|
Ti o emocijama iz svoje Petrijeve zdijelice u frižideru. Tekućem dušiku.
Ne razumijem u kojem trenu te pogodi ta jedina vrijedna Amorova strijela...čim tog nekog ugledaš, kad ti priđe, prozbori riječ, na prvoj, petoj...osmoj kavi...nakon mjesec dana druženja, jbm kad? I koji od tih tajminga je po tebi jedini legitiman?!
Jel svi imaju neku mjernu spravu za prvotni high?
Nejasne su mi te diskrepancije između razuma/statistika/siline podcasta i istraživanja i intrizičnih, prožimajućih emocija.
I tko je itko od nas da ima jbn andu procjenjivati kakve su veze u koje ulaze drugi, a, vid kurca na biciklu, ne i oni sami? Ono, hu kerz. Svatko piše svoju priču...gledaj u svoj pjat, pronađi svoje odgovore, ne prepisuj i ne đađaj.
OT autoru: poanta je da se družiš, upoznaješ ljude, tako i žene, širiš krug svojih ljudi. Nije poanta ići u "projekt veza". Ako imaš to jedino očekivanje od života i osobe pred sobom, neminovno je da ćeš gotovo uvijek osjetiti razočarenje i usamljenost. Nije ljubav ovdje da te spasi. Od čega uopće, tebe samog ? Ljubav dođe da te prožme. Njen broj nije u imeniku i ne dostavlja ju glovo.
Živi život. Život nije samo ljubav, ona partnerska. Život može biti pun raznoraznih "ljubavi", prvenstveno one prema sebi.
Drž se.
Jesmo li računovođe ili ljudi?
|