The Teachers' Lounge.
Glavna je glumica, izvjesna Leonie Benesch, veoma dobra i film se može pogledati upravo zbog nje. Ne počne loše, doduše. Upravo kad pomislim da će to biti nekakav pomaknut whodunit ili barem whydunit, ispostavlja se da autore filma više zanima zašto su Nijemci rasisti (jer jesu, autori ne idu dalje od toga) i sl.
Afire.
Nešto mi u scenarijima gospodina Petzolda ne štima baš do kraja. Uvijek se pronađe nekakva posve proizvoljna situacija pomoću koje će autor poentirati. A onda, vidi čuda, nekako uspije poentirati i sve to na kraju izvući. Film je, kao i svi njegovi koje sam pogledao, prilično lagan za gledanje. Glumci su mahom odlični, tu i tamo pokoja smiješna situacija... Sve u svemu, veoma dobro. Pratimo nekakvog frustriranog pisca koji boravi u vikendici kraj mora zajedno sa svojim gay drugarom i nekakvom prodavačicom sladoleda. Naletih na LBu na sjajan opis filma: Portrait of an incel on fire.
Dream Scenario.
Problem većine ovakvih filmova je taj što pomaknutu, zabavnu ideju ne uspijevaju uvjerljivije zaokružiti. Isto se ponavlja i ovdje gdje negdje nakon satak vremena autori ostavljaju dojam da uopće ne znaju kako završiti film. Ali početak je sjajan: profesora, kojeg izvrsno tumači Nicolas Cage, počinju snajati svi znani i neznani. Pasivan je promatrač u njihovim snovima, no kako mu se život počinje mijenjati a stres gomilati, obični se snovi pretvaraju u noćne more. U svakom je slučaju lijepo vidjeti da se Cage očigledno riješio dugova i konačno bira ambicioznije projekte.