Quote:
filmko kaže:
Sve te emisije su na istu foru. Dovedu 1-2 gosta i onda deru suhoparno po temi.
Kamo sreće kad bi imali više takvih ljudi kao što je Korado. Možemo mu zamjerit na puno toga, ali ima dvije velike kvalitete jedna je interdiscipliranost, a druga što komplicirane teme uspije objasnit na način da ga mogu razumjet i petogodišnjaci.
Kako se kaže "dobar konj ima tisuću mana, loš ima samu jednu, a to je da nije dobar"
|
Ne postoje vise renesansni intelektualci, ljudsko znanje je previse siroko da bi pojedinac mogao obuhvatiti puno toga, kada sara to uglavnom znaci da prica o necemu sto ne zna.
Cak sam i na formalnim sveucilisnim (snimljenim) predavanjima vidio vrhunske svjetske strucnjake kako grijese kada za potrebe pojasnjenja samo malo skrenu sa svoje subspecijalizacije na sire podrucje koje je vezano uz temu, kamoli da bi mogli o sasvim drugom podrucju.
Na zalost cesto niti sami znanstvenici nisu imuni na Dunning Kruger, posebno kada su top u svojoj struci, svi im titraju muda pa im zatitra i ego.
Interdisciplinarnost doduse jest in u danasnjoj znanosti i puno je lakse dobiti projekte/financije kroz interdisciplinarne suradnje, ali to u pravilu znaci da se sastavlja ekipa razlicitih strucnjaka iz razlicitih podrucja. Znaci da ce na nekom istrazivanju recimo sudjelovati dr.sc. matematike specializiran u diskretnoj za bolju analitiku, dr.sc medicine za vodjenje projekta, dr.sc. fizike specializran za nove materijale i dr.sc. tehnickih znanosti jer se istrazuju nekakvi implantati itd. Nitko normalan ne ocekuje od nekoga tko je specializirao kirurgiju ili internisiku u medicini da ima potrebne razine znanja iz fizike. Cak niti fizicar nema dobvoljno znanja iz matematike iako je puno srodnije, stvari su daleko previse specializirane da interdisciplinarnost mozes postici unutar jedne osobe.
Sto ze suhoparnosti tice - zanonst jest suhoparna.
Moze se uciniti zanimljivijom kakvom zabavnom produkcijom dokumentarca sa jakim vizualnim efektima i tome slicno, ali ako se zanimljivost dize bombasticnim povrsnim izjavama to ima sklonost zavrsiti u pseudoznanosti, a ne popularnoj zanonosti, odnosno u znanstvenom sundu.
Znanost ne samo da je suhoparna nego je i neizvjesna na cutting edge razinama iste, na razinama gdje se stvari jos istrazuju i nisu etablirane. Pa je vrlo zanimljiv kontrast kada sa jedne strane razgovaras sa pravim top strucnjakom o nekom podrucju koji redovno objavljuje u medjunarodnim q1 publikacijama, a koji je izuzetno oprezan, daje misljenje sa ogradama, prezentira i druge interpretacije i ako se sa njima ne slaze, objasnjava gdje su dileme, koliko su cvrsta ili tek indikativna trenutna saznanja isl - a sa druge onda na TV-u neka znanstvena katica za sve sa enormnim samopouzdanjem krene autoritativno o istoj temi sa cvrstim zakljuccima, iako u zivotu nije u toj struci ralida, objavljivala, istrazivala, a vjerojatno niti amaterski previse se informirala.
Ako ti je znanost suhoparna sve OK, ne mora ti biti zabavno i mozes gledati The Voice umjesto toga. U principu znaci da te ne zanima. Recimo povijest me amaterski zanima i nikad mi niti jedna emisija "treca povijest" nije bila suhoparna i dosadna, bilo na TV-u ili radiju.
Ako se vec zbog formata emisije/clanka ne moze dovesti u goste specialiste iz te struke, onda je minimum minimuma da popularizator znanosti ima siroki krug kvalitetnih znanstvenika iz razlicitih podrucja koje moze konzultirati o temama i dati im materijal na lekturu prije objave i izlaska u javnost sa njima.
Recimo primjetio sam da pocesto u svojim clancima to Dauenhauer radi. Iako mi ne sjedne uvijek u nekim svojim osobnim interpretacijama i misljenjima te kao i svatko nekada pogrijesi, cijenim to da gotovo uvijek konzultira strucnjake iz datih podrucja prije objavljanja tekstova i ne zalece se olako sa svojim misljenjem
(neformalno na drustvenim mrezama isl je druga prica).
Ne mozes biti dobar popularizator znanosti ako se ne drzis nekih minimuma intelektualnog postenja i principa na kojima se sama znanost bazira, a to ukljucuje i peer review
(sto je najpoznatije kao korak u sklopu objave u znanstvenim casopisima, ali je u stvari puno sire od toga te se koristi na raznim razinama medjusobne horizontalne kontrole unutar sustava), dialekticke procese itd. Neki lik koji je negdje nesto procitao i sada to prezentira iako nema pojma o temi nije dobar popularizator znanosti bez obzira sto je uspjesan u nekom drugom znanstvenom podrucju.
Taj javnoprostorni shift autoriteta koji nekome sa doktoratom i redovnim zvanjem u necemu automatski daje vecu tezinu kada govori o bilo kojoj znanstvenoj temi van svoje specializacije je u stvari anti-znanost, po sebi oblik pozivanja na autoritet, odnosno logicka pogreska i nesto sto znanstvena metodologija samim svojim temeljnim ustrojem pokusava minimalizirati.