[CrniDjuro]

..ovo je više "jesam ti rekao" tekst nego neki FAQ, ali je svojedobno bio dovoljno popularan da ga ovdje ponavljam (mislim da je original zatrpan negdje na DSLR preporuke megadeath-threadu):

Prvo se provede jedno 3 mjeseca čitajući forume i review-e na internetu, te noći i noći grizenja noktiju oko toga da li je bolje imati 12mpx i 50 točki autofokusa ili 16mpx sa samo 15 točki autofokusa, te da li je bolji 3 inčni ekran od 620 000 točaka ili 3.5 inčni ekran od samo 320 000 ali koji se može zakrenuti. Tu se prvi put čuje čuvena riječ "šum", i stječe se dubinsko iskreno uvjerenje da je Canon (ili Nikon) jedina prava firma i da je nevjerojatno bitno koliko ima tog šuma na iso 3200, 6400 i da li fotić ide do iso 52000.
Nakon toga se neizostavno kupi prvi DSLR koji se čini jeftin, jer u dućanu/internet stranici ima negdje velkim slovima napisano "AKCIJA! NEVIĐENI POPUST! 20% MANJE OD KONKURENCIJE! SAMO 300kn po MEGAPIXELU!!!".
Taj prvi DSLR ima neku f3.5-5.6 kitu koja pokriva 28-80mm efektivno, napravljena je od najeftinije kineske plastike u dječjem sweatshopu u vijetnamu i ima sve optičke karakteristike optimizirane da....budu maksimalno jeftine.
Zatim slijedi period fotkanja cvijeća djece pasa mačaka zalazaka sunca, sve naravno u nekom defaultnom jpegu. Svi se dive tvojim fotkama cvijeća i govore ti da su ko prave umjetničke, jer eto vidiš kako su oštre. Početnik prvi put vidi da ima i neoštre dijelove fotke, te slučajno otkriva značenje riječi DoF, te uz to i riječi blenda.
Na prvom tulumu početnik se ponosno pojavi sa svojim fotoaparatom i ide fotkat akciju. Ubrzo ustanovi da mu je autofokus spor, da su svi zablurani i uz to bijelozeleni ko zombiji te da stroboskopsko bljeskanje skočiblica ne zna zaustaviti. Kad gleda fotke, one su očajne, i između ostalog jer se pojavio onaj zloglasni šum! Šta sada?!
Nakon nešto guglanja početnik sazna da mu je potrebno imati barem jedan f2.8 zum, da dobije dovoljno svjetla da mu autofokus počne raditi kako spada. Nadobudni forumaši mu pričaju i o blicu, al to se odmah izignorira jer svi znaju (a i iskustvo mu je pokazalo!) da su fotke sa blicom očajno ružne i svi ispadnu isprano bijeli. Kreće se u traženje f2.8 zuma.
Nakon bjesomučne pretrage neta uvidi se da f2.8 zumovi koštaju više od njegovog fotoaparata, te da neizostavno imaju sasvim drugačije brojke za žarišnu dužinu nego što ima kit objektiv. Ubrzo se otkriva da je većina f2.8 zumova odabrane jedine prave kompanije (Canikon) zapravo napravljena za FF aparat!!!
Nakon nešto mrmljanja, naš dragi početnik kupi Sigmatrona, jer eto jedino oni nude kak spada cijenu, blendu i žarišnu duljinu. I dalje se ignorira opcija blica, a pogotovo budalaštine forumaške ekipe koja se kune u neke kineske yongnue sa radio trigerima.
Slijedi period fotkanja svega i svačega i otkrivanja da postoji i druge blende osim f2.8 (kad autofokus prvi put fula kuću od kuma pa sve bude neoštro, il kad pri fotkanju predivnog zalaska sunca objektiv fokusira na beskonačno pa je cijela plaža potpuno mutna a pogotovo sise srednjoškolke koje su slučajno upale u prvi plan). Prvi put se dolazi do spoznaje da se taj zum koristi ili samo na najširem dijelu, ili samo na najdužem dijelu. Prvi put se spozna da one fotke na užem dijelu češće izgledaju bolje. Prvi put se spozna sva bol efekta perspektive kad sa efektivnih 24mm fotkaš cijelu katedralu stojeći 10m ispred nje i ona izgleda ko aztečka žrtvena piramida. I dalje se ne fotka tulume po noći jer je autofokus nepouzdan, iso 6400 odvratan, a na f2.8 dubinska oštrina je premala da se uhvati više od jedne osobe u kadar (a i nakon prvog čitanja manuala opet se zaboravilo kako se isključi strobo efekt skočiblica). Prvi put se uvidi da onaj 250mm supertelac koji se kupio na akciji nedugo nakon fotića već mjesecima stoji u ormaru i vadi se van samo kad se ide u zoološki. Prvi put se uvidi da onaj 12mm superširac koji se kupio na akciji nedugo nakon supertelca isto tako stoji doma na polici, i ne uzima se sa sobom niti kad se idu fotkat kumove nove kuće, jer "previše distorzira pa sve moje kuće izgledaju debelo i piramidasto". Nakon otprilike 100 000 fotki djece cvjeća pasa mačaka i zalazaka sunca sa plitkim DoFom, počinje se pitati zašto su mu sve fotke iste i nezanimljive i dolazi se do prvog pravog razumjevanja pravila foto kompozicije. Tu negdje se primjeti i da se većina starijih fotografa kune u objektive fiksne žarišne dužine. Netko našem jadnom početniku uvali plastičnu 50tku f1.8.3 mjeseca kasnije, početnik kupuje FF aparat.
U međuvremenu, spiskao je jedno 10-20k kuna na početnički slr, raznorazne f5,6 supertelce, superzumove, ultraširce, te f2.8 16-50 i/ili70-200 od Sigmrona. Starci na forumu znalački glade bradu i drhtavim glasom mu govore "jesmo'l ti rekli, a ti si bija pametan...."
Još uvijek se ne kuži cijela ta priča sa blicom i kinezima.