O djelu i životu: Andrej Tarkovski

[Levitski]

Andrej Arsenijevič Tarkovskij (1932-1986).

Rođen je u umjetničkoj obitelji, otac Arsenij bio je pjesnik a majka Marija Ivanovna glumica, i jednom i drugom Andrej Arsenijevič dati će posvetu u svojim filmovima, ocu kroz njegove stihove dok će majci dati čak i manju ulogu u filmu „Zerkalo“ (1974).
1959 godine prijavljuje se na poznati VGIK Moskovsku filmsku školu. Već u njegovom prvom uratku 'Ivanovom djetinjstvu', prisutno je poigravanje sa simbolima i snovima, a isti mu je osigurao nekoliko koplja prednosti pred ostalim sovjetskim režiserima i zlatnog lava na filmskom festivalu u Veneciji.
No problemi, a tu se posebice misli na frke s cenzorima i prilično ćudljivim i rigoroznim vlastima u tadašnjem SSSR-u, stižu već s drugim mu filmom – 'Andrej Rubljov' koji se komunističkoj sviti nije svidio zbog otvorene vjerske tematike, pa je film umjesto 1966. godine, kada je snimljen, velika platna ugledao tek tri godine kasnije. No, sve su te muke na kraju ispale slatke – film je opisivan kao najsnažniji povijesni film ikad snimljen, a pobrao je nekoliko nagrada na prestižnim festivalima diljem svijeta.
Poslije tog filma, u svijetu su na Tarkovskog gledali kao najznačajnijeg ruskog redatelja nakon Eisensteina. 1971. je ipak kreativno iskoristio i adaptirao sf roman 'Solaris' Stanislava Lema, za koji će kasnije izjaviti da mu je najdraži snimljeni film. Uslijedio je autobiografski film „Zerkalo“ (1974) dok se znanstvenofantastičnoj tematici vraća u filmu 'Uhoda' (1979). Već izmučen nemogućnošću da normalno stvara, Tarkovskij sa suprugom Larissom iz Rusije na Zapad bježi 1983., da bi te iste godine u Italiji završio svoj šesti film 'Nostalgia'.
Zadnji je film 'Žrtva' (1986) snimio u Švedskoj s ekipom koja je često surađivala s Ingmarom Bergmanom te osvojio brojne nagrade. Uspjeh mu je pomutilo bolno saznanje – obolio je od raka pluća. Umro je 28. prosinca te iste godine.

Andrej Tarkovskij; „Svrha koja je dodijeljena umjetnosti nije, kao što se često pretpostavlja, da postavlja ideje, širi misli, da služi kao primjer. Cilj umjetnosti je da pripremi osobu za smrt, da izore i uznemiri njezinu dušu, pružajući joj sposobnost vraćanja dobru.”
Ingmar Bergman; „Tarkovskij je veliki majstor filma; tvorac novog organskog filmskog jezika u kome se život predstavlja kao ogledalo, kao san“, „Kada film nije dokument onda je san, zato je Tarkovskij veći od svih“
Nakon ovog iscrpnog teksta o djelu i životu omiljenog redatelja moram navesti da se njegovi filmovi moraju gledati u kinematografu, jer samo se tako može u potpunosti doživjeti njihova auditivno-vizualna snaga...
Zanima me vaše viđenje. !

[Anderlon]

Levitski kaže:

Zanima me vaše viđenje. !

Mogu reći da me neopisivo iritira da ga nazivaš Tarkovskij. Možda ga netko negdje zove tako, ali u ovim krajevima oduvijek bio Tarkovski.

Inače, najbolji od najboljih. Ponekad mislim šteta što nije snimio više filmova. Ali opet budimo realni - vjerojatno je nemoguće snimiti više takvih filmova u jednom životu.

Također bi ti kao uvodničar trebao dati malo više osobnog doživljaja kad ti je omiljeni režiser. Pusti citate, daj iz svoje glave. To uvijek više vrijedi. Također je pristojno staviti link na original - Filmski.net (tvoj kreativni doprinos je samo promjena imena čovjeku). Ono što bih jako cijenio da citiraš su njegove misli. Imao je par intervjua, a neke stvari je sam napisao. Ma Tarkovski je Lao Ce.

Inače, Tarkovski je Ovan, a Ovnovi su najbolji redatelji .

[Levitski]

Anderlon kaže:

Mogu reći da me neopisivo iritira da ga nazivaš Tarkovskij. Možda ga netko negdje zove tako, ali u ovim krajevima se oduvijek zvao Tarkovski.

.

TAPKOBCKИЙ (rus. Tarkovskij) ali dobro najmanje želim nekog živcirat...

[Anderlon]

Gledao sam dokumetarac o snimanju "Žrtvovanja". Na kraju filma ide scena u kojoj gori kuća u kojoj se dešava većina radnje. Zapalili oni kući i snimaju, kad Tarkovski poludi zbog nekog sitnog detalja koji jedva da bi mogao biti primjećen u filmu. Ništa, zaustavlja snimanje i sve iznova. Par dana su gradili novu kuću i onda ju zapalili i odigrali oko nje ovog puta kako treba. Nije ni trenutka imao dilemu trebali li to napraviti.

[Anderlon]

Evo malo Tarkovskog:

Cinema is an art form which involves a high degree of tension, which may not generally be comprehensible. It's not that I don't want to be understood, but I can't, like Spielberg, say, make a film for the general public — I'd be mortified if I discovered I could. If you want to reach a general audience, you have to make films like Star Wars and Superman which have nothing to do with art. This doesn't mean I treat the public like idiots, but I certainly don't take pains to please them.

O utjecaju drugih filmaša:

he problem of influence, influx or reciprocal activity is complex. Cinema doesn't exist in a vacuum — one has colleagues and so influences are inevitable. So what is influence or influx? The artist's choice of the environment in which he works, the people with whom he works, is like his choice of a dish at a restaurant. As for the influence of Kurosawa, Mizoguchi, Bresson, Buñuel, Bergman and Antonioni on my work, it is not influence in the sense of 'imitation' — from my point of view this would be impossible since imitation has nothing to do with the aims of cinema. One has to find one's own language through which to express oneself. To me influx means being in the company of people whom I admire and esteem.

Film kao umjetnost:

At its best, cinema comes between music and poetry. It has reached as high a level as any art form. And as an art form it has consolidated itself. Antonioni's L'Avventura was made a long time ago, but it gives the impression of having been made today. It's a miraculous film and has not aged a bit. Perhaps it is not the sort of film one would make today but it still has that freshness.

http://zakka.dk/euroscreenwriters/in...rkovsky_02.htm

[Anderlon]

Top 10 Tarkovskog
1. Le Journal d'un curé de campagne
2. Winter Light
3. Nazarin
4. Wild Strawberries
5. City Lights
6. Ugetsu Monogatari
7. Seven Samurai
8. Persona
9. Mouchette
10. Woman of the Dunes (Teshigahara)

Odličan prikaz Tarkovskog - Senses of Cinema. Wikipedia

[Anderlon]

Moj osobni favorit i možda najdraži film uopće je Stalker



Tarkovski o Stalkeru

The Zone is in some sense a result of Stalker's imagination. Our line of reasoning was as follows: it is he who invented that place to bring people there and convince them about the truth of his creation [...] I completely agree with the suggestion that it was Stalker who had created the Zone's world in order to invent some sort of faith, a faith in that world's existence. It was a working hypothesis which we tried to preserve during creation of that world.

Stalker is not a desperate film. I don't think a work of art can be inspired by this sort of feeling. Its meaning must be spiritual, positive, it should bring hope and belief. I don't think my film lacks hope. If this is true — it is not a work of art. Even if Stalker has moments of despair, he masters them. It is a kind of catharsis. It's a tragedy but tragedy is not hopeless. This history of destruction still gives the viewer a glimmer of hope. It has to do with the feeling of catharsis. Tragedy cleanses man.

http://zakka.dk/euroscreenwriters/in...rkovsky_03.htm

Možda malo bezobrazno spamam, ali ne očekujem veliku navalu na ovu temu (vidi Ogledalo), pa nema veze.

[Gorila]

Pred par godina sam gledao projekciju Solarisa u Močvari. Bilo je zanimljivo vidjet kak se Močvara polako ali sigurno praznila, kako je film odmicao prema kraju.
Inače, Tarkovski je OK.

[Rajka]

Mislim da je Stalker vjerojatno najniskobudzetniji film ikad.
Cijenim Tarkovskog jer je humanist i pjesnik, zapravo izrazito emocionalan i pristupacan autor, koliko god stavljao publiku u kusnju (da napuste kino dvoranu ). Osim Antonionija, ne znam ni jednog redatelja koji je tezio takvoj transcendentalnosti kroz krsenje konvencija filmskog vremena, iako su idejno i tematski miljama udaljeni.
Ne mogu definitivno zakljucivati o njegovom opusu jer sam nedavno gledala samo Stalker, Solaris i Zrcalo, od kojih mi se zadnji cini mozda najuspjesnijim u tom slaganju poetskih slika. Solaris i Stalker kao da su pod teretom literarnih predlozaka.
Sad sam bacila oko na imdb i primjetila citat u kojem hvali Paradjanova, sto me uopce ne cudi.

[Levitski]

Anderlon kaže:

Gledao sam dokumetarac o snimanju "Žrtvovanja". Na kraju filma ide scena u kojoj gori kuća u kojoj se dešava većina radnje. Zapalili oni kući i snimaju, kad Tarkovski poludi zbog nekog sitnog detalja koji jedva da bi mogao biti primjećen u filmu. Ništa, zaustavlja snimanje i sve iznova. Par dana su gradili novu kuću i onda ju zapalili i odigrali oko nje ovog puta kako treba. Nije ni trenutka imao dilemu trebali li to napraviti.

Tsar !! perfekcionizam je osnovni preduvjet za biti dobar redatelj.

evo nešto što je šokantno:

Vladimir Sharun recalls:

"We were shooting near Tallinn in the area around the small river Pirita with a half-functioning hydroelectric station. Up the river was a chemical plant and it poured out poisonous liquids downstream. There is even this shot in Stalker: snow falling in the summer and white foam floating down the river. In fact it was some horrible poison. Many women in our crew got allergic reactions on their faces. Tarkovsky died from cancer of the right bronchial tube. And Tolya Solonitsyn too. That it was all connected to the location shooting for Stalker became clear to me when Larissa Tarkovskaya died from the same illness in Paris. "

[mainscream]

solyaris i stalker odlicni... ostalo sve varira od vrlo dobrog ka odlicnom.. odlican redatelj iako se nebih slozio s njegovom izjavom da ponekad namjerno ubaci dosta praznog hoda u film cisto da mu bude "idiot filter" za gledatelje. ne bolujem od poremecaja koncentracije i ne smetaju mi spori filmovi, ali svejedno ovo zvuci jako djetinjasto. pohvalio bih i odlican dokumentarac sa snimanja sa snimanja filma "offret". uvijek rado gledan redatelj, iako od istocno-europske skole puno vise volim kieslowskog.

[Levitski]

mainscream kaže:

solyaris i stalker odlicni... ostalo sve varira od vrlo dobrog ka odlicnom.. odlican redatelj iako se nebih slozio s njegovom izjavom da ponekad namjerno ubaci dosta praznog hoda u film cisto da mu bude "idiot filter" za gledatelje. ne bolujem od poremecaja koncentracije i ne smetaju mi spori filmovi, ali svejedno ovo zvuci jako djetinjasto. pohvalio bih i odlican dokumentarac sa snimanja sa snimanja filma "offret". uvijek rado gledan redatelj, iako od istocno-europske skole puno vise volim kieslowskog.

Danas sam baš pogledao ponovno i pomno "Zerkalo" (1974.) i opet se uvjerio da je Tarkovski sjajan redatelj. Kadrovi su sjajni, fotografija predivna, čitava priča sjećanja je pitoreskna kao i gluma koja je odista jaka. Kadar kada Natalija trči na posao, vožnja naprijed ulijevo, pa u slijedećem prelazi ulici koja je odjednom pod prolomom oblaka je čisti san... da ne spominjem kada se ignjat vrati sa ulaznih vratiju i spozna da je baka nestala te priđe staklenom stolu na kojem se vidi zamagljen krug od šalice toplog čaja kako iščezava... čista poezija ... umjetnost

Nažalost pogledah samo tri njegova filma uz spomenutog Zerkalo, Nostalghiju i Ivanovo detstvo i mogu reći da je za mene Tarkovski najveći, mag art filma..

p.s. ako netko ima njegove filmove ili barem Offret, mjenjam se ili kupujem..

[mainscream]

imam ja 95% toga sto je ikad napravio, javi se u pm

[Kontraktnik]

Najviše mi se dopada "Ogledalo" i "Ivanovo detinjstvo"

[njuškalo]

Kopajući po ovom forumu nisam nigdje naišao na temu koja je posvećena Andreju Arsenijeviču Tarkovskom.
Mislim da bi bio red progovoriti i poraspraviti o njegovom opusu i djelu.

Njegovi filmovi govore uglavnom o putovanjima: u imaginarnu „Zonu“ područje ispunjeno potpunim mirom („Stalker“) ili na drugi planet, ujedno i u potisnuto sjećanje („Solaris“)., prožeti reminiscencijama, izrazite vizualne senzualnosti i često ogoljenih priča s poetičnim prizvukom odraz su načina života i umjetničkog djelovanja autora.
Tarkovski je smatrao da film ne smije objašnjavati, jer to je ponizno i za gledatelja tj. publiku i za autora. Isto tako držao je da su simboli odraz dekadencije i da ih treba biti što manje, pa su tako poznati bijeli konj koji se provlači u njegovim filmovima, psi, vatra i voda. Imao je izraziti osjećaj za prirodu, a njenim vjernim prikazom zaradio je naziv najvećeg pjesnika filma. Ingmar Bergman često je isticao kako je Tarkovski najveći.
Andrej Arsenijevič zbog snimanja filmova na kraju je platio životom, naime snimajući film „Stalker“ (1979) na području zagađenom nuklearnim otpadom i zračenjima u istočnoj Estoniji na granici s Rusijom, izložio se radijaciji i kasnije obolio od raka pluća od kojeg je i umro krajem 1986 godine. Zanimljivo i tragično je da su mu i supruga Larisa i još jedan član ekipe umrli zbog iste bolesti. U svome posljednjem filmu „Žrtvovanje“ (1986) tada već teško bolestan, Tarkovski se oprostio od filma ali i života na impresivan način, tako će njegov junak (svojevrsni alter ego) Alexander izjaviti kakon smrt zapravo ne postoji, već postoji samo strah od smrti.

Imao bih još puno zanimljivosti za napisati, ali očekujem raspravu i vaše utiske o ovome autoru i njegovim filmovima.

[Mel]

Tarkovskog poznajem kroz predavanja, vrlo vrlo šturo. Naime, sve što si spomenuo i ja znam, tak da nemam posebno što dodati.
Mogla bih nešto više reći o filmu ''Andrey Rublyov'', uključim se u raspravu.

[twee]

lurkerski se nadam da će biti više toga o tarkovskom za čitati, uvodni post obećaje. osim ako svi ne popičkarimo i napišemo što i ja, a što bi bilo sljedeće: nemam ništa za dodati, osim da mi je solyaris jedan od najdražih filmova.

u redu onda doviđenja

[Emericzy]

Mel kaže:

Tarkovskog poznajem kroz predavanja, vrlo vrlo šturo. Naime, sve što si spomenuo i ja znam, tak da nemam posebno što dodati.
Mogla bih nešto više reći o filmu ''Andrey Rublyov'', uključim se u raspravu.

Rubljov je meni bio totalni šok. Jedan od najupečatljivijih filmova ikad viđenih.

[dr.mabuse]

Mel kaže:

Mogla bih nešto više reći o filmu ''Andrey Rublyov'', uključim se u raspravu.

onda pisi

[njuškalo]

Počeo bih sa središnjim djelom njegovog opusa, filmom „Zrcalo“ (1974) preko kojeg sam se susreo prvi put s njegovim radom. Taj film je njegov najosobniji, a govori o njegovom životu i svjedoči o vlastitoj autorovoj povijesti. Tako je Andrej Arsenijevič sagradio kuću identičnu onoj bakinoj u kojoj je boravio za vrijeme djetinjstva, za potrebe snimanja od koje je bila ostala kako sam kaže samo rupa koju uostalom i vidimo na kraju filma.
Glavni junak, fizički neprisutan i smrtno bolestan prisjeća se svojeg djetinjstva, razvoda roditelja, 2. svj. rata, adolescencije, a kroz film se provlači autorova opsjednutost i fascinacija prirodom, odnosno vatrom, vodom i vjetrom. Svi znaju (barem oni upučeniji) kako je na filmu nemoguće ili jako jako teško uprizoriti ugođaj vjetra, a Tarkovski je u tome majstorski uspio, da citiram Kurosawu. Nadalje Tarkovski je koristio crno bijelu tehniku, sepia mode i onu u boji, te povijesne dokumentarističke snimke, Innokenty Smoktunovsky je narator a sam Arseny Tarkovsky, njegov otac čita svoje pjesme. Kasnije će reći u jednom od posljednjih intervjua 1985 koji se može naći na Nostalghia.com, stranici posvećenoj njemu, kako je „Zrcalo“ najbliži njegovom teoretskom poimanju filma. Upravo je ovaj film moj favorit ujedno i najdraži film uopće.

Tonino Guerra, koscenarist filma „Nostalghia“ s Tarkovskim govoreći o „Zrcalu“ kaže kako je uvodna scena filma vjerni prikaz filmske poezije, što se pomnijim razmišljanjem i dade zaključiti:
„ Žena sjedi na ogradi u blizini kuće, na rubu šume. Promatra polja žita u dolini koja se pod vjetrom njišu i kao da čeka nekoga. U tom se pojavljuje u daljini čovjek koji joj prilazi, riječ je o doktoru u potrazi za kućom. Razgovaraju i među njima se rađa topao odnos iako su razgovarali vrlo malo. Tada čovjek odlazi, dok ga žena sa sjetom promatra kako ulazi u polja žita. Nešto kao da je moglo biti između njih. Vjetar prodire kroz polja sve do čovjeka, on zastaje i čini se kao da je pozvan da se vrati, ali ipak bio je to samo vjetar. Odvraća pogled prema ženi i kao da domahuje pa nestaje u poljima.“

I na kraju jedna zanimljivost vezana uz film i njegovu projekciju;

Navodno je nakon službene zatvorene projekcije ovog filma Tarkovski okupio kritičare i filmofile i sjeli su razgovarati o „Zrcalu“. Andrej Arsenijevič pokušao je objasniti da je riječ o filmu koji ne objašnjava, već je sklon različitim interpretacijama, filmu sastavljenom od fragmenata „razbijenog zrcala“. No kritičarima je film bio neobjašnjiv, rasprava se otegla i utom je došla čistačica pospremiti i počistiti kinodvoranu. Na pitanje koliko se još misle zadržati, jedan od kritičara i sudionika rasprave rekao je neka ih ne čeka jer će potrajati. Čistačica ih je prekinula u razgovoru i iznjela kako se nema previše toga razjašnjavati, kako je to film o reminiscencijama čovjeka koji umire i prisjeća se svega proživljenog, te dodala kako se radi o jednom jako lijepom filmu, Tarkovski je navodno bio zapanjen.

Kada god umjetnik na neki način rastopi sebe u umjetničkome djelu i kad nakon toga on sam nestane bez traga, tada je to nevjerovatna poezija. Andrej Tarkovski