[Basta]

Waterloo (1970)

Pogledao sam ovaj film dijelom da se očistim od Scottovog Napoleona. Ovaj film ima ono što nedostaje novijem: ograničen na 100 dana i posljednju bitku (Napoleonova karijera je tako duga i impresivna da je nemoguće strpat u jedan film), masivne scene, impresivna glazba prikladna za ratni film. Volio bih da su prikazali bitke kod Quatre Bras i Ligny jer su te bitke uvjetovale i bojišnicu, kao i raspored vojski završne bitke kod Waterlooa. Film pokušava objasnit Napoleonovu strategiju, a i nevolju u kojoj su se našle razdvojene britanske i pruske snage, ali sasvim ne uspijeva.

Film je glumački suvereno iznio na plećima Christopher Plummer, kojem je uloga debonnair engleskog gentlemana i vojskovođe Wellingtona legla kao budali šamar. Rod Steiger po temperamentu odgovara neurotičnom Napoleonu, za razliku od drvenog i autističnog Phoenixa, ali nervira s ponavljanjem jedne te iste riječi više puta i iritantnim smiješkom. Bukvalno istu ulogu će ponoviti krajem desetljeća u "Isusu iz Nazareta" u liku Poncija Pilata, umornog i isfrustriranog rimskog birokrata, gdje više priliči. Da može puno bolje pokazao je tri godine prije u "In the Heat of the Night" gdje je uvjerljivo utjelovio lokalnog policijskog šefa. Tu se njegove glumačke mane manje vide. Možda je do režisera, neki glumcima dopuštaju sve, neki zahtijevaju točno određenu verziju?

Režija je dobra, iako ima nekih scena koje bih volio da su napravljene drugačije, a neke su naivne. Može se sitničarit i tražit mnoge mane filmu, ali čim prvi top opali, film dolazi na svoje s nenadmašnim masovnim scenama koje više nikad nećemo vidjet. Film vrlo dobro slijedi događaje bitke kod Waterlooa, iako bi bolje upućeni mogli naći koji nedostatak.

Kraj filma je fokusiran na Wellingtona. Bolje bi bilo da smo na kraju vidjeli Napoleona i izgon na Svetu Helenu, a pogotovo tragičnu sudbinu maršala Neya čiji se stav prema Napoleonu kao i sudbonosne odluke u bitkama protežu tih 100 dana.