Ispričat ću i ja jedan svoj događaj. Nisam sigurna je li se doista dogodio jer bila sam dijete, nisam još ni u školu krenula. Uglavnom, mama i ja u to vrijeme (kraj 80-ih) živjele smo same i svako jutro, kad bi mama otišla na posao, ja bih se ustala zajedno s njom i sjedila kraj nje dok bi pila kavu, pa bih je ispratila, zaključala vrata i vratila se u krevet. Međutim, svako jutro, kad bi mama otišla, a kad bih ja legla ponovo u krevet, čula bih u sobi iznad svoje nečije korake. Nakon nekog vremena, ne samo da su u pitanju bili koraci, nego je par puta netko povlačio pokrivač i pokušavao me otkriti.To je tako bilo svako jutro dok se jednom nisam ustala i pobjegla kod tetke koja je živjela u mojoj ulici. Kasnije mi je mama pričala o jednom vojniku kojeg su ubili u staroj kući na čijim temeljima su moji roditelji sagradili svoju kuću. Stalno je u tim sobama gore netko hodao iako nije nikoga bilo, a kada su moji roditelji počeli čuti zveket lanaca, otišli su gore da provjere u čemu je stvar, ali nisu mogli upaliti ni svjetlo ni svijeću, a kad bi se sve smirilo, svjetlo je radilo i mogli su upaliti svijeću. Nakon što su pozvali svećenika da blagoslovi kuću, takve se stvari nisu više događale. To s tim "duhom" događalo se prije mog rođenja tako da za ono što se meni događalo, nisam baš sigurna je li se stvarno dogodilo ili....
