Jednom neki tamo Don Huan pričao o "kontroliranom ludilu".
Ili drugim riječima: " sa ljudima koji nas okružuju uvijek ćemo biti prisiljeni na djela koja za nas nemaju nikakvo značenje. U takvim situacijama ponašamo se po principu "kontroliranog ludila" tj. radimo i ponašamo se kao da nismo svjesni besmislenosti takvog ponašanja."
Još drugačijim riječima: naša djela su ispravna, ali ona su djela glumca. Bitno je što smo toga svjesni.
Jer imamo samo jedan cilj pred sobom.Inače bi se stvarno dogodilo ono što je rekao Baphomet. 
Za razliku od onih koji maske koriste da bi došli do nekog cilja i toliko se užive u ulogu da na kraju više ne znaju koje im je pravo lice. Pa im se život svede na teatar u kojemu više nisu svjesni da glume.
__________________
koliko smo sretni ti i ja, čiji je dom bezvremenost: mi koji smo dolutali s mirisnih planina vječne sadašnjosti igrati se tajnama, kao što su rođenje i smrt, u jednome danu(ili možda čak i manje)
|