[jeran]

Najnovije igre oko granice:
http://www.glas-koncila.hr/index.php...&news_ID=15772

Duljina granice sa Slovenijom je oko 600 km. Morsku granicu diktira kopnena. Tu je sporno gdje je granica: na starom koritu rijeke Dragonje ili na izgrađenom kanalu sv. Odorika. Bez obzira kako se riješio taj spor na kopnu, striktno primjenjujući međunarodno pravo, Slovenija nema svoj dio mora kojim bi imala slobodan prolaz na otvoreno more. U takvim slučajevima afirmirano je načelo tzv. neškodljivog prolaza kroz teritorijalno more. S gledišta međunarodnog prava, tu je sasvim jasna situacija.

Hrvatska delegacija, predvođena pomoćnikom ministra vanjskih poslova Bohumilom Bernašekom, 29. listopada 1991. u Ljubljani je od slovenske strane dobila nacrt sporazuma o zajedničkoj granici. Po tome slovenskom nacrtu granica teče donjim tokom rijeke Dragonje i nastavlja se sredinom Piranskog zaljeva do talijanske granice. Toga je dana i tim činom zapravo otpočeo pregovarački proces za razgraničenje. Hrvatska je 17. siječnja 1992. oformila radnu skupinu koja je obišla teren i utvrdila stanje. Međutim, Slovenci ubrzo iz realnosti prelaze u pretencioznost, pa 27. ožujka 1992. otpravnik poslova slovenske ambasade u Zagrebu A. Žlebnik uručuje Hrvatskoj novi nacrt. Po njemu Slovenija traži granicu južno od Dragonje, tako da bi četiri naselja - Mlini, Škodelin, Bužin i Škrile - prešla iz Hrvatske u Sloveniju. Slovenski ministar Dimitrije Rupel 5. lipnja iste godine, ocjenjujući da je trenutak u kojem Hrvatska vodi nadljudsku borbu za svoj opstanak upravo idealan za ucjenjivanje pa bi Slovenci trebali ostati dosljedni ponašanju u svim u povijesti sličnim trenucima i pokušati iz toga izvući što više korist, a na štetu Hrvatske, poručuje: »Na zapad se ide samo preko Slovenije. Gradit ćemo cestu Šentilj-Zagreb ako vi budete spremni sporazumjeti se o Piranskom zaljevu. U našoj suverenosti nad Piranskim zaljevom nećemo popustiti!«

Podsjetimo se na okolnosti u kojima Rupel tako prijeti. U lipnju 1992. oko 25% hrvatskog je teritorija okupirano, ofenzivnim udarom oslobođena je Miljevačka uzvisina, prostor od 180 km2. Srpski agresor razorio je i okupirao Vukovar 19. XI. 1991. U isto vrijeme na sve dijelove Dubrovnika srpsko-crnogorski agresor žestoko topnički napada. Tog proljeća mirovne snage UN-a dolaze na crte razgraničenja. U ožujku 1992. broj prognanih u Hrvatskoj popeo se na 356.627 osoba. Pa kad može srpski akademik Dobrica Ćosić u Trstu izjaviti da je najsjevernija srpska luka na Jadranu Rijeka, pogodan je trenutak da i mi Slovenci nešto ušićarimo, pomisliše oni. Čovjek bi, prema slovenskom zahtjevu, jednom nogom mogao biti na hrvatskom kopnu, a drugom stajati u slovenskom moru. Toga na zemaljskoj kugli nigdje nema. Toga su svjesni i Slovenci zato i ne žele pred nikakav međunarodni sud. I Hrvatsku i Sloveniju obvezuje Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. (»suverenost obalne države proteže se preko njezina kopnenog područja na pojas uz obalu koji se naziva teritorijalno more«, član 2. Konvencije).