Punch-drunk love

[Zrinska]

Jel netko gledao taj film? Meni je zakon....Adam Sandler i ona glumica (poznata iz Breaking the waves ) su fantasticni.

IMDb link Punch-Drunk Love

[Cop 663]

Za razliku od Magnolije i Boogie Nights, PT Anderson je konacno napravio jedan manje pretenciozan film. Zanrovski neodredjen, najvise spada u recimo kategoriju "romanticna komedija" (sa nesto pomerenim humorom)... a neverovatna kombinacija: Adam Sandler & Emily Watson funkcionise sasvim ok. Sve zajedno - pristojna stilska vezba.

[Liberatore]

Ne bih se slozio da je "Boogie Nights" pretenciozan...ambiciozan, ali s pokricem...u svakom slucaju jedan od najboljih filmova 90-ih. P.T. Anderson je majstor. Vrlo kompleksno isprican film. Koliko paralelnih radnji, koliko znacajnih rezova...ne da mi se sada, ali mogao bih o Boogie N. pricati danima.
"Magnolia" je pretenciozna. "Shortcuts" je neusporedivo bolji...

Ali "Punch Drunk Love" -- dugo nisam vidio inventivniji film.

Sa P.T. Andersonom nema bullshita. Nema estetskog pokrivanja nedostataka i jeftinih trikova (kao ponekad s Lars Von Trierom, iako i dalje mislim da je Lars fenomenalan autor)...
Uzeti Technicolor background klasicnog americkog filma i ispricati jednu modernu am. pricu, negdje izmedju bajke i stvarnosti...jako lijepo.

Kako samo koristi "lens flare", jednu manu objektiva tako kreativno, kao estetski izbor...i kao nagradnju prici
Kako koristi (plavu) boju i boju opcenito. Fenomenalna upotreba statista da bi postigao vizualnu dinamiku (scena u govornici na Havajima --- a POGOTOVO scena u havajskom hotelu, kada se Sandler i Watson susrecu kao siluete...)

Jos jednom, P.T. je ponovno u americki film uveo prirodno svjetlo i opservaciju prirodnog svjetla...uzeo je te male imperfekcije i pretvorio ih u prednost.

sjajno koristi Vrijeme (pogotovo pocetak filma...)...nije bitno da se konstantno nesto dogadja kao u tipicnom zapadnjackom filmu...zivot je nekad u malim stvarima..

na kraju, toliko jednostavna prica (da simplificiram do kraja - "lonely guy meets a girl" ), a toliko je uspio reci o Americi u ovom trenutku. Za razliku od Magnolije...

[milk]

bit ce u motovunu

[potjernik]

Ma di ste gledali Punch Drunk Love?!?!?!?
Pa ja ga cekam vec dosta, i svaki put kad sam na kratko u CRO gledam da li se pojavio, ne mogu ga docekati - moram vidjeti razlog zasto P.T. ima u svom filmu Sandlera?!

P.S.
HM, Magnolija...
Meni je Magnolija mrkli mrak od filma, bolji od Nights a neusporedivo bolji od Shortcuts. I ne mogu se sjetiti kad sam zadnji puta pogledao film u kojem je muzika odigrala toliku ulogu (valjda Shindlerova Lista, ali na totalno druukciji nacin, pa Love affair), kad covjek to jednom skuzi ... ja sam se raspao, to sam skuzio iz drugog gledanja, koliko je muzika vazna i konzistentna...

[darin]

Znam da je bio prikazan na akademiji, u sklopu neakvog
pre-Oscar stuffa.
A bice u motovunu ovog ljeta.
A bice i P.T. u motovunu ovog ljeta...!

[Cop 663]

potjernik kaže:
... moram vidjeti razlog zasto P.T. ima u svom filmu Sandlera?!

Isti razlog zbog koga je imao Mark Wahlberga u "Boogie Nights" , i Toma Cruisea u "Magnolia". Jednostavno tip ima potrebu za ne-filmskim ekscentricnostima, kao "uzimam popularne glumce za neobicne uloge" doduse, Tom Cruise je fenomenalan u "Magnoliji"... ali je zato Jason Robards na zalost u istom filmu odigrao svoju poslednju ulogu. Ona scena kada svi pevaju "Save Me" (Aimee Man) - uzas!
"Boogie Nights" bi za moj ukus mogao jedno pola sata slobodno da se skrati... ali film u kome se pojavljuje obnazena Heather Graham nikako ne moze biti toliko los.
"Punch-drunk Love" za razliku od spomenutih ima tu neku neobicnu atmosferu koju PT Anderson pravi vestim koriscenjem boja i muzike... a na nekoliko mesta sam imao osecaj koji jedino ume Jim Jarmush da napravi... tamo gde ocekujes rez i prelazak na drugu scenu, kadar traje jos 10-ak sekundi duze, i potpuno promeni prethodni utisak.
E da, i Philip Seymour Hoffman pocinje polako da me nervira. U "Happiness" i "Next Stop Wonderland"... a posebno u "State and Main" Davida Memeta je bio odlican... ali sada pocinje da "šmira".

[stagediver]

neki redatelji me toliko oduseve da im obavezno gledam svaki novi film
p.t.anderson je usao na tu moju listu
punch drunk love mi je vrlo dobar, ali mi je magnolia bolja
zalim sto nisam u stanju svoj dozivljaj filma precizno izraziti kao npr. liberatore

gledao sam ga u lisabonu, a ne bih se uopce zacudio ako u hrvatskoj niti ne bude prikazan u kinima, vec ode izravno na dvd/video

[el Duderino]

tko bi rekao, ipak je došao u hrvatska kina. ili kino, kako god.
Da ne ponavljam rečene stvari, dosta toga što je liberatore rekao slaže se i sa mojim utiscima no konačna ocjena je ipak slabija, nekako prosječna. Možda zato jer je dobar dio te inventivnosti u filmu radi nje same, a ne službe priči ili, nedajbože, manipulacije osjećajima. Scenarij je tanak i, za razliku od prijašnjih andersonovih filmova, zaista ne nudi puno 'prosječnom gledatelju'. S redateljskog/snimateljskog/etc aspekta, punch drunk love je sjajan, u svakom slučaju film od kojeg se dosta može naučiti, no za fulfilling 90-120 minuta provedenog u kinu ipak bi preporučio boogie nights ili čak neku (bolju) konfekcijsku romantičnu komediju tipa notting hill. (flame on) Ajde, bar nije pretenciozan kao magnolia...

još jedna stvar, DIVIM se andersonu kako uspije dobiti tenziju u sceni najobičnijeg razgovora u stilu 'bok što radiš? -ništa'. Znam da muzika tu igra ogromnu ulogu no ima tu još nečeg što još nisam otkrio. U magnoliji je napravio istu stvar, stvorio umjetnu napetost u bar trećini filma, no često su mu scene bile dinamične, kako kadrovi tako i sami subjekti u scenama... ovdje ljudi STOJE i pričaju a opet se osjeća napetost. Da je film shit, samo zbog ovoga bi ga vrijedilo pogledat'.

[zvonkaaa]

sinoć sam pogledala ovaj film..
hm, ne znam kako da se uopće izrazim to što mislim o njemu;
mislim film mi je dobar
ali sam fulala s ambijentom, takve filmove volim pogledati na videu, kod kuće i sama
malo naživcira kada ste u društvu koje obožava komentirati film, pa se zdušno živcira što su sandlera optužili da je pervertit, a ja samo želim uživati u toj sceni 'odmazde' i svađe ni oko čega..
uglavnom odite u kino pogledati film, barem da se osigura dolazak sličnih u kina

[tatatatira]

ludo!

[nixon]

evo, mislio sam da ce biti lude.....
idem ugledati solarisa..............

[Lovro1]

Film je tortura... Sandler izuzetno iritantan..Magnolija je daleko bolja..

[nixon]

Lovro1 kaže:
Film je tortura... Sandler izuzetno iritantan..Magnolija je daleko bolja..

ma, ja sam drugim gledanjem bio odusevljen. doslovno.

pogledaj ga jos jednom kroz neko vrijeme...

[Lovro1]

damien kaže:
ma, ja sam drugim gledanjem bio odusevljen. doslovno.

pogledaj ga jos jednom kroz neko vrijeme...

Pa možda se i potrudim jednom...hvala na ohrabrenju...al' od prve scene mi je bio užasno sumoran i iritantan da stvarno mislim da nema puno nade..

[kozz]

Meni je to jedan od najboljih filmova ove godine. Čak mislim i da je dosad najbolji Andersonov.

Sandler je fenomenalno odabran - zbilja ne znam ko bi bio bolji Barry Egan od njega.

[walter]

Meni je taj film kao priča Raymonda Carvera koju je režirao Terry Gilliam. Cijelo vrijeme me podsjećao na Brazil. Totalno blesav film.
Vjerujem da ga treba pogledati jedno desetak puta da se shvati.

[maristella69]

Ako uštimaš ljestvicu senzibilteta, dovoljno će ti biti i jedno gledanje.
Ponekad film treba naprosto 'osjetiti' i zanemariti komplicirane zaplete, duboke psihološke analize i preglumljavanja.
Dozvoliti sebi da ponekad nešto može biti i lijepo u svojoj jednostavnosti.
A vidiš po filmu da čak i jedan nezanimljiv i 'siv' život, sa tipičnim 'sivim' junakom, u jednom jedinom danu, u jednom trenutku, može biti prepun uzbuđenja i osjećaja.
Prepun boja.
Dobar film više projicira nas same nego sve te izmišljene junake.

[Sudden Sid]

Vizualno predivan film, ali svijet (tocnije, likovi i njihov medusoban odnos) kakav prikazuje PT Anderson ne bih zelio opet gledati. Bilo mi je mucno kroz veci dio filma.

[dr mladjo]

Sudden Sid kaže:

Vizualno predivan film, ali svijet (tocnije, likovi i njihov medusoban odnos) kakav prikazuje PT Anderson ne bih zelio opet gledati. Bilo mi je mucno kroz veci dio filma.

važan je samo kraj..