Zvijezde u Knjizi otkrivenja

[pavaogc]

Otkrivenje 12,1 I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
Otkrivenje 12,2 Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.
Otkrivenje 12,3 I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,
Otkrivenje 12,4 a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.
Otkrivenje 12,5 I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.
Otkrivenje 12,6 A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana.
Otkrivenje 12,7 I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,
Otkrivenje 12,8 ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.
Otkrivenje 12,9 Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
Otkrivenje 12,10 I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.
Otkrivenje 12,11 Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti.
Otkrivenje 12,12 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Ðavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!
Otkrivenje 12,13 Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića.
Otkrivenje 12,14 No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.
Otkrivenje 12,15 I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese.
Otkrivenje 12,16 Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta.
Otkrivenje 12,17 I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo.
Otkrivenje 12,18 I stade na morski žal.

todaytonight kaže:

cak je i Alpha Pokemon Arceus rodjen iz Kozmisckoj jajeta dok je jos svemirom rulalo bozanstvo kaosa koje je bilo zenskoga roda ciji je matrijarhat jenjao kada se pojavio babilonski bog osvetnik Marduk sa svojom zenom boginjom-vjecno-trudnom, i proglasio se kraljem cijeloga svemira kojim vlada ever since sjedeci udobno u svom panteonu

U svjetlu i tami raznih dualističkih religija koje su pristupile stapanjima smisla ljudskih života s tim i takvim idejama, pošto se za vrijeme vedrog dana, mogu valjda ljeti opaziti 12 zvijezda na nebu u krugu, a Mjesec i Sunce i k tome "majka" Zemlja su vidljive pojave za vrijeme dana što je s ovim velikim ognjenim Zmajem koji ima 7 glava, 10 rogova i na rogovima po 7 kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih, tj. o kakvim se eventualno noćnim pojavama radi u "borbi" svjetla i tame?

[Josip9]

Da bi se razumijelo 12. poglavlje Ivanovog Otkrivenja bilo bi dobro na početku objasniti da je ono što se najčešće podrazumijeva pod Svetim gradom, Božjim Jeruzalemom koji se spominje u Svetoj knjizi, Zakon Božji. Zakon Božji se uspoređuje sa zaručnicom, a ponekad s Jeruzalemom, te s novim nebesima i zemljom. Tako se u poglavlju 21, u stihovima 1 i 2 Otkrivenja sv. Ivana kaže: “Potom opazih novo nebo i novu zemlju’, jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja: mora više nema. I opazih kako Sveti grad’ – Novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je okićena’ za svoga muža. Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: Evo stana’ Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on’ sam Bog bit će s njima’”.
Prva nebesa i zemlja označavaju raniji Zakon. Jer kaže se da su prva nebesa i prva zemlja prošli i da više nema mora – tj. da je zemlja mjesto suda i na toj zemlji suda nema mora, što znači da će se učenja i Zakon Božji potpuno proširiti na zemlji i svi će ljudi ući u Stvar Božju, a zemlja će biti posve nastanjena vjernicima; stoga neće biti nikakva mora, jer prebivalište i stan čovjekov jest suho tlo. Drugim riječima, u toj epohi polje toga Zakona postat će polje radosti čovjekove. Takvo tlo je čvrsto; na njemu se ne može okliznuti.
Zakon Božji također se opisuje kao Sveti grad, Novi Jeruzalem. Jasno je da Novi Jeruzalem koji se spušta s nebesa nije grad od kamena, cementa, opeka, zemlje i drveta. To je Zakon Božji koji se spušta s neba i zove se novim jer jasno je da se Jeruzalem od kamena i zemlje ne spušta s nebesa i da nije obnovljen; ali ono što je obnovljeno jest Zakon Božji.
Zakon Božji također se uspoređuje s urešenom zaručnicom koja se pojavljuje s najljepšim ukrasima, kako se kaže u poglavlju 21 Otkrivenja sv. Ivana: “I opazih kako Sveti grad’ – Novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je okićena’ za svoga muža”1. A u poglavlju 12, stih 1, kaže se: “Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda”. Ta je žena zaručnica. Zakon Božji koji je sišao na Muhameda. Sunce u koje je zaogrnuta i mjesec pod njenim nogama dva su naroda koji su u sjeni Zakona, perzijsko i otomansko kraljevstvo; jer amblem Perzije je sunce, a otomanskog carstva mladi mjesec. Tako su sunce i mjesec amblemi dva kraljevstva koja su u vlasti Zakona Božjeg. Kasnije se kaže: “A na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.” Tih dvanaest zvijezda predstavlja dvanaest imama, koji su bili promicatelji Muhamedova zakona i odgajatelji ljudi te sjaju poput zvijezda na nebu vodstva.
Onda se u drugom stihu kaže: “Bila je trudna i vikala je”, što znači da je taj zakon zapao u velike poteškoće i pretrpio velike nevolje i nedaće sve dok se nije rodilo savršeno dijete – tj. nastupajuća Objava, Obećani koji je savršeno dijete othranjeno na grudima ovoga Zakona koji mu je kao majka. Dijete o Kojem je riječ jest Báb, Prvotna točka, Koji se uistinu rodio iz Muhamedova Zakona – tj. Sveta Stvarnost, Koja je dijete i ishod Zakona Božjeg, koji mu je majka, a Kojega je obećala ta religija, nalazi stvarnost u kraljevstvu toga Zakona; ali zbog zmajeva despotizma dijete je poneseno uvis Bogu. Nakon tisuću dvjesto i šezdeset dana zmaj je uništen, a dijete Zakona Božjeg, Obećani, objavio se.
Stihovi 3 i 4. “Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna. Njegov rep pomete trećinu nebeskih zvijezda i surva ih na zemlju”. Ti su znakovi aluzija na dinastiju Umayyada koji su dominirali Muhamedovom religijom. Sedam glava i sedam kruna označava sedam zemalja i dominiona nad kojima su Umayyadi imali vlast: to su bili rimski dominion oko Damaska; te perzijski, arapski i egipatski dominioni, zajedno s dominionom Afrike – tj. Tunis, Maroko i Alžir; dominion Andaluzije, koji je sada Španjolska; i dominion Turaka u Transoksaniji. Umayyadi su imali vlast nad tim zemljama. Deset rogova označava imena vladara Umayyada – tj. bez ponavljanja, bilo je deset imena vladara, što znači deset imena zapovjednika i poglavara – prvi je Abú Sufyán a posljednji Marván – no nekoliko ih nosi isto ime. Tako postoje dva Mu’ávíyaa, tri Yazída, dva Valída, i dva Marvána; no kad bi se imena izbrojala bez ponavljanja bilo bi ih deset. Umayyadi, od kojih je prvi bio Abú Sufyán, Amir od Meke i poglavar dinastije Umayyada, a zadnji Marván, uništili su trećinu svetih i pobožnih ljudi Muhamedove loze nalik zvijezdama nebeskim.
Stih 4. “Zmaj stade pred Ženu koja je imala roditi, da joj proždre Dijete čim se rodi”1. Kako smo već ranije objasnili, ta je žena Zakon Božji. Zmaj je stajao blizu žene da bi proždro njezino dijete, a to je dijete obećana Objava, dijete Zakona Muhamedova. Umayyadi su se uvijek željeli dočepati Obećanoga, Koji je trebao doći iz Muhamedove loze, da bi ga uništili; jer jako su se bojali pojave obećane Objave i htjeli su ubiti Muhamedove potomke koji su mogli postati vrlo ugledni.
Stih 5. “I ona rodi sina – muškarca – koji će vladati svim narodima željeznim žezlom”. Taj veliki sin jest obećana Objava, rođen iz zakona Božjeg i othranjen na grudima božanskih učenja. Željezno žezlo je simbol moći i snage – to nije mač – i znači da će uz božansku moć i snagu On poput pastira čuvati sve narode zemlje. Taj sin je Báb.
Stih 5. “Njezino Dijete bi doneseno k Bogu i njegovu prijestolju”. To je proročanstvo o Bábu, Koji se uznio u nebesko kraljevstvo do Božjeg prijestolja i do središta njegova Kraljevstva. Zamislite kako to sve savršeno odgovara onome što se dogodilo.
Stih 6. “A Žena pobježe u pustinju” – tj. Zakon Božji pobježe u pustinju, što znači u prostranu pustinju Hijáz i na Arapski poluotok.
Stih 6. “Gdje joj je Bog pripravio sklonište”2. Arapski poluotok postao je prebivalište, stan i središte Zakona Božjeg.
Stih 6. “Da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana”. Prema terminologiji Svete knjige tih tisuću dvjesto i šezdeset dana označava tisuću dvjesto i šezdeset godina, koliko je Zakon Božji bio uspostavljen u divljini Arabije, u velikoj pustinji: od njega je Obećani došao. Nakon tisuću dvjesto i šezdeset godina taj zakon više neće imati nikakva utjecaja: plodovi toga stabla pojavit će se i doći će do rezultata.
Promislite o tome kako proročanstva odgovaraju jedno drugom. U Apokalipsi, pojava Obećenog predviđena je nakon četrdeset i dva mjeseca, a Danijel to iskazuje kao tri i pol vremena, što je također četrdeset i dva mjeseca, a koji daju tisuću dvjesto i šezdeset dana. U još jednom ulomku Ivanova Otkrivenja o tome se jasno govori kao o tisuću dvjesto i šezdeset dana, a u Svetoj je knjizi rečeno da svaki dan predstavlja godinu. Ništa ne može biti jasnije od ove podudarnosti proročanstava. Báb se pojavio u 1260-toj godini Muhamedove Hidžre, što je početak općepriznate ere islama. Nema jasnijih dokaza od onoga u Svetim knjigama za bilo koju Objavu. Za pravednoga podudarnost vremena (doba) koja su predvidjeli jezici Velikih jest krajnji dokaz. Nema drugog mogućeg objašnjenja tih proročanstava. Blagoslovljene bile pravedne duše koje traže istinu. Ali ako nisu pravedni, ljudi napadaju, odbijaju i otvoreno poriču dokaz, poput farizeja koji su, kad se Krist objavio, s velikom nepopustljivošću porekli objašnjenja Kristovo i Njegovih učenika. Skrili su Kristovu Stvar pred neukim ljudima, govoreći, “Ta proročanstva ne dolaze od Isusa, već od Obećanoga Koji će doći kasnije, prema uvjetima koja se spominju u Bibliji”. Neki od tih uvjeta isticali su da On mora imati kraljevstvo, sjediti na Davidovu prijestolju, učiniti da na snagu stupi Zakon Biblije i očitovati takvu pravdu da će se pri istom vrelu okupiti i vuk i janje.
I tako su spriječili ljude da povjeruju u Krista.
Abdu’l-Baha

[Pater Petar]

pavaogc kaže:

Otkrivenje 12,1 I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
Otkrivenje 12,2 Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.
Otkrivenje 12,3 I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,
Otkrivenje 12,4 a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.
Otkrivenje 12,5 I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.
Otkrivenje 12,6 A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana.
Otkrivenje 12,7 I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,
Otkrivenje 12,8 ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.
Otkrivenje 12,9 Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
Otkrivenje 12,10 I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.
Otkrivenje 12,11 Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti.
Otkrivenje 12,12 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Ðavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!
Otkrivenje 12,13 Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića.
Otkrivenje 12,14 No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.
Otkrivenje 12,15 I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese.
Otkrivenje 12,16 Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta.
Otkrivenje 12,17 I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo.
Otkrivenje 12,18 I stade na morski žal.



U svjetlu i tami raznih dualističkih religija koje su pristupile stapanjima smisla ljudskih života s tim i takvim idejama, pošto se za vrijeme vedrog dana, mogu valjda ljeti opaziti 12 zvijezda na nebu u krugu, a Mjesec i Sunce i k tome "majka" Zemlja su vidljive pojave za vrijeme dana što je s ovim velikim ognjenim Zmajem koji ima 7 glava, 10 rogova i na rogovima po 7 kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih, tj. o kakvim se eventualno noćnim pojavama radi u "borbi" svjetla i tame?

Taj motiv pronalazimo i u Perziji,Indiji,Egiptu kao i na mnogim drugim mjestima
Berlniski muzej posjeduje gravuru božice u gotovo istom opisu položaja odjeveu u Sunce s Mjesecom i zvjezdama iznad te dvanaest znakova zodiaka.
U Izidinom hramu u Denderi postojao je prikaz žene "koja sjedi u središtu žarećeg Sunca okrunjena s dvanaest zvjezda a njene noge počivaju na Mjesecu.
Žena je simbol Majke Prirode,Sunce je predstavljalo kreativnu snagu a dvanaest zvjezda predstavljalo je dvanaest znakova zodiaka a Mjesec je označavao tvar i dominaciju Duha nad Materijom.
Što se tiče starosti toga motiva koji je u hramu Denderi je negdje oko 10 000 godina procjenjen na temelju astrologije koju pokazuje u tom razdoblju ili po slici neba.


Zmija zmaj koji igra ulogu "nepravde" može se isto promatrati kroz astronomski
kako i same riječi sugeriraju da se radi o zvjezdama na nebu u tekstu Svetog Ivana.
Njegov rep točnije Hydra zviježđe koja se proteže toliko nebom da povlači za sobom trećinu zvjezda nebeskih što su 4 znaka Zodiaka od njih 12 ili točnije Rak,Lav,Djevica,Vaga.

Sveti Ivan u otkrivenju gl 12 govori o Zmaju koji je mogao povrijediti pet mjeseci.
Astronomski govoreći,on i šteti vegetaciji tjekom pet najplodnijih mjeseci u godini i čini to za kaznu.
A čudovište Svetog Ivana sa sedam glava i devet rogova također možemo protumačit astrološki ili astroteološki ako pretpostavimo da je sedam glava ustvari sedam ljetnih mjeseci jer su neki stari narodi na takav način djelili godinu a rogovi su udvostručenih pet zimskih mjeseci.