Ja već godinama citam o toj darovitosti ali i dalje nisam shvatila što je točno to, a nisam inace glupa. (Citala sam definicije po netu, meni je to prilično papazanaija u kojoj skoro svakom djetetu nadjes jacu stranu i onda ga proglasis darovitim).
U moje doba ako ti je išla matematika išao si na dodatnu ako si htio, ili vjerojatnije, nisu ti trebale instrukcije, ako ti je išlo pjevanje i sviranje u muzicku, a ako si bio spretan/izdrzljiv na sport. Nitko nije bio sluzbeno darovit. Bar da bi znala. Eventualno bi netko dobio rezultate IQ testa ali to je za naše školstvo bio beznacajan papir a dijete se moramo nositi s bullyngom jer je sigurno streber kad ima same petice. Nije ni sad puno bolje koliko vidim.
Ja sam recimo sretna da je moj sin izrazito socijalno snalazljiv i uklopljen, kakogod se to zvalo. Uvijek je okružen prijateljima, sprijatelji se brzo s mladim i starijima, ima društvo, voli ga mlado i staro (kako se kaze) osim sto ga je poneko stariji pročitao da je pri tom i malo manipulativan i previse povodljiv
Ide mu matematika, mrzi citati, ide na sport (momčadski naravno) na kojem uspijeva ne zbog fizičkog potencijala nego bas zbog te društvene komponente koja ga čini dobrim timskim igračem. Bio na testiranju, proglasen darovitim, svejedno ima 4 iz hrvatskog
A znao je čitati s 5....
Nemam pojma što će bit i kako će mu bit ni u visim razredima os a kamoli da pravim planove za faks i doktorat. Nit o tome maštam. Želim da se nadje u poslu koji će jednom raditi jer ako nešto moras raditi 40 godina bilo bi dobro da to ne mrzi ili da mu je svejedno....