|
Odlutaju mi misli
Zamislite posao koji iziskuje povremenu koncentraciju, a ja se hrvam s time kako umijem.
Shvatim radni proces, razumijem sve, ali kada započenm samostalni rad ne uspijevam pribrati sve misli, odnosno teško sažim sve detalje jer kad god radim meni u nekom trenutku misli odlutaju.
Odem.
Na što mislim..?
Na sve što mi se dogodilo, vraćaju mi se scene od prije puno godina, dobivam ideje za nacrte, od interesa filozofije, povijesti, politike, zanimacija raznih društvenih normi.
Odlutaju mi misli s posla.
I to mi počinje smetati, a još više otežavati posao jer ispadam neozbiljan, a ja zaista želim biti ozbiljan.
Još kao dijete teško sam sačuvao koncentraciju, mai iskreno rečeno nikad nisam ni dosegao taj stupanj.
Zanima me što me zanima, ostalo ne spada u moj kvadrant interesa.- tako bih opisao vlastito odrastanje.
Uvijek sam bio okružen stripovima i knjigama, oduvijek sam lutao beskrajem mašte i dodirivao realnosti kada sam smatrao potrebnim.
Danas si takvo što ne bih smio dopustiti.
Radim posao koji me osobito ne zanima, istini za volju, ali sam plaćen za njega i ok je posao.
Ali bih volio da mi misli odlutaju u privatno vrijeme da se na poslu moglu posvetiti onome za što sam plaćen.
Misli mi odlutaju i kada nisam na poslu. Nerijetko u komunikaciji s društvom, pravim se da slušam, a zapravo u mojoj glavi nastaje sasvim neka druga priča...
Otkad znam za sebe tako je.
|