Quote:
little wing kaže:
Mladenac, ne kužim te, zbog ove boldane rečenice dođe mi da vrištim,
nema nikakvog opravdanja za nasilje,
ja sam se dosta nagledala kako je to kad čovjek pukne zbog sitnice,
pa o tome se i radi, bježi od takve osobe glavom bez obzira,
molim te opet pročitaj prvi post i tekstove koje si ti preporučio,
odlični su i meni su potpuno otvorili oči da živim s pacijentom.
|
Ja sam nedavno preburno reagirao na odnos s muškom osobom.
I na dosto uporno provociranje s njegove strane sam pukao, provociranja je bilo i prije.
Nisam reagirao tako da se ispucam pokažem da me se može zlostavljati.
Pokazao sam zube psihičkom zlostavljanju i htio je pokazati i fizičku dominaciju.
Nevezano za to u jednoj situaciji da bio nervozan i bio malo otresit
prema osobi koja je htjela pomoći i bila izrazito ljubazna, i koju izrazito cijenim.
Određene stvari su iz neke podsvjesti isplivale.
Kasnije sam se toj osobi ispričao i rekao da nije to bilo usmjereno na nju.
Ja ne opravdavam nasilje, ali moramo osvjestiti zašto ponekad mi ili netko drugi preburno reagira, i to u budućnosti spriječiti.
Ovo je bilo malo off jer nije bilo vezano za partnerske odnose nego međuljudske.
Prema nultoj toleranciji bih ispao nasilnik, ali inače sam izrazito miroljubiva osoba.
Znači li ispad jednom u par godina da sam nasilnik?
Ili kad pokušam kontra agresijom uspostaviti ravnotežu u odnosu.
Svi imamo svoja "pomračenja uma", ali ih trebamo osvjestiti da se ne ponove.
I da otkrijemo uzroke tome razgovorom, koji će na kraju dovesti do veće intimnosti među osobama.