[Aleš Ernst]

Stopalo i kuk su uvijek međusobno paralelni. Zašto? Zato jer se koljeno, koje se može kretati naprijed-nazad, ne može saviti u bilo koji drugi kut. Iz toga proizlazi da ako okrenete stopalo lijevo ili desno, koljeno se neće pomjeriti, zaključano je. Pomjeriti se mora kuk. Dakle, ako želimo slobodno micati i pomjerati stopalo moramo biti sposobni slobodno okretati i pomjerati kuk. No nažalost je kuk s tijelom povezan preko velikih mišića trupa i kralježnice, a kralježnica se sastoji od 24 kralješka od kojih se svaki okreće i pomiče. I što više osjećamo, kontroliramo i što smo svjesniji micanja trupa i leđa, to slobodnije i pravilnije možemo okretati stopala. Ako to pogledamo s druge strane – što manje osjećamo leđa, što lošija je gibljivost trupa, što smo više zategnuti, to više su (zbog svega nabrojanog) kukovi tvrđi i negibljivi, a noga i stopalo manje slobodni, manje učinkoviti, manje prikladni za obavljanje svakodnevnih radova i zadataka.
Tako da možete razmisliti o tome. Hm, noge i stopala me često i stalno više bole.
ZAŠTO?
Sve sam tvrđi u leđima, trupu, vratu i posljedično također u kukovima što me tjera da koristim noge i stopala neučinkovito i tvrdo. Umjesto da bi se na tlo odazvali meko i tekuće, sa njima se borimo jer u stopalima imamo toliko malo slobode i zračnosti da nemamo drugog izbora nego da se odazovemo tvrdo. To će onda negativno utjecati na kosti, zglobove i konstantno napinjati mišiće preko njihove uzdržljivosti. Radi toga će oni biti bolni i umorni.
Kako mogu promijeniti djelovanje svojih stopala i noga?
Tako da postanem mek, tekuć i voljan u svojih kukovima i trupu.
Svakako ne s injekcijama kortizola u stopalo ili vučenjem noge, jer to neće osloboditi mišiće ni fascie dugoročno i neće pomoći dugo ako budemo konstantno zloupotrebljavati stopalo s tvrdim i negibljivim kukom. Stopalo će platiti cijenu tvrdoće, zategnutosti kukova i tijela umjesto da bi se kuk voljno odazvao da biste se mogli prilagoditi na brze promjene. Kao kad se npr. pojavi potreba da se brzo maknete autu.
U takvim trenucima dobro je biti gibak i voljan u trupu. Budući da to nećete biti sposobni napraviti ako budete imali tvrda leđa, ne govorimo više samo o udobnosti života bez bolova, nego također o opstanku i proživljavanju. Normalna osoba koja živi u civiliziranom svijetu ne bi preživjela 3 dana u prašumi, jer smo tvrdi, naučeni i naviknuti da uvijek gledamo samo ispred sebe, da se pomičemo naprijed i da radimo s uređajima koje su napravljeni da gledamo ispred sebe (auto, tv, kompjuter, telefon …). I tako se nakon određenog vremena dogodi da ne možemo ni preko ramena pogledati iza sebe da bismo vidjeli što to ide prema nama (lav, auto, biciklist …). Kad vam trebaju spremnost i prilagodljivost najčešće su vam potrebne i istom trenutku; ako ih nema, posljedice su vidljive odmah.

Ovu analizu sam napisao jer se u svom radu susrećem s velikim brojem sportaša s bolovima u koljenima, stopalima i kukovima. Rješenje obično traže u u kupovini novih tenisica , iztezanju ili trpe čekajuči da bol prođe . Ali svaki puta vidim isto. Nakon par mjeseci poboljšanja sve se počne ponavljati i pogoršavati zbog jednostavnog razloga − uzrok nije tamo gdje se traže rješenja. Prema drugoj strani trkače kako nauče opet osjećati svoje tijelo i pokrete, kroz učenje somatike i diferencijacije brzo i trajno smanje probleme i bolove kako u sportu tako na poslu, u svakodnevnom životu, čak i kod spavanja. Posljedično se poboljšanjem fizičkog i psihičkog zdravlja počnu dizati forma i fizičke sposobnosti (moć, uzdržljivost, reakcijsko vrijeme, pouzdanost …) te veselje prema životu i sportu.