U nadnaravno nije da ne vjerujem. Nije ni da vjerujem. Jer, filozofiram oko tog što je uopće "naravno". Ako je to dokle um seže, onda nije baš osobito prostrano...
Ipak, vjerujem u to da je čovjek 90% neiskorišteni potencijal. Koji će jednog dana možda spoznati nešto više o sebi...a možda i ne. Možda se prije upropasti. Ali to je neka druga tema.
Vizavi mene kao vještice...da, čudno da ne sanjam da sam neki drugi pozitivac ili superjunak...
Baš vještica. I u snu gotovo uvijek osjećam prisutnost i drugih vještica, koje su u mom slučaju po defoltu zle. I vrebaju. A ja sam kakti u svem tom mudra, i znam da mi ne mogu ništa jer sam, kao, moćnija...Možda samim tim što sam na strani dobra...
Kao studentica sam koketirala u jednom trenutku i s wiccom, onak...znatiželjno. Čitala sam malo o tome, istraživala...Ništa spešl. I vještice su mi nekako privlačne figure/pojave(bar onakve kakvima sam ih ja u istraživanju doživjela, a to nije "filmski", kao zločeste, zelene babe, već su to žene koje žive uskladu s majkom prirodom, elementima, poštuju prirodne cikluse i u suštini su pozitivke/ak ne skrenu na dark sajd, jel
) I eto...Možda i u tome ima nešto...
Mora da sam natural witch...Nazvat ću baku pa je pitam zna li nešto o tome.
Upravo primjećujem kako sam pogodila s ovim crvenokosim avatarom :klap: