D'Hondtov sustav raspodjele mandata

[Bask]

D'Hondtov sustav ili metoda je metoda raspodjele glasova u zastupnička mjesta (mandate) u sustavu razmjernog predstavništva. Ime je dobio po belgijskom pravniku i matematičaru Victoru D'Hondtu. Prvi put je zakonski uveden u Belgiji 29. prosinca 1899.

Prema ovom sustavu, broj dobivenih glasova svake izborne liste koja sudjeluje u podjeli mandata u izbornoj jedinici, dijeli se redom s 1, 2, 3, itd. i tako dok se ne dođe do broja jednaka broju zastupnika koji se biraju u toj izbornoj jedinici. Dobivene količnike svih izbornih lista treba poredati po veličini te odbrojiti od najvećeg prema manjima onoliko koliko se zastupnika bira. Tada svaka lista dobiva onoliko mandata koliko ima odbrojenih količnika.

https://hr.wikipedia.org/wiki/D%27Hondtov_sustav


Pošto sam primijetio da na forumu, a i u stvarnom životu postoji dosta nerazumijevanja i krivih informacija kako funkcionira famozni D'Hondtov sustav raspodjele mandata u proporcijalnom izbornom sustavu, mislim da bi bilo dobro da se pojasni, demistificira i objasni na konkretnim primjerima s prošlih izbora.

U uvodu se već objašnjene najvažnije stavke, pa samo da dodam neka pojašnjenje i ispravim netočne informacije koje kruže o ovoj metodi:

1.Kod raspodjele mandata gleda se ukupan broj glasova, a ne postotak koji je neka lista dobila. Taj broj se onda dijeli s 2, 3, 4…
Hrvatska ima 10 izbornih jedinica, a iz svake se bira po 14 zastupnika. Znači, u svakoj izbornoj jedinici se traži 14 najvećih količnika.

Krive informacije koje kruže o D'Hondtu:

2.U obračun količnika ulaze samo stranke koje su prešle izborni prag od 5%. Često sam znao čuti da ljudi misle da se glasovi lista koje nisu prešle prag dodaju listi koja je dobila najviše glasova. POGREŠNO! Takvi glasovi se jednostavno ne uzimaju u obzir. Za D'Hondta, kao da se nisu ni dogodili.

3.Lista koja je dobila najviše glasova uvijek dobiva zadnji mandat. POGREŠNO! Zadnji mandat ide onoj listi koja po D'Hondtu ima 14. mjesto po količniku. A to može biti bilo koja lista.

4.Ako lista pređe izborni prag automatski joj je zagarantiran mandat. POGREŠNO! Može se dogoditi da lista ima nešto više od 5% glasova, ali u rasporedu količnika se nalazi ispod 14. mjesta. U tom slučaju lista neće dobiti mandat, iako je prešla izborni prag.


Pa da pređemo odmah s teorije na praksu. Pokazat ću dva primjera s prošlih izbora, iz I. i VII. izborne jedinice. U obračunu sam dodao i tko je bio 15. I 16. Po količniku, čisto da se vidi tko je ispod praga za dodjelu mandata i za koliko.

I. IZBORNA JEDINICA:







VII. IZBORNA JEDINICA:






Nadam se da je sve jasno.

[Phlegma]

Hvala.

Ovakav sustav sam po sebi u principu uopće nije loš.

I što se događa recimo ako imamo dvije stranke koje prelaze prag, tipa da svaka ima po 40%, a treća po redu ima 4,95%, četvrta 4,90%, peta 4,80% - dakle treća lista pa na dalje ne prelaze prag i ne dolaze u obzir za mandate, pa makar da u nekoj računici prema ovoj metodi i imaju količnik za 14. mjesto?

[Bask]

Phlegma kaže:

Hvala.

Ovakav sustav sam po sebi u principu uopće nije loš.

I što se događa recimo ako imamo dvije stranke koje prelaze prag, tipa da svaka ima po 40%, a treća po redu ima 4,95%, četvrta 4,90%, peta 4,80% - dakle treća lista pa na dalje ne prelaze prag i ne dolaze u obzir za mandate, pa makar da u nekoj računici prema ovoj metodi i imaju količnik za 14. mjesto?

Tako je, sve liste koje su ispod 5% ne ulaze u obračun za raspodjelu mandata. Nema veze ako bi im količnik eventualno dao 14. mjesto.

[Zoran Oštrić]

Phlegma kaže:

Hvala.

Ovakav sustav sam po sebi u principu uopće nije loš.

I što se događa recimo ako imamo dvije stranke koje prelaze prag, tipa da svaka ima po 40%, a treća po redu ima 4,95%, četvrta 4,90%, peta 4,80% - dakle treća lista pa na dalje ne prelaze prag i ne dolaze u obzir za mandate, pa makar da u nekoj računici prema ovoj metodi i imaju količnik za 14. mjesto?

Treba razlikovati D'Hondov sustav s izbornim pragom i D'Hondov sustav bez njega. Propisani izborni prag sa samim D'Hondovim sustavom podjele mandata nema veze, dodaje se posebno. Da te odredbe nema, u nekim slučajevima bi i liste s recimo 4,8% glasova osvojile mandat.

U primjeru koji spominješ, u sustavu s pragom od 5,0%, ostale ilste se automatski odbijaju. Svaka od stranki koje su osvojile po 40% dobiva po 7 mandata.

Da nema praga, treba računati koeficijente. U ovom slučaju, 40% podjeljeno sa 7 je više od 4,95% podjeljeno s 1, pa opet prve dve liste osvajaju po sedam mandata. Sam možeš računati u kojem slučaju je 4,95% dovoljno za mandata.

Teoretski je moguće i da samo jedna lista pređe prag. Onda ona dobija sve mandate.

[Zoran Oštrić]

Inače, sama ova formula može zbuniti ljude. Zašto je to tako? Objašnjenje načina razmišljanja koji je doveo do ove formule davno sam čitao u knjizi Dieter Nohlen: "Izborno pravo i stranački sustav", Zagreb: Školska knjiga, 1992..

Proporcionalni sustav podjele mandata je jasan: svaka lista dobiva u načelu onoliki postotak mandata, koliki je dobila postotaka glasova. Ali naravno ne može lista koja je dobila recimo 17,23% glasova dobiti točno 17,23% mandata. Kako to uskladiti?

Recimo, radi jednostavnosti, da se u izbornoj jedinici dijeli 10 mandata. Jedan mandat ide na 10,00% glasova; to se naziva "izborni količnik". Lista koja je osvojila 10,00% glasova obavezno dobija jedan mandat, i za svakih 10,00% po jedan.

Neka su na izborima bile dvije liste. Jedna osvoji 55%, druga 45%. Prva dobiva 5 mandata, druga 4. Kome ide deseti mandat? Hoće li podjela biti 5-5 ili 6-4? Kako god, odstupa se od stroge proporcionalnosti.

Logika matematičara D'Hondta bila je: neka odstupanje od stroge proporcionalnosti bude što manje. A to procjenjujemo prema broju glasova kojima svaka lista "plaća" jedan mandat u raznim varijantama.

Neka je prva lista osvojila X glasova i u prvom krugu podjele (djeljenjem s izbornim količnikom) x mandata, druga lista Y i y. Ostao je jedan mandat nepodijeljen. Ako bi prva lista dobila taj mandat, ona bi svaki mandat "platila" s X/(x+1) glasova. Ako bi druga lista dobila taj mandat, ona bi svaki mandat "platila" s Y/(Y+1) mandata. Dodatni mandat će dobiti lista kod koje je taj omjer veći.

Ista logika kad ima više lista i više mandata koji nisu podjeljeni u prvom krugu, prema izbornom količniku.

Matematički, to je posve jednako metodi kako je gore opisano - to je ista stvar.

Sad, u primjeru kad jedna lista ima 55% a druga 45%, vidimo da je 55/6 veće od 45/5, pa posjednji mandati ide prvoj listi i odnos je 6-4. Da je prva lista imala 54% a druga 46%, onda bi odnos bio 5-5.

Vidimo da u nekim slučajevima, u odnosu recimo na metodu najvećeg ostatka, D'Hondova metoda favorizira jače liste; u praksi to nije često. Ekstremni slučaj: dijeli se 10 mandata, dvije liste. Prva osvojila 91%, druga 9%. Intuicija nam kaže da je druga lista zaslužila jedan mandat jer je sasvim blizu 10% - ali po D'Hondovoj metodi, 91/10 je veće od 9/1, pa prva lista osvaja svih 10 mandata.

Zato se koriste i razne druge varijante "podjele ostataka". Ali D'Hondova formula je najviše u upotrebi.

[goran2hr]

Pojednostavljeno, radi se o legaliziranom lopovluku, tj. krađi glasova, koja nema veze sa pravdom i logikom. Glasovi se otimaju onima kandidatima koji tobože nemaju dovoljno glasova (za prelazak praga), a daju se onim pojedincima koji glasova imaju još manje, ali su na listama velikih stranaka. Da bizarnost bude veća, velike stranke onda još od države i naplate na taj način osvojene saborske fotelje. Izlika za to je "stabilnost vlasti", a što imamo od te stabilnosti, vidi se iz državnog duga, propasti industrije i poljoprivrede, iseljavanja i tsl. I ti likovi koje u Sabor nisu doveli izborni listići, nego D'Hondt onda dalje kroje našu sudbinu.

Ako bi RH (i dijaspora) bila jedna izborna jedinica, bez posebnih lista, za parlament od 150 poslanika, izborni prag bi trebao biti ~ 0,7%. Sve drugo je podvala.

[DJTcro]

Dhondt nije loš, problem hrvatskog izbornog zakona su izborne jedinice. Previše ih je i granice su im nelogične. Izborne jedinice moraju imati minimalno 25 zastupnika.

Što se mene tiče, cijela Hrvatska mora biti jedna izborna jedinica.
Ovako smo osuđeni na taktično glasanje, jer se bojimo da nam glasovi ne propadnu.

[denijama]

goran2hr kaže:

Pojednostavljeno, radi se o legaliziranom lopovluku, tj. krađi glasova, koja nema veze sa pravdom i logikom. Glasovi se otimaju onima kandidatima koji tobože nemaju dovoljno glasova (za prelazak praga), a daju se onim pojedincima koji glasova imaju još manje, ali su na listama velikih stranaka. Da bizarnost bude veća, velike stranke onda još od države i naplate na taj način osvojene saborske fotelje. Izlika za to je "stabilnost vlasti", a što imamo od te stabilnosti, vidi se iz državnog duga, propasti industrije i poljoprivrede, iseljavanja i tsl. I ti likovi koje u Sabor nisu doveli izborni listići, nego D'Hondt onda dalje kroje našu sudbinu.

Ako bi RH (i dijaspora) bila jedna izborna jedinica, bez posebnih lista, za parlament od 150 poslanika, izborni prag bi trebao biti ~ 0,7%. Sve drugo je podvala.

pa u principu nisi u pravu.
ne znam zašto misliš da je ovakav sustav krađa? metoda je matematički sasvim čista i logična. S druge strane, dalo bi se razgovarati o izbornom pragu, ali on nema veze sa metodom samom po sebi.
Također, netko je već napomenuo da nije problem metoda, već nelogične izborne jedinice.
RH kao jedna izborna jedinica se možda čini logičnom, možda bi iz nekog kuta i imala smisla, ali daleko je od idealne kada malo razmisliš. Naime, ako je RH jedna izborna jedinica -tada ti Grad Zagreb bira gotovo četvrtinu sabornika pa isto ideš u potencijalne probleme.
Biranje zastupnika po izbornim jedinicama nije nikako bez smisla, ali dalo bi se puno razgovarati o tome kako bi te jedinice trebale izgledati.

Ni jedna metoda nije savršena, ali ova koja se trenutno koristi definitivno nije lopovluk kako ti i neki drugi tvrdite...ima nedostataka, ali rekao bih da su oni prije vezani za izborni prag i za sam izgled jedinica, a nemaju tolko veze sa samom D'Hondtovom metodom.

[Michael Collins]

DJTcro kaže:

Dhondt nije loš, problem hrvatskog izbornog zakona su izborne jedinice. Previše ih je i granice su im nelogične. Izborne jedinice moraju imati minimalno 25 zastupnika.

Što se mene tiče, cijela Hrvatska mora biti jedna izborna jedinica.
Ovako smo osuđeni na taktično glasanje, jer se bojimo da nam glasovi ne propadnu.

Ma mogli bi samo spojiti po dvije izborne, i nek bude i 28, ali nek prag bude 3%

[Zoran Oštrić]

goran2hr kaže:

Pojednostavljeno, radi se o legaliziranom lopovluku, tj. krađi glasova, koja nema veze sa pravdom i logikom.

Glupost. Molim te, pročitaj gornja objašnjenja, osobito moje u postu #5. Vjerujem da ih uz malo truda mogu shvatiti i oni koji nemaju dara za matematiku.

Glasovi se otimaju onima kandidatima koji tobože nemaju dovoljno glasova (za prelazak praga), a daju se onim pojedincima koji glasova imaju još manje, ali su na listama velikih stranaka.

D'Hondov metod znači razdiobu mandata na liste proporcionalno broju osvojenih glasova. Nema ništa s "davanjem" glasova pojedincima. Ako postoji preferencijalno glasanje, to je dodatni postupak, koji ide u drugom krugu, nakon što se mandati podjele.

Ako bi RH (i dijaspora) bila jedna izborna jedinica, bez posebnih lista, za parlament od 150 poslanika, izborni prag bi trebao biti ~ 0,7%. Sve drugo je podvala.

Takav sustav ima Nizozemska. Velikom većinom, zemlje koje imaju proporcionalni sustav ipak stavljaju prag, iako je on obično manji od 5%. U Danskoj je koliko se sjećam 2%, u Austriji i Švedskoj 4%. U Njemačkoj je 5%.

[DJTcro]

Michael Collins kaže:

Ma mogli bi samo spojiti po dvije izborne, i nek bude i 28, ali nek prag bude 3%

Ne. Ako već biramo nacionalni parlament, onda neka Hrvatska bude jedna izborna jedinica. Tada recimo desničari u Istri ne bi bili osuđeni glasati za HDZ nego za DP. Ili splitski ljevičari bi glasali za Zelenu ljevicu, a ne za SDP.

Trenutni izborni zakon ide isključivo u korist HDZ-a i Sdp-a.

Zato: Hrvatska - jedna izborna jedinica, 140 zastupnika, izborni prag 4% (za koalicije 8 %)

[Bask]

DJTcro kaže:

Ne. Ako već biramo nacionalni parlament, onda neka Hrvatska bude jedna izborna jedinica. Tada recimo desničari u Istri ne bi bili osuđeni glasati za HDZ nego za DP. Ili splitski ljevičari bi glasali za Zelenu ljevicu, a ne za SDP.

Trenutni izborni zakon ide isključivo u korist HDZ-a i Sdp-a.

Zato: Hrvatska - jedna izborna jedinica, 140 zastupnika, izborni prag 4% (za koalicije 8 %)

Jedna izborna lista bi bila loša za regionalne stranke. Npr., pitanje bi bilo da li bi IDS uspio osvojiti mandate da ide samostalno na izbore, a da je Hrvatska jedna izborna jedinica i s izbornim pragom 3%. Bili bi uvijek primorani koalirati.

[denijama]

Bask kaže:

Jedna izborna lista bi bila loša za regionalne stranke. Npr., pitanje bi bilo da li bi IDS uspio osvojiti mandate da ide samostalno na izbore, a da je Hrvatska jedna izborna jedinica i s izbornim pragom 3%. Bili bi uvijek primorani koalirati.

ne samo da bi bila loša za regionalne stranke, već bi jako favorizirala velike gradove...iz kuta političara koji želi biti izabran -manja mjesta, pa čak i manji gradići -bili bi sasvim irelevantni.
RH kao jedna izbora jedinica definitivno ima dosta nedostataka.

[Altairfan]

Ma nikakva jedna izborna jedinica .

Najbolje bi bilo isto ovako , ali zabrana koalicija i snižavanja izbornog praga na 4% . Time bi više stranaka ušlo unutra i bilo bi poštenije .
Pa će se onda vidjeti tko ima barem nekakvu podršku .
4% je sasvim dovoljno .

Jer ako bi se išlo na jednu izbornu jedinicu , tko kaže da HDZ ili SDP , koji bi dobili najviše glasova i tom slučaju ne bi na prvih 50-60 mjesta za koje bi bili sigurni da če ući u Sabor ne bi postavili ljude iz samo nekoliko krajeva RH .
A u tom slučaju u Saboru ne bi bili prisutni predstavnici nekoliko županija .

Ovako barem postoji mogućnost da te 2 stranke imaju zastupnike iz svih županija .
Zamislite si takav HDZ sa 40 zastupnika iz primjerice Dalmacije .
A SDP sa 30-ak zastupnika iz Zagreba .

Ovako je poštenije .

[goran2hr]

denijama kaže:

pa u principu nisi u pravu.
ne znam zašto misliš da je ovakav sustav krađa? metoda je matematički sasvim čista i logična. S druge strane, dalo bi se razgovarati o izbornom pragu, ali on nema veze sa metodom samom po sebi.
Također, netko je već napomenuo da nije problem metoda, već nelogične izborne jedinice.
RH kao jedna izborna jedinica se možda čini logičnom, možda bi iz nekog kuta i imala smisla, ali daleko je od idealne kada malo razmisliš. Naime, ako je RH jedna izborna jedinica -tada ti Grad Zagreb bira gotovo četvrtinu sabornika pa isto ideš u potencijalne probleme.
Biranje zastupnika po izbornim jedinicama nije nikako bez smisla, ali dalo bi se puno razgovarati o tome kako bi te jedinice trebale izgledati.

Ni jedna metoda nije savršena, ali ova koja se trenutno koristi definitivno nije lopovluk kako ti i neki drugi tvrdite...ima nedostataka, ali rekao bih da su oni prije vezani za izborni prag i za sam izgled jedinica, a nemaju tolko veze sa samom D'Hondtovom metodom.

Da je to "matematički" čisto, naravno da je. Kao i npr. kada bi se ljudi vagali, a onda se prema njihovoj težini određivala i njihova politička prava. Bilo bi to idiotski, ali matematički korektno.
U konačnici, u Sabor ulaze ljudi koji imaju manje glasova od onih koje je D'Hondt "počistio". Nepravda koja smrdi do neba. Najviše koristi od toga imaju HDZ-SDP, oni su si to izglasali, čak od toga imaju financijsku korist. Ali, budimo na trenutak oportunisti, zaboravimo pravdu i nepravdu, ma kakve crne koristi hrvatski građani imaju od toga? Baš nam je "super" zbog stabilnosti naših vlada?!

Izborni prag ima smisla utoliko, što ako netko nije u stanju sakupiti ni minimum glasova koliko je fizički-matematički potrebno (npr. za izbore sa samo jednom izbornom jedinicom, a parlamentom od 150 poslanika (100/150 = ~ 0,7%)), ne može ući. Međutim sve više od toga je lopovluk.

RH kao jedna izborna jedinica? Slučajno sam iz Zagreba, ali i da sam iz provincije, ma tko to zna koji je to "njegov" poslanik i što ima od toga? Npr. poslanik iz nekog manjeg mjesta, tko mu je važniji, njegovo rodno mjesto i birači ili šef stranke (koji će drugi puta odlučiti da li će ponovno biti na listi ili ne)? Još da upadne u Sabor preko D'Hondta - BINGO. Kakvi glasači, babe i žabe... Diži ručicu kako ti kažu i plivaj nizvodno.
Nemam pojma tko je to "moj" poslanik u Saboru, ali baš i da znam, ma kako bi se ja s tim mogao pomoći? Da ga opozovem, ako ne glasa po mojoj volji?
Također, izborne jedinice, pa još i posebne liste, vjerojatno se mogu i bolje odrediti, ali čim je više od jedne, nečiji glas će vrijediti više.

Ako zbog granica izbornih jedinica i posebnih lista svi glasovi ne vrijede jednako, u Sabor ulaze likovi sa tuđim glasovima (zahvaljujući D'Hondtu), pa onda te fotelje sebi naplate prvo stranke, a onda kroz mandat i ti pojedinci - sve to skupa nije lopovluk, koji bi onda za to bio prikladan eufemizam?

[goran2hr]

Zoran Oštrić kaže:

Glupost. Molim te, pročitaj gornja objašnjenja, osobito moje u postu #5. Vjerujem da ih uz malo truda mogu shvatiti i oni koji nemaju dara za matematiku.


D'Hondov metod znači razdiobu mandata na liste proporcionalno broju osvojenih glasova. Nema ništa s "davanjem" glasova pojedincima. Ako postoji preferencijalno glasanje, to je dodatni postupak, koji ide u drugom krugu, nakon što se mandati podjele.


Takav sustav ima Nizozemska. Velikom većinom, zemlje koje imaju proporcionalni sustav ipak stavljaju prag, iako je on obično manji od 5%. U Danskoj je koliko se sjećam 2%, u Austriji i Švedskoj 4%. U Njemačkoj je 5%.

Ne sporim se ja sa Vama oko matematičke strane te priče. Da sutra umjesto 5 % u formulu ubace 9 %, matematički bi opet sve štimalo.
Smeta mi nešto drugo. D'Hondt dovodi do toga da se nekim ljudima, npr. koji su osvojili 4%, ti glasovi otimaju i daju nekima drugima, koji su dobili manje glasova, ako su uopće glasove i dobili, ali su na listi neke velike stranke. Znači to je u suštini otimačina. Zakonska otimačina. Znači prvo nepravda prema tim ljudima, a onda i varanje birača, koji su glasali za "Peru", a u Sabor im D'Hondt dovodi "Jožu".

I hajduci na kraju imaju razdiobu. Čak bi manja nepravda bila da se ti glasovi (ispod praga) brišu, pa ovisno o matematici, Sabor u određenom mandatu ima manje poslanika i da te fotelje ne naplaćuje nitko. Ali razdioba, jao.
Nije davanje pojedincima, ali na kraju priče, određeni pojedinci upadaju u Sabor, sa manje glasova nego neki koji su ispali. Pa sada zovimo to kako želimo.

[DJTcro]

Bask kaže:

Jedna izborna lista bi bila loša za regionalne stranke. Npr., pitanje bi bilo da li bi IDS uspio osvojiti mandate da ide samostalno na izbore, a da je Hrvatska jedna izborna jedinica i s izbornim pragom 3%. Bili bi uvijek primorani koalirati.

Za regionalne stranke postoje regionalni parlamenti.

[ICU]

goran2hr kaže:

Ne sporim se ja sa Vama oko matematičke strane te priče. Da sutra umjesto 5 % u formulu ubace 9 %, matematički bi opet sve štimalo.
Smeta mi nešto drugo. D'Hondt dovodi do toga da se nekim ljudima, npr. koji su osvojili 4%, ti glasovi otimaju i daju nekima drugima, koji su dobili manje glasova, ako su uopće glasove i dobili, ali su na listi neke velike stranke. Znači to je u suštini otimačina. Zakonska otimačina. Znači prvo nepravda prema tim ljudima, a onda i varanje birača, koji su glasali za "Peru", a u Sabor im D'Hondt dovodi "Jožu".

Na HR izborima gradjani biraju liste (i ev. preferencijski poredak ulaza na listi), a ne Joze i Pere i postotke dobivaju liste te time i mandate DHondtovim izracunom.
Izborni zakon i ulazni prag se moze razmatrati nepravednim, no DHondt je samo formula poslije zavrsenih izbora i ne otima nikom nista.

[goran2hr]

ICU kaže:

Na HR izborima gradjani biraju liste (i ev. preferencijski poredak ulaza na listi), a ne Joze i Pere i postotke dobivaju liste te time i mandate DHondtovim izracunom.
Izborni zakon i ulazni prag se moze razmatrati nepravednim, no DHondt je samo formula poslije zavrsenih izbora i ne otima nikom nista.

Dobro, pa da bi se nekom dalo, drugome se treba uzeti. Čitao sam kao u Saboru sjedi ~ 15 % zastupnika koje je u Sabor "doveo" D'Hondt. Kako kod nas uobičajeno imamo tijesan izborni rezultat, ispada da su ti sretnici ključan faktor, koji odlučuje o našoj sudbini.

Ako je D'Hondt nešto nebitno, samo eto neka formula, zašto su se HDZ i SDP uspalili, da građani ne dobiju pravo na referendumu odlučiti da li žele izborni prag od 3%? I uostalom, ako je D'Hondt samo formula, pa što nam i on uopće treba? Jednostavno u izbornoj jedinici, prebrojati tko ima više glasova i po tome vidjeti tko ide ili ne ide u Sabor?

[denijama]

goran2hr kaže:

Dobro, pa da bi se nekom dalo, drugome se treba uzeti. Čitao sam kao u Saboru sjedi ~ 15 % zastupnika koje je u Sabor "doveo" D'Hondt. Kako kod nas uobičajeno imamo tijesan izborni rezultat, ispada da su ti sretnici ključan faktor, koji odlučuje o našoj sudbini.

Ako je D'Hondt nešto nebitno, samo eto neka formula, zašto su se HDZ i SDP uspalili, da građani ne dobiju pravo na referendumu odlučiti da li žele izborni prag od 3%? I uostalom, ako je D'Hondt samo formula, pa što nam i on uopće treba? Jednostavno u izbornoj jedinici, prebrojati tko ima više glasova i po tome vidjeti tko ide ili ne ide u Sabor?

ti uporno ignoriraš što ti ljudi govore.

u parlamentarnom sustavu ovakvog tipa ti neminovno biraš liste, a ne pojedince. drugim rječima, glasaš za SDP, HDZ, MOST, a preferencijalnim glasovima možeš i nekoga osobno poduprijeti, ali svakako biraš stranke, a ne osobe.


Osim toga -kako to misliš da netko dobije više glasova i ne uđe u Sabor,a netko manje i uđe? Pretpostavljam da misliš da netko ima više preferencijalnih glasova, ali u Sabor svejedno uđe netko sa puno manje, ali sa liste neke veće stranke? Ali čak i u ovj tvojoj logici nije baš sve jasno. Naime, ako imaš relativno velik broj glasača HDZa, prilično je velika vjerojatnost da će puno preferencijalnih glasova otići lideru stranke, ili nositeljima u izbornoj jedinici. Kod manjih stranaka je puno puta sve fokusirano na jednoj ili dvije osobe i normalno da znaju pokupiti relativno velik broj preferencijalnih.

I nije te sabornike u sabor doveo D'Hondt, već to što su njihove stranke dobile puno glasova.

U jednu ruku te razumijem, ali totalno pogrešno tumačiš neke stvari. To što je neki HDZovac koji je recimo 6.ti na listi -dobio malo preferencijalnoh glasova -sasvim je normalno jer lista ima puno imena i puno ljudi za nju glasa. Kod malih ili manjih stranaka je to jednsotavno puno drugačije.