Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 03.10.2017., 22:59   #121
Quote:
LisenSvihPrava kaže: Pogledaj post
S obzirom da je ova tema o promatranju misli. Bilo bi zgodno da se da i neki prakticni savjet. Kako promatrati misli.
Možda je bolje pitanje zašto se promatraju misli i tko ih promatra? Da li je promatrač različit od misli od kojih se prividno odvaja? Jesu li misli te koje se promatraju ili se promatra promatrač; njegovi motivi, razlozi, energije, pažnja i sve ono što smatra sobom? Odgovor na ta pitanja nije u tome što kaže koja knjiga ili učitelj pa čak ni to što nam se čini logično nego što kaže naša vlastita praksa. Do kojih otkrića smo došli? Što stvarno drži vodu i daje dugoročne rezultate, a što je samo priča?
Istiphul Amue is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2017., 23:42   #122
Quote:
Istiphul Amue kaže: Pogledaj post
Možda je bolje pitanje zašto se promatraju misli i tko ih promatra? Da li je promatrač različit od misli od kojih se prividno odvaja? Jesu li misli te koje se promatraju ili se promatra promatrač; njegovi motivi, razlozi, energije, pažnja i sve ono što smatra sobom? Odgovor na ta pitanja nije u tome što kaže koja knjiga ili učitelj pa čak ni to što nam se čini logično nego što kaže naša vlastita praksa. Do kojih otkrića smo došli? Što stvarno drži vodu i daje dugoročne rezultate, a što je samo priča?
Najčešće su misli potpuno nebitna kategorija života. Proses ili želja za "posmatranjem" misli je suštinski apsurdan, jer se želi posmatrati nešto što bi po prirodi stvari već trebalo da je pod lupom pažnje kada se dešava proces razmišljanja - a proces razmišljanja se ne mora dešavati u toku celog budnog života, jer se time čovekov život prebacuje direktno u psihološki svet misli, tu živi, i tu stvara svet za sebe koji nije čak ni odraz spoljašnjeg već izmišljen na osnovu odraza čula o spoljašnjem svetu, odraz koji je na površini svesti.

Koncentracija kao takva, koja bi trebala da daje rezultate u rešavanju određene problematike trebala bi da se odnosi na pojave i relacije objekata (i subjekata) u prostoru, umesto da se troši na sekundarno posmatranje celog tog procesa "tim istim očima, ušima, intelektom" čime se opet pothranjuje svet misli kao takav umesto što se bistri percepcija.

Razvijena funkcija korišćenja duboko pohranjene memorije koja nije najčešće u opsegu svesti trenutno - bila bi razvijena intuicija, gde se određene pojave poznaju kao rezultante, bez posebnog kompleksnog uvida u "jednačinu" kojom se došlo do tog krajnjeg rezultata, ali da bi se oslobodila intuicija mora se nužno razviti iskustvo o tome šta je memorija a šta je "onaj koji koristi memoriju", jer sva ta memorija uvek je akumulacija koja ne može iznedriti ništa suštinski novo, već je prost (svakako vrlo koristan ako se koristi funkcionalno) Recycle bin života.

Izvinjavam se ako nisam najjasniji.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 21:26   #123
kako ih promatrati? ha. a kad postanes svjestan ne mozes da ih ne uocis,skuzis,budes svjestan da ti je dosla misao,baren ja. vjezbaj.meditacija. kad dodjes u stanje bez misli,lako skuzis kasnije kad ti se pojavi.
__________________
diva_grabovčeva
alexamona is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.10.2017., 23:22   #124
Quote:
Istiphul Amue kaže: Pogledaj post
Možda je bolje pitanje zašto se promatraju misli i tko ih promatra? Da li je promatrač različit od misli od kojih se prividno odvaja? Jesu li misli te koje se promatraju ili se promatra promatrač; njegovi motivi, razlozi, energije, pažnja i sve ono što smatra sobom? Odgovor na ta pitanja nije u tome što kaže koja knjiga ili učitelj pa čak ni to što nam se čini logično nego što kaže naša vlastita praksa. Do kojih otkrića smo došli? Što stvarno drži vodu i daje dugoročne rezultate, a što je samo priča?
misli se promatraju jer vode u stvari, postaju skripta za ponašanje, pojačavaju, održavaju i zadaju stanja i ako ne surađuju u momonetu ometaju, oduzimaju snagu i čine situaciju problematičnom ili opasnom

čitav mozak ne misli ono što organizam radi, najčešče onaj dio koji bi trebao biti najuključeniji brije nekaj, iz loše navike ili disfunkcije ili naprosto jer situacija naizgled nije dovoljno zanimljiva da se fokusira, i tu budu zajebi i sjebovi, kratkoročni kroz omake, propuste i greške na autopilotu, dugoročno kroz propušten život, nakupljena žaljenja i krivnje, fantazmagorije razne koje se ukorjene i deformacije usljed ruminacija i drugih 'krivih' mišljenja
kor-im is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2017., 00:27   #125
Pišeš o subjektivnom promatranju misli, zbog snalaženja u svijetu, ostvarivanja praktične koristi i izbjegavanje štete, no ova tema nije o tome nego o promatranju misli u kojem je promatrač odsutan. Navodno postoji promatranje u koje nije uključen razum te tako nema središta iz kojeg se promatra.
Istiphul Amue is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2017., 01:46   #126
Quote:
Istiphul Amue kaže: Pogledaj post
Pišeš o subjektivnom promatranju misli, zbog snalaženja u svijetu, ostvarivanja praktične koristi i izbjegavanje štete, no ova tema nije o tome nego o promatranju misli u kojem je promatrač odsutan. Navodno postoji promatranje u koje nije uključen razum te tako nema središta iz kojeg se promatra.
To je uvek tako - tj ne postoji središte, središte je uvek identifikacija-umišljaj-lažni egoum (tada kada se o njoj misli, kada se posmatraju misli o njoj), i tada takođe se "posmatra" iz ne-središta - jer se uvek to čini.
Da bi neko bio izvan bilo kakve identifikacije, tu mu neće pomoći ni kontemplacija, niti ikakav pokušaj da to uspe, tako da malo šteta ove teme - ona je poput teme "Šta bi bilo kada Titanik ne bi nastradao" i tome slično.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2017., 19:00   #127
Quote:
Nemruth Dagi kaže: Pogledaj post
Usto, misli koje dolaze, odakle zapravo dolaze?

Iz mreže...?
Iz uma kao generatora mentalnih sadržaja.
Kakve mreže?
Speare Shaker is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2017., 21:19   #128
Quote:
pronađena kaže: Pogledaj post
Cilj meditacije i jest da misli nestanu postupno.
Onda je cilj neostvariv, jer misli jednostavno ne mogu nestati. Dok je čovjek živ, naravno. Mogu se samo utišati do neke granice.
To je usporedivo sa fizikalnom spoznajom po kojoj je tako nešto kao što je apsolutni vakuum nemoguće postići ili vrijednost temperature na apsolutnoj nuli.
Speare Shaker is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2017., 21:45   #129
Quote:
Speare Shaker kaže: Pogledaj post
Onda je cilj neostvariv, jer misli jednostavno ne mogu nestati. Dok je čovjek živ, naravno. Mogu se samo utišati do neke granice.
To je usporedivo sa fizikalnom spoznajom po kojoj je tako nešto kao što je apsolutni vakuum nemoguće postići ili vrijednost temperature na apsolutnoj nuli.
Postoje pojedinci koji budu bez moždane aktivnosti (barem one koju eeg aparati mogu meriti) i misli nekoliko dana do nekoliko meseci, potpuno vegetirajući na jednom mestu.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2017., 21:54   #130
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Postoje pojedinci koji budu bez moždane aktivnosti (barem one koju eeg aparati mogu meriti) i misli nekoliko dana do nekoliko meseci, potpuno vegetirajući na jednom mestu.
To je nemoguće.
Biološka smo bića i kao i sve što postoji podliježemo zakonima i pravilima fizike među kojima je (na kvantnoj razini) jedan od najvažnijih Heisenbergovo načelo neodređenosti.
Da ne ulazim u detalje odnosno tehnikalije, ono onemogućava istovremeno stanje svih parametara na nuli odnosno na nekim potpuno poznatim vrijednostima (među kojima je i nula) i postulra kako u svemu mora postojati određena razina neodređenosti odnosno nepoznatosti ili još preciznije rečeno, nemogućnosti potpuno točnog utvrđivanja odnosno spoznaje.
Nisam badava povukao usporedbu sa nemogućnošću postojanja apsloutnog vakuuma i postizanja vrijednosti temperature na apsolutnoj nuli.
Speare Shaker is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2017., 22:04   #131
Quote:
Speare Shaker kaže: Pogledaj post
To je nemoguće.
Biološka smo bića i kao i sve što postoji podliježemo zakonima i pravilima fizike među kojima je (na kvantnoj razini) jedan od najvažnijih Heisenbergovo načelo neodređenosti.
Da ne ulazim u detalje odnosno tehnikalije, ono onemogućava istovremeno stanje svih parametara na nuli odnosno na nekim potpuno poznatim vrijednostima (među kojima je i nula) i postulra kako u svemu mora postojati određena razina neodređenosti odnosno nepoznatosti ili još preciznije rečeno, nemogućnosti potpuno točnog utvrđivanja odnosno spoznaje.
Nisam badava povukao usporedbu sa nemogućnošću postojanja apsloutnog vakuuma i postizanja vrijednosti temperature na apsolutnoj nuli.
Za tebe je možda nemoguće, no činjenica je da postoje takve osobe, jednako kao i osobe koji su u stanju da npr odvoje svoje udove od trupa.

U našoj logici to je nemoguće, slažem se. No naša logika, posebno logika konvencionalne nauke, zapravo ne poznaje puno toga, dok oko puno toga samo okoliša. Šta da se radi.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2017., 22:17   #132
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Za tebe je možda nemoguće, no činjenica je da postoje takve osobe, jednako kao i osobe koji su u stanju da npr odvoje svoje udove od trupa.

U našoj logici to je nemoguće, slažem se. No naša logika, posebno logika konvencionalne nauke, zapravo ne poznaje puno toga, dok oko puno toga samo okoliša. Šta da se radi.
Ne za mene, to je objektivno nemoguće po Heisenbergovu načelu neodređenosti koje je do sada veliki broj puta dokazano kao ispravno, a niti jedno jedino opažanje odnosno eksperiment ga nije opovrglo kao neispravno na barem jednom segmentu stvarnosti.
Dakle, nemoguće je ne samo po goloj teoriji odnosno matematičkom objašnjenju koje stoji iza njega nego i po praksi, opažanjima odnosno eksperimentima kojima je potvrđeno Heisenbergovo načelo neodređenosti kao realno utemeljeno.
Ono predstavlja jedan od temelja kvantne mehanike koja se u 20. stoljeću u sklopu fizike jasno pokazala valjda najvitalnijom od svih prirodnih i egzaktnih znanosti.
Naravno da u fizici pa tako i onoj kvantnoj postoji još puno nespoznatog odnosno rupa u znanju, ali ih sasvim sigurno nećemo popuniti kvalitetnim sadržajima na način da bez ikakvih argumenata negiramo ogroman broj puta dobro potvrđenu ispravnost samih temelja te znanosti pretpostavljajući kako će se dogoditi jednom u budućnosti nekakav dokaz, eksperiment, opažanje koji će potvrditi takva naša promišljanja.
To ne samo da ne predstavlja nikakav dokaz, a kamoli čvrst, nego niti dobru logiku odnosno promišljanje koje će nas jednom dovesti do nekih iole ozbiljnijih rezultata.
Speare Shaker is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2017., 23:11   #133
Quote:
Speare Shaker kaže: Pogledaj post
Ne za mene, to je objektivno nemoguće po Heisenbergovu načelu neodređenosti koje je do sada veliki broj puta dokazano kao ispravno, a niti jedno jedino opažanje odnosno eksperiment ga nije opovrglo kao neispravno na barem jednom segmentu stvarnosti.
Dakle, nemoguće je ne samo po goloj teoriji odnosno matematičkom objašnjenju koje stoji iza njega nego i po praksi, opažanjima odnosno eksperimentima kojima je potvrđeno Heisenbergovo načelo neodređenosti kao realno utemeljeno.
Ono predstavlja jedan od temelja kvantne mehanike koja se u 20. stoljeću u sklopu fizike jasno pokazala valjda najvitalnijom od svih prirodnih i egzaktnih znanosti.
Naravno da u fizici pa tako i onoj kvantnoj postoji još puno nespoznatog odnosno rupa u znanju, ali ih sasvim sigurno nećemo popuniti kvalitetnim sadržajima na način da bez ikakvih argumenata negiramo ogroman broj puta dobro potvrđenu ispravnost samih temelja te znanosti pretpostavljajući kako će se dogoditi jednom u budućnosti nekakav dokaz, eksperiment, opažanje koji će potvrditi takva naša promišljanja.
To ne samo da ne predstavlja nikakav dokaz, a kamoli čvrst, nego niti dobru logiku odnosno promišljanje koje će nas jednom dovesti do nekih iole ozbiljnijih rezultata.
Za njega možda je nelogično, ali likovi sede na jednom mestu i do 6 meseci. A ovi drugi rastave trup od udova i glave i vrate se zatim u isti položaj. Nečija zamisao o tome šta je stvarno a šta nestvarno ipak je u domenu psihološkog, dakle umovanja, no život izgleda nosi i svoje retke manifestacije koje su potpuno oprečne nečijem drugom uobičajenom iskustvu života.

Dakle, život nije promišljanje, nikad neće biti u domenu misli, onaj koji od misli stvara život, teško će iskusiti nešto više od utiska o životu.

Iako nisam video kako neko odvaja svoje udove, video sam kako osoba osobi na daljinu "zavari" 11 napuklih rebara u dvadesetak minuta, to je sve i dokumentovano u lokalnom smislu.

Treba možda preneti gospodinu Heisenbergu poruku da se uštine, ma gde bio u prostoru kosmosa.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2017., 23:33   #134
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Za njega možda je nelogično, ali likovi sede na jednom mestu i do 6 meseci. A ovi drugi rastave trup od udova i glave i vrate se zatim u isti položaj. Nečija zamisao o tome šta je stvarno a šta nestvarno ipak je u domenu psihološkog, dakle umovanja, no život izgleda nosi i svoje retke manifestacije koje su potpuno oprečne nečijem drugom uobičajenom iskustvu života.

Dakle, život nije promišljanje, nikad neće biti u domenu misli, onaj koji od misli stvara život, teško će iskusiti nešto više od utiska o životu.

Iako nisam video kako neko odvaja svoje udove, video sam kako osoba osobi na daljinu "zavari" 11 napuklih rebara u dvadesetak minuta, to je sve i dokumentovano u lokalnom smislu.

Treba možda preneti gospodinu Heisenbergu poruku da se uštine, ma gde bio u prostoru kosmosa.
Pa ekipa očito dobro zabavlja što sebe što druge solidnim mađioničarskim trikovima, makar izgleda ipak ne tako dobrim kao što je "kvantno tuneliranje" Davida Coperfielda odnosno "prolazak" kroz Kineski zid. A tu je očito objašnjenje fenomena kojeg si ranije spomenuo.
Da, život nije samo promišljanje, ali bez mišljenja i promišljanja nema života, a bome niti bez života nema promišljanja. Barem kada su ljudi u pitanju.
Mislim, dakle jesam, rekao bi čuveni filozof, a ja bih to radije ipak promijenio u mislim, dakle živ sam, a bome vrijedi i obrnuto. Od misli odnosno promišljanja se možeš odmoriti jedino kada završiš među pokojnicima.
Rado bih prenio gospodinu Werneru Heisenbergu tu poruku, ali je problem da je preminuo prije već nešto više od 30 godina, a zaista ne znam kako komunicirati s pokojnicima, a da se to ne kraju ne svede na vlatite umišljaje.
Ali dobro, možda nas netko prosvijetli i u tom smislu pa dobijemo vrlo zanimljivo šire društvo za ugodne razgovore, posebno one u dugim, samotnim zimskim noćima.
Inače u slučaju makar pojedinačnog odstupanja od nekog fizikalnog zakona odnosno teorije iste odmah ne samo da budu dovedene u pitanje nego postaju podložne obaranju ili promjeni, barem u nekom svojem dijelu, a kako još nikome nije uspio takav scenarij na Heisenbergovom načelu neodređenosti, mislim kako je prilično jasno kako stoje stvari u smislu onoga o čemu smo prethodno raspravljali.
Dakle, što je stvarno, a što ne, ipak ne spada prvenstveno u domenu psihološkog odnosno psihologije nego puno pouzdanijih prirodnih i egzaktnih znanosti (što psihologija ipak nije), a prvenstveno u domenu fizike.
Speare Shaker is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2017., 00:12   #135
Quote:
Speare Shaker kaže: Pogledaj post
Pa ekipa očito dobro zabavlja što sebe što druge solidnim mađioničarskim trikovima, makar izgleda ipak ne tako dobrim kao što je "kvantno tuneliranje" Davida Coperfielda odnosno "prolazak" kroz Kineski zid. A tu je očito objašnjenje fenomena kojeg si ranije spomenuo.
Da, život nije samo promišljanje, ali bez mišljenja i promišljanja nema života, a bome niti bez života nema promišljanja. Barem kada su ljudi u pitanju.
Mislim, dakle jesam, rekao bi čuveni filozof, a ja bih to radije ipak promijenio u mislim, dakle živ sam, a bome vrijedi i obrnuto. Od misli odnosno promišljanja se možeš odmoriti jedino kada završiš među pokojnicima.
Rado bih prenio gospodinu Werneru Heisenbergu tu poruku, ali je problem da je preminuo prije već nešto više od 30 godina, a zaista ne znam kako komunicirati s pokojnicima, a da se to ne kraju ne svede na vlatite umišljaje.
Ali dobro, možda nas netko prosvijetli i u tom smislu pa dobijemo vrlo zanimljivo šire društvo za ugodne razgovore, posebno one u dugim, samotnim zimskim noćima.
Inače u slučaju makar pojedinačnog odstupanja od nekog fizikalnog zakona odnosno teorije iste odmah ne samo da budu dovedene u pitanje nego postaju podložne obaranju ili promjeni, barem u nekom svojem dijelu, a kako još nikome nije uspio takav scenarij na Heisenbergovom načelu neodređenosti, mislim kako je prilično jasno kako stoje stvari u smislu onoga o čemu smo prethodno raspravljali.
Dakle, što je stvarno, a što ne, ipak ne spada prvenstveno u domenu psihološkog odnosno psihologije nego puno pouzdanijih prirodnih i egzaktnih znanosti (što psihologija ipak nije), a prvenstveno u domenu fizike.
Ima života bez misli i promišljanja, nije čovek jedini vid života pobogu.
Kosmos je življi od većine ljudi.

Život je ipak mnogo više od toga što je neko zapisao u bilo koju knjigu, posebno za sofisticirni konglomerat misli u kojima neko živi ceo svoj život, problem je često i sa onima koji puno razmišljaju, takve neretko život ne dotakne previše.

Uglavnom, postoje iskustva vrlo retkih ljudi na planeti koji upravo svojim primerom govore to što nauka ne može da potvrdi svojim ograničenim metodom seciranja života na deliće, nikad neće moći jer je njen domen ograničen i nije u domenu da razume celinu jer to nije ni moguće, život svakako nije toliko ograničen, misao poprilično jeste a način mišljenja je svakako inhibirajući, čula jesu ne samo ograničena već blokirajuća, no priroda to nije, pojavna i nepojavna, ona ista priroda čija inteligencija vodi celokupni kosmos pa i ljudski autonomni nervni sistem.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2017., 09:37   #136
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Ima života bez misli i promišljanja, nije čovek jedini vid života pobogu.
Kosmos je življi od većine ljudi.

Život je ipak mnogo više od toga što je neko zapisao u bilo koju knjigu, posebno za sofisticirni konglomerat misli u kojima neko živi ceo svoj život, problem je često i sa onima koji puno razmišljaju, takve neretko život ne dotakne previše.

Uglavnom, postoje iskustva vrlo retkih ljudi na planeti koji upravo svojim primerom govore to što nauka ne može da potvrdi svojim ograničenim metodom seciranja života na deliće, nikad neće moći jer je njen domen ograničen i nije u domenu da razume celinu jer to nije ni moguće, život svakako nije toliko ograničen, misao poprilično jeste a način mišljenja je svakako inhibirajući, čula jesu ne samo ograničena već blokirajuća, no priroda to nije, pojavna i nepojavna, ona ista priroda čija inteligencija vodi celokupni kosmos pa i ljudski autonomni nervni sistem.
Pa naravno da nije čovjek jedini vid života, zato sam i stavio onu formalnu ogradu u vidu rečenice: Barem kada su ljudi u pitanju.
Slažem se da je svemir življi od većine ljudi, ali kvaka je u statističkoj neminovnosti pojave života i to na vrlo inteligentnog i na vrlo visokoj kulturološko-civilizacijskoj razini uz ovoliki broj galaksija, zvijezda i naravno planeta na kojima je pojava takvog života moguća.
E sad, ako ovdje govoriš o vakuumu, onda je jasno kako tamo vlada najveći mogući stupanj mrtvila, ali svejedno ne postoji tako nešto kao što je apsolutni vakuum odnosno temperatura na razini apsolutne nule, sve u skladu sa Heisenbergovim načelom neodređenosti.
Uvijek postoje neka polja, zračenja, kvantne fluktuacije čega u apsolutnom vakuumu ne bi smjelo biti.
Znanost je svakako podložna svojim ograničenjima, ali ne vidim razloga za paniku po tom pitanju, jer je to slučaj i kod svega što postoji. Sve što postoji je ograničeno svim okolnostima i parametrima svog postojanja i vezano za iste pa tako i naše misli i promišljanja, naravno.
Znanost je svakako ipak najpouzdaniji alat spoznaje koji imamo, druga je priča što je mnogima jednostavno dosadna pa ju nastoje zaobići u svojim maštarijama za koja su neophodne misli i mišljenje.
No, bez obzira na ograničenja znanosti, svejedno je ista doumila postojanje zakona kojima se podlaže sve što postoji.
Pogledaj primjerice gravitaciju.
Je li ju netko uspio zaobići? Pokoriti?
Taman posla. Sve postojeće joj se pokorava bez obzira na to koliko naša promišljanja bila maštovita u pokušaju da joj se otmemo kontroli.
Dapače, bez djelovanja gravitacije ne bi bio moguć nastanak zvijezda pa tako ni života kakvoga mi poznajemo pa tako niti nas.
Isto vrijedi i za Heisenbergovo načelo neodređenosti.
Mašta je dakle također ograničena kao i znanost. Dapače, mašta se također pokorava zakonima koje je doumila upravo znanost, a ne obrnuto, makar je za znanstvene spoznaje potrebna i određena količina i posebna vrsta mašte.
Što se tiče ideje o urođenoj inteligenciji prirode odnosno cijelog svemira, ja sam vrlo sklon percepirati svemir kao samosvjestan entitet koji samim promatranjem svih procesa unutar sebe na kvantnoj razini u skladu sa Kopenhaškom intepretacijom koja kaže da nema kvantnog događaja bez promatranja pa tako i promatrača omogućava da se isti uopće i dogode na kvantnoj razini, a to je temeljna razina stvarnosti i kvantni zakoni su nadređeni zakonima klasične fizike.
Međutim, ovu je hipotezu između ostalih postulirao dobitnik Nobela za fiziku Eugene Paul Wigner, samo što njegova za razliku od ogromne većine ostalih ima i fizikalni background odnosno u skladu je, barem u širem kontekstu, sa zakonima i pravilima fizike.
Međutim, jedina evidentna inteligencija u prirodi odnosno svemiru koju je velika većina ljudi u stanju uočiti se svodi na onu koju postulira Drugi zakon termodinamike i s tim povezana entropija koja će po nekim proračunima za otprilike 10 na stotu godina izazvati toplinsku/termodinamičku/entropijsku "smrt" svemira i raspad i mogući nestanak sve materije, barem kakva je nama sad poznata.
Sve ostalo je samo produkt naših manje ili više maštovitih špekuliranja odnosno zamišljanja koja prečesto nemaju puno veze sa realnošću, no, to i jest jedna od funkcija mašte. Izaći izvan okvira realnosti, jer je ista nama prečesto jednostavno vrlo dosadna i samo njeno promatranje nam ne predstavlja neko posebno zadovoljstvo.
Speare Shaker is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2017., 20:03   #137
Quote:
Speare Shaker kaže: Pogledaj post
Onda je cilj neostvariv, jer misli jednostavno ne mogu nestati. Dok je čovjek živ, naravno. Mogu se samo utišati do neke granice.
To je usporedivo sa fizikalnom spoznajom po kojoj je tako nešto kao što je apsolutni vakuum nemoguće postići ili vrijednost temperature na apsolutnoj nuli.
Ja sam rekla da je to cilj, ne i da je lako ostvariv.
pronađena is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2017., 20:20   #138
odlična rasprava. dečki. super.
__________________
zlo goveđe dovijeka june
mimma7 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2017., 22:49   #139
Quote:
Speare Shaker kaže: Pogledaj post
Pa naravno da nije čovjek jedini vid života, zato sam i stavio onu formalnu ogradu u vidu rečenice: Barem kada su ljudi u pitanju.
Slažem se da je svemir življi od većine ljudi, ali kvaka je u statističkoj neminovnosti pojave života i to na vrlo inteligentnog i na vrlo visokoj kulturološko-civilizacijskoj razini uz ovoliki broj galaksija, zvijezda i naravno planeta na kojima je pojava takvog života moguća.
E sad, ako ovdje govoriš o vakuumu, onda je jasno kako tamo vlada najveći mogući stupanj mrtvila, ali svejedno ne postoji tako nešto kao što je apsolutni vakuum odnosno temperatura na razini apsolutne nule, sve u skladu sa Heisenbergovim načelom neodređenosti.
Uvijek postoje neka polja, zračenja, kvantne fluktuacije čega u apsolutnom vakuumu ne bi smjelo biti.
Znanost je svakako podložna svojim ograničenjima, ali ne vidim razloga za paniku po tom pitanju, jer je to slučaj i kod svega što postoji. Sve što postoji je ograničeno svim okolnostima i parametrima svog postojanja i vezano za iste pa tako i naše misli i promišljanja, naravno.
Znanost je svakako ipak najpouzdaniji alat spoznaje koji imamo, druga je priča što je mnogima jednostavno dosadna pa ju nastoje zaobići u svojim maštarijama za koja su neophodne misli i mišljenje.
No, bez obzira na ograničenja znanosti, svejedno je ista doumila postojanje zakona kojima se podlaže sve što postoji.
Pogledaj primjerice gravitaciju.
Je li ju netko uspio zaobići? Pokoriti?
Taman posla. Sve postojeće joj se pokorava bez obzira na to koliko naša promišljanja bila maštovita u pokušaju da joj se otmemo kontroli.
Dapače, bez djelovanja gravitacije ne bi bio moguć nastanak zvijezda pa tako ni života kakvoga mi poznajemo pa tako niti nas.
Isto vrijedi i za Heisenbergovo načelo neodređenosti.
Mašta je dakle također ograničena kao i znanost. Dapače, mašta se također pokorava zakonima koje je doumila upravo znanost, a ne obrnuto, makar je za znanstvene spoznaje potrebna i određena količina i posebna vrsta mašte.
Što se tiče ideje o urođenoj inteligenciji prirode odnosno cijelog svemira, ja sam vrlo sklon percepirati svemir kao samosvjestan entitet koji samim promatranjem svih procesa unutar sebe na kvantnoj razini u skladu sa Kopenhaškom intepretacijom koja kaže da nema kvantnog događaja bez promatranja pa tako i promatrača omogućava da se isti uopće i dogode na kvantnoj razini, a to je temeljna razina stvarnosti i kvantni zakoni su nadređeni zakonima klasične fizike.
Međutim, ovu je hipotezu između ostalih postulirao dobitnik Nobela za fiziku Eugene Paul Wigner, samo što njegova za razliku od ogromne većine ostalih ima i fizikalni background odnosno u skladu je, barem u širem kontekstu, sa zakonima i pravilima fizike.
Međutim, jedina evidentna inteligencija u prirodi odnosno svemiru koju je velika većina ljudi u stanju uočiti se svodi na onu koju postulira Drugi zakon termodinamike i s tim povezana entropija koja će po nekim proračunima za otprilike 10 na stotu godina izazvati toplinsku/termodinamičku/entropijsku "smrt" svemira i raspad i mogući nestanak sve materije, barem kakva je nama sad poznata.
Sve ostalo je samo produkt naših manje ili više maštovitih špekuliranja odnosno zamišljanja koja prečesto nemaju puno veze sa realnošću, no, to i jest jedna od funkcija mašte. Izaći izvan okvira realnosti, jer je ista nama prečesto jednostavno vrlo dosadna i samo njeno promatranje nam ne predstavlja neko posebno zadovoljstvo.
Ono što je u prirodi kreacije, a što je poznato daleko pre rađanja moderne nauke jeste Mahapralaya ili potpuno poništenje kreacije, ali i njen novi početak ili ponovno stvaranje, taj proces se dešava veliki broj puta.

Ne postoji "veliki prasak" osim kao ljudska zamisao na bazi pogrešnih zaključaka čije je uporište u materiji, dakle, u ograničenom razumevanju, kao što je u suštini i celokupna mehanicistička naučna paradigma, zato i ne može razumeti prirodu stvaranja, nit prirodu krecije, kamoli prihvatiti inteligenciju koja stoji iza svega kao jedna celina, samim tim ni prirodu preispitivanja. Mašala.

Kamoli da shvati da ljudski mozak može funkcionisati duboko ispod 1Hz, iako za to postoje dokazi na mnogo strana.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.10.2017., 00:25   #140
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Ono što je u prirodi kreacije, a što je poznato daleko pre rađanja moderne nauke jeste Mahapralaya ili potpuno poništenje kreacije, ali i njen novi početak ili ponovno stvaranje, taj proces se dešava veliki broj puta.

Ne postoji "veliki prasak" osim kao ljudska zamisao na bazi pogrešnih zaključaka čije je uporište u materiji, dakle, u ograničenom razumevanju, kao što je u suštini i celokupna mehanicistička naučna paradigma, zato i ne može razumeti prirodu stvaranja, nit prirodu krecije, kamoli prihvatiti inteligenciju koja stoji iza svega kao jedna celina, samim tim ni prirodu preispitivanja. Mašala.

Kamoli da shvati da ljudski mozak može funkcionisati duboko ispod 1Hz, iako za to postoje dokazi na mnogo strana.
Uopće nije riječ o odnosu nematerijalog i materijalnog.
Naime, na jednoj od tema na kojoj sam pisao prije nekoliko mjeseci sam izašao sa hipotezom o kojoj špekulira moderna fizika po kojoj se u okviru Principa holografije sve što postoji u suštini može svesti na fenomen informacije.
Stavio sam i citat iz knjige poznatog fizičara Briana Greenea "Tkivo svemira: Prostor, vrijeme i zašto su stvari kakve jesu" u kojem on to ugrubo objašnjava. Mogao sam staviti i citate iz knjiga drugih autora poput Stephena Hawkinga čisto da se vidi kako tu nije riječ o ludiranju jednog otkačenog fizičara nego prije o jednom mainstream stavu unutar te znanosti.
Valjda ne trebam pojašnjavati kako je informacija u suštini ipak nematerijalan fenomen.
Na koji se, dakle, u konačnici moguće može svesti sva postojeća materijalna stvarnost.
Dakle, nije riječ o odnosu materijalnog i nematerijalnog nego dokazanog i dokazivog s jedne strane te nedokazanog i lako moguće nedokazivog s druge pa i o odnosu između spoznaja znanosti s jedne i obične filozofije ako ne samo manje ili više maštovitog špekuliranja s druge strane.
Veliki prasak se sudeći po ogromnoj količini dokaza koji stoje iza te i dalje iznimno uspješne fizikalne teorije ipak dogodio, bez obzira je li riječ o materijalnom fenomenu ili ipak nematerijalnom u slučaju da se sva materija može u konačnici svesti na nematerijalni fenomen informacije.
Kao što sam već ranije rekao, ja razumijem da je znanost za mnoge jako neugodna između ostalog jer dovodi u pitanje istinitost maštovitih špekulacija na koje oni rado prijanjaju iz različitih razloga pa zbog toga čak i jednostavno dosadna, ali to je zapravo nebitno.
Jedino što se tu računa za pravo je upućuje li na istinu ili ne.
Ako upućuje na istinu, onda vrijedi.
Ako kriterij istinitosti nije na strani znanosti, nego nekih filozofijskih i sličnih učenja, onda iste treba preferirati u odnosu na znanost.
No, tu problem nastaje kada se pokaže potreba dokazivanja takvih filozofijskih i sličnih špekulacija i učenja i to po kriteriju istinitosti, jer je u njima premnogo toga ne samo nedokazano nego i nedokazivo.
Sa fizikom tu nekih većih problema jednostavno nema, jer joj je zbog znanstvene metodologije toleriranje takvog stanja jednostavno nedopušteno i nedopustivo.
Tako danas u fizici vjerojatno u tom smislu najveći problem predstavlja nedostatno kvalitetna tehnologija koja nam još ne omogućava izgradnju dovoljno snažnih akceleratora pomoću kojih bi mogli prodrijeti u tzv. Planckovu duljinu (ispod koje se ne može ni mjeriti) i tako bi prikupili informacije o mnogim fenomenima koji za sad izmiču našoj spoznaji.
No, za nadati je se pa i vjerovati kako će se i taj problem polako, ali sigurno riješiti kroz vrijeme.
I ta vrsta vjere spada u onu koju je Erich From u svojoj knjizi "Umijeće ljubavi" okarakterizirao i opisao kao racionalnu vjeru, onu u racionalne argumente i mogućnost racionalnog dokazivanja, za razliku od one iracionalne koja se svodi na slijepo povjerenje u autoritete, bez obzira je li riječ o pojedincima ili zajednici, gdje ljudi pristaju uz neke tvrdnje samo zato jer ih izriče određeni autoritet.
No, da se razumijemo, nedopustiva je i slijepa iracionalna vjera i u autoritet znanosti, pa tako imamo u nekim njenim područjima poput medicine još od prirodnih znanosti neobjašnjene fenomene, metode, vještine i tehnike koji ipak što liječe ljude kojima konvencionalna medicina nije u stanju pomoći ili ako ne to, onda ipak pozitivno djeluju na zdravlje ljudi i olakšavaju njihovu situaciju. A to je, kada je medicina u pitanju, ipak najvažnije. Uz činjenicu da ne nanosi štetu.
No, to već ima veze sa inače vrlo kompliciranom ljudskom psihologijom, djelovanjem autosugestije odnosno sugestije i sličnim fenomenima.
Speare Shaker is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:23.