Quote:
Sinbad kaže:
Moje mišljenje da su tamburice primitivniji tip glazbe od npr. izvornog rocka ili punka je potpuno legitimno. Muka mi je kada izađem van u mom gradiću, a onda shvatim da poslije jedan jedino mogu biti bircu u kojem rulja svršava na tamburu. Obično se okrenem i odem doma.
Sada je glavni promoter tog primitivizma ušao u sabor i ima ovlasti donositi zakone koji se tiču svih nas. Moja je građanska dužnost reći što mislim o njemu i njegovom radu.
Što ćemo više raditi na obrazovanju mladih njihov ukus će se rafinirati i težit će boljem.
|
Za početak, malo o glazbi. Glazba je kompleksni fenomen kroz koju i preko koje se čovjek izražava. Oni koji u sebi imaju glazbenu notu zato traže različite tipove glazbe kako bi zadovoljili odnosno izrazili različite potrebe & stanja svoje duše.
Evo mog primjera. Moja osnovna glazbena crta je u osnovi rock, u svojim modernim i tradicionalnim te blažim ili tvrđim varijantama. Od glazbe šezdesetih do suvremenog mainstreama, od punka i metala do indy scene. Paralelno s tim jako volim R&B i soul glazbu, od Arethe Franklin pa do suvremenih neo-soul glazbenika. Uživam u funku, dobro se zabavljam uz disko. Na kompu imam preko 7,000 mp3-ova, svaki tjedan skidam nove (stare) stvari i pržim CD-ove sebi za auto i prijateljima za poklon.
Što se tiče domaćih stvari, nešto ih slabije pratim i više se držim rock klasika iz vremena novog vala i neposredno nakon toga, od novijih stvari potrudim se uloviti tek ono što ispliva na površinu kao najbolje u određenim sferama glazbe. Međutim, poseban status kod mene imaju dvije kategorije pjesama: dalmatinske i slavonske. Dalmatinske zbog melodičnosti i hrvatske autentičnosti, slavonske zbog mojih korijena. Niti jedne ni druge ne slušam umjesto Queena i Pixiesa, da zadovoljim svoje glazbene potrebe, nego ih slušam da zadovoljim svoje druge ljudske potrebe koje sam spomenuo na početku. Što sam stariji, to ih više cijenim i sa više kriterija biram. Te pjesme su dio moje kulture, moje tradicije, preslikavaju emotivna stanja bliska ovom podneblju i govore o autentičnim problemima, bili to ljubavni, ekonomski ili politički.
Nego, da se vratim na tvoje izjave. Ne vjerujem da se moj glazbeni ukus kao prosječnog građana može značajno više rafinirati, s obzirom da već pokriva dobar dio neosporno vrijednog glazbenog spektra unazad pedesetak godina. Također, s obzirom da sam dosegao određen stupanj obrazovanja, ne vjerujem da bi mi još jedan fakultet pomogao da se cijepim protiv klapa i tamburica. Meni se čini da je tvoj problem s glazbom više u domeni Ivice Kičmanovića i vlastitog odnosa prema sredini u kojoj živiš i u kakvoj bi eventualno želio živjeti. Poštujem to, možda bi i ja bio takav kad bi živio u sredini gdje bih htio vani čuti Coldplay ili Hladno Pivo a stalno bi me dočekivale tamburice. Međutim, to ne znači da je takva glazba primitivna. Eventualno si primitivan ti jer nisi uspio izgraditi glazbeni ukus koji (a) može akomodirati više vrsta glazbe i (b) koji u određenom segmentu reflektira tvoje šire ili uže geografsko podrijetlo.
Lijek za tebe možda bi bio da se odseliš u veći grad.