ljudi su, u principu, ovce.
s jedne strane, ljudi prirodno zive u zajednicama i smatraju se dijelom zajednice, a covjek izvan zajednice je nesretan i jako, jako usamljen. zbog toga je spreman napraviti sve i svasta kako bi ostao dio zajednice, ukljucujuci tu i prihvacanje pravila u zajednici. pa onda trazi odobravanje zajednice kao znak da radi ispravnu stvar.
s druge strane, ljudi se pouzdaju u "mudrost zajednice", odnosno imaju puno povjerenje u statisticko donosenje ispravne odluke. ako svi dodjemo do nekog zakljucka, onda je on i ispravan. zbog toga je za pokretanje mase potrebna karizmaticna osoba koja ce znati vecini prenijeti odusevljenje svojim vizijama. a prosjecan clan grupe je sljedbenik, a ne vodja.
imao sam u osnovnoj skoli fantasticnog profesora iz hrvatskog koji nam je objasnjavao, i grubom silom kad je trebalo, da je vazno biti originalan, znaci stvoriti u sebi mogucnost za preuzimanje vodece uloge. i jos danas mislim da me naucio jako vaznim stvarima upravo po tom pitanju. vazno je shvatiti kako zajednica funkcionira, a onda ta 'interna' pravila upotrijebiti kako bi se ljudima ukazalo na probleme i rjesenja koja im i nisu odmah ocita.
svi mi bismo htjeli biti slobodni, ali istovremeno imati iza sebe sigurnost grupe kojoj pripadamo. svi mi bismo htjeli biti vodje, ali to je stvar s kojom se rijetki radjaju, ali koja se moze nauciti.
jos samo da je i dobrih ucitelja, gdje bi nam bio kraj...
