Quote:
Pittcock kaže:
Bitno da znaš vrijeđati, a razumijevanje materije 0 bodova.
CHF-ove koje su kupovali da zatvore pozicije morali su nečim platiti, a platili su ih duplo i čak troduplo skupljim eurima kojih su jedino imale.
2006/7 kad je podijeljeno najviše chf kredita koji su pokriveni eurima, cijena eura je u prosjeku bila cca 4%tna boda (izvor eurostat). Na to dodaj trošak regulacije od 2,5%tnih bodova (izvor HUB) i dobiješ nabavnu cijenu od 6,5%.
To je cijena bez marže, bez uračunatih rizika (kreditni rejting, CDS) i drugih zavisnih troškova.
Iz toga proizlazi da chf krediti nisu mogli biti jeftiniji od eurskih, samo skuplji s obzirom na dodatne troškove i potencijalne rizike.
Na ovo još trebaš dodati činjenicu da su novi stanovi plaćani kunama koje su još skuplje od eura.
|
Banke takodjer mogu uzeti kredit. Za te CHF koji su plasirani, banke se su zaduzile vani, uzele kredit kao i vi. Samo sto je njima taj kredit recimo 1-2% bio, a onda oni vama proslijede za 5%. Banka se nije kupovala CHF pomocu eura, to jednostavno nije slučaj. Banke se ne bave spekuliranjem sa valutama nego jednostavno plasiraju sredstva do kojih mogu doci ili prikupljanjem štednje, ili uzimanjem kredita od drugih aktera. Banka nikada nece uzeti štednju u eurima pa je prodati i kupiti CHF pa CHF plasirati. Razlog tome je što je to iznimno rizično po banku jer u slučaju nepovoljnog tečajnog kretanja banka ostaje više dužna štediši nego će dobiti nazad kroz kredit u CHF. Zato nijedna banka to ne radi (a mislim da je i zakonom zabranjeno), nego radije uzimaju 2% marze na razlici izmedju štednje i kredita. Tu im je rizik minimalan i zarada garantirana.
Krediti u CHF su mogli biti jeftiniji i bili su jeftiniji. Razlog tome je jeftiniji izvor CHF u odnosu na eure.
Pokazujes elementarno neznanje.