[Dubrovčanin]

Velika se skupština saziva sve hrvatske čelnike poziva teški zločin potajno se snuje Stjepan Radić neka prisustvuje tad ubiše Radića Stjepana teška rana Hrvatskoj zadana radi nje se mnoge smutnje množe to se teško preboliti može sloboda je svih Južnih Slavena na najniže grane dovedena u svijetu se komunizam stvara Rusko Carstvo okrutno obara Marx i Engels uvode mu daju Lenjinu ga u srce pridaju od Lenjina Staljin preuzima te slobodu svima oduzima. Cijele zemlje u okove veže te provodi progone najteže partija se strahovito širi da slavenske narode pomiri sad su opet svi Južni Slaveni u partijske okove svezeni ta okrutna ideja partije sve narode u obruč da zbije tim oružje grdno se otkriva ruskim stilom komunizam ziva koji Staljin na sjeveru kuje i po cijelom svijetu raspiruje sva Hrvatska u mukama gori al' se Duvno ne da da pokori nego uvijek gleda do visina moleć' Boga i njegova sina u najteže vrijeme Staljinovo veliča se ime Isusovo sa zulumom turskim zamućene boljševizam donosi promjene prvo što im u srcima blista u narodu da ne bude Krista svo privatno dobro uništiti u proklete kolektive zbiti tako ljudski razum umrtviti da se može lakše pokoriti partija se nerazumno kreće neradnike na vrhove meće sve neljudske zadaće provode koje narod siromaštvu vode od Turaka ideje primaju a odbori begovi postaju mjesto mlijeka turske kave piju vino spale valjalu se smiju dvorske lude po gradu stvaraju da se lakše smiju, zabavljaju jadni narod po selu se pati Boga moli rada se prihvati u tom smislu posla ne nalaze te u druge gradove odlaze gdje se Tito za Boga priznaje tu se kredit veliki izdaje naša mladež iz doma istrgana bježala je preko oceana ostaviše svoju djedovinu naseliše svu svjetsku širinu mnogobrojni seoski mladići kriomice morali su ići a koje je savjest podržala bolje nije UDBA pohvatala ostaviše dobra u svom kraju da se nikad doma ne vraćaju napustiše gangu i pjevanje stalno broje i noći i dane uvenuše snovi mladalački ne čuju se glasi djevojački niti kakve vajde izmišljaju radost prođe očaji nastaju. Ne imaju vjernih prijatelja nit' seoskog dječjeg veselja samo srce u grudim' se steže sve je tuđe ništa ih ne veže rodno mjesto u mislim' gledaju nema snijega da se pogrudaju može sniježak nekako i pasti al' ga ne zna bura premještati tužne pjesme oni su pjevali i uz pjesme suze prolijevali sjećajuć' se zavičaja svoga stalno mole i Gospu i Boga da sloboda u Duvno se vrati da se mogu svoga nagledati do kada će suze prolijevati pjevajući živjeli Hrvati mnogi mogu noći mirno stati ali svoje ne mogu poznati cvijeće može u vrtu stati al' ne može onako mirisati noćca može svugdje vedra biti al' ne može zemlju ohladiti pa da snivaš snove mladalačke da te bude pjesme djevojačke nema više ljubavi da sija mnoge cure tuga obavija ali dugo nisu izdržale za nedrage momke se udale nepoznatoj ženi šalje para pa s njome on obitelj stvara kako li su roditelji stari bez rođenih sinova ostali crno nose u zemlju gledaju pokoreni prava ne imaju danonoćno mislit' ne prestaju kud im djeca po svijetu lutaju kada će ih očima vidjeti hoće l' svoju vjeru napustiti tko se Hrvat u tuđini piše domovina ne viđa ga više pisma sinu ne smiju pisati što ga UDBA ne će pročitati mili Bože je l' udbaši znaju kako majke srce raskopaju svaka majka koja je ostala crnom kapom glavu omotala tamno runo stavila na lice po uzoru Marije djevice često lijega a nikad ne spava oči plačne stalno boli glava dugotrajni nemili užasi mnogim majkam' živote ugasi ako jesu tugu preživjele cijeli život crno su nosile. Tako teška vremena prolaze Duvnu bolji dani ne dolaze cijela sela poželjela rada pa im zato izmislila vlada po cijelom svijetu se razlaziti sami sebi posao nalaziti Europom svud se potucaju i poslove svake prihvaćaju svakojaka progoni ih muka puno bijede, boli i jauka mlade žene same ostavljaju a nejaku djecu ne poznaju u tom jakom neredu i jadu sveta vjera otvara im nadu svećenici svud po svijetu rade vjerni narod od zla da ograde koji vjeru u Boga imaju redovito doma se vraćaju stalno pateć' u tuđemu kraju obitelji svoje odgajaju i bogatstva velika donose vlastodršci sve više prkose devize im mnoge otimaju i preko njih raskošni postaju pa sve više kao ateisti ponose se što su komunisti Božju milost oni ne poznaju sva bogatstva duvanjska prodaju mnoge škole oni otvaraju po marksizmu mladež odgajaju uz darove i druge ucjene dolaze im đaci do ocjene mladi momci ne vide izlaza pa im život služi pro prolaza niti uče niti škole vole radit' ne će a zabavu vole. Kafići se mnogi otvaraju neradnici tim se zabavljaju roditelji često u očaju više svoju djecu ne poznaju koliko je na livadi cvijeća toliko je u gradu kafića cijela mladež duvanjskog kraja u kafićima pada do očaja dan od noći dijeliti ne znaju noću budni a danju spavaju cijelo Duvno mori teška rana jer je mladež mnoga zatrovana zatrovana neradom i drogom turskom kavom, gasiranom sodom i nikotin razni uživaju žestokim se pićima odaju kad se zatim od svega umore mlade oči same se zatvore polumrtvi do svijesti dolaze iz kafića mora da izlaze jer će Sunce zemlju obasjati a oni ga ne mogu gledati onda ide brzoj limuzini što zaradi ćaća u tuđini limovi im mnogi isparani dok su bili dugo parkirani znakovima raznim urešeni dijelovi im mnogi razbijeni brzi motor prati novu modu toga trena pokrene im nadu odušci se mnogi otvaraju u brzine najviše ih daju jakom mukom dovezu se kući po kauču padnu u obući jadna majka što ga je rodila cijele noći na prozoru bdjela cijele noći nešto umorena glava joj je mislim' napunjena san je teško može prevariti polumrtva tad mora raditi sin ne može pomoći joj dati i ne može iz sobe ustati kad se Sunce zaklonu obara tad on oči umorne otvara pa on onda bezvoljno ustaje majka jelo na brzinu daje onda lijepe riječi progovara treba majka da mu dade para kad ponovno do para dolazi na brzinu od kuće odlazi taj običaj stalno se obnavlja rodbina se mnoga zaboravlja. Naši fratri u cijelome kraju tešku ranu na srcu nosaju s Božje strane upute im daju i mladeži oči otvaraju oni s njima gorki pelin piju kad istinu govorit' ne smiju jer dok mlade vjerom prosvjetljaju mnogi za to žrtvama postaju još im mnoge davaju pokude njih pravedne po zatvoru sude Duvno Turci davno napustiše al' prašinu tamnu ostaviše a nju vjetar i sad raspiruje i ljudima oči zasljepljuje komunizam zlu se pripaja te Hrvate guši do očaja mnoga turska slavna pustošenja u navikam' još ukorijenjena pa ne može se stvarnost da prihvati da je Duvno što su i Hrvati. Jarko sunce sinu sa zapada Duvnjacima ukaza se nada boljševički okovi pucaju i slobodni narodi postaju slavno Duvno listom raseljeno slobodarskim duhom zadojeno mnogi ljudi Duvna plemenita javljaju se iz cijeloga svijeta pa hrvatske stranke osnivaju i u njima čelnici postaju bijeli Zagreb s ravnim Duvnom diše svakog dana vidi se sve više slavno gnijezdo od sviju Hrvata ta zadaća od Boga mu data da Hrvatsku zemlju veličaju svim Hrvatim' srce otvaraju svi Hrvati u svem svijetu znaju staro gnijezdo u srcu nosaju ne će nikad nikom živu dati te jaslice svete raskopati u kojim je kruna posvećena od rimskoga pape upućena svijetla kruna kralja Tomislava svim Srbima slobodu je dala od bugara kad su ucviljeni i po cijeloj zemlji progonjeni kad je doš'o kraj života njima kralj Tomislav u krilo ih prima ako Srbi u Duvnu postoje gledaju ga kao mjesto svoje samo neki što su usiljeni protiva su svakoj uspomeni svaki Duvnjak što u njemu živi Tomislavu treba da se divi i svi oni što su raseljeni ti ne smiju bit' zaboravljeni ne gledajmo samo na bogate svi što žele nek' se Duvnu vrate svih Duvnjaka ne bi mala vjera australska kad bi se vratila. Muslimani u našemu kraju hrvatskome svijetu pripadaju što no mi smo skupa glasovali zastupnike svoje izabrali pa ako smo pravi demokrati jedni druge moramo štivati poštivati kulturu i vjeru te s njihovim živjeti u miru svi imamo iste dogovore najmračnije skinuti zastore svoje oči dobro otvoriti zapadnom se svijetu pripojiti primit' vjere napustit' idole koji vjeru u Boga ne vole niti cijene blagodati rada što je dika modernog Zapada ne će trebat' lutati po svijetu tražit' kruha ne veličat' Titu nemojmo se u laži uzdati nek' istina u narod se vrati neka ljubav istine procvjeta i Zapadu otvorimo vrata da budemo s njim ujedinjeni u kulturnom svijetu zastupljeni cijela sela u plamenu gore žele svoja srca da otvore svoju prošlost hoće upoznati svome mjestu sveto ime dati koje mu je povijest zaklonila za vremena slavu mu sakrila i ptica je na grančici znala bojažljivo pjesmice pjevala Duvno moje neka ti je slava u tebi je kruna Tomislava. Grančica je bujna procvjetala Tomislavgrad kad je ugledala sada ptice slobodno pjevaju Hrvatima srce otvaraju davna povijest po svem Duvnu blista za spomenik treba biti mjesta nasred Duvna grada Tomislava nek' naraste ona bujna trava nek' ponosno ruže procvjetaju da Hrvati svog se nagledaju kralj Tomislav neka polje gleda da ga nikom pokriti ne da i još jedna slavnog polja glava nek' ne skriva uvenula trava učinit' mu pravdu za nepravdu vratiti mu jabuku, livadu da se srce otope od leda još nas Tomić iz pećine gleda nek' slobodno gleda Duvno svoje neka slova napisana stoje u duboko neka su urezana da se vide s visokoga Vrana na Brišniku učinimo pravdu neka kosi jabuku, livadu nek' se sjeća Tomića Mijata neka bude srce od Hrvata Zagreb ima bana Jelačića Tomislavgrad Mijata Tomića svaka majka nek' rodi Mijata jer je Duvno prijestolje Hrvata.