Quote:
Hvedica kaže:
Svi se trudimo uzivati, cak nekad i nakratko zaboravim da je bolestan, a on je dobio krila i sav je sretan i borben i sve radi da ojaca.
Kako decko i ja napokon zivimo sami u stanu veselimo se zajednickom Bozicu, a onda se sjetim da tate mozda nece biti...
Ponekad kada sam uistinu tuzna i nesretna, razmisljam kako cu izdrzati sprovod? Jel uzas sto mi to pada na pamet!?
|
Nije, no ono što ti iz svog iskustva mogu reći da ništa nije bilo onako kako sam ja zamišljala da će biti, od početka do kraja. S obzirom na okolnosti, ispalo je najbolje što je moglo biti.
Gle, loš period je u slučaju moje mame dosta dugo trajao. Ona je praktički odvegetirala godinu dana sigurno. Dan kada je umrla nije se razlikovao od bilo kojeg dana unatrag godinu dana od toga...jednostavno se ugasila...
...nemoj misliti o tome, svi smo mi tu a već sutra nas ne mora biti. Mnogi su se od moje mame dolazili oprostiti a umrli su na kraju prije nje. To je život i posve je normalno da se veseliš Božiću s dečkom, a što će biti i koga neće biti do onda, možda nikog od nas ne bude, a možda budemo svi.
Preživjeti sprovod je bilo puno lakše nego živjeti 2,5 godine maminu agoniju. Život je težak, umrijeti je lako.