Quote:
shtefy kaže:
Ne vrijedi uvijek. Ja razumijem zašto je moja mama toliko vezana uz tu kuću. U nju je uložila ne samo novce i rad, nego sebe cijelu. Dokazala je sebi da može pobjeći od onog odakle je došla, stvoriti nešto, imati nešto za što može reći da je svojim rukama podigla.
|
Kuzim to. I ja sam bila takva. O kako sam samo voljela tu kucu.
Mozda sam samo imala srece da sam na kraju bila psihicki mrtva skroz.
Kad sam otisla nisam vise osjecala nista. Potpuna praznina i ravna crta.
Prije mi je bio stres otic i na godisnji u smislu promjene kuce, sad mogu otic i na kraj svijeta bez da se okrenem. Ne kazu bezveze da je prvi put najteze.
Ponekad moram proci kraj te kuce. Ne osjecam nista. To je neki prosli zivot...
Ali da, svi smo razliciti i svima treba vrijeme da osvijeste neke stvari. Neki ne osvjeste nikad. I meni je trebalo jako puno vremena. Sretna sam da sam na kraju dovedena do kraja koji je srecom za mene bio novi pocetak.