Pakao, to su drugi: istovremeno konfliktna i emotivna, dok je cijeli svijet bahat

[tinkybinky79]

S obzirom da je sve više ljudi bahato i to od vrlo mlade dobi. Nekad su djeca postala bahata u 5.om osnovne, dok to danas primjećujem već u vrtićkoj dobi. Vratimo se 100 godina unazad, kad su ljudi uglavnom bili iz ruralnih krajeva i bahatost im je bila stran pojam. Jedino se to naziralo kod vrlo imućnih ljudi ( koji su tada bili jako rijetki ) kao npr vrlo lijepo objašnjeno u djelu " U registraturi".

90ih se to već počelo dosta jako nazirati i djeca su postajala bahata tamo negdje u 5.om osnovne, dok danas kako rekoh djeca već od vrtićke dobi se prave da su bolja od neke druge djece. Zašto pričam o ovome? Zato jer tuđa bahatost ili ponižavanja drugih ljudi, može imati razoran efekt na samopouzdanje drugog djeteta ( ili čovjeka) koje se osjeća niže vrijednim.

Ono što meni nije jasno, odakle ta potreba u drugima? Ponižavati nekoga? A deklariramo se kao jako katolička zemlja. kako ljudi u sebi uopće udružuju tolika proturječja? Gdje god sam putovala, od Engleske, do Francuske, taj stupanj bahatosti nisam vidjela nigdje osim u nas, gdje doslovno ako nisi dio nekog klana , da nepoznati ljudi žele ponižavati nepoznate ljude.

Ono do čega sam došla ( ako mi moderator dozvoli, u ime višeg dobra, ako uopće bude prepoznato moje nastojanje) je da u Hrvatskoj više nego bilo gdje drugdje ljudi vole ponižavati nepoznate ljude, a dok su puni ulizivanja s poznatima. To je vrlo vjerojatno ono da od nepoznatog čovjeka nemaš nikakve koristi, pa možeš biti i gov... a od poznatog ćeš možda danas sutra imati neku korist, pa si med i mlijeko.

Čak mi je i chat gpt jednom prilikom odgovorio da u Hrvatskoj kao nigdje drugdje vlada mješavina hvatanja za tuđe greške, koje se vole napuhavati dok se svoje nimalo ne vide. "ja mogu biti zbunjen i to je slatko", ali ako je netko drugi zbunjen, ajmo ga razapeti na križ. Pogotovo ako nam nije kućni prijatelj!