Pogledaj jedan post
Old 27.11.2004., 15:35   #64
pametnom dosta (ili konačni odgovor Chavezu, Lynottu i Illegaleu)

Quote:
Hugo_Chavez kaže:
I pretpostavljam da bi filozofija trebala funkcionirati kao nesto sto bi doprinosilo ljudima, a ne drvecu jer se time bavi sumarstvo.
Kad imas problema sa zdravljem ides lijecniku, kad imas problema sa automobilom ides automehanicaru, kad imas problema sa vodovodom ides vodoinstalateru.U kojem slucaju je nekom potreban filozof?
Quote:
illegale kaže:
No, ono na sta osobno pucam, a bez da dodirujem rijec korist, jeste da nista radi sebe samog nema smisla.
Quote:
nitko i ništa kaže:
Pazi, ako sve ima smisao u nečem drugom time ideš u ili u beskonačni regres ili u krug. Dakle mora na kraju lanca "A ima smisla zbog B, B zbog C..." biti neki "Z ima smisla zbog samog sebe". Ili "Z ima smisla zbog A", ali nije jasno da je takav krug zadovoljavajući. Uostalom i ti sam kažeš da je na kraju to "vrhovno dobro", naime dugoročno zadovoljstvo.
A Aristotel kaže:
''Svako umijeće i svako istraživanje, a na sličan način djelovanje i izbor, čini se da teže nekom dobru...Budući da postoje mnoga djelovanja, umijeća i znanosti, mnoge su i svrhe: lječništvu je svrha zdravlje , brodogradnji brod, vojnom umijeću pobjeda, gospodarstvu bogatstvo...
Ako dakle postoji neka svrha onoga što činimo, a koju izabiremo zbog nje same, dok sve ostalo izabiremo radi nje, i ako je točna pretpostavka da ne izabiremo sve zbog nečega drugoga (jer to bi bi vodilo u beskonačnost, te bi tako žudnja bila isprazna i zaludna), jasno je da ta svrha mora biti dobro i to ono najviše.
Zar znanje o tome neće imati veliku važnost za naš život, i zar ne bismo tada pšoput strijelaca što imaju svoju metu, bolje postigli ono što trebamo?...Čini se da to pripada najpoglavitijoj znanosti koja je zaista nadređena svim ostaloma.''

Dakle, kad ja pitam Chaveza i Lynotta i Illegalea 'što je korist', ne pitam radi pojmovnog cjepidlačenja, nego radi ovoga: korisno, svrhovito ponašanje implicira da na kraju lanca 'ovo je radi onoga, a ono opet radi onoga...' postoji jedna svrhe koja nije radi nečega drugoga nego je sama radi sebe.

Chavez je odbio odgovarati na apstraktana pitanja (posve u skladu sa svojim omiljenim smajlijem: 'samozadovoljni slijepac koji truje samog sebe'), a ova druga dvojica su dali dosta dobre odgovore.

Quote:
illegale kaže:
Sta je to korisno? Ono sto te cini dugorocno zadovoljnijim covjekom.
Quote:
Phil Lynott kaže:
Korist necega je pomoc koji od toga (ma sto god to bilo) necega dobijas i sto ti unaprijedjuje zivot ili ti pruza nekakvu prednost.
Ovaj Lynottov odgovor ide prama onome što se naziva 'dobar život', a Illegaleov prema onome što se naziva 'sreća'. Kod Aristotela sve to dolazi pod riječ 'eudaimonia' koji se dakle uobičajeno prevodi sa 'sreća', a Ladan osebujno sa 'blaženstvo'.

Intencija mojih pitanja je jasna: kad uvidimo da na kraju tog lanca svrha mora biti nešto tako kao što je 'dobar život' ili 'sreća' onda je svakome očito da tu nikakav common sense ne pomaže.
Ne postoji nikakva suglasnost o toem što je to 'dobar život'. Neki će više naglašavati sigurnost, drugi slobodu, neki novac, drugi ljubav, treći znanje, četvrti zdravlje, peti zabavu...Najveći broj ljudi opet neki povoljan omjer toga svega, ali posve je jasno da ni oko toga koji je omjer povoljan ne postoji suglasnost, dakle ne postoji common sense.

Svaki čovjek mora za sebe odgovoriti na to pitanje.
I utoliko je svakom čovjeku koji misli svojom glavom nužno filozofirati. Jer ona znanost o kojoj govori Aristotel, jedina koja se bavi onim što nije radi nečega drugoga nego radi same sebe, jest prote philosophia, kako je on naziva. Jedino ta znanost jest sama radi sebe. Jer se bavi onim što je dobro samo radi sebe, ne radi nečega drugoga.

Znamo takve pojmove: ako kažemo da je nešto lijepo ili istinito ili dobro, ... to ne treba daljnju svrhu. Zato filozofija jedino i pita ta pitanja: što je to lijepo (estetika)? što je to istinito (logika, epistemologija)? što je to dobro (etika)?

Znamo da common sense ne odgovara na ta pitanja, da upravo o tim pitanjima uvijek postoji spor.

Tako da ta pitanja jesu postavljena, u svačijem životu. Jedina razlika između filozofa i nefilozofa je ta što ih filozof postavlja eksplicitno, što on misli o njima. Nefilozof se tu povodi za nekim uobičajenim mnijenjem, kojeg onda pokušava progurati pod 'pa svatko to zna' ili 'zna se da je tako' ili 'smiješno pitanje' ili 'zdrav razum'.
Jednostavno: filozof je onaj koji je o tim pitanjima odlučio misliti vlastitom glavom. Nefilozof je onaj koji smatra da se o tim pitanjima nema što misliti, nego se povodi za vladajućim mnijenjem
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom