Pojasnite mi ovaj san...

[Death-of-Art]

Netko tko brije i na psihologiju i na parapsihologiju i na bilo koju religiju koja smatra Sotonu postojećim entitetom izvan i unutar ove realnosti... zanima me vaše mišljenje...

Moja dijagnoza je daleko od psihoze... barem su testovi tako pokazali.
Dok sam bila hospitalizirana u bolnici Vrapče zbog Depresivno-anksioznog poremećaja... imala sam san koji je bio čak polu-lucidan. Ono što me zbunjuje jest to što sam bila na antipsihotiku tad zbog spavanja... znači... psihoza definitivno isključena.
Sanjala sam kako idem na spoj s nekim dečkom. Pojavio se mladi muškarac plave kose odjeven u bijelo... nasmijan. Pitao me hoću li s njim na rođendan od njegovog brata. Pristala sam. Otišli smo. Odjednom sam se s njim našla negdje gdje je nebo bilo crno-crveno. Vulkani koji eruptiraju. I crvena zemlja. Tamo su bili ljudi iz moje srednje škole i ekipa s faksa - Filozofski fakultet Družbe Isusove ....
Svi su držali čaše u ruci i pili alkohol i nabacivali mi osmijeh u smislu da su sretni zbog mene. Pojavio se lik u crnim hlačama. Tijelo mu je bilo izgoreno i crveno. Onaj dečko u bijelom me predao njemu.
I to je bio ustvari sam Sotona.
Tako se predstavio. Shvatila sam da sam na prevaru dovedena tamo i da se ne radi o rođendanu njegovog brata već o mom vjenčanju sa Sotonom.
Ja sam bila kao i uvijek u crnoj dugoj haljini. Bila sam bosa i stajala sam na onoj ... žeravici... kako se to kaže... užareni ugljen...
Sotona je pristupio u taj krug i primio me za ruke. Rekao mi je da sam ja njegova i da će on mene večeras "uzeti". Svi su nam pljeskali. Našli smo se odjednom u sobi koja je bila crno-crvena. Kao u bordelu nekom. Nije me niti razodjenuo. Primio me je i podigao prvo u zrak te me spustio u svoju postelju. Rekao mi je da više nisam narkomanska kurva već sotonska kurva. Rekla sam mu da ja nisam kurva nego njegova žena i da se izvoli kulturno ponašati i paziti što priča. Čitavo vrijeme je imao taj osmijeh na licu.
Vodili smo ljubav... u misionarskom položaju. Ironično jer Sotona obično uzima žene odozada. Ok. Priznajem da mi je čak bilo ugodno. Kad je svršio u mene... rekao je da ću ja njemu roditi dijete koje će biti Antikrist. Ja sam njemu rekla... da dijete koje ću ja roditi neću roditi njemu nego nama jer ja sam ljudsko... Božje biće... on mi se nasmijao u facu. Obukao se i nestao. Ništa mi nije bilo jasno... kako me možeš uzeti... napraviti mi dijete... još tvrdiš da ću ga roditi tebi... ? ... onako... čekaj... kako da ja ginekologu objasnim što nosim u utrobi?...
I što je s plaćanjem alimentacije za dijete koje će biti kao famozni Antikrist?... pošizila sam i počela sam ga progoniti i loviti posvuda. Sotona je bježao od mene nakon što mi je rekao da mi je napravio dijete?... jel se on posvađao s mozgom?... uzmeš me na prevaru... prozoveš me sotonskom kurvom... kažeš da ću "tebi" roditi dijete... i onda bježiš?...
Ja sam protivnik abortusa čak i u snu i čak u hipotetskoj situaciji da je djetetov otac Sotona.
Naravno da bih voljela to dijete bez obzira na to tko mu je otac. Ali već znam što znači biti samohrana majka djetetu za kojeg ne dobivate nikakvu alimentaciju niti podršku... i sad još beba Antikrist dok mi sina Adama puca pubertet... tko će doći po mene u rodilište?... kako ću ja sama hendlati i Adamove potrebe i potrebe malog takozvanog Antikrista sama?... doslovno sam trčala za Sotonom da ga ulovim i da mu dam do znanja da mora obavljati po zakonu RH svoje roditeljske dužnosti. Ali samo bih ulovila njegovu sjenu svako malo. Vikala sam za njim da je "kukavička pička" i neka stane i suoči se sa mnom kao zreo muškarac ili šta već jest... ne... on je bježao.
Prvo sam trčala po tom mjestu s vulkanima ... onda sam se odjednom našla u psihijatrijskoj ustanovi gdje su pacijenti ležali na madracima po podu. Srela sam svog psihijatra i rekla mu da sam trudna, ali da mi treba stabilizator raspoloženja koji nije teratogen jer šizim zato što je djetetov otac neodgovoran. On se nasmijao i ode... pa čekaj... Sotona, psihijatri, policija... svi bježe od mene jer se želim izboriti za prava svog djeteta... zašto? Što to govori o meni ako Sotona bježi od mene?...
I to od mene kojoj je Sotona napravio dijete koje će biti Antikrist... ? ...
Šta sam ja svima skrivila u životu pa i samom Sotoni koji me samoinicijativno uzeo da mi napravi Antikrista i onda kad sam se postavila prema njemu jer mi je dosta već i bivšeg muža sociopata, a kamoli tek tog "famoznog" Sotone koji bježi od trudne žene?... pa nema niti najmanje srama.
I eto... dvije noći je trajalo to moje proganjanje Sotone da mi bude financijska podrška barem prve 3 godine djetetovog života jer ne želim dijete slati u jaslice. Prve su 3 godine najbitnije u razvoju ličnosti i dijete mora biti uz majku i po mogućnosti dojeno. Isto kao što je bio Adam... možete li mi Vi reći zašto je Sotona pobjegao od mene?... pa ako je toliko moćan kao što non stop sere da jest... Isusu je nudio sva carstva ako mu se pokloni... a meni ne bi odvojio glupih 200-300 eura za dijete koje mi je on napravio?...
Od tada ga nikad više nisam srela.
Zar sam toliko nebitna?...

[soks]

Vjerojatno sotonom smatras svog bivseg muza koji ti je priustio iskustvo izmanipuliranosti, izdaje, ostavljanja i borbe da se dobije barem osnovna podrška.

[Death-of-Art]

soks kaže:

Vjerojatno sotonom smatras svog bivseg muza koji ti je priustio iskustvo izmanipuliranosti, izdaje, ostavljanja i borbe da se dobije barem osnovna podrška.

Sa Sotonom sam barem uživala u sexu

[Death-of-Art]

Zamisli u isto vrijeme biti samohrana majka adolescentu i isključivo dojenom antikristu..
Nezavidna situacija.

Al ok... dobar je moj sin. Sigurna sam da bi se angažirao oko svog mlađeg brata.
Dovodio bi mi ga sigurno u Vrapče na podoj barem.

[LLSkylights]

Death-of-Art kaže:

Zar sam toliko nebitna?...

Pa iskoristio te je kako je htio. Toliko si mu bila korisna. Zatim je usmjerio pažnju na druge, za istu svrhu.
Kemija zna tako otvoriti psihu, da bolje vidiš što se događa u astralu, da otvoriš sjećanja, a i da ti ukloni zaštite, pa si u tom stanju ranjivija, lakši plijen.
Tvoja je svijest vibracijski puno bliže bogu, i toliko si stvarno moćnija od te tame koja je zaboravila ljubav i muči se dolje, pokušavajući se iz tog jada izvući najbolje što zna, a to je u toj situaciji iskorištavanje drugih. To mu nikada nije dovoljno pa stalno traži još i ne može pronaći put iz te tame.
Takvi se koprcaju u mukama ako im pošalješ ljubav i svjetlo jer im je to prejaka energija, ali drugog izlaza nema.

[denilikeslife]

fora je kako sebe na dva načina opisuješ, u prvom dijelu si predmet bez ikakve moći upravljanja , a u drugom djelu preuzimaš kontrolu i zanovijetaš sotoni... preuzimaš glavnu ulogu i stvaraš nešto novo ...

izgleda kao da želiš stvoriti nešto novo i preuzeti kontrolu

[descender]

Death-of-Art kaže:

...Rekao mi je da više nisam narkomanska kurva već sotonska kurva. Rekla sam mu da ja nisam kurva nego njegova žena i da se izvoli kulturno ponašati i paziti što priča...

Ako je potreban sam Sotona glavom i bradom, i falusom naravno, čovjek si ga po potrebi izmisli ne bi li se — kad već ne može teško ga ili nemoguće ga kontaktirati samim bogom — njime alkemijski-psihoduševno transformirao iz "narkomanske kurve" u "sotonsku kurvu." Što vjerojatno dođe na isto, na slično, kako su u božjim svevidećim očima te dvije nijanse grešnosti skoro pa iste. No, nije čovjeku svejedno. Obična uličarka-vulgaris kurva ili kurviš, i prve kaste prvog ranga sotonjarska kurva ili kurviš, niti slično.

Death-of-Art kaže:

...Vodili smo ljubav... u misionarskom položaju. Ironično jer Sotona obično uzima žene odozada. Ok...

Kaj da? Statistički, od xyz puta koliko te kao ženu sotona uzeo odozada, koliko sprijeda, koliko u nekom nemoguće ga definirati položaju na plafonu koji u paklu gdje ne postoji ni gore ni dolje plafon nije...?

Death-of-Art kaže:

Priznajem da mi je čak bilo ugodno. Kad je svršio u mene... rekao je da ću ja njemu roditi dijete koje će biti Antikrist. Ja sam njemu rekla... da dijete koje ću ja roditi neću roditi njemu nego nama jer ja sam ljudsko... Božje biće... on mi se nasmijao u facu. Obukao se i nestao. Ništa mi nije bilo jasno... kako me možeš uzeti... napraviti mi dijete... još tvrdiš da ću ga roditi tebi... ? ... onako... čekaj... kako da ja ginekologu objasnim što nosim u utrobi?...

Po psihoduševnom planu i programu takve životinje u ovozemaljskoj domeni plemenitih životinja, kojoj životinja vjerno služi, kao i bilo što drugo, dijete rađaš bogu ili vragu? Ili duhu vremena, ili gnostičkom svetom prostoru, ili...? Svima samo ne kratkotrajnoj sebi, kojoj je kao "sebičan gen" ženi, možda jedina služba u ovoj domeni zbilje, produžiti "sebičan gen" vrstu pametnih majmuna?

Death-of-Art kaže:

jel se on posvađao s mozgom?... uzmeš me na prevaru... prozoveš me sotonskom kurvom... kažeš da ću "tebi" roditi dijete... i onda bježiš?...

Na prevaru? Dok su vam pljeskali, bilo ti je posve jasno što se događa, no nisi se bunila? Poslije "bilo mi je lijepo" jebanja nema kajanja? Ima, možda nerijetko, no moguće ga ne bi trebalo biti... u domeni inteligentnih majmuna, koji kažu čijom nego svojom glavom češće promišljaju ne samo u uzrok-posljedica kauzacijskim programima zbilje, nego što se rjeđe nepromišljeno povode za nepotrebno joj niti odrediti karakter, "desir" emocijom trena.

Death-of-Art kaže:

...Ja sam protivnik abortusa čak i u snu i čak u hipotetskoj situaciji da je djetetov otac Sotona. Naravno da bih voljela to dijete bez obzira na to tko mu je otac...

Da, to je tvoj ovosvjetski program "majke." Žene-kraljice-carice-božice. Osim ako nisi ono baš-baš psihoduševno stabilno nestabilna, pa povedena ili od svoje zdravorazumske sebe odvedena postpartum depresijom i/ili psihozom, u čaši vode ne bez razloga ne (od ljubavi, iz ljubavi, za ljubav... prema...) utopiš sotonski preslatko novorođenče, ljubav ti je na prvom mjestu. Ljubav kao droga. Kao derivat kemijskog laboratorija tijela, koje "ne spominji ime Božje uzalud" kažu gnostici pripada znamo kome. Sve za svoje djetešce, bez obzira na bilo što.

Death-of-Art kaže:

pa čekaj... Sotona, psihijatri, policija... svi bježe od mene jer se želim izboriti za prava svog djeteta... zašto? Što to govori o meni ako Sotona bježi od mene?...

Tvoje je da ih ganjaš, a njihovo da bježe od tebe? Što to govori o bivanju dobrih ljudi najbolje volje, u kome svi imaju sva svoja prava na sva svoja neotuđiva prava, a nerijetko priča se prilikom uživanja sviju svojih prava uživaju i (ne samo) opcije za sve njihove opcije?

Death-of-Art kaže:

...Isusu je nudio sva carstva ako mu se pokloni... a meni ne bi odvojio glupih 200-300 eura za dijete koje mi je on napravio?... Od tada ga nikad više nisam srela...

Ne samo Isusa priča se, nije uspio kupiti svim blagom sviju svjetova koje blagom posjeduje, a tvoju neprocjenjivo vrijednu, bezvremensku dušicu, uspio je ušićariti "nema džabe ni u stare babe" besplatno? O! žalosti...

Death-of-Art kaže:

Zar sam toliko nebitna?...

Zar nisi?

[0ona]

San je genijalan. U stilu montipajtonovske bizarnosti. Oprosti, vjerojatno ti nije smijesno jer si religiozna osoba ali tim vise dozivljavam ovaj san kao pozitivan odjek tvoje podsvijesti.

Kao sto je forumas prije mene zamijetio, u nametnutoj si situaciji od polozaja zrtve koja se temelji na prijevari, zastrasivanju necijom pojavom i utjecajem (Sotona) preuzela ulogu one koja ne dopusta gazenje ni rijecima, ni djelima. Boris se za ono sto ti je vrijedno pa, na kraju, ti proganjas Sotonu, a ne on tebe.

Nemaj straha.

[0ona]

descender kaže:

Ako je potreban sam Sotona glavom i bradom, i falusom naravno, čovjek si ga po potrebi izmisli ne bi li se — kad već ne može teško ga ili nemoguće ga kontaktirati samim bogom — njime alkemijski-psihoduševno transformirao iz "narkomanske kurve" u "sotonsku kurvu." Što vjerojatno dođe na isto, na slično, kako su u božjim svevidećim očima te dvije nijanse grešnosti skoro pa iste. No, nije čovjeku svejedno. Obična uličarka-vulgaris kurva ili kurviš, i prve kaste prvog ranga sotonjarska kurva ili kurviš, niti slično.



Kaj da? Statistički, od xyz puta koliko te kao ženu sotona uzeo odozada, koliko sprijeda, koliko u nekom nemoguće ga definirati položaju na plafonu koji u paklu gdje ne postoji ni gore ni dolje plafon nije...?



Po psihoduševnom planu i programu takve životinje u ovozemaljskoj domeni plemenitih životinja, kojoj životinja vjerno služi, kao i bilo što drugo, dijete rađaš bogu ili vragu? Ili duhu vremena, ili gnostičkom svetom prostoru, ili...? Svima samo ne kratkotrajnoj sebi, kojoj je kao "sebičan gen" ženi, možda jedina služba u ovoj domeni zbilje, produžiti "sebičan gen" vrstu pametnih majmuna?



Na prevaru? Dok su vam pljeskali, bilo ti je posve jasno što se događa, no nisi se bunila? Poslije "bilo mi je lijepo" jebanja nema kajanja? Ima, možda nerijetko, no moguće ga ne bi trebalo biti... u domeni inteligentnih majmuna, koji kažu čijom nego svojom glavom češće promišljaju ne samo u uzrok-posljedica kauzacijskim programima zbilje, nego što se rjeđe nepromišljeno povode za nepotrebno joj niti odrediti karakter, "desir" emocijom trena.



Da, to je tvoj ovosvjetski program "majke." Žene-kraljice-carice-božice. Osim ako nisi ono baš-baš psihoduševno stabilno nestabilna, pa povedena ili od svoje zdravorazumske sebe odvedena postpartum depresijom i/ili psihozom, u čaši vode ne bez razloga ne (od ljubavi, iz ljubavi, za ljubav... prema...) utopiš sotonski preslatko novorođenče, ljubav ti je na prvom mjestu. Ljubav kao droga. Kao derivat kemijskog laboratorija tijela, koje "ne spominji ime Božje uzalud" kažu gnostici pripada znamo kome. Sve za svoje djetešce, bez obzira na bilo što.



Tvoje je da ih ganjaš, a njihovo da bježe od tebe? Što to govori o bivanju dobrih ljudi najbolje volje, u kome svi imaju sva svoja prava na sva svoja neotuđiva prava, a nerijetko priča se prilikom uživanja sviju svojih prava uživaju i (ne samo) opcije za sve njihove opcije?



Ne samo Isusa priča se, nije uspio kupiti svim blagom sviju svjetova koje blagom posjeduje, a tvoju neprocjenjivo vrijednu, bezvremensku dušicu, uspio je ušićariti "nema džabe ni u stare babe" besplatno? O! žalosti...



Zar nisi?

Des, tebi je jasno da drzis prodike nad necijim snom!? Jebote, gori si od popova.

[descender]

0ona kaže:

Des, tebi je jasno da drzis prodike nad necijim snom!? Jebote, gori si od popova.

Prodike? Uh, ako sam ja, odnosno, pardon, faux pas-mater, ako bi ja nedajvrag mogao biti nekakav autoritet čije bi "prodike" mogle imati nekakav značaj, nekakav utjecaj na nešto, tada bi definitivno bili u paklu. Što nužno nije loše, naravno. U raju ionako nema ikoga... od fantastično-magickčnih životinja koje se nerijetko čini se povode (povodimo) za "samo za taj, osjećaj" fantastičnim emocijama, pritom naravno ne promišljajući, ne pomišljajući o "karmički bazeni" metafizičkoj širini naših za kozmički mnogošto neupitno bitnih, možda i presudnih, sebičnih djelovanja. Ono, za ono — bez grižnje bogomdane savjesti nakon vatrene tambalambe sa samim gosponom sotonom, kao anti-abortion/pro-life pobornica istovariti je antikristuša, no goruće-žareće pitanje kako se "ona se sama hrani" samohrano brinuti za malenog, budućeg velikog zlikovca, pitanje alimentacije, prva je ili jedina je briga na "automatski program" pameti? Well...

Pada, naravno da jest. "Majka" je odgovoran program ljudske zbilje. Ako tata ovako i-ili onako nije uključen u odgoj-razvoj djeteta, tada djetetu možda pofali nečega, u "Demiurge" materijalistički materijalnoj dimenziji. Lako za ljubav, i očinski model, i... Morebit mu/joj pofali potrebitih stvari, kako se sama se hrani samohrana mama, koja radom koji oslobađa kada nije na psihijatriji radi četrnaest poslova ne bi svojem mališanu (množina antikristuša, možda) pružila sve potrebno, ne može kvalitetno vremenski, financijski... brinuti za osim koji put socijalnom službom (i trgovcima organa, i...), neotuđivog mališana. Djetešce se ne samo jednom putem osjećanja inferiornosti osjeti ne samo inferiorno u svojoj peer grupi koja voli da voli bulingizirati, osjećanje (ožiljak na ožiljak, množina) impotencije vatrenim se žigosanjem zareže-zapeče na/u rajski svjetleću ego-dušicu, i eto ti-joj-mu-mi-nam vraga. Adam Adolf Franz Đuro III Sotonić-Jaldabaotić. Doslovno antikristuš, plus-minus dvadesetak godina kasnije. Kao i nekoliko puta ranije, naiđe tada tata, da mu/joj roditeljski šapuće u uvce razne zavodljive stvari, koje stvari možda nisu...... Enivejs, bitno da je seksić bio oukej, da nije bilo paklenskog žarenja za vrijeme ili nakon na prevaru naravno navučenosti (i) na taj vid predana uživanja u onome što se po ćudorednima kao ne smije ni za živu, ni za mrtvu glavu uživati ikada u ikojem nimalo slučajnom slučaju.

[Death-of-Art]

Ja ne znam šta ti toliko pizdiš...
Od silne nabrijanosti ne kužim koja je na kraju krajeva uopće tvoja poanta?
Hrpa sadržaja ... jedva čitljiva entropija...
Pišeš radi pisanja... militantan stav...
Dociranje, osuđivanje... s kim se ti ustvari prepireš i zašto?...

Možda su ti namjere čak i bile dobre...
Ali načinom izražavanja devastirao si svaki smisao i razumljivost svojih izjava.

[Death-of-Art]

0ona kaže:

Des, tebi je jasno da drzis prodike nad necijim snom!? Jebote, gori si od popova.

Sad mi je žao što sam uznemirila čovjeka...

[Death-of-Art]

0ona kaže:

Des, tebi je jasno da drzis prodike nad necijim snom!? Jebote, gori si od popova.

0ona kaže:

San je genijalan. U stilu montipajtonovske bizarnosti. Oprosti, vjerojatno ti nije smijesno jer si religiozna osoba ali tim vise dozivljavam ovaj san kao pozitivan odjek tvoje podsvijesti.

Kao sto je forumas prije mene zamijetio, u nametnutoj si situaciji od polozaja zrtve koja se temelji na prijevari, zastrasivanju necijom pojavom i utjecajem (Sotona) preuzela ulogu one koja ne dopusta gazenje ni rijecima, ni djelima. Boris se za ono sto ti je vrijedno pa, na kraju, ti proganjas Sotonu, a ne on tebe.

Nemaj straha.

Nisam religiozna. Niti odlazim u crkvu.
Smatram da je zlo među ljudima ... a Sotona je izmišljeni entitet koji je mnogima potreban da prebace odgovornost za svoja nedjela na fiktivnog lika koji čak i da postoji... pa drhtao bi pred čovjekom.

Religije promatram sa fenomenološkog stajališta..
Ima tu svega zanimljivoga.
Kao i u psihologiji religije.

U životu sam imala možda 5-6 brutalnih snova koje jasno pamtim. Inače se uopće ne sjećam šta sam sanjala jer ... ruku na srce... vječito spavam s jednim okom otvorenim ... konstantno sam iscrpljena od polu-spavanja...
Stoga volim zabilježiti nešto ovog tipa jer događa se rijetko.
Ovaj put sam samo htjela to podijeliti s drugima i čuti tuđe mišljenje o tome.
Zar da se ispričavam zbog toga?...

Zašto je u nekima to probudilo ogromnu količinu frustracija... ne znam niti želim trenutno ulaziti u to.

Žao mi je ako je ikome ovo uzrokovalo stres.
Samo sam bila željna... eto... virtualnog druženja ... na temelju sna koji je... meni osobno intrigantan i pomislih da bi bilo zabavno čuti percepciju ostalih.

[descender]

Death-of-Art kaže:

Ja ne znam šta ti toliko pizdiš... Od silne nabrijanosti ne kužim koja je na kraju krajeva uopće tvoja poanta? Hrpa sadržaja ... jedva čitljiva entropija... Pišeš radi pisanja... militantan stav... Dociranje, osuđivanje... s kim se ti ustvari prepireš i zašto?... Možda su ti namjere čak i bile dobre... Ali načinom izražavanja devastirao si svaki smisao i razumljivost svojih izjava.

Znanje je precijenjeno, priča se. Nije da moraš znati, no ukoliko možda ipak postoji potreba za znanjem, jer znanje je moćno kažu, da predložim možda moguću mogućnost? Pizdi mi se, pižđenja radi? Volim to. Probudio sam se s osjećajem žarenja u dupetu. Kao da me sam sotona tijekom cijelog spavanja u korist odmaranja se od zbilje, jebao u dupence. Ajde još da je to činio nekim razlogom, da mi je kroz dupenceta najbolje možda samo izlaznu "The Void" rupicu, namjeravao umetnuti antikristuša, no ne, ono to tako, samo tako, zabave se radi ili tako nečega, valjda mu zabavnog. Uopće ne mari za nas male božje ljude. Dok smo budni, u snovima i javi, i dok nismo, između ili povrh svega ostalog koristi nas i kao biorazgradive mesnate vrećice za istresanje sotonske požude. Poanta je da nema poante? Jel može to biti poanta? Jedna od nekoliko mogućih. Jedinom namjerom, namjerom pisanja, pisanja pisanja radi naravno, vježbanja pomalo zahrđalih šapica radi, užarenim dupetom po buđenju odgovaram na tematski predložen "izjeb'o me sotona" apstraktan san? Kakva poanta bila bi potrebna, ili moguća? Po buđenju osjetio sam se ili kontinuiranosti osjećanja istog osjećaja osjećao sam se vrlo devastirano, te razumijevanjem nerazumijevanja smisla postojanja u univerzumu u kojem dok smo budni, u snovima i javi, i dok nismo, sotona nas radeći radom koji ga nečega oslobađa možda, koristi kao mesnate vrećice za istresanje svoje bogomdane sotonske požude, ništa nego "šalji dalje... entropiju" reda radi prosljeđujem slovnu simboličnost fantastičnosti fantastičnih osjećanja kao rezultata pokušaja određivanja značenja takve forme zbilje. Reda mora biti, kažu. Prepirem se s imaginarnim tim koji ti je antikristuša implantirao, pa kao i da nije bio, bestragom je šupački nestao?

[zula202]

Preopterećenost vjerom i potisnutom krivnjom koju ta vjera izaziva.

[Death-of-Art]

descender kaže:

Znanje je precijenjeno, priča se. Nije da moraš znati, no ukoliko možda ipak postoji potreba za znanjem, jer znanje je moćno kažu, da predložim možda moguću mogućnost? Pizdi mi se, pižđenja radi? Volim to. Probudio sam se s osjećajem žarenja u dupetu. Kao da me sam sotona tijekom cijelog spavanja u korist odmaranja se od zbilje, jebao u dupence. Ajde još da je to činio nekim razlogom, da mi je kroz dupenceta najbolje možda samo izlaznu "The Void" rupicu, namjeravao umetnuti antikristuša, no ne, ono to tako, samo tako, zabave se radi ili tako nečega, valjda mu zabavnog. Uopće ne mari za nas male božje ljude. Dok smo budni, u snovima i javi, i dok nismo, između ili povrh svega ostalog koristi nas i kao biorazgradive mesnate vrećice za istresanje sotonske požude. Poanta je da nema poante? Jel može to biti poanta? Jedna od nekoliko mogućih. Jedinom namjerom, namjerom pisanja, pisanja pisanja radi naravno, vježbanja pomalo zahrđalih šapica radi, užarenim dupetom po buđenju odgovaram na tematski predložen "izjeb'o me sotona" apstraktan san? Kakva poanta bila bi potrebna, ili moguća? Po buđenju osjetio sam se ili kontinuiranosti osjećanja istog osjećaja osjećao sam se vrlo devastirano, te razumijevanjem nerazumijevanja smisla postojanja u univerzumu u kojem dok smo budni, u snovima i javi, i dok nismo, sotona nas radeći radom koji ga nečega oslobađa možda, koristi kao mesnate vrećice za istresanje svoje bogomdane sotonske požude, ništa nego "šalji dalje... entropiju" reda radi prosljeđujem slovnu simboličnost fantastičnosti fantastičnih osjećanja kao rezultata pokušaja određivanja značenja takve forme zbilje. Reda mora biti, kažu. Prepirem se s imaginarnim tim koji ti je antikristuša implantirao, pa kao i da nije bio, bestragom je šupački nestao?

O bogati šta sam ti ja skrivila u životu...

[Velika zemska]

Death-of-Art kaže:

Netko tko brije i na psihologiju i na parapsihologiju i na bilo koju religiju koja smatra Sotonu postojećim entitetom izvan i unutar ove realnosti... zanima me vaše mišljenje...

Moja dijagnoza je daleko od psihoze... barem su testovi tako pokazali.
Dok sam bila hospitalizirana u bolnici Vrapče zbog Depresivno-anksioznog poremećaja... imala sam san koji je bio čak polu-lucidan. Ono što me zbunjuje jest to što sam bila na antipsihotiku tad zbog spavanja... znači... psihoza definitivno isključena.
Sanjala sam kako idem na spoj s nekim dečkom. Pojavio se mladi muškarac plave kose odjeven u bijelo... nasmijan. Pitao me hoću li s njim na rođendan od njegovog brata. Pristala sam. Otišli smo. Odjednom sam se s njim našla negdje gdje je nebo bilo crno-crveno. Vulkani koji eruptiraju. I crvena zemlja. Tamo su bili ljudi iz moje srednje škole i ekipa s faksa - Filozofski fakultet Družbe Isusove ....
Svi su držali čaše u ruci i pili alkohol i nabacivali mi osmijeh u smislu da su sretni zbog mene. Pojavio se lik u crnim hlačama. Tijelo mu je bilo izgoreno i crveno. Onaj dečko u bijelom me predao njemu.
I to je bio ustvari sam Sotona.
Tako se predstavio. Shvatila sam da sam na prevaru dovedena tamo i da se ne radi o rođendanu njegovog brata već o mom vjenčanju sa Sotonom.
Ja sam bila kao i uvijek u crnoj dugoj haljini. Bila sam bosa i stajala sam na onoj ... žeravici... kako se to kaže... užareni ugljen...
Sotona je pristupio u taj krug i primio me za ruke. Rekao mi je da sam ja njegova i da će on mene večeras "uzeti". Svi su nam pljeskali. Našli smo se odjednom u sobi koja je bila crno-crvena. Kao u bordelu nekom. Nije me niti razodjenuo. Primio me je i podigao prvo u zrak te me spustio u svoju postelju. Rekao mi je da više nisam narkomanska kurva već sotonska kurva. Rekla sam mu da ja nisam kurva nego njegova žena i da se izvoli kulturno ponašati i paziti što priča. Čitavo vrijeme je imao taj osmijeh na licu.
Vodili smo ljubav... u misionarskom položaju. Ironično jer Sotona obično uzima žene odozada. Ok. Priznajem da mi je čak bilo ugodno. Kad je svršio u mene... rekao je da ću ja njemu roditi dijete koje će biti Antikrist. Ja sam njemu rekla... da dijete koje ću ja roditi neću roditi njemu nego nama jer ja sam ljudsko... Božje biće... on mi se nasmijao u facu. Obukao se i nestao. Ništa mi nije bilo jasno... kako me možeš uzeti... napraviti mi dijete... još tvrdiš da ću ga roditi tebi... ? ... onako... čekaj... kako da ja ginekologu objasnim što nosim u utrobi?...
I što je s plaćanjem alimentacije za dijete koje će biti kao famozni Antikrist?... pošizila sam i počela sam ga progoniti i loviti posvuda. Sotona je bježao od mene nakon što mi je rekao da mi je napravio dijete?... jel se on posvađao s mozgom?... uzmeš me na prevaru... prozoveš me sotonskom kurvom... kažeš da ću "tebi" roditi dijete... i onda bježiš?...
Ja sam protivnik abortusa čak i u snu i čak u hipotetskoj situaciji da je djetetov otac Sotona.
Naravno da bih voljela to dijete bez obzira na to tko mu je otac. Ali već znam što znači biti samohrana majka djetetu za kojeg ne dobivate nikakvu alimentaciju niti podršku... i sad još beba Antikrist dok mi sina Adama puca pubertet... tko će doći po mene u rodilište?... kako ću ja sama hendlati i Adamove potrebe i potrebe malog takozvanog Antikrista sama?... doslovno sam trčala za Sotonom da ga ulovim i da mu dam do znanja da mora obavljati po zakonu RH svoje roditeljske dužnosti. Ali samo bih ulovila njegovu sjenu svako malo. Vikala sam za njim da je "kukavička pička" i neka stane i suoči se sa mnom kao zreo muškarac ili šta već jest... ne... on je bježao.
Prvo sam trčala po tom mjestu s vulkanima ... onda sam se odjednom našla u psihijatrijskoj ustanovi gdje su pacijenti ležali na madracima po podu. Srela sam svog psihijatra i rekla mu da sam trudna, ali da mi treba stabilizator raspoloženja koji nije teratogen jer šizim zato što je djetetov otac neodgovoran. On se nasmijao i ode... pa čekaj... Sotona, psihijatri, policija... svi bježe od mene jer se želim izboriti za prava svog djeteta... zašto? Što to govori o meni ako Sotona bježi od mene?...
I to od mene kojoj je Sotona napravio dijete koje će biti Antikrist... ? ...
Šta sam ja svima skrivila u životu pa i samom Sotoni koji me samoinicijativno uzeo da mi napravi Antikrista i onda kad sam se postavila prema njemu jer mi je dosta već i bivšeg muža sociopata, a kamoli tek tog "famoznog" Sotone koji bježi od trudne žene?... pa nema niti najmanje srama.
I eto... dvije noći je trajalo to moje proganjanje Sotone da mi bude financijska podrška barem prve 3 godine djetetovog života jer ne želim dijete slati u jaslice. Prve su 3 godine najbitnije u razvoju ličnosti i dijete mora biti uz majku i po mogućnosti dojeno. Isto kao što je bio Adam... možete li mi Vi reći zašto je Sotona pobjegao od mene?... pa ako je toliko moćan kao što non stop sere da jest... Isusu je nudio sva carstva ako mu se pokloni... a meni ne bi odvojio glupih 200-300 eura za dijete koje mi je on napravio?...
Od tada ga nikad više nisam srela.
Zar sam toliko nebitna?...

Meni to djeluje kao strah od napuštanja, tipa ni sotona te ne želi, a inaće sotona želi "sve ljude", ali čak te ni on ne želi, tj. želio te u jednom trenutku i onda te odbacio, i tu si ti povrijeđena...želiš da te tretira kao cjelovitu osobu a ne samo kao objekt....Djeluje mi kao da te muškarci većinom doživljavaju "fizički", većinom bi htjeli nešto neobavezno a ti želiš nešto dublje, želiš da te doživljavaju i fizički i duhovno, a naletavaš samo na one koji oće nešto fizički...

[cunyzg]

Nije dobro Sotonu sanjati, čak ni kad je ispao pickha i uteko ća, gledao sam intervjuu sa jednim Egzorcistom iz Amerike ima na YouTubeu i naš prijevod, uglavnom tip priča svoje slučajeve opsjednutosti ljudi, jedan od njih je upravo san jedne mlade umjetnice iz NY...

[descender]

Death-of-Art kaže:

O bogati šta sam ti ja skrivila u životu...

Što? Nisi predložila tko je Adama podojio?

[shadow light]

Zanimljiv san na jako puno razina. Podsvijest je baš fascinantna.

Death-of-Art kaže:

Zar sam toliko nebitna?...

Zapravo ti je odbacivanje sotone potvrda da vrijediš više. Sama činjenica da nisi spremna pobaciti antikrista je djelo dobra, odn. Boga, a ti i dalje žudiš biti prihvaćena od strane zla. Zapitaj se zašto?!
Moja percepcija, odn. tumačenje je da želiš biti bitna najgorem i tako dobiti potrebnu validaciju kako bi potvrdila svoj duboko usađeni kompleks bezvrijednosti.

Kažeš u postu da ti je ex sociopat i s njim imaš dijete, a sad si sa sotonom napravila level up (zapravo down) i ponovila isti obrazac, a to je, po meni, samo znak da još nisi prihvatila, razriješila i otpustila odnos s tim bivšim.

Tako da bi zaključak bio da je sotona u snu samo metafora za tvog bivšeg jer zemaljske brige poput alimentacije i dojenja nisu realne brige jednog "boga podzemlja".