Kako biste reagirali kada biste saznali da smak svijeta dolazi za 15 dana?

[Anderlon]

Da, moguće je, mada malo vjerojatno, da nas pogodi asteroid i da raznese Zemlju. Postoje bar dva filma sa tom temom - Trierova Melancholia (2011) i Seeking a Friend for the End of the World (2012) za ufuravanje.

Dakle, kako biste reagirali, što bi radili tih zadnjih 15 dana u okruženju opće spoznaje smaka svijeta? Što mislite kako biste se osjećali? Biste li pohisterizirali, postali apatični ili možda osjetili olakšanje zbog totalnog poništavanja svih razlika? S kime biste proveli zadnje dane, gdje i što biste radili, sve isto ili ono što nikad niste?

Da li biste se uzdali u drugi svijet? I što mislite da se dešava sa dušom i drugim svijetom, ako vjerujete u to, da li su duša i drugi svijet vezani za Zemlju? Opstaje li duša ako nema nikakvu supstancu ispod?

Jedno je kad ti dođe vrijeme umiranja, a ostaje dosta toga iza tebe, sudjelovao si, tvoje je vrijeme je isteklo, drugi idu dalje. Ali ovo je nešto sasvim drugo ako ničeg, baš ničeg, dalje više nema. Totalno ništavilo. Postoji li neka utjeha za tu situaciju? Zanimalo bi me kako bi neki ljudi reagirali na takvu situaciju i što bi rekli - papa, Keith Richards, Elon Musk... Razmišljam o Richardsovoj izjavi - "You've got the sun, you've got the moon, and you've got the Rolling Stones" - da li vrijedi i dalje.

Ja bih natankao auto do vrha i utješio djecu i bližnje, ako bi trebalo, jer uvijek postoji dobra strana, ne? Bilo bi mi žao što Forum neće trajati vječno. Napravio bih backup i zamolio Elona Muska da ga stavi u svoju raketu.

Da, da li bi zatajili tu informaciju dragim osobama, ako bi mogli?

Ufurajte se malo, jer na koncu svijet ipak neće propasti. Još.

[Linijski sudac]

Melankolija (u drugoj polovici filma kad se izravno bavi vremenom neposredno rped smak svijeta) sjajno pokazuje kako bi to moglo izgledati u nekim civiliziranim krajevima. Drugdje bi možda došlo do uličnog nasilja, masovnih silovnja, ubojstava, krađa. Nije teško zamisliti ni grupne molitve u crkvama. Možda bi bilo za vidjeti i ponešto apokaliptičnog jihada u pokušaju da se udobrovolji boga/bogove kakvim iskorjenjivanjem zla (čitaj: onih drugih) ili tako nečega.

Što se mene tiče, nema sumnje da bi me zanimalo samo kako što više preostalog vremena što bolji način potrošiti sa sebi najdražima.
Čokolada, bifteci, Southern comfort, non-stop program najboljih filmskih klasika, jazz swinga, izabranih rock autora (Bowie, Floydi...). Ako ne bi bilo nasilja, šetnje šumom i igre u prirodi, ako ne, društvene igre doma.

Rekao si dva tjedna, a ne pet godina, no svejendo, evo remek-dejla na temu:

[Hostija]

Tesko mi je ne zamisliti odmah potpuni kolaps civilizacije i sve sto ide uz to.
Bilo bi lijepo kraj svijeta docekati s ostvarenim nekim zamislima. I ne vjerujem da bi se ta informacija o smaku svijeta samo tako obavijestila, koliko god di bilo fer znati sto nas ceka.
Sebe pak mogu zamisliti i totalno zen i totalno off.

[follow the heart]

Sve bi bilo kao i prije, tako i tako nemozemo znati koji dan nas vise nece biti. Srce moze otkazati bilokad. Meni to nebi predstavljalo nikakvu zbrku, a za druge neznam

[radical change]

Previše pitanja, zaista previše..
Tendencije u istraživanjima pokazuju da ljudi kada se suočavaju sa sigurnim krajem općenito pokušavaju pobrinuti se za svoje bližnje i vrijeme uložiti u ono što su oduvijek htjeli ali im je bilo teško napraviti, recimo pomiriti se sa nekim osobama u životu, pomoći nekome, ispričati se, oprostiti, utješiti, otići na neko posebno mjesto i sl.... Neki ljudi žele posljednje trenutke provesti u veselju i zabavi a neki u samoći ili u krugu najbližih.. Na koncu ne radimo ništa spektakularno, više sami pokazujemo što je naša istinska bit, ona osjećajna, ljudska..

Nemam želja u tom smislu, mislim da u životu ostvarujem ono što mi je bitno, ništa posebno ne bih izostavio niti nadodao, posljednje trenutke bih proveo uz osobe koje volim kao što radim čitavog života...

[judolino]

Anderlon kaže:

Da, moguće je, mada malo vjerojatno, da nas pogodi asteroid i da raznese Zemlju. Postoje bar dva filma sa tom temom - Trierova Melancholia (2011) i Seeking a Friend for the End of the World (2012) za ufuravanje.

Dakle, kako biste reagirali, što bi radili tih zadnjih 15 dana u okruženju opće spoznaje smaka svijeta? Što mislite kako biste se osjećali? Biste li pohisterizirali, postali apatični ili možda osjetili olakšanje zbog totalnog poništavanja svih razlika? Sa kime biste proveli zadnje dane, gdje i što biste radili, sve isto ili ono što nikad niste?

Da li biste se uzdali u drugi svijet? I što mislite da se dešava sa dušom i drugim svijetom, ako vjerujete u to, da li su duša i drugi svijet vezani za Zemlju? Opstaje li duša ako nema nikakvu supstancu ispod?

Jedno je kad ti dođe vrijeme umiranja, a ostaje dosta toga iza tebe, sudjelovao si, tvoje je vrijeme je isteklo, drugi idu dalje. Ali je nešto sasvim drugo ako ničeg, baš ničeg, dalje više nema. Totalno ništavilo. Postoji li neka utjeha za tu situaciju? Zanimalo bi me kako bi neki ljudi reagirali na takvu situaciju i što bi rekli - papa, Keith Richards, Elon Musk... Razmišljam o Richardsovoj izjavi - "You've got the sun, you've got the moon, and you've got the Rolling Stones" - da li vrijedi i dalje.

Ja bih natankao auto do vrha i utješio djecu i bližnje, ako bi trebalo, jer uvijek postoji dobra strana. Bilo bi mi žao što Forum neće trajati vječno. Napravio bih backup i tražio Elona Muska da ga stavi u svoju raketu.

Da, da li bi zatajili tu informaciju dragim osobama, ako bi mogli?

Ufurajte se malo, jer na koncu svijet ipak neće propasti. Još.

Joooj, šefe - pa ti si fakat puko...

Pa daj se malo vrati u RL i osvrni se oko sebe - smak svijeta je OVDJE i SAD!!!

A za petnaest dana bit će proljeće!

No dobro, da ne trolam samo: postoji neki serijal romana o nekakvim popovima koji su u knjige zapisivali datum rođenja i smrti svakog čovjeka na zemlji. Kad su knjige pronađene, istraživači su zaključili da sa završnim datumom nastupa smak svijeta, jer više nema zapisa za buduće dane.
Ali pokazalo se da je bio zajeb u pitanju jer su popovi iz nekog razloga bili spriječeni da zapisuju dalje.
U romanu su neki ljudi raspičkali sve kaj imaju (doznali su ljudi da im predstoji još svega par godina), a drugi su nastavili živjeti po starom.

Spadam u ove druge - ne vjerujem ni u koga, ne vjerujem ni u što. A muda bi si požderal da ispadnem papak koji je sve strajsal, a smak sveta ga zaobišel...

[bezobrazno lud]

Nabavio sto vise psihoaktivnih supstanci ii otisao u sumu.Zadnji dan bih se uspavao jacom dozom i halovima otisao u andele.

[ladybug24]

to bi bilo divno i ne bih se posebno uzbuđivala.

a ne uzdam se u onaj svijet, jer ako ga je izmislio isti onaj koji je napravio i ovaj, sigurno nije ni taj drugi neka sreća.

[wild rider7]

Anderlon kaže:

Da, moguće je, mada malo vjerojatno, da nas pogodi asteroid i da raznese Zemlju. Postoje bar dva filma sa tom temom - Trierova Melancholia (2011) i Seeking a Friend for the End of the World (2012) za ufuravanje.

Dakle, kako biste reagirali, što bi radili tih zadnjih 15 dana u okruženju opće spoznaje smaka svijeta? Što mislite kako biste se osjećali? Biste li pohisterizirali, postali apatični ili možda osjetili olakšanje zbog totalnog poništavanja svih razlika? Sa kime biste proveli zadnje dane, gdje i što biste radili, sve isto ili ono što nikad niste?

Da li biste se uzdali u drugi svijet? I što mislite da se dešava sa dušom i drugim svijetom, ako vjerujete u to, da li su duša i drugi svijet vezani za Zemlju? Opstaje li duša ako nema nikakvu supstancu ispod?

Jedno je kad ti dođe vrijeme umiranja, a ostaje dosta toga iza tebe, sudjelovao si, tvoje je vrijeme je isteklo, drugi idu dalje. Ali je nešto sasvim drugo ako ničeg, baš ničeg, dalje više nema. Totalno ništavilo. Postoji li neka utjeha za tu situaciju? Zanimalo bi me kako bi neki ljudi reagirali na takvu situaciju i što bi rekli - papa, Keith Richards, Elon Musk... Razmišljam o Richardsovoj izjavi - "You've got the sun, you've got the moon, and you've got the Rolling Stones" - da li vrijedi i dalje.

Ja bih natankao auto do vrha i utješio djecu i bližnje, ako bi trebalo, jer uvijek postoji dobra strana. Bilo bi mi žao što Forum neće trajati vječno. Napravio bih backup i tražio Elona Muska da ga stavi u svoju raketu.

Da, da li bi zatajili tu informaciju dragim osobama, ako bi mogli?

Ufurajte se malo, jer na koncu svijet ipak neće propasti. Još.

kakva je ovo apokaliptična tema?

svijet kao planet zemlja misliš?

scenarij 1. pokušala bih istražiti kako se uvaliti u neki svemirski brod.
scenarij 2. ne bih apsolutno reagirala niti ikome išta govorila. bolje živjeti u neznanju u tom slučaju.

[Zek0slav]

Gledao sam danas igrom slučaja na redditu ove ljude koji obole od zloćudne bolesti pa se muče godinama dok napokon ne svisnu. Obzirom da smo danas svi umreženi na socijalnim mrežama onda se može dobiti uvid u postepeno propadanje tijela i uma. To je sudbina koju si ne bih htio priuštiti. Najgore jest što baš traje dugo vremena. To želim izbjeći u svakom slučaju. Vjerojatno bih si okončao život vlastitom rukom puno prije.

Ali ovo je drugačije. 2 tjedna. Što da čovjek uradi za to vrijeme? Ne možeš isplanirati nekakav put oko Svijeta. Nije dovoljno da probaš mnoge stvari. Da imaš sreće upoznati nekoga baš tada malo je za razviti odnos,...

Ništa onda. Nastaviti po starom. Popiti kavu ujutro, gledati serije i youtube, probat novi hobi,...
Možda i preživim. Nisu ni dinosauri odmah izumrli.

[Josephine Anne]

Kupila bi si kartu za Paris, uvalila se u luksuzni hotel, po cijele dane pila kavu, jela kroasane, valjala se po krevetu, išla u odlične restorane, muzeje, vukla se po avenijama i parkovima te unajmila mušku prostitutku...

[JPK]

Problem s ovakvim pitanjima je to što ljudi ne uzimaju u obzir što bi svi drugi napravili u tom slučaju.
A u slučaju da stiže smak svijeta, i da cijeli svijet zna da stiže smak svijeta, ne biste više mogli otići na Tajland, u Pariz ili na krstarenje oko svijeta, jer bi svijet vjerojatno bio u kaosu.
Ja bih otišao na obližnje brdo i ponio šator i mačku.

[Lord of Terror]

Kupio bi hrpu alkohola, junk hrane i ubijao se do besvijesti do samog kraja. Eventualno nešto poševio ako se nađe.

[Empyreus]

Anderlon kaže:

Da, moguće je, mada malo vjerojatno, da nas pogodi asteroid i da raznese Zemlju. Postoje bar dva filma sa tom temom - Trierova Melancholia (2011) i Seeking a Friend for the End of the World (2012) za ufuravanje.

Dakle, kako biste reagirali, što bi radili tih zadnjih 15 dana u okruženju opće spoznaje smaka svijeta? Što mislite kako biste se osjećali? Biste li pohisterizirali, postali apatični ili možda osjetili olakšanje zbog totalnog poništavanja svih razlika? Sa kime biste proveli zadnje dane, gdje i što biste radili, sve isto ili ono što nikad niste?

Zapravo, ubio bi se, brzo i bezbolno i po principu "neš' ti meni dati otkaz". U totalnom kolapsu svijeta valjda bu negdje dostupan koji pištolj...

Jer bolje to nego što bi se dogodilo pri "death by asteroid" scenariju. Biti rastaljen pri ogromnim temperaturama? biti udaren i atomiziran od ultra brzog plamenog udarnog vala? ne hvala.

Ljudi koji imaju imalo pameti, ti će se ubiti. Čim prije.

Ali je nešto sasvim drugo ako ničeg, baš ničeg, dalje više nema. Totalno ništavilo. Postoji li neka utjeha za tu situaciju?

Postoje nekoliko utjeha, večinom iz epikureizma. Ona "to je kao i ono vrijeme prije rođenja" koju je formulirao Lukrecije je najpoznatija, dodaš tome i onu od Epikura "kada ja jesam smrt nije i kada smrt je ja nisam, zašto da se bojim nečega što je kada ja nisam" i imaš komplet.

Anderlon kaže:

Ufurajte se malo, jer na koncu svijet ipak neće propasti. Još.

Znanstveno gledano pitanje je samo vremena...

[Joe le taxi]

Mislim da bi to bilo idealno vrijeme za seks. Nitko se ne treba brinuti da je to zbog potomstva, žene isključuju barijeru da se seksaju samo sa onima sa kojima bi mogle imati i dijete. Samo je zadovoljstvo u pitanju, nema straha od trudnoće, prenosivih bolesti jer se baš i neće stići razviti u 15 dana (pretpostavljam). Jednostavno na ulici pitaš ženu, ma ne trebaš niti pitati samo se pogledate i ajmo. Tko će gubiti vrijeme na romantiku, predigru, samo ekstaza. Odmah u parku, u prvom haustoru. Uostalom, možeš i na ulici. Moralne osude su besmislene, kao i ćudoređe. Bio bi to seksualni eldorado, nakon što se probavi prvi šok i pojmi nova situacija.

U takvoj situaciji prestaje važiti ključni motiv čovjeka - borba za ostanak, to mijenja sve.

[dden]

nikako. ne dam se pokorit

[antilles]

od dva pomenuta filma, poznat mi je drugi (seeking a friend). al to mi je sinonim za patetiku i melodramu.

radije bih zapalila 15-dnevni joint i odlebdila smirena.

[Tze]

Posto bi vjerojatno zavladao kaos i anarhija, utekla bi negdi u planine s obitelji, ponijela sta nam treba, usput i marihuanu da mogu s muzem do zore kontemplirat o svemu sta je bilo i sta ce biti. Da nemam djecu vjerojatno bi izgubila razum do zavrsetka, ovako bi ipak trebala ostat pri sebi i pruzit njima sta ljepsi kraj. Morbidno mi je o ovome razmisljat btw sad kad sam u istu recenicu stavila djecu i kraj. Aj bok

[seskal]

prepustio bih se najprimitivnijim porivima i vjerojatno prešao granice koje se danas ne usuđujem prijeći s obzirom da ipak imam određenu odgovornost prema ostatku društva. bolje da ne idem u detalje.

ne vjerujem u život poslije smrti, duše, reinkarnacije i slične pizdarije pa tako nemam ni očekivanja od tog "drugog svijeta".

[Nica]

Javila bih se dragim ljudima da im kažem koliko mi znače, nekima bih poslala pisma, oprostila se. Ostatak vremena bih pokušala što više uživati u sitnim zadovoljstvima i provodila vrijeme s najbližima. Premalo je to vremena za neke velike planove.

Od spomenutih filmova pogledala sam samo prvi, vrlo je zanimljiv. Charlotte Gainsbourg mi je inače intrigantna, dobra glumica i pjevačica, a i Kirsten Dunst je kvalitetno odradila svoju ulogu.