Pogledaj jedan post
Old 10.07.2008., 17:24   #66
Quote:
LNP20 kaže: Pogledaj post
Odbacivanje tjelesnosti? Ma kud bi!
Potpuno je nepotrebno, da ne kažem nešto gore, navoditi citat iz Fedona, kad sam ja odgovorio na tvoju tezu o usporedbi o spilji. Usporedba o spilji nije u Fedonu.
Quote:
Općenitije, čitav niz je mjesta unutar Platonovih dijaloga gdje se prave
dihotomije između smrtnog i besmrtnog, promjene i stalnosti, vidljivog i
nevidljivog, emocija i razuma itd., preferirajući uvijek potonji član kao
ontološki povlašten - kao onaj ša je u direktnom dosluhu s metafizičkim
smislom. Upravo to Derrida kritikom metafizike prisustva dovodi u pitanje,
dekonstrukcijskom metodom razbijajući lažnu očevidnost povlaštenosti
ijednog od tih članova binarne opozicije, dovodeći ih do točke neodlučivosti
i slobodne, nikakvom povlaštenom fiksiranošću ometene slobodne igre
značenja, ukazujući na arbitrarnost takve podjele te kako se nijedan od
tih članova ne bi mogao uspostaviti per se, tj. bez postojanja suprotnog
člana koji biva sustavno omalovažen. Jedan član uvjet je mogućnosti
postojanja drugoga (načelo suplementa).
Kroz cjelokupno važeće djelo Platonovo, od Fedona pa sve do Timeja, provlači se kao nezaobilazna konstanta jedno oštro i naoko nepremostivo razdvajanje onog bivajućeg, dakle nastajućeg i nestajućeg, s jedne, te onog jestvujućeg samog bića, s druge strane. Štoviše, sam Platon naziva svako od toga zasebnim ''mjestom'' i ''oblašću'' (topos), što se ipak ni na koji način ne smije naprosto nazvati ''svijetom'', kako se inače olako čini... Nauk o dvije odvojene i međusobno nespojive oblasti, osjetilnoj i mislivoj, senzibilnoj i noumenalnoj, pripada zajedno s naukom o idejama kroz cjelokupnu povijest filozofije u samu navodnu jezgru uobičajeno shvaćenog platonizma.
No odlučujuće je uvidjeti da ta toliko isticana i naglašavana ''odvojenost'' nije nikada u Platona izlagana kao ono posljednje, konačno i nepremostivo. Štoviše, od samog je početka, već u Fedonu, oblast onog osjetilnog putem ''oponašanja'' i ''sudjelovanja'' stavljena u svojevrsan odnos spram ideja, kao što su i one same, putem ''prisustvovanja'', shvaćene u svojoj upućenosti k onome osjetilnom. Ovaj teško dokučivi ali ujedno očito tako presudni međuprostor dvijeu oblasti, ovo ''između'' (to metaxy), u čemu se zbiva kako učešće i oponašanje tako prisustvovanje i zajedništvovanje, postupno je sve više dospijevalo u samo središte svih Platonovih filozofijskih napora, razvijajući i preoblikujući iz dijaloga u dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora.
Naglašeno je to sam stavio pažljivom čitatelju do znanja u kasnom dijalogu Timej, gdje - nakon što je, gotovo ponavljajući doslovno iste riječi, iznova predstavio svoj klasični nauk o dvije oblasti, onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa, - s nepredvidivom emfazom uvodi sad treći, posredujući ''rod'', onu takozvanu ''Platonovu materiju''.
Jednako je tako, međutim, veći u samom razmjerno ranom Symposionu sva težina razmatranja pala na eros kao ono posredujuće, spajajuće i povezujuće dvijuinače razdvojenih oblasti, a u Politeii istu ulogu, još produbljenije, ima zacijelo sama ideja dobra. ... Nisu dakle ''dvije oblasti'' ono posljednje i najdublje u Platona, već njihova veza, spoj i uzajamni odnos.
Damir Barbarić, Grčka filozofija, str. 98.


Osobito Platonovo ''nenapisano učenje'' koje jest zasnovano na dva počela nema veze s tim pojedonstavnjenim dihotomijama. Dapače, jedno od tih dvaju počela se naziva ''neograničenim dvojstvom'' - gdje ovo ''dvojstvo'' jest značajka samog tog počela. Pojednostavnjeno, to je samo po sebi počelo udvajanja, dihotomiziranja. Nasuprot njemu, i u suigri s njime, stoji počelo koje Platon naziva naprosto ''Jedno'', a koje je počelo sabiranja, počelo koje daje mjeru onom bezmjernom udvajanju.
__________________
nagovor na filosofiju
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom