Crna Gora u Drugom svjetskom ratu

[E-Absynthe]

Narodna uprava u Crnoj Gori 1943-1944.

Kolaboracionisti u Crnoj Gori, pod pritiskom Nijemaca oformili su vlast nakon kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943 godine.
Tada Crna Gora dobija drugačiji pravni okvir na tlu Europe.

Kada su Nijemci nakon kapitulacije Kraljevine Italije uspostavili crnogorsku nacionalnu upravu, sve više je Crnogoraca tražilo oružje od Nijemaca da se stvori crnogorska vojska.

U to vrijeme u Crnoj Gori ratovali su svi protiv svih.

Četnici protiv komunista, odnosno NOVCG-a, zatim četnici protiv nacionalista s Cetinja, velikosrpski orijentirani protiv crnogorskih nacionalista, svi zajedno pomalo protiv Nijemaca, Nijemci protiv svih njih.

Nijemci nisu uspjeli oformiti jaku antikomunističku frontu.
Komunistima su prije svega neprijatelji bili okupatori, a odmah potom nacionalisti.
Stoga je otvoren rat komunista protiv nacionalista bila isključiva opcija koju su iskorištavali Nijemci.

Crna Gora je u razdoblju 1943-1944 godine zapala u brutalan oblik bratoubilačkog rata.

Kada je 1912 godine kralj Nikola Petrović-Njegoš proglasio mobilizaciju, dva Crnogorca koja su se našla u Grčkoj, poslali su na Cetinje poruku;

Da li da odmah krenemo na Cetinje ili da udarimo na Turke sa boka ?


Crna Gora je sada krvarila i dovodila se do ruba beznadne propasti.

[E-Absynthe]

U studenom 1943 godine u Beogradu je uhićen kapetan JKV-a Pavle Đurišić.
Uhapšen je od strane Specijalne policije i isporučen Vojnoj upravi Srbije.

On je sa nekoliko svojih ljudi uspio pobjeći iz zarobljeničkog logora u Galiciji, a do Beograda su stigli najvećim dijelom pješke.

Đurišić je bio nositelj odlikovanja za hrabrost u vrijeme sloma Kraljevine Jugoslavije. Nakon kapituliacije JKV odlazi u Crnu Goru gdje formira četničku komandu.
Glavnina njegovih četnika bili su mahom osvetnici raspoloženi prema komunistima koji su likvidirali određene ljude pa je bilo pitanje krvne osvete.

Poslije njemačke operacije Weiss, Pavla Đurišića i njegove ljude razoružao je Wehrmacht, te ih poslao u zarobljeništvo.

Na intervenciju Neubachera, kada se Đurišić pojavio u Beogradu on je oslobođen.
Prije nego se uputio u Crnu Goru, Neubacher ga je pozvao u ured Vojne Uprave Srbije.

Neubacher ga opisuje kao mladog, snažnog, interesantnog čovjeka srednje visine , sa oznakama napora i iskustva.

Neubacher nije očekivao da se Đurišič bori zajedno s Wehrmachtom protiv NOP-a pa ga je pustio da slobodno ode u Crnu Goru.
Pavle Đurišić je bio iznenađen i odmah je upitao Neubachera;

"Ako ste oslobodili mene, onda Vas molim da pustite na slobodu i moje drugove, koji su imali hrabrosti da bježe sa mnom .."
Neubacher je potvrdio da će utjecati da ih se pusti na slobodu.

"A da li bi ste mogli da oslobodite i 600 boraca koji su bili sa mnom razorućani ? Boljih boraca od njih nema u Crnoj Gori ?"

Neubacher potvrđuje da mora obavijestiti Wehrmacht o tome.
Naposljetku, Đurišić je uputio da li može posjetiti ge.Nediča ?
Neubacher mu je odgovorio da može ići kamo želi, ali da ne smije podizati oružje protiv Wehrmachta.

Đurišić je ponudio vlastitu obitelj kao taoce.
Neubacher je spomenuo Đurišiću da je on osobno odgovoran za mnoga stradanja bošnjačkih sela, odnosno tada muslimanskih, i da mu nije jasno zašto se vraća toliko dugo u povijest.

Đurišić je spomenuo da više neće poticati napade na bošnjačka mjesta.
Nakon što je došao u Crnu Goru Đurišić je okupio nekoliko tisuća dobrovoljaca.

U prosincu 1943 godine njegove su snage teško potučene od snaga NOVJ-a Peke Dapčevića.
U toku vojnih operacija Pavle Đurišić je navodno išao prvi, ispred svojih ljudi, u ruci štap, za pojasom pištolj. Doimalo se kao da se pucnajva, dim, prasak njega ne tiču.
On je htio biti klasični crnogorski junak u crnogorskom građanskom ratu.

[CrusaderMNE]

Ta tkz ''Narodna uprava'' je bila uglavnom velikosrpskog usmjerenja, a predśednik joj je bio pro-nacistički bjelaš iz Vasojevića, dr Ljubo Vuksanović.

E-Absynthe kaže:

U to vrijeme u Crnoj Gori ratovali su svi protiv svih.

Četnici protiv komunista, odnosno NOVCG-a, zatim četnici protiv nacionalista s Cetinja, velikosrpski orijentirani protiv crnogorskih nacionalista, svi zajedno pomalo protiv Nijemaca, Nijemci protiv svih njih.

Ođe imate dosta netačnih podataka.
Četnici i krilaši (zelenaši) nijesu u toku rata ispalili nijedan metak jedni prema drugima.
Isti nijesu ispalili nijedan metak prema Njemcima.
Njemci su u Crnoj Gori ratovali samo protiv NOV i POJ i protiv anglo-američke avijacije.

Znači nije bilo nikakvog rata svih protiv svih, već ste imali samo dvije zaraćene strane.
NOV i POJ (podržani savezničkom avijacijom) to vam je jedna strana. Italijansko-njemačke okupacione snage i njihovi pomagači (četnici, krilaši, albanski vulnetari, muslimanska milicija Sandžaka) to vam je druga strana.

[ruka-slave]

Cijela situacija u Crnoj Gori nakon sloma ustanka je dosta nejasna i anarhična.

Primjerice, Krsto Zrnov Popović, iako "zelenaš" od Božićnog ustanka 1919-te, nikako nije išao u istu rečenicu sa Sekulom Drljevićem. Prvi je bio za CG kao federalnu jedinicu u Jugoslaviji, a drugi je bio za potpunu nezavisnost. Nominalno je bio čelnik Crnogorske nacionalne komande, ali nigdje ne mogu naći koja je bila stvarna funkcija tog tijela.

https://www.antenam.net/istorija/151...niku-crne-gore

Od početka 1942. do druge polovine 1944, predstavnik je umjerenog krila crnogorskih suverenista. Bio je na čelu Crnogorske nacionalne komande i komandant Lovćenske brigade.

[E-Absynthe]

CrusaderMNE kaže:

Ta tkz ''Narodna uprava'' je bila uglavnom velikosrpskog usmjerenja, a predśednik joj je bio pro-nacistički bjelaš iz Vasojevića, dr Ljubo Vuksanović.

Kako misliš pro-nacistički ?
Pa što je mogao biti drugačije ako je Crna Gora bila pod njemačkom upravom ?
Uostalom, što je Crna Gora bila tada, u tom razdoblju ?
Protektorat ?
Kraljevina ?

CrusaderMNE kaže:

Ođe imate dosta netačnih podataka.
Četnici i krilaši (zelenaši) nijesu u toku rata ispalili nijedan metak jedni prema drugima.
Isti nijesu ispalili nijedan metak prema Njemcima.
Njemci su u Crnoj Gori ratovali samo protiv NOV i POJ i protiv anglo-američke avijacije.

Znači nije bilo nikakvog rata svih protiv svih, već ste imali samo dvije zaraćene strane.
NOV i POJ (podržani savezničkom avijacijom) to vam je jedna strana. Italijansko-njemačke okupacione snage i njihovi pomagači (četnici, krilaši, albanski vulnetari, muslimanska milicija Sandžaka) to vam je druga strana.

Znači s jedne strane NOP/NOB, a sa druge strane svi ostali ?

[ruka-slave]

E-Absynthe kaže:

Kako misliš pro-nacistički ?
Pa što je mogao biti drugačije ako je Crna Gora bila pod njemačkom upravom ?
Uostalom, što je Crna Gora bila tada, u tom razdoblju ?
Protektorat ?
Kraljevina ?

Znači s jedne strane NOP/NOB, a sa druge strane svi ostali ?

Ne baš.

Mene je iznenadilo kad sam saznao da je kapetan vojske Kraljevine Jugoslavije Pavle Đurišić bio jedan od istaknutih vođa ustanka 13.7.
https://znaci.org/00001/281_1.pdf (str.21)

Čak i Bajo Stanišić, pukovnik: (str.18)

Tjedan dana nakon izbijanja ustanka osnovana je Privremena vrhovna komanda nacionalnooslobodilačkih trupa za Crnu Goru, Boku i Sandžak, u
koju su ušla dva oficira, i to: generalštabni kapetan
prve klase Arso Jovanović, kome je povjerena dužnost
komandanta, i pukovnik Bajo Stanišić, koji je postao
član toga najvišeg političkog i vojnog rukovodstva ustanka.

I jedan i drugi su više nego poznati po svojim velikosrpskim i antikomunističkim stavovima, no to im nije smetalo da 13.7 zajedno sa komunistima napadnu Talijane. Arso Jovanović je kasnije bio načelnik Vrhovnog Štaba NOV/POJ.

Dakle, kako ja vidim načelno su bile četiri struje:
- komunisti
- velikosrbi/bjelaši (Đurišić, Stanišić)
- umjereni zelenaši/federalisti (Popović)
- separatisti (Drljević)

[E-Absynthe]

ruka-slave kaže:

Ne baš.

Mene je iznenadilo kad sam saznao da je kapetan vojske Kraljevine Jugoslavije Pavle Đurišić bio jedan od istaknutih vođa ustanka 13.7.
https://znaci.org/00001/281_1.pdf (str.21)

Čak i Bajo Stanišić, pukovnik: (str.18)

Đurišić vođa ustanka koji je palio i žario po bošnjačkim selima ?
Meni se doima da je bio preserator..

ruka-slave kaže:

I jedan i drugi su više nego poznati po svojim velikosrpskim i antikomunističkim stavovima, no to im nije smetalo da 13.7 zajedno sa komunistima napadnu Talijane. Arso Jovanović je kasnije bio načelnik Vrhovnog Štaba NOV/POJ.

Dakle, kako ja vidim načelno su bile četiri struje:
- komunisti
- velikosrbi/bjelaši (Đurišić, Stanišić)
- umjereni zelenaši/federalisti (Popović)
- separatisti (Drljević)

S tim se mogu složiti..

Komunisti
Nacionalisti crnogorski
Velikosrpski monarhisti

[ruka-slave]

E-Absynthe kaže:

Đurišić vođa ustanka koji je palio i žario po bošnjačkim selima ?
Meni se doima da je bio preserator..

Rekoh, iznenadio sam kad sam saznao.

No onda je došla talijanska kontraofenziva sa bizarno velikim snagama, cca 150.000 vojnika. Crna Gora je tada imala cca 450.000 stanovnika, tako da je omjer snaga - ne računajući daleko veću opremljenost i organiziranost Talijana - nevjerojatan. I onda je potom Đurišić (i Stanišić i onaj glavni, Lašić, mislim) otišao po instrukcije kod Draže Mihailovića, koji je u međuvremenu pukao tikvu sa komunistima. Nakon toga se cijela priča sa komunistima i otporom Talijanima mijenja za 180°, crnogorski četnici direktno napadaju partizane za račun Talijana koji ih plaćaju i opremaju, skupa sa napadima na muslimanska sela.

Jako je teško danas rekonstruirati što se točno dešavalo, jer je masu ljudi nakon rata "pralo" biografije.

Meni se čini iz dostupnih izvora da su se ne-komunisti, suočeni sa nevjerojatnom premoći Talijana, jednostavno prelomili i zaključili da je bolje surađivati s vragom "pa da narod preživi", i stoga se okrenuli protiv komunista koji nisu popuštali.

S tim se mogu složiti..

Komunisti
Nacionalisti crnogorski
Velikosrpski monarhisti

Ja bih ipak ubacio ovdje dvije vrste crnogorskih "nacionalista":

- umjereni "zeleni", federalisti - za CG ali kao ravnopravnu Srbiji, unutar zajedničke države; nisam čak siguran da su bili za kraljevinu/Karađorđeviće. Krsto Popović sigurno nije.

- separatisti Sekule Drljevića. Vrlo malu podršku su imali, ako uopće. Drljević je 12.7.41 proglasio Nezavisnu Crnu Goru pod patronatom Kraljevine Italije (šta god to značilo). Bukvalno sutradan je izbio ustanak, i koliko znam, Talijani su ga, sumnjajući na njegove namjere, internirali u logor u Italiji - iako je bilo logora i u Crnoj Gori, primjerice otok/tvrđava Mamula
https://hrcak.srce.hr/file/445747

Došavši nakon kapitulacije i raspada Kraljevine Jugoslavije u svibnju 1941. u Crnu Goru, Drljević se uključio u rad Savjetodavnog vijeća pri civilnom Komesarijatu, zvanom Konsulta. Odstupio je od federalističkog rješenja za Crnu Goru i ostvarenje Crnogorske države vidio je pod talijanskim pokroviteljstvom. Kao inicijator i kreator uspio je na Petrovaradinskom saboru 12. srpnja 1941. da se proglasi suverena i nezavisna Crna Gora kao ustavna monarhija, čiju sudbinu stavlja pod Italiju. Država nije ni zakoračila na
pozornicu, a već je sljedeći dan izbio ustanak u Crnoj Gori, a sudionici Petrovaradinskog sabora u većini su se vratili kući. Sam Drljević interniran je u San Remo, tj. u Italiju

12.7.1941 je bila subota, a ustanak buknu bogomi u neđelju.

[CrusaderMNE]

E-Absynthe kaže:

Kako misliš pro-nacistički ?
Pa što je mogao biti drugačije ako je Crna Gora bila pod njemačkom upravom ?
Uostalom, što je Crna Gora bila tada, u tom razdoblju ?
Protektorat ?
Kraljevina ?

Na dijelu teritorije koji su kontrolisali Njemci i kolaboracija, bila je samo okupaciono područje.
Na dijelu teritorije koji su kontrolisali partizani, bila je jugoslovenska savezna država (republika) u nastajanju. ZAVNOCiB/CASNO je formiran u novembru 1943., a prije toga su već bili formirani niži organi narodne vlasti - sreski, opštinski i mjesni NOO.

Znači s jedne strane NOP/NOB, a sa druge strane svi ostali ?

Jes

[CrusaderMNE]

ruka-slave kaže:

Cijela situacija u Crnoj Gori nakon sloma ustanka je dosta nejasna i anarhična.

Primjerice, Krsto Zrnov Popović, iako "zelenaš" od Božićnog ustanka 1919-te, nikako nije išao u istu rečenicu sa Sekulom Drljevićem. Prvi je bio za CG kao federalnu jedinicu u Jugoslaviji, a drugi je bio za potpunu nezavisnost.

Tako je bilo do sloma KJ. Od momenta zaposijedanja CG od strane italijanskih trupa i jedan i drugi su bili za obnovu Crne Gore pod italijanskim patronatom. Razlika između njih je bila ideološka. Drljević je bio fanatik i ideološki fašista, Krsto ne.

Nominalno je bio čelnik Crnogorske nacionalne komande, ali nigdje ne mogu naći koja je bila stvarna funkcija tog tijela.

To je trebao bit nekakav generalštab buduće Crnogorske narodne vojske. Krsto Popović je stalno ponavljao da Crna Gora ne smije dočekati kraj rata bez svoje vojske kao 1918. Bilo je predviđeno da ta vojska ima 8.000 vojnika, no formirana je u toku rata samo Lovćenska brigada sa oko 1.500 vojnika, koju su Njemci rasformirali već u novembru 1943.

ruka-slave kaže:

Mene je iznenadilo kad sam saznao da je kapetan vojske Kraljevine Jugoslavije Pavle Đurišić bio jedan od istaknutih vođa ustanka 13.7.

Ustanak je organizovala KPJ, ali su mnogi komandanti bili oficiri Jugoslovenske vojske. Među njima je već avgusta '41 došlo do podjele, đe se 55% opredijelilo za nastavak borbe i NOP, a 45% je dezertiralo i postali su četnici i kolaboranti.

[ruka-slave]

CrusaderMNE kaže:

Tako je bilo do sloma KJ. Od momenta zaposijedanja CG od strane italijanskih trupa i jedan i drugi su bili za obnovu Crne Gore pod italijanskim patronatom. Razlika između njih je bila ideološka. Drljević je bio fanatik i ideološki fašista, Krsto ne.

"Fašist" i "nacist" bih ja vrlo oprezno koristio. Jedno je što netko brkljači po medijima jer misli da će mu to u trenutnim političkim okolnostima donijeti utjecaj i moć kojom onda nešto stvarno može napraviti, dakle oportunist s ciljem.

Meni se Krsto Popović više čini kao hrvatski Maček, koji je, znajući odnose snaga koji su doveli do IIsr, odbio suradnju sa Nijemcima/Talijanima, pa završio u logoru Jasenovac.

Popović je išao još "blažom" varijantom, očito jer je u poraću Isr/crnogorskom ustanku bio u Italiji.

Do koje mjere je surađivao s Talijanima/bjelašima Baja Stanišića nemam pojma. Oba sina su mu bila u partizanima od '41, jedan i narodni heroj.

To je trebao bit nekakav generalštab buduće Crnogorske narodne vojske. Krsto Popović je stalno ponavljao da Crna Gora ne smije dočekati kraj rata bez svoje vojske kao 1918. Bilo je predviđeno da ta vojska ima 8.000 vojnika, no formirana je u toku rata samo Lovćenska brigada sa oko 1.500 vojnika, koju su Njemci rasformirali već u novembru 1943.

Koja je uloga Lovćenske brigade bila za vrijeme Talijana? isto kao MVAC/bila dio MVACa?

Ustanak je organizovala KPJ, ali su mnogi komandanti bili oficiri Jugoslovenske vojske. Među njima je već avgusta '41 došlo do podjele, đe se 55% opredijelilo za nastavak borbe i NOP, a 45% je dezertiralo i postali su četnici i kolaboranti.

[E-Absynthe]

ruka-slave kaže:

Rekoh, iznenadio sam kad sam saznao.

No onda je došla talijanska kontraofenziva sa bizarno velikim snagama, cca 150.000 vojnika. Crna Gora je tada imala cca 450.000 stanovnika, tako da je omjer snaga - ne računajući daleko veću opremljenost i organiziranost Talijana - nevjerojatan. I onda je potom Đurišić (i Stanišić i onaj glavni, Lašić, mislim) otišao po instrukcije kod Draže Mihailovića, koji je u međuvremenu pukao tikvu sa komunistima. Nakon toga se cijela priča sa komunistima i otporom Talijanima mijenja za 180°, crnogorski četnici direktno napadaju partizane za račun Talijana koji ih plaćaju i opremaju, skupa sa napadima na muslimanska sela.

150.000 italijanskih vojnika je bilo stacionirano u Crnoj Gori od 1941-1943. ?
To je brojka od koje bi Crna Gora bila potpuno "smirena".

ruka-slave kaže:

Jako je teško danas rekonstruirati što se točno dešavalo, jer je masu ljudi nakon rata "pralo" biografije.

To je apsolutno točno.
Krivotvorenje ili makinacija s podacima nerijetko uzrokuje rascijep između svjedočenja očevidaca sa službenim podacima, koji su smatrani jedinim isključivim informacijama.

ruka-slave kaže:

Meni se čini iz dostupnih izvora da su se ne-komunisti, suočeni sa nevjerojatnom premoći Talijana, jednostavno prelomili i zaključili da je bolje surađivati s vragom "pa da narod preživi", i stoga se okrenuli protiv komunista koji nisu popuštali.

To i meni ima smisla.
Dodao bih i još nešto.
Italija je bila preko kraljevske obitelji Savoya vezana za crnogorsku vladarsku kuću Petrović-Njegoš, i očito je Rim ponudio neku obnovu crnogoroske "kontrolirane državnosti" što je svima možda zvučalo bolje nego iskustvo u mjeri velikosrpske politike, koja se dokazala kao veliki promašaj 20 godina u KJ.
Zar nisu Italijani formirali M.V.A.C. jedinice u Crnoj Gori koje su se borile protiv NOP-a ?

ruka-slave kaže:

Ja bih ipak ubacio ovdje dvije vrste crnogorskih "nacionalista":

- umjereni "zeleni", federalisti - za CG ali kao ravnopravnu Srbiji, unutar zajedničke države; nisam čak siguran da su bili za kraljevinu/Karađorđeviće. Krsto Popović sigurno nije.

- separatisti Sekule Drljevića. Vrlo malu podršku su imali, ako uopće. Drljević je 12.7.41 proglasio Nezavisnu Crnu Goru pod patronatom Kraljevine Italije (šta god to značilo). Bukvalno sutradan je izbio ustanak, i koliko znam, Talijani su ga, sumnjajući na njegove namjere, internirali u logor u Italiji - iako je bilo logora i u Crnoj Gori, primjerice otok/tvrđava Mamula
https://hrcak.srce.hr/file/445747

12.7.1941 je bila subota, a ustanak buknu bogomi u neđelju.

Znači kada je Sekula Drljević 12.7.1941godine proglasio nezavisnost Crne Gore, sutradan je izbio ustanak ?
Od strane koga ?

[CrusaderMNE]

ruka-slave kaže:

"Fašist" i "nacist" bih ja vrlo oprezno koristio. Jedno je što netko brkljači po medijima jer misli da će mu to u trenutnim političkim okolnostima donijeti utjecaj i moć kojom onda nešto stvarno može napraviti, dakle oportunist s ciljem.

Meni se Krsto Popović više čini kao hrvatski Maček, koji je, znajući odnose snaga koji su doveli do IIsr, odbio suradnju sa Nijemcima/Talijanima, pa završio u logoru Jasenovac.

Popović je išao još "blažom" varijantom, očito jer je u poraću Isr/crnogorskom ustanku bio u Italiji.

Do koje mjere je surađivao s Talijanima/bjelašima Baja Stanišića nemam pojma. Oba sina su mu bila u partizanima od '41, jedan i narodni heroj.

Četnici i krilaši (zelenaši) se nijesu mogli voljeti, ali su sarađivali protiv NOPa.
S Talijanima je Krsto sarađivao u mnogo manjoj mjeri no četnici. Odbio je slati svoje trupe na Neretvu '43, zbog čega su ga Talijani stavili u kućni pritvor neko vrijeme. Partizane ranjene u borbi protiv četnika je propuštao na teritoriju pod svojom kontrolom. Četnički komandanti su se često žalili Talijanima na ove postupke, čak su neki i nazivali krilaše ''zeleni komunisti''.

Koja je uloga Lovćenske brigade bila za vrijeme Talijana? isto kao MVAC/bila dio MVACa?

O tome sam pisao neđe na pdf povijest.
Status MVACa su kod Talijana imale Lovćenska brigada i dvije četničke ''leteće'' brigade - Zetska (pod komandom Baja Stanišića) i Limsko-sandžačka (pod komandom Pavla Đurišića). One su od Talijana dobijale odjeću, obuću, oružje i municiju za borbu protiv partizana. Poslije velike ofanzive protiv NOPa u proljeće 1942. (Treća neprijateljska ofanziva), teritorija CG je bila podijeljena na tri sektora (operativne zone) - Lovćenska brigada je držala Cetinjski, Barski i južni dio Nikšićkog sreza, Zetska je držala Podgorički, Danilovgradski i sjeverni dio Nikšićkog, a Limsko-sandžačka Šavnički, Kolašinski, Andrijevički, Beranski, Bjelopoljski i Pljevaljski srez.

[E-Absynthe]

Napomena;

Izvorni naslov bio je;

Narodna uprava u Crnoj Gori 1943-1944.

Moderator je samovoljno izmjenio naslov.

[CrusaderMNE]

E-Absynthe kaže:

150.000 italijanskih vojnika je bilo stacionirano u Crnoj Gori od 1941-1943. ?
To je brojka od koje bi Crna Gora bila potpuno "smirena".

To su pretjerani brojevi.
U gušenju ustanka '41, Talijani su imali oko 60.000 vojnika uz sva pojačanja koja su dovukli iz Albanije.
Sličan je broj bio i u Trećoj ofanzivi '42, ali je tu bilo i preko 10.000 pripadnika kvislinških formacija, te je ukupna snaga bila veća.
Stalno je u Crnoj Gori bilo stacionirano oko 25.000-30.000 italijanskih vojnika, ali su čuvanje teritorije vremenom sve više prepuštali kvislinškim snagama, kako bi izbjegli sopstvene gubitke.

Italija je bila preko kraljevske obitelji Savoya vezana za crnogorsku vladarsku kuću Petrović-Njegoš, i očito je Rim ponudio neku obnovu crnogoroske "kontrolirane državnosti"

Ponudili su krunu unuku kralja Nikole, princu Mihailu. Ovaj je to odbio, što je za svaku pohvalu. No problem je utome što je jado-princ bio ljubitelj četništva i Karađorđevića. Stokholmski sindrom, što li ?

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mihail...87_Njego%C5%A1

Znači kada je Sekula Drljević 12.7.1941godine proglasio nezavisnost Crne Gore, sutradan je izbio ustanak ?
Od strane koga ?

Od strane crnogorskih gerilskih/partizanskih odreda predvođenih PK KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandžak.

[E-Absynthe]

CrusaderMNE kaže:

To su pretjerani brojevi.
U gušenju ustanka '41, Talijani su imali oko 60.000 vojnika uz sva pojačanja koja su dovukli iz Albanije.
Sličan je broj bio i u Trećoj ofanzivi '42, ali je tu bilo i preko 10.000 pripadnika kvislinških formacija, te je ukupna snaga bila veća.
Stalno je u Crnoj Gori bilo stacionirano oko 25.000-30.000 italijanskih vojnika, ali su čuvanje teritorije vremenom sve više prepuštali kvislinškim snagama, kako bi izbjegli sopstvene gubitke.

Italijani su uspješno držali Crnu Goru jer nije bilo većih pokušaja da se poduzmu napadi na Podgoricu ili Cetinje ?
Uopće je li postojala prava prijetnja granizonima italijanske vojske po Crnoj Gori ?

CrusaderMNE kaže:

Ponudili su krunu unuku kralja Nikole, princu Mihailu. Ovaj je to odbio, što je za svaku pohvalu. No problem je utome što je jado-princ bio ljubitelj četništva i Karađorđevića. Stokholmski sindrom, što li ?

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mihail...87_Njego%C5%A1

Interesantno. Karađorđevići uništili njegovu kuću, a on ih podržao...
Pitanje je zbog čega..

CrusaderMNE kaže:

Od strane crnogorskih gerilskih/partizanskih odreda predvođenih PK KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandžak.

Dakle, većinom komunisti, ili zapravo isključivo komunisti su podigli oružani ustanak ?

[CrusaderMNE]

E-Absynthe kaže:

Italijani su uspješno držali Crnu Goru jer nije bilo većih pokušaja da se poduzmu napadi na Podgoricu ili Cetinje ?
Uopće je li postojala prava prijetnja granizonima italijanske vojske po Crnoj Gori ?

Manji garnizoni (Virpazar, Rijeka Crnojevića, Danilovgrad i sl) su se nekako mogli uzet i bili su uzeti u Julskome ustanku. Jaki, dobro utvrđeni, garnizoni tipa Podgorica, Cetinje, Nikšić, Pljevlja, trika nije bilo da se uzmu s partizanskim lakim naoružanjem. Jedan takav pokušaj je tragično završio -->

https://sh.wikipedia.org/wiki/Pljevaljska_bitka

Dakle, većinom komunisti, ili zapravo isključivo komunisti su podigli oružani ustanak ?

Organizovali, prikupili oružje, formirali odrede isključivo komunisti. Priključili se oficiri Jugoslovenske vojske koji uglavnom nijesu bili komunisti, ali se ubrzo, već u avgustu '41, većina njih (55%), opredijelila za komuniste.

[ruka-slave]

CrusaderMNE kaže:

Manji garnizoni (Virpazar, Rijeka Crnojevića, Danilovgrad i sl) su se nekako mogli uzet i bili su uzeti u Julskome ustanku. Jaki, dobro utvrđeni, garnizoni tipa Podgorica, Cetinje, Nikšić, Pljevlja, trika nije bilo da se uzmu s partizanskim lakim naoružanjem. Jedan takav pokušaj je tragično završio -->

https://sh.wikipedia.org/wiki/Pljevaljska_bitka

Da, pljevaljska bitka je bila prekretnica, ogromni gubici partizana, dio kojih se probio u grad, ali su onda završili odsječeni (koliko se sjećam iz opisa borbi), slično kao u Šapcu. Kako je u to vrijeme bilo u toku raskoljavanje partizana i četnika, moguće je da je dio neuspjeha bio izazvan četničkim opstruiranjem, no cijeli posao je bio odrađen amaterski, a Talijani puno prije upozoreni jer su pripreme bile javna tajna.

Tu se sjećam priče da je Aleksandar Ranković bio ključni za neuspjeh, zbog čega je bio u nemilosti. (a mislim i ranjen, jedva se izvukao)

Cijela operacija je bila u svjetlu poraza NOPa u Srbiji gdje su se partizani pod pritiskom četnika, nedićevaca, ljotićevaca i Nijemaca povlačili na jugozpad, preko Lima, i Pljevlja/sjever Crne Gore su trebali poslužiti kao nova baza.

U to su vrijeme negdje Pavle Đurišić & co bili na instrukcijama kod Mihailovića gdje su dobili jasna naređenja da napadnu partizane.

Uzgred, i Mihailović je jedno vrijeme imao štab u Kolašinu, to mi nije jasno.

Organizovali, prikupili oružje, formirali odrede isključivo komunisti. Priključili se oficiri Jugoslovenske vojske koji uglavnom nijesu bili komunisti, ali se ubrzo, već u avgustu '41, većina njih (55%), opredijelila za komuniste.

Što god mi mislili i znali o Pavlu Đurišiću i Baji Stanišiću, oni su bili oficiri vojske KJ. Stanišić je prošao balkanske ratove i Isr kao oficir vojske Crne Gore, bio interniran od AU nakon pada Crne Gore, i za razliku od Krsta Zrnov Popovića, prešao kasnije u srpsku vojsku.
https://sr.wikipedia.org/sr-el/Бајо_Станишић
Dakle i jedan i drugi (Đurišić i Stanišić) su imali vojnička znanja, potonji i vrlo značajno borbeno iskustvo i vjerojatno ugled u narodu.

Ovo oko priprema za ustanak kaže sprska wikipedija:
https://sr.wikipedia.org/sr-el/Бајо_Станишић

Drugi svjetski rat
Za vrijeme Aprilskog rata bio je komandant 38. puka (u sastavu Komskog odreda Zetske divizije Treće armije) koji je jedini napredovao kod Skadra protiv Italijana u vojnim operacijama. Po kapitulaciji se povezao sa crnogorskim oficirima, među kojima su bili Pavle Đurišić i Đorđije Lašić i počeo pripreme za dizanje ustanka.

Znači, zdrav razum govori da su i Đurišić i Stanišić bili patrioti - jugoslavenski ili puno vjerojatnije (veliko) srpski, i to objašnjava njihovo učešće - manje ili veće - u organizaciji i izvedbi ustanka. Suradnja s komunistima očito nije bila problem, jer su imali zajednički cilj i neprijatelja. Obzirom na vojno iskustvo i ugled u narodu, vjerujem da su itekako pridonijeli organizaciji ustanka.

Time je neobičnije njihovo okretanje za 180° u svega par mjeseci, gdje su se stavili u potpunu službu okupatora, i gdje je potom došlo do doslovce bratoubilačkog rata do istrebljenja. Plus etničko istrebljenje Muslimana i Hrvata u graničnim područjima s BiH u skladu s deklaracijom iz Mihailovećva štaba o eliminaciji sviju "manjina".

Uzgred budi rečeno, taj mentalitet je prije ravno 100 godina rezultirao ogromnim masakrom u selu Šahovići. 100-ta godišnjica je ove godine.
https://www.antenam.net/drustvo/3047...-da-se-izbrise

21. maj: Svaki trag o zločinu u Šahovićima je pokušan da se izbriše
Autor: Antena M

09.11.2023. 11:48

Ovog 9. novembra, navršava se 99 godina od pokolja Šahovićima, najvećeg zločina nad muslimanskim stanovništvom u mirnodobskom periodu na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz Građanske inicijative “21. maj”.

“Mada je Vraneška dolina pamtila i bila primjer uspješnog i održivog suživota među religijama i narodima, o čemu nas najbolje podsjeća legenda o Ahmetu i Pavi, zločin koji se desio toga 09. novembra 1924. godine, bacio je veliku sjenu na to”, naveli su iz GI.

U svakom slučaju, u skladu s originalnim naslovom teme, možemo razlikovati sljedeće periode u organizaciji državne uprave u CG nakon okupacije:
- od početka okupacije do ustanka 13.7.
- od ustanka do oformljavanja MVACa
- od oformljavanja MVACa do pada Italije
- od pada Italije do izlaska Nijemaca

Formalna prekretnica je bila u 2 i 3mj.1942. Popović kao zelenaš je zadržao južni sektor (Lovćenska brigada).
https://sr.wikipedia.org/sr-el/Бајо_Станишић

Sa italijanskim predstavnicima je napravio sporazum 11. februara 1942. godine u selu Rsojevići, kod Danilovgrada i otvoreno se izjašnjavao protiv NOP-a. Sporazum Stanišića i komandanta italijanske divizije Taro od 17. februara 1942. bio je prvi u nizu italijansko-četničkih zvaničnih sporazuma.[3] U martu 1942. godine, Alesandro Pircio-Biroli uspio je da napravi koaliciju između četnika i zelenaša. Pod patronatom okupatora Crna Gora je podijeljena na tri sektora od kojih jedan pripada zelenašima Krsta Popovića, a druga dva četnicima Baja Stanišića i Pavla Đurišića.[4] Bio je u svim borbama koje su se vodile na prostoru Crne Gore čitave 1942. godine.

S time da je Boka bila anektirana od strane Italije, pa upravno nije potpadala pod Crnu Goru te niti pod jednu od ove tri brigade kolaboracionista. Ne znam kako je bila tretirana nakon što su ušli Nijemci krajem 1943.

Zanimljivo bi bilo vidjeti da li se Lovćenska brigada Krsta Zrnov Popovuća danas tretira kao četnička ili samo kao kolaboracionistička.

[Zoran Oštrić]

ruka-slave kaže:

Da, pljevaljska bitka je bila prekretnica, ogromni gubici partizana, dio kojih se probio u grad, ali su onda završili odsječeni (koliko se sjećam iz opisa borbi), slično kao u Šapcu. Kako je u to vrijeme bilo u toku raskoljavanje partizana i četnika, moguće je da je dio neuspjeha bio izazvan četničkim opstruiranjem, no cijeli posao je bio odrađen amaterski, a Talijani puno prije upozoreni jer su pripreme bile javna tajna.

Tu se sjećam priče da je Aleksandar Ranković bio ključni za neuspjeh, zbog čega je bio u nemilosti. (a mislim i ranjen, jedva se izvukao)

Ovo za Rankovića si pogrešno zapamtio, ne spominje ga se u vezi te bitke niti da je u to doba bio u Crnoj Gori.

Dobar opis postoji na "srpsko-hrvatskoj" Wikipediji, navodi dvije knjige (jedna baš o toj bitci iz 1990.) kao i poziva se na neke primarne izvore u bilješkama: Pljevaljska bitka. citira Vladu Dapčevića (koji je kasnije stradao kao informbiroovac, a njegov brat je Peko Dapčević, narodni heroj, jedan od glavnih zapovjednika uz Koču Popovića; knjigu razgovora s njim, pod naslovom "Ibeovac - Ja, Vlado Dapčević" objavio je Slavko Ćuruvija 1990, https://savezrada.wordpress.com/wp-c...-dapcevic.pdf; opisuje detaljno bitku u kojoj je sudjelovao.)

Delegat Vrhovnog štaba i CK KPJ u Crnoj Gori bio je Ivan Milutinović. On je početkom studenoga preuzeo komandu nad Glavnim štabom NOP odreda za Crnu Goru i Boku, uz zadatak da reorganizira jedinice, da da formira jedan jači odred i da se uputi u Sandžak. 15. studenoga formiran je "Crnogorski NOP odred za operacije u Sandžaku", jačine devet bataljona s 3.690 boraca. Komandant Arso Jovanović (ranije kapetan u Jugoslavenskoj vojsci), politički komesar Bajo Sekulić. Okupili su se tek 26. studenoga.

Ovdje je jedan kratak opis, u knjizi "PRILOG U KRVI (PLJEVLJA 1941-1945)", na znaci.org, https://znaci.org/00001/109_3.pdf, str. 76-78 u tiskanom izdanju (str. 17-19 na internetu) (Pažnja, ćirilica! Tko misli da je to toksično, neka ne otvara! ) Jako frizirano, ne spominje se da se Odred faktički raspao nakon neuspjeha i velikih gubitaka. Većina je jednostavno dezertirala, ostalo ih oko 700 koji su došli u Rudo do Tita, što je za njega bio još jedan udarac nakon bijega iz Užica.

Čitao sam negdje, u nečijim memoarima valjda (ne sjećam se sad gdje, da je bio poslao kurira s naređenjem da odustanu od napada na Pljevlje, da ga zaobiđu i nastave za Sandžak. Imao je informacije da Pljevlje brane elitne talijanske trupe i da su dobro pripremljeni. Kurir je međutim zakasnio.

Vlado Dapčević o tome u gore spomenutoj knjizi:

»Poraz na Pljevljima nije bio samo teški vojnički poraz partizanskog pokreta u Crnoj Gori u kome su izginuli naši najbolji kadrovi, nego i teški politički poraz. U stvari, poraz na Pljevljima i lijeve greške koje su pravili Ivan Milutinović i rukovodstvo Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru stvorili su uslove za formiranje i razvijanje četničkog pokreta u Crnoj Gori. Bilo bi normalno
da su oni koji su donijeli odluku o napadu na Pljevlja - Ivan Milutinović, Blažo Jovanović i rukovodstvo - bili izvedeni pred revolucionarni sud, jer to objektivno nije bilo ništa drugo nego zločin. Unaprijed se moralo znati da u onakvom napadu na jedan utvrđeni grad možemo samo
izginuti i ništa drugo.

Poslije tog poraza trebalo je da krenemo ka Rudom. Međutim, niko neće. Izgubili ljudi povjerenje i neće. Uz to, ima svako i neke svoje razloge. Nije im se ostavljala kuća i slično. Sazvaše zbor bataljona - ja sam još bio vrlo slab - i komandant bataljona čita da treba da idemo u Bosnu. Niko ništa. Svi ćute. Znači: ne slaže se niko. (…)«

I onda je on ljudima iz svoga bataljona održao veličanstveni govor, i oni su skoro svi odlučili da krenu prema Rudom. Naravno, svjedoku koji je bio ogorčen jer je kasnije politički stradao i prepričava sve nakon 50 godina baš i ne treba sve vjerovati. Bitka je svakako završila katastrofom, tko je sve osobno kriv nas se danas više naravno ne tiče.

Dapčevićevo spominjanje "revolucionarnog suda" pokazuje mentalitet koji su svakako i drugi dijelili: strijeljao bi za vojničke greške. Tito nije bio takav, nije olako odbacivao ljude - inače bi prvog sebe trebao strijeljati zbog katastrofe u Užicu. Došla je i ova katastrofa, on je navodno na jednom sastanku ponudio ostavku na mjesto komandanta Vrhovnoga štaba, koja je naravno odbijena. I onda je sve proglasio pobjedom, prelaskom na viši stadij borbe i osnovao Prvu proletersku brigadu. Zanimljivo je to Dapčevićevo svjedočenje čitati, čitao sam još u ono doba, 1990., živahan je, ali treba čitati s odmakom. Puno ima takvih epizoda u kojima sebe prikazuje kao heroja bez straha i mane, a ocrnjuje druge, pa nije baš sve za vjerovati.

[Wikiceha]

ruka-slave kaže:

S time da je Boka bila anektirana od strane Italije, pa upravno nije potpadala pod Crnu Goru te niti pod jednu od ove tri brigade kolaboracionista. Ne znam kako je bila tretirana nakon što su ušli Nijemci krajem 1943.

Zanimljivo bi bilo vidjeti da li se Lovćenska brigada Krsta Zrnov Popovuća danas tretira kao četnička ili samo kao kolaboracionistička.

Boka je bila posebno područje pod njemačkom upravom.
NDH je uspjela ishoditi povrat istočnih Konavala, ali je ovdje bila izravna njemačka vojna uprava, Nijemci tu baš nisu imali preveliko povjerenje u sposobnosti NDH za održavanje reda.
https://enciklopedija.hr/clanak/kotor