Sve istocnjacke borilacke vjestine/sportovi sadrze i nekakvu deklarativnu etiku, tipa "Ova vjestina sluzi za razvoh DUHA i tijela", ili "Najveca borba je ona koju si IZBJEGAO", i slicno.
No ostali sportovi ne sadrze takve stvari.
Znaci li to da npr. kosarka manje razvija duh od juda? Ne bih rekao.
Pa zasto onda takve eticke deklaracije postoje samo u borilackim vjestinama/sportovima?
Moje misljenje da je to ne zato sto borilacke v/s zaista vise razvijaju duhovnu stranu covjeka, nego zato da bi se izbjegle negativne posljedice bavljenja borilackim v/s. Naime, ako treniras npr. tenis, ne postoji realna opasnost da ces doci u iskusenje reketom mlatiti ljude na koje naidjes. No kod borilackih v/s, opasnost zloupotrebe je puno veca. Stoga se ucenicima od samog pocetka stalno utuvljuju u glavu te duhovne spike, kako bi zaista zabrijali kako je ta vjestina zaista toliko plemenita, te kako su i oni plemeniti samim time sto se bave takvom vjestinom, a sve zbog toga da se na neki nacin neutralizira vrlo vjerojatni efekt bavljenja borilackim v/s - zloupotreba.
Sto vi mislite?
A zanima me i zasto tih duhovnih spika nema u (rijetkim) zapadnjackim borilackim sportovima kao sto su boks i hrvanje? Je li to zato sto istocnjaci opcenito vise briju na duhovno? Ako da, onda ono moje gore receno i nije sasvim tocno.
