Zahlađenje zbog problema ili strah od vjenčanja?

[dorothea]

Javljam Vam se po savjetu jedne forumasice koja kaze, da ovdje na ovom podforumu ima pametnih osoba, u sto ne sumnjam, sa nadom da cete i meni dati pametan savjet, kao sto se i ja trudim da dam drugima, ali eto, kazu sebi je najteze pomoci.

Ukratko: veza koja je usla vec u trecu godinu, datum vjencanja prije 15 dana bio u fazi pregovora, jedan se izdvojio, ima do njega skoro godina dana, mada roditelji i jedni i drugi da se pitaju to bi se obavilo mnogo ranije (za vrijeme veze postali i kucni prijatelji).
Izmedju nas nikad problema, apsolutno povjerenje, sloboda, razumjevanje. Nikad nisam pomislila da me vara, nisam ni ja varala, jako bliski i povezani smo...
Sad ce se svi pitati pa gdje je tu problem?

Problem je u tome sto je on izgubio oca prije godinu dana i to je jako tesko podnio. Prvi napad depresije se desio oko Bozica i uz mnogo napora sam ga uspjela izvuci iz svega toga. Sad je eto dosla i ta godisnjica, pretpostavljam da su se neka sjecanja vratila, bolna, ali sastavni dio naseg zivota, a prije 2 mjeseca su tek dosli do izrazaja neki poslovni potezi njegovog oca, koji su bili pogresni... Mnogo novca je u igri, mnogo ruznih rijeci i spletki na koje on nije navikao. Mislim da se sa jedne strane ne snalazi u zivotu, jer je preko noci morao da izidje ispod staklenog zvona pod kojim je rastao i suociti se sa svijetom gdje svi nisu dobri, dragi i posteni i gdje rijec nije cvrsta kao beton, kao sto su njega ucili...

Sa druge strane, mislim da se plasi da mi ne moze pruziti sve ono sto smatra da bi mi trebao pruziti. On trenutno ne radi, ali ima manji stalni prihod, ja radim, kuca koju nam je njegov otac namijenio nije gotova, tako da bi zivjeli u zajednici, ali i to mi ne smeta, jer njegovu majku volim skoro kao i svoju i nikad se nisam osjecala da nisam njeno dijete ili nepozeljna.

Trece, izmedju nas postoji razlika u obrazovanju, ali ja je nikad nisam gledala, ali mi je on znao reci da ne zna sta sam ja vidjela u njemu, jer ja sam po njemu cura sposobna za sve (nisam savrsena, ali se eto bolje snalazim plivajuci sa ajkulama)...

Konkretan problem je sto mi je prije par dana rekao da ne zna da li je ovo izmedju nas stvar navike, strah od vjencanja ili samo rezultat svih problema koji ga trenutno muce. Da on sam ne zna sta zeli, da sebi uporno postavlja pitanje, ali da odgovora nema, kao i da mu se nekad ne da da me vidi, a jos manje da vodi ljubav sa mnom...

Kako da se ja postavim u svemu tome? Da li da mu dam prostora da sam donese neke odluke ili da mu postavim neki ultimatum? Da li se iko nasao u slicnoj situaciji? Znaci nikad mi nije rekao ni jednu ruznu rijec, ali se eto u najgorim situacijama povukao u sebe i gura me od sebe...
I ja trenutno imam tesko probleme u familiji (bolest je u pitanju) da mi zaista treba njegova podrska i oslonac (kao sto sam ja bila uz njega), ali to nemam.
Unaprijed hvala svima na odgovorima.

[naomi.petric]

Ko je inicirao određivanje datuma?

[dorothea]

Pricu je prvo on poceo na moru, kad je isao cak toliko daleko da je spominjao i bebu, a datum je dosao kao prijedlog od zajednickih prijatelja jer nas datum pocetka zabavljanja iduce godine pada bas subota, a prije toga smo pricali i o velicini svadbe, broju zvanica, vjencanici... Nisam ja nikad forsirala da me mora zeniti...

[higijeničarka]

dorothea kaže:

Kako da se ja postavim u svemu tome? Da li da mu dam prostora da sam donese neke odluke ili da mu postavim neki ultimatum?

A kakav ultimatum bi mu uopće postavila?

Iskreno, nisam nabolje razumjela tvoj problem. Na koji se konkretan način promijenila vaša veza, u što je počeo sumnjati i kada, koliko dugo ne zna što je to između vas, kakav vam je seksualni život sada u odnosu na prije i općenito otkad su nastale te promjene?

Nije valjda da se sve okrenulo prije 15 dana.

[Cordelia]

Ovdje je teško dati savjet jer nema krivca. Uobičajeno je da kad jedan partner posrne drugi mu pruži ruku. Ali što kad problemi i depresija dođu u isto vrijeme oboma? A upravo to se dogodilo vama. Dragi i ja smo bili takvoj situaciji i nije lagana. U situaciji si kad se jedva nosiš sam sa sobom, a trebaš pomoći partneru. I onda kako ne možeš jer si sam u banani javi se još kao dodatni stres grižnja savjesti, pa ti počnu padati svakakve bedastoće na pamet np. da bi tvom partneru možda bilo bolje bez tebe i sl. Meni ovaj opis tvog dragog koji si dala najviše podsjeća upravo na to. Nemam vam bolji savjet od toga da jednostavno oprostite i jedno drugome i sebi što trenutno "niste u formi" i čekate da to prođe bez trzavica i zamjeranja.

I ultimatumi su užasno loš pokušaj rješavanja bilo kojeg problema pa tako i ovog.

[dorothea]

higijeničarka kaže:

A kakav ultimatum bi mu uopće postavila?

Iskreno, nisam nabolje razumjela tvoj problem. Na koji se konkretan način promijenila vaša veza, u što je počeo sumnjati i kada, koliko dugo ne zna što je to između vas, kakav vam je seksualni život sada u odnosu na prije i općenito otkad su nastale te promjene?

Nije valjda da se sve okrenulo prije 15 dana.

Upravo tako, prije 15 dana se to pocelo desavati. Od kad se pojavio taj problem sa novcima prije 2 mjeseca, on je postao zamisljeniji, kad se vidimo to nam je bila glavna preokupacija, da nadjemo nacin da se izvucemo iz toga sve, posjete advokatu u slicno... Sa druge strane ja sam kumovala, puno obaveza, tako da smo uvijek bili u nekom trku, ali sad kad je sve to proslo vidim da stvari nisu u redu i pitala sam ga. Seksualni zivot je na nuli, kao i pocetkom godine, kad je bio prvi val depresije. Znam da me ne vara, ali takvo ponasanje ne zelim prema sebi.
A ultimatum bi bio nesto tipa ili ces se boriti za nas ili cemo se razici? Ne mogu da shvatim nekoga, da mi se vec drugi dan ne javlja nikako, a ja mu u subotu sluzim familiju u njegovoj kuci??? Moze bar pitati kako sam, sta radim, koliko god da je u nedoumici sta da radi sa mnom

[higijeničarka]

dorothea kaže:

Upravo tako, prije 15 dana se to pocelo desavati. Od kad se pojavio taj problem sa novcima prije 2 mjeseca, on je postao zamisljeniji, kad se vidimo to nam je bila glavna preokupacija, da nadjemo nacin da se izvucemo iz toga sve, posjete advokatu u slicno... Sa druge strane ja sam kumovala, puno obaveza, tako da smo uvijek bili u nekom trku, ali sad kad je sve to proslo vidim da stvari nisu u redu i pitala sam ga. Seksualni zivot je na nuli, kao i pocetkom godine, kad je bio prvi val depresije. Znam da me ne vara, ali takvo ponasanje ne zelim prema sebi.
A ultimatum bi bio nesto tipa ili ces se boriti za nas ili cemo se razici? Ne mogu da shvatim nekoga, da mi se vec drugi dan ne javlja nikako, a ja mu u subotu sluzim familiju u njegovoj kuci??? Moze bar pitati kako sam, sta radim, koliko god da je u nedoumici sta da radi sa mnom

A onda ipak nije samo zadnjih 15 dana u pitanju.

Čovjek ima određene probleme, imaš i ti. Očito nije vrijeme za planiranje svadbe.

Kao što Cordelia kaže, teško je kad obje strane zapadnu u probleme pa se ne mogu baš osloniti jedno na drugo.
Ali po tom periodu ne možeš ocjenjivati vašu vezu. Osobito zato što kažeš da to traje 15 dana.

Ili u vašoj vezi nešto ne štima i neko duže vrijeme ili ti pretjeruješ u reakcijama.

[dorothea]

Moguce da i ja pretjerujem, jer zaista nije bilo nikakvih problema medju nama, mi se za 2 godine nismo posteno posvadjali, ali samo kad se sjetim u kakvoj je bio depresiji pocetkom godine, ne zelim mu to ponovo...

Cordelia je u pravu, oboje smo u banani, pa smo preosjetljivi, posebno ja, cak bi rekla da sam ljuta na njega, jer nije uz mene onako kako sam ja bila uz njega kad sam mu trebala. Nije ni meni sad do sexa, ali jeste do zagrljaja, malo njeznosti... Dacu i njemu i sebi prostora, pa cemo vidjeti kako ce biti... A svadba, ako je i bude to je kraj 9. mjeseca, tako da od planiranja nista...

[choupette]

dorothea kaže:

Moguce da i ja pretjerujem, jer zaista nije bilo nikakvih problema medju nama, mi se za 2 godine nismo posteno posvadjali, ali samo kad se sjetim u kakvoj je bio depresiji pocetkom godine, ne zelim mu to ponovo...

Cordelia je u pravu, oboje smo u banani, pa smo preosjetljivi, posebno ja, cak bi rekla da sam ljuta na njega, jer nije uz mene onako kako sam ja bila uz njega kad sam mu trebala. Nije ni meni sad do sexa, ali jeste do zagrljaja, malo njeznosti... Dacu i njemu i sebi prostora, pa cemo vidjeti kako ce biti... A svadba, ako je i bude to je kraj 9. mjeseca, tako da od planiranja nista...

Prigrizi i pricekaj da taj period prode.
Ali se i zapitaj jesi li na miru sa nacinom na koji tvoj partner procesuira zivotne nedace.
Jer tesko da vam zivot nece jos kakovu komplikaciju servirati.
I tesko da on nece ponovno reagirati onako kako reagira sada.

[crvena.naranča]

razgovaraj s njim i odgodite svadbu tj. datum. čisto iz razloga da njemu skineš jedan teret s leđa, odnosno da nije uz sve probleme koje ima opterećen još i s tim da mora čim prije odlučiti što želi od tebe. zaboravite svadbu, budite prijatelji više od ičega, pomozite jedno drugome koliko možete, a kad sve to prođe, vjerojatno ćete znati što činiti. mislim da je sve to posljedica situacije u kojoj se nalazite. u svakom slučaju, sretno!

[dorothea]

choupette kaže:

Prigrizi i pricekaj da taj period prode.
Ali se i zapitaj jesi li na miru sa nacinom na koji tvoj partner procesuira zivotne nedace.
Jer tesko da vam zivot nece jos kakovu komplikaciju servirati.
I tesko da on nece ponovno reagirati onako kako reagira sada.

Naravno da mi se ne svidja takav nacin reagiranja na svaki veci problem... Zivot je satkan od problema i njegov kvalitet zavisi od toga kako se i na koji nacin sa njima nosimo. Pokusavam samoj sebi da opravdam njegove postupke, ali racio u meni mi to ne dopusta.

crvena.naranča kaže:

razgovaraj s njim i odgodite svadbu tj. datum. čisto iz razloga da njemu skineš jedan teret s leđa, odnosno da nije uz sve probleme koje ima opterećen još i s tim da mora čim prije odlučiti što želi od tebe. zaboravite svadbu, budite prijatelji više od ičega, pomozite jedno drugome koliko možete, a kad sve to prođe, vjerojatno ćete znati što činiti. mislim da je sve to posljedica situacije u kojoj se nalazite. u svakom slučaju, sretno!

Ja njemu uvijek spominjem da to sto smo dugo zajedno ne znaci da se moramo zeniti, da to zelim sa njim, ali ne i da to mora biti odmah. Vise je to neki pritisak sa strane, njegove obitelji, njegovih prijatelja, a ne od mene i mojih. Ali, takodje, ne zelim ni da me zavlaci, da provedem sa njim 5 godina i da mi on to isto ponavlja, ja nisam spreman. Ima 30 godina, ako sad nije spreman da se nosi sa zivotom kad ce biti?
Zadnjih 7 dana sam toliko razdrazljiva da mi dodje da ga posaljem do vraga, a onda se sjetim svega lijepog sto smo prosli, pregrizem jezik, nabacim osmjeh i u novu borbu sa vjetrenjacama...

[Ribaa]

Ovime ne opravdavam njegovo ponašanje, ali recimo da ga mogu utoliko razumijeti. Mislim da je totalno izgubljen, i forsiranje njegovih prijatelja i obitelji uopće ne pomaže. To što tebe pokušava 'eliminirati' (ali kako već da se izrazim) će shvatiti ubrzo da mu je jedna od glupljih stvari koju radi jer kako sam ja shvatila-ti si još jedina čvrsta stvar za koju se drži.

Mislim također, kad je spominjao brak i bebu nije razmišljao o samom procesu, planiranju, novcu i svemu- a to je jedna od stvari s kojim se sad očito nemože baviti jer ima velikih problema.

Hm.. ali malo me zabrinjava ovo što i ti imaš problem, a on sad nezna da bi tebi trebalo dati podršku, po meni je to jaaako bitna osobina/kvaliteta osobe.

U svakom slučaju, želim vam puno sreće!

[dorothea]

Sto se kaze, moj problem nije u mojoj kuci, ali je u pitanju bliska obitelj...
Danas je godina kako mu je tata umro i ja niti ga mogu nazvati, niti ne nazvati, jer vjerujem da mu danas nije ni do cega...

[Cordelia]

dorothea kaže:

Sto se kaze, moj problem nije u mojoj kuci, ali je u pitanju bliska obitelj...
Danas je godina kako mu je tata umro i ja niti ga mogu nazvati, niti ne nazvati, jer vjerujem da mu danas nije ni do cega...

Nemoj ga nazvati, pođi do njega. Ako još imate tu vrstu neugode između sebe da važeš ovakve postupke zbog njegove moguće reakcije onda definitivno nije vrijeme za brak.

[dorothea]

Mislim da ipak necu danas otici, jer ne zivi sam, a ako vidim suze na licu njegove mame ili sestara rasplakacu se i ja, a time mu definitivno necu pomoci. Sutra je vec druga prica ili ako me sam potrazi danas. U subotu sam isla sa njima na groblje, mada nije sve bilo idealno medju nama, ali sta se tu moglo...

Cordelia koliko dugo je trajala ta faza izmedju tebe i dragog? Ako imas kakav savjet moze i na pm?

[Ribaa]

Cordelia kaže:

Nemoj ga nazvati, pođi do njega. Ako još imate tu vrstu neugode između sebe da važeš ovakve postupke zbog njegove moguće reakcije onda definitivno nije vrijeme za brak.

Slažem se s ovim. Gubitak člana obitelji (ukućana) je grozan, iz iskustva. I samo da stojiš i šutiš kraj njega je dovoljno, vjeruj mi. Po meni bi isto trebala otići do njega, pa makar plakala, nije bitno. Da zna da si tu...

Nemoraš me poslušati, ja ti kažem iz iskustva kakav je meni bio osjećaj nema goreg nego biti sam sa svojim mislima.

[dorothea]

Razmislicu, kad dodjem sa posla sta mi je ciniti...
Mislite da bi trebala otici i ako je on taj tip da vise voli biti sam sa svojim mislima, pa tek onda kad one sazriju podijeliti ih sa drugima?
On uvijek svaki problem podijeli sa mnom, ali nekad ga podijeli drugi dan, a nekad peti, jedan je tek nakon pola godine, mada je znao da ja znam, ali bilo mu je prebolno pricati o tome, pa je samo indirektno rekao sta ga muci.

On za mene kaze da sam najtolerantnija osoba na svijetu, koja mu je toliko pomogla da ne moze naci ni jednu ruznu rijec koju bi za mene rekao i da zna da ne zasluzujem da se tako ponasa prema meni, ali kad ni od sam ne zna sta zeli.

Nisam vise pametna sta raditi i na koji nacin, ne zelim ga izgubiti, ali isto tako ne zelim da na svaki problem reagira tako da se povuce od sviju.

[crvena.naranča]

definitivno bi trebala otići do njega, kao što je gore napisano. dođi, zagrli ga, budi s njim makar ne progovorili ni riječi, ne zadržavaj se dugo ako ne voli društvo u takvim trenucima i otiđi. tek toliko da zna da ga još uvijek voliš i da ti je stalo i da suosjećaš s njim...

[dorothea]

Nisam otisla do njega, razlog... cula sam se sa njegovom sekom i ona me pozvala u kino, jer je on otisao van sa prijateljem. Priznajem da sam pristala i da saznam kako je, sta radi, kako provodi dane... Pokvarena ili ne, to je sad nebitno...
Uglavnom meni je to kino prijalo, a on je ove dane bio stalno kuci, pomalo je bolestan, skoro da ne prica ni sa ukucanima, Internet mu je najbolji drug... i one se ljute na njega i kazu da nije razlog da se povlaci u sebe na svaki problem... Pusticu ga i danas, ali sutra ili ce se on naci sa mnom ili ja idem kod njega, bez srama i ustezanja.

[Patiess]

Teška situacija u svakom slučaju. Mislim da se ti previše grizeš, brineš i preispituješ. Ali ako on bude ovako reagirao na svaku veću promjenu u životu (negativnu) da će to samo narušiti vaše odnose. Ako on tebe ne prima pod svoj oklop kad mu je teško neće vam biti lako u zajedničkom životu prevladavati prepreke. Nije se lako nositi sa depresijom ali ni sa depresivnom osobom.