Ima ljudi koji to ne čitaju i nije ih briga što se događa u tuđoj postelji ali su vrlo zabrinuti.
Zabrinuti, jer se oni koji se kunu u tradicionalne vrijednosti ne drže točno slova Priručnika za tradicionalne vrijednosti (Znanje, drugo izdanje 1927.).
Što sam stariji sve više uviđam koliko su ljudi politički i moralno slični, bez obzira na svjetonazor u kojeg se zaklinju.
Malograđanština nema politički predznak pa će tako i "desničar" i "ljevičar" s jednakom pažnjom dostojnom susjede obavještajke s trećeg kata njuškat po tuđoj posteljini ne bi li ulovili kakav dašak nevjere, čak i nečasnih misli (kod onih s moćnim njuhom psa tartufara).
Malomišćani, isti oni iz Našeg malog mista, opjevani u pjesmi:
(svako naše malo misto)
Jema uši ča i misli čuju
jema oči ča do srca ruju
Svako naše malo smišno misto
ka da je od cakla
sve se vidi, sve se čuje
svi sve znaju, sakrit' se ne možeš
Svaki svaku, svaka svakog
skroz i naskroz gleda
svak' je, lipi Bože, krvav ispo' kože