Teško je suspregnuti suze, teško je ne osjetiti vlažne trepavce ispod zatvorenih očiju. Alessandro Del Piero, zlatno dijete Juventusa, kapetan, junak naših dana. U danima, mjesecima, godinama kada je Juventus imao svakakve negativne predznake, manje ili više opravdano, jedan se igrač isticao iznad svih, upravo Del Piero. Čovjek koji je jednim potezom mogao riješiti utakmicu, ali koji je u utakmici mogao isporučiti i takvih nekoliko poteza. Prebogata karijera briljatnih poteza i golova neka ostane Juventinima na uživanje, o tome neka drugi pišu.
Ono što je nama ostalima Del Piero ostavio u nasljeđe je odlazak s voljenim klubom u Serie B. Potez koji razlikuje muškarca od pičkice, potez koji ostaje za sva vremena i koji vrijedi više od svih naslova, potez koji zadužuje buduće generacije i potez koji odgaja klince i pokazuje im da u životu neke ljubavi su vrijednije od novaca i brzostečene slave. Potez koji te uvrsti u besmrtne legende talijanskog i svjetskog nogometa, potez o kojem će se pisati u svim brošurama i sportskim almanasima i za 100 godina.
Hvala ti Alex, jedan od najdražih sportskih "neprijatelja" koje sam ikad imao. Da nije bilo Serie B, možda bi i tvoja brojka golova bila veća od 200, no u našim srcima će 200 puta vrijedniji biti ostanak s klubom i u kaljuži druge lige.
Ovo nije zbogom, ovo je samo, doviđenja Alex.