Dižem temu jer upravo završavam knjigu. Stoga.. Spoiler alert. Donekle je sve svježe.
Nešto od citata koju su mi bili zanimljivi dodam na kraju.
Uglavnom, početak je bio laganiji... Kasnije sam samo počela osjećati tjeskobu. Autodestrukcija i prepuštanje stihiji gdje glavni lik ne zna ili ne može preuzeti kontrolu cijelu radnju zna napraviti napetom. Alkoholizam, duševne slabosti, siromaštvo, politika, površnost i opisi društvenog okruženja samo pridonose toj tjeskobi. Ali sam tekst je, unatoč tome, dosta "lagan" i nekako ta lakoća i jednostavnost u pisanju donekle emotivno "olakšavaju" cijelu priču...
Citati koji su mi zapeli za oko:
"Čovjek je gori od životinje, jer misli da ima volju, pa se još sili da se nečemu privikne"
"Radi toga što nisi nikad sit - postaneš plah i kukavan, bojiš se ravnatelja i predstojnika"
"Ako se hoćeš uzdržati i otrgnuti, moraš biti jak i 'ubiti babu', kako kaže Raskoljnikov. Ne trebaš ubijat, ali ipak moraš zatajiti svoju narav, svoj osjećaj, svoj ukus. Moraš ravnatelju govoriti da je pametan, kolegama lagati da su nosioci kulture, djeci bajati još gore. A to nije moj posao. Ja bih mogao za volju teorije predavati kakav predmet - recimo etiku ili historiju: ali odgajati djecu - kako ćeš odgajati drugoga kada sam sebe ne možeš da odgojiš ni da prisiliš na polovičnost i stegu? Ako pak to hoćeš, bit ćeš nesretan, dosadan sam sebi, prazan kao Lukačevski, bolestan kao Maričić i glup kao Žuvić" - svi navedeni su nastavnici. Nekako sam si u šali mislila da je glavnom liku sve krenulo nizbrdo kada je otišao u prosvjetu.
I ovo mi je iz nekog razloga bilo zanimljivo:
"Mi nismo sposobni za život kao ni Rusi. Slaveni smo. Oni od slavena što su pomješani s Germanstvom, uspjet će. Čeh neće propasti. Nas će pojesti Kranjci, a Srbe Bugari. To se sve jasno vidi. Prvo će pasti od nas oni Hrvati što su najčistija rasa. To su bosanski muhamedovci. Uza sav upliv vjere ti su ljudi čisti Slaveni. Zato će ih nestati."
|