Hrvatska u EGP-u (EEA-u)

[Sundaygirl]

Republika Hrvatska svoj je put prema EGP-u (Europskom gospodarskom području) (eng. EEA; European Economic Area) krenula 13. rujna 2012. godine predajom zahtjeva za članstvo, a pregovori su započeli 15. ožujka 2013. godine.
20. prosinca 2013. godine parafiran je Sporazum o sudjelovanju Hrvatske u Europskom gospodarskom području.
Sporazum o sudjelovanju Hrvatske u Europskom gospodarskom području potpisan je u Bruxellesu 12. travnja 2014. godine.
Sporazum je ove godine konačno ratificiran od strane svih država članica, no stupit će na snagu onog datuma kada još prođe proceduru i u tijelu Europske unije zaduženom za to pitanje.
Europsko gospodarsko područje nastalo je 1. siječnja 1994. godine sporazumom što ga je potpisalo tadašnjih 12 država Europske unije i EFTA-e radi stvaranja jedinstvenog tržišta na kojemu bi se poštovala sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.
Razlog nastanka Europskog gospodarskog područja je sudjelovanje zemalja EFTA-e u zajedničkom tržištu bez ulaska u Europsku uniju.
Članice Europskog gospodarskog područija danas su 26 od 27 zemalja članica Europske unije (bez Hrvatske) i 3 od 4 zemlje članice EFTA-e (Island, Lihtenštajn i Norveška).

[MystSky]

Napokon da i to obavimo. Ne znam zašto se tako ritko spominje.

[manchild]

a kad će ta procedura? do kraja godine?

[Sundaygirl]

manchild kaže:

a kad će ta procedura? do kraja godine?

Ne bih znala. Nadajmo se da će biti do kraja godine.

[Binx]

Sporazum se primjenuje od 2014. i nema de facto nikakve razlike (osim formalne) u ratificiranju. Hrvatski građani imaju pravo slobode kretanja u Norveškoj, Islandu i Lihtenštajnu te se svi sporazumi primjenjuju.

Još Europski parlament treba ratificirati sporazum pa će onda de iure stupiti na snagu. https://www.consilium.europa.eu/en/d...nt/?id=2014013

[Sundaygirl]

Binx kaže:

Sporazum se primjenuje od 2014. i nema de facto nikakve razlike (osim formalne) u ratificiranju. Hrvatski građani imaju pravo slobode kretanja u Norveškoj, Islandu i Lihtenštajnu te se svi sporazumi primjenjuju.

Još Europski parlament treba ratificirati sporazum pa će onda de iure stupiti na snagu. https://www.consilium.europa.eu/en/d...nt/?id=2014013

Sve je to znano, no samo nisam znala da je Europski parlament taj koji još treba ratificirati Sporazum pa da bude i de iure.
Nadajmo se da će se i ta zadnja ratifikacija dogoditi do kraja godine.

[Taroth]

ja sam mislio da ga Italija i Slovenija nisu ratificirale

[Mimozni]

Binx kaže:

Još Europski parlament treba ratificirati sporazum pa će onda de iure stupiti na snagu. https://www.consilium.europa.eu/en/d...nt/?id=2014013

Treba ga ratificirati još samo Vijeće Europske unije.

Europski parlament nije stranka ugovora, to je samo Vijeće na razini EU-a.

[Sundaygirl]

Taroth kaže:

ja sam mislio da ga Italija i Slovenija nisu ratificirale

Italija i Slovenija su ga ratificirale ovo ljeto kao posljednje države članice.

[Sundaygirl]

Mimozni kaže:

Treba ga ratificirati još samo Vijeće Europske unije.

Europski parlament nije stranka ugovora, to je samo Vijeće na razini EU-a.

Hvala na informaciji.

[The Green Zebra]

Obično je stranka Europska unija, a ratificira Vijeće s pristankom Parlamenta.

[The Green Zebra]

Meni nije jedino jasno zašto su države članice stranke uopće, stvari u nadležnosti EU bi trebala EU sama moći ratificirati. (Recimo za onu CETA-u s Kanadom većina se ne samo da se primijenjuje nego je i na snazi je samo zbog EU, no ima par stvari koliko znam za koje su potrebne države, no meni se čini da bi i tu moglo bez država da je više politička odluka da se osjećaju važno.)


EDIT: malo sam guglao i čini se da se CETA privremeno primijenjuje iako je većina stvari u nadležnosti EU-a i da je Komisija u početku tvrdila da je cijelu sporazum u nadležnosti EU-a i mislim da je bila u pravu.

[Mimozni]

The Green Zebra kaže:

Obično je stranka Europska unija, a ratificira Vijeće s pristankom Parlamenta.

Koliko mi je poznato, jedino što preostaje je odluka Vijeća Europske unije. Europski parlament je morao dati pristanak na odluku iz 2014. o sklapanju sporazuma s Hrvatskom.

Ovdje se može pronaći takva "završna" odluka Vijeća za Bugarsku i Rumunjsku. Odluka Vijeća je iz 2011., a u njoj se govori o pristanku koji je EP dao 2008.

The Green Zebra kaže:

Meni nije jedino jasno zašto su države članice stranke uopće, stvari u nadležnosti EU bi trebala EU sama moći ratificirati. (Recimo za onu CETA-u s Kanadom većina se ne samo da se primijenjuje nego je i na snazi je samo zbog EU, no ima par stvari koliko znam za koje su potrebne države, no meni se čini da bi i tu moglo bez država da je više politička odluka da se osjećaju važno.)


EDIT: malo sam guglao i čini se da se CETA privremeno primijenjuje iako je većina stvari u nadležnosti EU-a i da je Komisija u početku tvrdila da je cijelu sporazum u nadležnosti EU-a i mislim da je bila u pravu.

Zbog načela supsidijarnosti.

Osim toga, ovdje imamo sporazum koji se tiče Europskog gospodarskog prostora. Bilo bi već vrlo neobično da EU donosi odluke bez sudjelovanja Norveške, Islanda i Lihtenštajna na koje se također odnosi taj sporazum.

[The Green Zebra]

Mimozni kaže:

Koliko mi je poznato, jedino što preostaje je odluka Vijeća Europske unije. Europski parlament je morao dati pristanak na odluku iz 2014. o sklapanju sporazuma s Hrvatskom.

Ovdje se može pronaći takva "završna" odluka Vijeća za Bugarsku i Rumunjsku. Odluka Vijeća je iz 2011., a u njoj se govori o pristanku koji je EP dao 2008.





Zbog načela supsidijarnosti.

Osim toga, ovdje imamo sporazum koji se tiče Europskog gospodarskog prostora. Bilo bi već vrlo neobično da EU donosi odluke bez sudjelovanja Norveške, Islanda i Lihtenštajna na koje se također odnosi taj sporazum.

Pa načelo supsidijarnosti znači da se neke odluke ostave državama ali kad EU misli da treba donijeti neku odluku u svojim ovlastima onda treba sama donijeti te odluke. (A slobode kretanja i trgovine itd su EU stvari.) Čini mi se da je politička odluka.

Mislim da države članice ne bi trebale biti stranke, trebao bi biti ugovor između EU, Norveške, Lihtenštajna i Islanda.

[Mimozni]

EU nije entitet koji djeluje neovisno od država članica. Ugovori na kojima se temelji rezultat su kompromisa postignutog u pregovorima između tih istih država članica. Spominjao si CETA-u. Ugovor o slobodnoj trgovini ima izravne posljedice na gospodarske subjekte u različitim državama članicama. O tim subjektima ovise brojni birači, potrošači, njihovi politički predstavnici. Posve je legitimno očekivati da se njihovi predstavnici u nacionalnim i regionalnim parlamentima izjasne o takvim ugovorima.

U tom smislu ide i načelo supsidijarnosti koje kaže da se sve odluke moraju donositi na najnižem nivou na kojem se mogu donijeti. Nije EU kao entitet taj koji odlučuje kada će donositi odluku, nego su države članice njemu prepustile točno određena područja u kojima se odluke smiju donositi na EU razini.

The Green Zebra kaže:

Mislim da države članice ne bi trebale biti stranke, trebao bi biti ugovor između EU, Norveške, Lihtenštajna i Islanda.

Ok, ali gotovo je sigurno da mnoge države članice ne bi pristale na to.

[The Green Zebra]

To je totalno krivo razumijevanje supsidijarnosti. Poanta je da se državama da gdje EU ne misli da je potrebno nešto napraviti. Ali s ovim ugovorima se donosi odluka na razini EU, samo se i komplicira bez razloga. A odluke o trgovini recimo se uopće ne mogu donijeti na razini država, to je ekskluzivno za EU. Sve su države to potpisale, neka se počnu držati, a ne kad je nešto važno komplicirati zbog glupih političkih razloga. Ako države imaju problema s ugovorom neka ga riješe u Vijeću. Već postoji hrpa ugovora kojima je EU stranka bez država, samo neka to počnu šire primijenjivati.

[Mimozni]

Prije bih rekao da je tvoje razumijevanje supsidijarnosti vrlo osebujno. Pretpostavljam da ti nije poznato da se oko nadležnosti razmjerno često vode postupci pred sudom u Luksemburgu.

Što se tiče ugovora o slobodnoj trgovini, naravno da se oni ne mogu potpisivati na razini država jer bi to, kao prvo, predstavljao potkopavanje jedinstvenog tržišta. No tu činjenicu nitko ne dovodi u pitanje. S druge strane, o takvim ugovorima se pregovara godinama. I takvi se ugovori nakon potpisivanja počinju primjenjivati isto tako s znatnim vremenskim odmakom i dugim razdobljem ratifikacije. Od trenutka postizanja dogovora mijenjaju se vlade, političke okolnosti na razini država. Posve je normalno da se u nekim državama članicama mijenja mišljenje o konkretnom ugovoru i da u nekom novom sazivu nacionalnog ili regionalnog parlamenta takav ugovor uopće nema potporu. U čemu je to problem?

[The Green Zebra]

Pa poznato mi je nek se vode sporovi. Nek ih se vodi više specifično bi bilo lijepo da Komisija više tuži Vijeće kad zajebavaju s ugovorima (nedavno su recimo tužili da Komisija ima nadležnost fizički potpisivati ugovore i pobijedila je iak je to ceremonijalno više).

Pa normalno je al ne bi trebalo bit važno jer je trgovina na razini EU. Ja ne mislim da je dobro da je važno ak se mijenjaju mišljenja, nek trpe u zajednici su. Ja ne mislim da bi belgijski regionalni Parlament trebao moći recimo sabotirati ugovor s Kanadom zato jer bi države bile valjda uvrijeđene da EU zapravo koristi ovlasti koje su joj dale ugovorima.

[The Green Zebra]

Ratifikacija se može obavit glasanjem Parlamenta pa onda Vijeća (za trgovinu mislim da je čak dovoljno kvalificirana većina). To je 28 puta manja farsa. Ako se nekom ne sviđa ili promijeni mišljenje, nek trpi, demokracija.

EDIT: našao sam ovaj članak koji potrvđuje moje mišljenje da su miješani ugovori (i EU i države članice) najčešće politički izbor. I zapravo nije dozvoljeno miješati države u ekskluzivne kompetencije, ali čini se da tu se ne tuži dovoljno. Iako ovi misle da je i da ugovori moraju biti miješani ili ne smiju biti miješani rijetko, meni se čini da je ovo drugo zapravo dosta češće. https://research.rug.nl/files/771402...Agreements.pdf

Miješani ugovori su dozvoljeni kad ima nešto što je dijeljena kompetencija između EU i država i moraju se dogoditi kada nešto nije u EU kompetenciji.

Iako sam na nekim drugim stranicama našao da su miješani ugovori potrebni kod dijeljenih kompetencija to je notorna glupost, dijeljene kompetencije su obično one gdje države mogu dijelovati samo dok ih EU ne spriječi (doduše ima par gdje EU samo može koordinirati i ne smije sabotirati države).

[Mimozni]

Sporazum o članstvu Hrvatske u EGP i formalno stupio na snagu 19. veljače 2025.

https://www.efta.int/about-efta/lega...ea-legal-texts