Quote:
bijesprvi kaže:
Zato i upadaju Funcutima u grad tražeći kruha 
Nego, kad ste već danima u šprehi Liburni- Delmati. Jedan fun fact: Delmati su bili narod koji se najduže, nakon židova, opirao Rimu i njihovom pokušaju asimiliranja. Rim je prema njima gajio maksimalni respekt.
Poslano sa mog SM-A137F koristeći Tapatalk |
Je to je istina... Ali moraš shvatiti čitav kontekst zašto je to bilo tako. Za Delmate ono ša znamo je da nisu bili na nekom razvojnom nivou preko arheoloških nalaza koje imamo i bili su društvo ili pleme koje je puno kraće trajalo od Liburna. Najviše znamo o njima preko pisanih izvora zbog tih Rimljana. Bavili su se stočarstvom i ponegdje pljačkom. Živjeli su u dijelovima Zagore, Herceg Bosne i z. Hercegovine. Vrlo primitivno, praznovjerno i nazadno društvo na jako škrtom i teškom terenu. Nije provokacija ni ruganje, pričamo o povijesnim izvorima.
Dok s druge strane Liburni su bili potpuno druga priča... O njima znamo da su bili na velikom razvojnom nivou u odnosu na susjede preko arheoloških nalaza u vidu blaga, keramičkih i umjetničkih ostataka. Izrada brodova samog vrhunca onog vremena, koje su i Rimljani iskopirali. Imali su jako puno trgovačkih kontakata i ruta s drugim naprednim civilizacijama onoga vremena. Također su bili i kolonisti i na području cijelog Jadrana, talijanske obale i Grčke. A gradnja u odnosu na Delmate je bila na puno većem urbanom nivou i mjesta i naselja su već tada davali odlike proto-urbanizma, i osnivane su se organizirane zajednice duž čitave obale. Dok su Delmati živjeli u izoliranim seoskim zajednicama.
E sad, kad to sve uzmeš u obzir, ne možeš očekivati Liburne da idu glavom kroz zid protiv Rimljana. Rimljani su najjača vojna sila, ajde osim danas Amera koja je kročila ikad planetom. A pazi sad, na metar je od Liburna, i pazi sad Liburni su smješteni uglavnom na otocima i obali. Znači osvajanje i okupacija je najlakša moguća stvar. Bilo kakav otpor je uzaludan, nema logike. Samo se nacrtaš s mornaricom i gotova priča. A uz već trgovinske i pomorske rute, kolonije koje su Liburni imali naučili su na diplomaciju. Tako da toplo hladni odnosi s Rimom nisu čudni, morao si se snać.
Dok s druge strane imaš Delmate... Divlji pastiri, koji nemaju apsolutno ništa. Uz to, žive na jako teško pristupačnom terenu, izolirani i raštrkani po kamenjaru, a znaju ga u milimetar. Sad zamisli kako je bilo patuljastom Rimljaninu kad se iskrcao na obalu i onda upere pogled prema onom kamenu i planinama koje ga čekaju? Ideš, pješačiš danima, a gdje god pogledaš samo pusti kamen. Staneš malo ubit oko, zažmiriš na kratko, a ono u mrklom mraku iskače 2 metra pastira, ogorčen i ljut na čitav svijet i samo krene makljaža. Tako da, to je bila neka logika iza Delmata zašto su toliko prkosili, i zašto su bili toliko uspješni u tome.
Na kraju dana, to im se i isplatilo... Paradoks je danas, da potomci tih Delmata se hvale kolika je bila nekoć Dalmacija, a bila je zahvaljujući tom neprijatelju kojeg su dojmili pa su sve živo nazvali Dalmacijom iako veze nemaju s njima. Luda kuća, šta reć. Jel se od tada neš promijenilo? Apsolutno da nije, sve je isto
