Quote:
0ona kaže:
Drugacije receno, um je vrlo aktivan i ne podnosi prazan hod, neinspirativno okruzje, ljude i teme. Mislim, mozemo sad sve to fino "patologizirat'", prometnut' u poremecaj paznje i tome slicno. Ili! Vidjet' tu mastovitost kao super moc, odnosno pokazatelj umjetnika u nastanku, kao sto je Desc zamijetio.
Ne bih se previse brinula.  |
Hvala, da.. Takav odgovor sam priželjkivao da budem iskren.
Nisam odustan toliko da ne razumijem procese, jer ako se sjetim da sam zaboravio, onda pratim sa zakašnjenjem.
Ipak, ne zanima me odveć toga na poslu jer je to industrija, utaban put, sa trakama monotonije od kojeg um bejži kao od poplave, pa stoga razumijem i varku u mojoj svijesti da mi misli pobjegnu.
One bježe od dosade.
Morat ću obuzdati zbjegove misli, ali otpor će biti značajan jer i karakter mi se protivi robotizaciji duha, makar u svom svijetu bio sam, u pustinji vlastitih promašaja, ja sam prilično zadovoljan, jer kako kažeš, i to je istina, stalno stvaram, mislim, promišljam, analiziram u glavi.
Naravno, i strastveni sam ljubitelj dokolice.
Ima li išta ljepše nego snatrenju svijeta..s pozicije nalakćenog Rimljanina u pogledu na horizont s otvorenog pogleda vile nekog otoka u Jadranu npr...
Svijet kojim vladaš očima i umom.
Koji nastojiš razumjeti željama i htijenjem.
A skanjuješ se raditi jer eto..rođen si za promatranje. Proučavanje svijeta.