Često se povodom skoro svakodnavnih Trumpovih
vragolija iz Ovalnog ureda čuju komentari tipa "izdržat ćemo te 4 godine, kao što smo i prvi puta, a onda se sve vraća u normalu".
A što ako ne budu samo 4 godine?
Ograničenja u mandatima za predsjednike demokratskih država postoje zato da bi se spriječilo autokratsko gomilanje moći u jednoj osobi uslijed dugogodišnjeg obnašanja vlasti. Pa ipak, nekoliko je pitanja koja si trebamo postaviti, a odgovori na koja možda bacaju i neko drugo svjetlo na cijelu stvar.
Prvo je pitanje bi li treći mandat bio skandalozan sam po sebi?
Povijesno, skoro svi američki predsjednici služili su jedan ili dva četverogodišnja mandata. Tj. svi osim jednog jedinog. Izuzetak je bio jedino Franklin Delano Roosevelt, izabran 4 puta za redom, umro tijekom 4. mandata. Upravo zbog njega je u američki Ustav ugrađen 22. amandman kojim se broj koliko puta osoba može biti izabrana za predsjednika ograničava na 2. Prije njega, to je ograničenja bilo samo običajno, bez ikakve pravne podloge. Nije da nekoliko njih nije pokušalo tu pravnu prazninu iskoristiti za treći mandat, ali FDR je jedini uspio. I to ne samo za 3., nego i za 4. mandat.
Drugo je pitanje bi li 12 godina na čelu države bilo skandal sam po sebi?
Niti tu stvari nisu jednoznačne, jer je dužina jednog mandata različita od države do države. Dobar dio njih imaju mandat od 5 godina, dakle uz dva odslužena za redom, radi se o 10 godina na vlasti u kontinuitetu, što znači da 12 godina i ne bi bilo nešto pretjerano. Uostalom, Francuska je sve do prije koje desetljeće imala dužinu jednog mandata od čak 7 godina, a ukinula ga je samo zato jer je malo koji predsjednik u stvari uspijevao tako dugo preživjet. (Mitteran je jedini odslužio svih 14 godina, uz žestoki embargo na objavljivanje njegovog zdravstvenog stanja u zadnjim mjesecima predsjedništa na kojem bi mu i Tuđman bio zavidan.)
Treće pitanje je kako bi cijela stvar mogla biti pravno regulirana?
Prva stvar koja pada na pamet je promjena (ili ukidanje) Amandmana 22.
Formalnu inicijativu u tom smjeru je odmah u siječnju započeo Andy Ogles, jedan od Trumpovih gorljivih pristaša u Zastupničkom domu. On bi rado da Amandman 22 ostane, ali da se odnosi samo na više od 2 mandata u nizu, a ne ukupno. Jasno je da bi se od svih živućih predsjednika to odnosilo samo na Trumpa. No, kada se sve uzme u obzir (potrebna dvotrećinska većina, pa onda ratufikacija po pojedinim državame, a naročito povijesni presedan, tj. činjenica da je izvorni Amandman 22 bio usvajan 4 godine, od 1947. do 1951.), teško da će to proći uopće, a kamo li do slijedećih izbora.
Kao kuriozitet treba navesti da je hrpetina članaka o toj inicijativi precizno uočila da bi takav amandman na Amandman spriječio Obamu, Clintona i Dubya Busha da se ponovo kandidiraju, ali zato svi pri tome govore da bi Trump bio "jedini" koji bi se mogao kandidirati za treći mandat. Kao da je Biden već mrtav.
Dakle, kad shvatimo da su formalne izmjene ili rušenje A22 u domeni SF-a, možemo počet tražit dobre stare "rupe u Zakonu", "sive zone" i slično.
Naime, Amandman 22 doslovce kaže da nitko ne može biti
izabran više od 2 puta, a ne da ne može služiti kao predsjednik. Mnogi to tumače da je moguće nakon 2 predsjednička mandata zasjesti na mjesto podpredsjednika i onda, nakon ostavke izabranog predsjednika, po treći puta postati predsjednik. Kontratumačenja kažu da se u stvari predsjednik i podpredsjednik biraju "u paketu" pa je stoga i takav predsjednik, u stvari "izabran", a to ne može biti tri puta. No, to su samo mišljenja, a koju bi odluku mogao o tome donijeti Vrhovni sud, možemo saznat samo na jedan način - kad to netko stvarno i pokuša.
Moje je osobno mišljenje da Trump to hoće pokušati, ako će za 4 godine biti živ i kako-tako zdrav.