ko će se sječat kak se osječo prije tolko vremena ali i dalje stojim i mislim si po svom da ljude od ovog sve napisanog tjera u depresiju neimaština i ono prirodno a to je vrijeme. jer zbog neimaštine radiš posao koji ne voliš. prisiljen si radit nešto u čemu se ne nalaziš. pregazilo te vrijeme i sve to skupa sve povezano. I tak sve u krug. Povezano sve sa jednim drugim. Pa onda nemreš djeci priuštit kaj oćeš pa dug pa porez pa ovo pa ono. Država trudiš se za nekaj kaj nema prave vrijdnosti. I tak iz kruga u krug.
Covjek, bilo bi idealno, da je prvo sam sebi najveci prijatelj i pomagaoc u zivotu, jer samo tako da ce biti zdrava okolina i za ljude oko sebe. Bitno je biti covjekom koji ce day in day out moci zdravo analizirati svoj dan, sto je ostvario, sto je failao, sto treba poboljsati. Jer polazeci od sebe, u zivotu trazim osobe koje su barem dijelom izgradjene, jer s takvim je odnos fluidniji. A to je bitno za odnos, da tece.
__________________
Who dares, wins .
The_End is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 21:58   #68
Kad se već poistovjećuje nedostatak novca s depresijom, u sklopu jednog istraživanja razgovarala sam s ljudima čije godište rođenja datira negdje od 1925 do 1935. Gledajte, ti ljudi su doslovno bili gladni kruha. Jeli su još nezrelo voće sa stabla i dobivali diareju, šečer su mogli licnuti jednom godišnje i to uvjetno. Neki su preživjeli radne logore, izgladnjivanja i maltretiranja u djetinjstvu, a neki od njih čim su im se stvorili uvjeti otisnuli su se iz roditeljskog doma, mahom prilično rano kako bi radili u rudniku ili kao stočari.
Malo po malo izgrađivali su svoj život, dovijali se na razne načine kako da podignu obitelj, izgrade kuće. Prodavali su povrće sa svojih njiva i maslinovo ulje sa svojih maslinika. Kap po kap i stekli su pristojan imetak.
Ova jedna žena koja je bila u konc. logoru doživjela je pristojnu starost. Ono što kod ovih ljudi nisam primijetila je ta neka tipična depra današnjeg čovjeka, konfuznog, sjebanog, bezličnog i slabog, uplašenog i ubijenog u pojam iako oko njega doslovno leže prilike možda ne svakom za mega uspjeh, ali da za pristojan život.
Zato je dobro i prikladno pitanje u samom naslovu topica - zašto danas toliko sjebanih, krhkih slabića?
Ja radim s ljudima, s puno ljudi i ono što primjećujem je nevjerojatan porast fobija svih vrsta, porast iracionalnih strahova, neutemeljenih briga koje blokiraju i stvaraju neki iraconalni ali u tim osobama stvaran paralelni svijet prepun čudovišta.
__________________
Kajanje? Ne volim tu vrstu kukavičluka prema vlastitom činu!
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 22:11   #69
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Kad se već poistovjećuje nedostatak novca s depresijom, u sklopu jednog istraživanja razgovarala sam s ljudima čije godište rođenja datira negdje od 1925 do 1935. Gledajte, ti ljudi su doslovno bili gladni kruha. Jeli su još nezrelo voće sa stabla i dobivali diareju, šečer su mogli licnuti jednom godišnje i to uvjetno. Neki su preživjeli radne logore, izgladnjivanja i maltretiranja u djetinjstvu, a neki od njih čim su im se stvorili uvjeti otisnuli su se iz roditeljskog doma, mahom prilično rano kako bi radili u rudniku ili kao stočari.
Malo po malo izgrađivali su svoj život, dovijali se na razne načine kako da podignu obitelj, izgrade kuće. Prodavali su povrće sa svojih njiva i maslinovo ulje sa svojih maslinika. Kap po kap i stekli su pristojan imetak.
Ova jedna žena koja je bila u konc. logoru doživjela je pristojnu starost. Ono što kod ovih ljudi nisam primijetila je ta neka tipična depra današnjeg čovjeka, konfuznog, sjebanog, bezličnog i slabog, uplašenog i ubijenog u pojam iako oko njega doslovno leže prilike možda ne svakom za mega uspjeh, ali da za pristojan život.
Zato je dobro i prikladno pitanje u samom naslovu topica - zašto danas toliko sjebanih, krhkih slabića?
Ja radim s ljudima, s puno ljudi i ono što primjećujem je nevjerojatan porast fobija svih vrsta, porast iracionalnih strahova, neutemeljenih briga koje blokiraju i stvaraju neki iraconalni ali u tim osobama stvaran paralelni svijet prepun čudovišta.
Hm, budem ovako postavio.
Ako imas osobu A koja zivit 1920-e na selu, u gradu. Nebitno. Oni su imali izbor sto, zavrsit skolu samo da zavrse jer je bitno bilo raditi. Kad nadju posao, raditi ga sto duze mogu. Zasnovati obitelj(ok to je tesko bilo, posebno u tim uvjetima neimastine).
Osoba B zivi danas. Osoba B treba biti top u skoli, jer samo to nosi prosperitet(instant stres od vrtickih dana), hobiji da bude u koraku s svojim vrsnjacima. Srednja skola, fakultet, opet se cilja na sto bolje rezultate. Covjek je stalno u borbi jer misli da mora biti se bolji. Koliko god bili bolji, nikad ne znas jesi li bolji, zato stalno pucamo jos vise. Jer nam se prodaje da se moras fajtati za sto visu poziciju. Posao, uf to je vec whole other story. Hobiji sto kucni sto vankucni, prijateljstva...

Ne govorim da je prije bilo lakse, bilo je tesko kao i danas. No mislim da je bitan aspekt da je bilo manje izbora i da se gajio nacin zivota, a to je tako i bilo, nacin zivota gdje nisi imao puno varijanti, hendlas ono sto ti je ispred nosa. Zato je danas starcima tesko shvatljivo oko cega se mi zivciramo.
Ala pa zasto se zivciras oko mobitela...pa zivciram se jer mi rikava, a trebam bas sada procitati mail povece vaznosti.
__________________
Who dares, wins .
The_End is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 22:27   #70
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Ono što kod ovih ljudi nisam primijetila je ta neka tipična depra današnjeg čovjeka, konfuznog, sjebanog, bezličnog i slabog, uplašenog i ubijenog u pojam iako oko njega doslovno leže prilike možda ne svakom za mega uspjeh, ali da za pristojan život.
Zato je dobro i prikladno pitanje u samom naslovu topica - zašto danas toliko sjebanih, krhkih slabića?
Ja radim s ljudima, s puno ljudi i ono što primjećujem je nevjerojatan porast fobija svih vrsta, porast iracionalnih strahova, neutemeljenih briga koje blokiraju i stvaraju neki iraconalni ali u tim osobama stvaran paralelni svijet prepun čudovišta.
Ti majke ko da si izalša iz drugog vremena. Pa normalno kad to nije bilo isto vrijeme. A ja na te ljude koje ih ti tako nazivaš uopće ne prozivam i negledam tako. Mislim da svakom treba dat priliku i šansu pa makar kakva ona bila i dam kunu kad prođem pored njega pa makar šta ti msilia o tome i njemu.
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 22:38   #71
Quote:
Vordas kaže: Pogledaj post
Ti majke ko da si izalša iz drugog vremena. Pa normalno kad to nije bilo isto vrijeme. A ja na te ljude koje ih ti tako nazivaš uopće ne prozivam i negledam tako. Mislim da svakom treba dat priliku i šansu pa makar kakva ona bila i dam kunu kad prođem pored njega pa makar šta ti msilia o tome i njemu.
Uopće mi se ne odgovara na ovo, apsolutno mi je umno nepoticajno. Svakome treba dati priliku i šansu? Stvarno glupo.
__________________
Kajanje? Ne volim tu vrstu kukavičluka prema vlastitom činu!
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 23:13   #72
Stanje ne/svijesti "uzrokovano" boravkom u ovakvom ili onakvom modelu.. nije nužno depresija. U "utopija razini i obliku modela", depresivna osoba bi vjerojatno i dalje bila depresivna. Da bi joj moguće bilo lakše, nositi se sa svojom nutrinom, vjerojatno bi. Donekle. Ili bi se onda osjećala kao totalni uljez"?" "Millenniali", stasali u vremenu bez vrijednosti, u individualističkom, konzumerističkom iskoristi i baci, potrudi se da bi zadovoljio potrebe korištenja.. i bacanja.. ako su skloni depresiji.. život bi im mogao biti (dojma, esencije, konstante bez obzira na okolnosti..) jedan doživotno dugotrajni logor. Prije-sada/lakše-teže, sasvim "naivno" pokušavati pojmiti/prezentirati, ako se iz cjelokupnosti prije-sada, mjeri ne na osobnom iskustvu (i tada je vrlo relativno), već na poimanju par, iz konteksta (poimanja) izvučenih "bitnosti" ili obilježja određenog vremena.
__________________
Everything is nothing, with a twist.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2017., 11:34   #73
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Uopće mi se ne odgovara na ovo, apsolutno mi je umno nepoticajno. Svakome treba dati priliku i šansu? Stvarno glupo.
Možda draga je tebi to glupo i kažeš "nepoticajno" možda zato što si ti glupa ne velim da jesi ali možda si old school. ona babetina koja kukuriće na sve i svašta. takve u prirodi zovemo kvoćka. ali opet ne velim da je jer možda se samo preseravaš ovdje samnom ko ima veći. a ti žena. bar tak piše u potpisu.

Kolko vidim tebi su svi govna i svi ljudi smrde i neznam kaj a jedno ti mirišeš. e pa nije to baš tak. Inaće ko govori tak govori najčećše o sebi. Lijep pozdrav i sretan ti put.
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2017., 13:17   #74
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
No, čim se nađem u gustoj interakciji s ljudima postajem svjesna tih parazita. U zadnje vrijeme imam stav proizašao iz iskustva da je vrlo malo visoko svjesnih ljudi, a sve više indoktriniranih slabića - parazita koji neodgovorno crpe sve što stignu: prirodu, tuđu energiju, vlastite resurse i bacaju svoje smeće oko sebe: doslovno i emocionalno/mentalno. I sad kad se pogledaju govna u kojima žive, ne čudim se da su u depresiji.

Jako dobro rečeno.
__________________
Zaboravi sigurnost. Živi tamo gdje se bojiš živjeti.
Muškica is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2017., 14:20   #75
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Nema problema kojeg ne može riješiti dobra zabava sa drugim ljudima, druženje i pozitivan pogled na stvari.
Zamislimo osobu koja se druži s ljudima, dok krajičkom oka skenira sve žute zgrade okolo sebe i broji koliko svaka ima prozora, te pazi da neka od njih nema neparan broj pa ga mentalnom vizualizacijom reducira na paran broj (okp). Takvoj osobi moguće u trenu komunikacije s ljudima oko sebe pažnja nije usmjerena na samu komunikaciju, bez obzira koliko osoba to željela. U konačnici, takvoj osobi druženje predstavlja dodatan teret, a posebice u slučaju da se nalazi oko ljudi koji nisu upoznati s njegovom problematikom. Možemo zamisliti i neku osobu koja ima socijalnu fobiju, a želi se družiti, ali prilikom svakog druženja misli koje glavom prolaze su npr: da li me svi gledaju? da li netko misli nešto loše o meni? da li ljudi primjećuju da se znojim i crvenim? itd. Kao šlag na kraju (ili žličica vegete u juhi), sve eskalira paničnim napadajem. Boom. I onda okolina, većinom, ne znajući kako da reagira još oteža situaciju. Osoba se vrati doma i krene bujica misli: više ne izlazim van. Svi su me gledali. Što ako sljedeći put umrem tijekom paničnog napadaja? Nitko mi neće znati pomoći. Druženje s ljudima nije za mene. itd. Kao čokoladne mrvice na šlagu se razvije depresija i osoba se zapakira ispod popluna, u fetus položaj, plačući, i opet okp pokuca na vrata: koliko kapljica kiše ima na prozoru s lijeve strane, a koliko s desne? A kiša koja pada samo dodatno potakne depresiju koja se lagano ušuljala. U konstantnim, depresivnim ruminacijama, osoba se odjednom sjeti kako je liječnik rekao da se ne smije živcirati jer to može potaknuti aritmiju srca, koje je operirano već treći put. Pa osoba brzo odjuri popiti tablete za srce, tablete za bolove, anksiolitik za smirenje i tabletu za spavanje. Ali ček, ne smije uzeti anksiolitik jer je već uzet prije izlaska među društvo, a ako uzme sada, to može biti loše za srce. i tako dalje....
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Zato je dobro i prikladno pitanje u samom naslovu topica - zašto danas toliko sjebanih, krhkih slabića?
Ja radim s ljudima, s puno ljudi....
Kako radiš s ljudima ako imaš predrasude?
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2017., 16:05   #76
Quote:
Vordas kaže: Pogledaj post
Možda draga je tebi to glupo i kažeš "nepoticajno" možda zato što si ti glupa ne velim da jesi ali možda si old school. ona babetina koja kukuriće na sve i svašta. takve u prirodi zovemo kvoćka. ali opet ne velim da je jer možda se samo preseravaš ovdje samnom ko ima veći. a ti žena. bar tak piše u potpisu.

Kolko vidim tebi su svi govna i svi ljudi smrde i neznam kaj a jedno ti mirišeš. e pa nije to baš tak. Inaće ko govori tak govori najčećše o sebi. Lijep pozdrav i sretan ti put.
Vidiš kako ne razumiješ pročitano. Ti si pročitao ono što tvoj mozak na osnovu prijašnjih obrada i stečenih šablona percipira ali što se tu može. To je ono o čemu pišem i to je razlog zašto smatram da je komunikacija uglavnom jednosmjerna iako se čini da je dijalog. Ljudi gacaju po "govnima", što ne znači da jesu govna.
No, lijepo si me proglasio kvočkom, babetinom i ostalim epitetima što kao što si napisao iako nisam sigurna da si i razumio govori najviše o tebi samom.
Ne samo da nisi razumio što sam napisala nego si koristio najprimitivnije komentare koji me ne mogu uvrijediti, pa da ih sad ponoviš još stotinu puta. Eto tebi kvočke i babetine pa vidi gdje stanuju u tvom unutarnjem svijetu.
I btw. možeš se sramiti zbog ovih ispada.

Quote:
kikakm kaže: Pogledaj post

Kako radiš s ljudima ako imaš predrasude?
A jedva.
Ne radim s ljudima u smislu (pretpostavljam da to misliš) kao psiholog i ne obavljam takvu vrstu posla. Naprosto srećem puno klijenata, dolazim u kontakt s različitim ljudima ne na način da im prčkam po mozgu nego gledam oko sebe, zaključujem. Ono što sam napisala o krhkosti i sjebanosti ljudi nisu predrasude nego na žalost činjenice.
__________________
Kajanje? Ne volim tu vrstu kukavičluka prema vlastitom činu!
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2017., 16:12   #77
Quote:
kikakm kaže: Pogledaj post
Zamislimo... i tako dalje...
Zamislimo i "normalne, nevješte, nespecijalizirane..".. koji npr, bez obzira na to što puno rade s ljudima, iste uglavnom definiraju preko neke osude.. i/ili "normalne" koji se bez obzira na relativno kvalitetno odrađene postavljene si zadatke u svrhu "sreće, zadovoljstva..", opsesivno, ruminacijski mjere, prepoznaju, vide, osjećaju.. na eksternoj priznatosti kvalitete odrađenog.. i/ili (..but think (zanmislimo) twice.. well..) "normalne".........
__________________
Everything is nothing, with a twist.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2017., 20:12   #78
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post



A jedva.
Ne radim s ljudima u smislu (pretpostavljam da to misliš) kao psiholog i ne obavljam takvu vrstu posla. Naprosto srećem puno klijenata, dolazim u kontakt s različitim ljudima ne na način da im prčkam po mozgu nego gledam oko sebe, zaključujem. Ono što sam napisala o krhkosti i sjebanosti ljudi nisu predrasude nego na žalost činjenice.
Pa osobe s kojima radis su mozda krhke u periodu tokom kojih radis s njima, no nisu takve inace. Zivotne okolnosti su ih dovele u situaciju da su krhke.
Ne znam s kakvim se ljudima susreces, ali za primjer radi uzmimo osobu koja je pretucena. Ta ce osoba biti krkha u periodu nakon cina nasilja ne zato jer je krhka nego jer joj je tijelo dozivjelo psihofizicko nasilje koje je nagrizlo tijelo. Covjek treba vremena da se vrati u defaultno stanje.

Ne bih se slozio da su danas ljudi krhki, a oni koji i jesu, u danasnjem svijetu i ritmu koji on namece nije kraj svijeta biti krhak.
__________________
Who dares, wins .
The_End is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2017., 22:10   #79
Quote:
The_End kaže: Pogledaj post
Pa osobe s kojima radis su mozda krhke u periodu tokom kojih radis s njima, no nisu takve inace. Zivotne okolnosti su ih dovele u situaciju da su krhke.
Ne znam s kakvim se ljudima susreces, ali za primjer radi uzmimo osobu koja je pretucena. Ta ce osoba biti krkha u periodu nakon cina nasilja ne zato jer je krhka nego jer joj je tijelo dozivjelo psihofizicko nasilje koje je nagrizlo tijelo. Covjek treba vremena da se vrati u defaultno stanje.

Ne bih se slozio da su danas ljudi krhki, a oni koji i jesu, u danasnjem svijetu i ritmu koji on namece nije kraj svijeta biti krhak.
Ne govorim o takvoj vrsti krhkosti nego o slabom nošenju s frustracijama koje su proizašle iz naoko banalne situacije (mora ostati 15 min duže na poslu, netko je nije pozdravio na hodniku, prijateljica je prolongirala kavu, kolegica je obukla prekratku suknju, u razgovoru joj / mu se kaže da nije u pravu, neki nevažni tip ju je blokirao na fejsu i slično).
Meni je ovo frenetično/frustrirano/instant-zadovoljavam-potrebe društvo daleko neotpornije od ljudi koje sam spomenula (starije generacije) koje su pokazivale više strpljenja i čvrstoće u odnosu na probleme koje donosi život.
__________________
Kajanje? Ne volim tu vrstu kukavičluka prema vlastitom činu!
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2017., 22:59   #80
Nemojmo uzeti u obzir da je nečija javna prezentacija samo određeno, dnevno odijelo. Niti da je sitničarenje oko iskazivanja određene trivijalne frustracije, samo kao, moguće, ispipavanje okoline. Potreba (ne biti osuđen na "činjenicama") za nepristojno i nedozvoljeno, otkopčati barem gornji gumb odijela koji možda (sve ono nekome tko barata činjenicama, nevidljivo i nepoznato) puca po šavovima. Ili je trivijalnost, samo kao krajnje površna, shit-chat razina komunikacije, s moguće uvijek, čak i kada se smješka, lako prepoznatljivim uvijek-sucem, koji se po nekoj traumi (hoće poimanje starenje, vremena koje gazi preko mlađih, nerazumljivih.. biti zahtjevno čvrstoće), jednom uvjerio da ne razumije slabost, kako ista nije ikada bila, niti će ikada (više) biti dio njegove krute forme.
__________________
Everything is nothing, with a twist.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 22:55.