@rosita. Da mislim da je isto. Ja sam imala velikih problema sa sveki i toliko samoanaliza, osjecaja da ti nisi normalan, da ti krivo radis, da ti pretjerujes (toliko upotrebljavana rijec), da si ti preosjetljiv, da te voli, da je to ljubav, da nije nesto rekla, pa ono sine ne bi ja nikad sineeeee
Dok nisam ponorela i sve raz...
i ono kako je vrijeme islo i kako se covjek hladi i racionalnije razmislja i do konacnog treznjenja zbog tog odmaka uvidjela sam da sam bila luda kaj sam to trpila
Ali covjek se izgubi onda mu drugi govore ma daj pusti, ma daj ovo daj ono...
Na kraju se svodi na recenicu koju je moj tulipan
njihov sin rekao (a trebale su mu godine jer tesko je priznati samom sebi da mama nije bas tak nesebicna i zeli svima najbolje vec jako puno msli samo na sebe ) : uvijek je bilo kak je ona htjela il je bilo tako ili nikako i ja sam to prihvacao kao normalno ili bi se iskljucio ili zbrisao (posle faksa).